Naslov
Geneza četiri odabrane sportsko-rekreacijske lokacije u Zagrebu
(Genesis of four selected sports and recreational locations in Zagreb)

Autori
Štulhofer, Ariana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Arhitektonski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.03

Godina
2002

Stranica
267

Mentor
Čanković, Milan

Ključne riječi
sportska arhitektura; Zagreb
(sports architecture; Zagreb)

Sažetak
SAŽETAK Sustavnim višegodišnjim istraživanjem sportske arhitekture u Zagrebu u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta Atlas arhitekture Republike Hrvatske uočena je grupiranost sportsko-rekreacijskih sadržaja na nekim gradskim područjima. Regulatorne osnove izrađivane u drugoj polovici XIX. i početkom XX. stoljeća gotovo se uopće nisu bavile sportskim sadržajima već su tek priznavale zatečeno stanje. Na temelju toga pretpostavljeno je da su na arhitektonsko-urbanistički razvoj nekih područja u Zagrebu dominantno utjecali sportski zahtjevi, a ne unaprijed planirane urbanističke zamisli. Disertacija obrađuje povijesni urbanističko-arhitektonski nastanak te planirani i ostvareni razvoj četiri odabrane sportsko-rekreacijske lokacije u Zagrebu: Zapadni i Južni perivoj (danas Mažuranićev i Marulićev trg te područje uz Mihanovićevu ulicu), Srednjoškolsko igralište (nekadašnja Elipsa), sportske terene Maksimira i Svetica te kupališta i druge sportsko-rekreacijske sadržaje uz rijeku Savu. Vremenski je obuhvaćeno razdoblje od samoga nastanka odabranih lokacija do njihova gašenja ili, ako traju i dalje, do šezdesetih godina XX. stoljeća. Uz urbanističko-arhitektonske utjecaje na oblikovanje svakoga pojedinačnoga područja, posebno se analizira utjecaj sporta i njegovih specifičnih zahtjeva na prostorno oblikovanje odabranih lokacija. SAŽETAK ISTRAŽIVANJA 1.) U uvodnom se dijelu daje opći prikaz odabranih gradskih područja i kriteriji za njihov odabir, društveno-gospodarsko okruženje u kojemu su nastajale promatrane lokacije te kratki osvrt na regulatorne planove grada Zagreba koji su tek nešto malo utjecali na njihov arhitektonsko-urbanistički razvoj. 2.) Sportski tereni Zapadnog i Južnog perivoja obrađeni su u drugome poglavlju. Prvo uređeno zagrebačko klizalište otvoreno je 1874. godine na sjevernome dijelu današnjega Trga Mažuranića. Arhitekt, ali i aktivni sportaš, Milan Lenuci najviše je utjecao na oblikovanje ovoga područja. Već je u svojim prvim skicama uređenja Sajmišta (danas Trg m. Tita) 1882. godine postavio zgradu Gombališta na sjevernom dijelu tada neizgrađenog područja južno od Sajmišta (danas Trg Mažuranića) i tako odredio prostorne odnose slične onima na već oblikovanom Istočnom perivoju: umjesto izgrađenoga gradskoga stambenoga bloka stvoren je trg koji slijedi model oblikovanja kontinuiranoga slijeda perivoja, Zagrebačku zelenu potkovu. Nasipavanjem dijela tog terena, prema Lenucijevoj ideji, započinje izgradnja Hrvatskoga doma, zajedničke zgrade Sportskoga društva Hrvatski sokol i Hrvatskoga pjevačkoga društva Kolo te uređenje njihovih vanjskih terena. Klizalište, nogometno i teniska igrališta sele se nešto južnije, na današnji Marulićev trg te ubrzo još južnije, na prostor na kojemu se danas nalaze zgrada socijalnog osiguranja i hotel Esplanade u Mihanovićevoj ulici. Za razliku od ostala tri obrađivana područja, Mažuranićev i Marulićev trg te Mihanovićeva ulica nisu do danas zadržali svoju nekada vrlo istaknutu sportsku ulogu u životu grada Zagreba. To je potpuno očekivano s obzirom da je taj dio grada prerastao u gradsko središte u kome ne može biti mjesta sportskim sadržajima. 3.) U neposrednoj blizini Zapadnoga perivoja, na parceli okruženoj Rooseveltovim trgom, Klaićevom, Kačićevom i Kršnjavijevom ulicom, formirano je još jedno sportu namijenjeno gradsko područje: današnje Srednjoškolsko igralište, obrađeno u trećemu poglavlju. Inicijator uređenja tada praznog područja na samome gradskome rubu u moderni školski forum s velikom zatvorenom gombaonicom i vanjskim sportskim igralištima krajem XIX. stoljeća bio je dr. Iso Kršnjavi. Izgradnjom Sokolskoga doma s gimnastičkom dvoranom prema projektu arhitekta Egona Steinmanna na zapadnome rubu te velike gradske parcele završeno je oblikovanje rekreacijskog područja koje je i do danas, premda u središtu grada, zadržalo svoju sportsku ulogu, osobito za brojne školarce. 4.) Četvrto poglavlje prikazuje sportske terene u Maksimiru i na Sveticama gdje je još 1897. godine izgrađeno treće, i posljednje, zagrebačko biciklističko trkalište – velodrom Hrvatskog kluba biciklista Sokol. Od 1912. godine izgradnjom stadiona Hrvatskog akademskog športskoga kluba i njihovim velikim, ali neizvedenim planovima za sportski sklop uz Bukovačku cestu te, pogotovo, izgradnjom atletskoga stadiona prema projektima arhitekata Vladimira Turine i Franje Neidhardta i konstruktora Eugena Erlicha te sportskoga sklopa s otvorenim kupalištem prema projektu Franje Bahovca nakon Drugoga svjetskoga rata, livada na Sveticama polako prerasta u današnji veliki sportsko-rekreacijski sklop. 5.) Kupališta i sportsko-rekreacijski tereni uz rijeku Savu obrađeni su u petome poglavlju. Huttererovo kupalište (poslije Gospodarićevo) te Gradsko kupalište bili su omiljena i vrlo posjećena mjesta ljetnih druženja, zabavnih i sportskih događanja. Većina ostalih planova vezanih za kupališta ostala je samo u djelomičnim realizacijama (kupalište Jezero na Bundeku arhitekta Zvonimira Požgaja te sportski park Mladosti Slavka Delfina) ili tek u projektima (Gospodarićevo kupalište arhitekta Antuna Ulricha, nekoliko projekata za Gradsko kupalište). Područje uz Savu zauzimaju i drugi sportski sadržaji djelomično obrađeni u ovome poglavlju od kojih svojom kvalitetom i anticipacijom hrvatske moderne arhitekture iskače drveni Veslački dom Veslačkoga kluba Uskoka izgrađen 1931. prema projektu arhitekta Antuna Ulricha. 6.) U šestom je poglavlju obrađeno još nekoliko sportsko-rekreacijskih građevina na drugim zagrebačkim lokacijama koje zaokružuju istraživanje. 7.) Na kraju disertacije iznose se zaključci te navode popisi korištene literature podijeljene, zbog obimnosti, u pet dijelova, kazalo kratkih biografija arhitekata ili osoba drugih struka vezanih za temu, popis institucija u kojima je sakupljana građa, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te biografija autorice. SAŽETAK ZAKLJUČKA ISTRAŽIVANJA Istraživanje je pokazalo da su se četiri odabrane zagrebačke lokacije uglavnom razvile pod jakim utjecajem sporta i njegovih specifičnih zahtjeva, a ne prema unaprijed planiranim urbanističkim zamislima. Za razliku od ostala tri obrađivana sportsko-rekreacijska područja, Srednjoškolsko je igralište sa svoje dvije gimnastičke dvorane, najvećim dijelom ipak oblikovano na temelju arhitektonsko-urbanističkih planova. Neka su područja do danas zadržala svoju sportsko-rekreacijsku ulogu (Maksimir, Srednjoškolsko igralište, prisavska zona) dok je neke sportske terene u gradskome središtu, klizališta, teniska i nogometna igrališta, potisnula izgradnja stambenih i javnih sadržaja. Međutim, i Mažuranićev je trg do danas zadržao oblik koji je nastao postavom slobodno stojeće zgrade Hrvatskoga sokola još 1883. godine na njegovome sjevernom rubu i sokolskim vježbalištem na današnjemu dječjem igralištu. Time je većim dijelom potvrđena hipoteza disertacije kojom se predviđalo da su na arhitektonsko-urbanistički razvoj promatranih zagrebačkih područja dominantno djelovali zahtjevi sportsko-rekreacijskih aktivnosti koje su se, spontano ili ciljano, na njima razvijale, a ne urbanističko-arhitektonski planovi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA