Naslov
Odgojiteljska samoprocjena kompetencije za suradnju s roditeljima
(Teachers’ Self-Evaluation of Competence for Cooperation with Parents)

Autori
Višnjić Jevtić, Adrijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.07

Godina
2018

Stranica
295

Mentor
Maleš, Dubravka

Ključne riječi
kompetencija za suradnju s roditeljima, odgojitelji, roditelji, ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
(competency for cooperation with parents, early childhood institutions, kindergarten teachers, parents)

Sažetak
Polazeći od teorija koje istuču važnost suradnje odgojitelja i roditelja i pretpostavke da je riječ o profesionalnom odnosu za koji odgovornost snose odgojitelji te koji pretpostavlja određenu kompetenciju, u okviru ove disertacije istraživana je samoprocjena odgojiteljske kompetencije za suradnju s roditeljima. Odgojiteljska kompetencija za suradnju s roditeljima promatrana je kao konstrukt znanja (o strategijama i tehnikama za uspješnije uključivanje roditelja, različitim obiteljskim dinamikama i funkcioniranjima, radu s roditeljima, zaprekama koje otežavaju suradnju, sustavu podrške koji društvo pruža obiteljima), vještina (komunikacijskih vještina, vještina aktivnog slušanja, organizacijskih i suradničkih vještina) te stavova (prema roditeljima i suradnji s roditeljima). Istraživanju se pristupilo kvantitativnim i kvalitativnim istraživačkim postupcima polazeći od hipoteze da ne postoji statistički značajna povezanost između odgojiteljskih samoprocjena kompetencije za suradnju s roditeljima s obzirom na obrazovanje za suradnju s roditeljima, dob i radno iskustvo. S obzirom na to da nije pronađen instrument koji bi odgovarao zahtjevima ovog istraživanja, konstruiran je novi instrument na osnovi definiranih ključnih činitelja odgojiteljske kompetencije za suradnju s roditeljima (stavovi prema suradnji s roditeljima i stavovi prema roditeljima ; organizacijske, suradničke i komunikacijske vještine te vještine aktivnog slušanja ; znanja o radu s roditeljima ; znanja o zaprekama u radu s roditeljima ; znanja o obiteljima ; znanja o načinima uključivanja roditelja te znanja o podršci roditeljima). Kako bi se utvrdile mjerne karakteristike instrumenta, provedeno je predistraživanje na uzorku koji je činio 22 % ispitanika u odnosu na pretpostavljeni uzorak glavnog istraživanja. Glavnim istraživanjem obuhvaćeno je 600 odgojitelja u dobi od 22 do 64 godine života (M = 42, 18 ; SD = 10, 67). Odgojitelji koji su sudjelovali u istraživanju imaju od 1 do 42 godine radnog iskustva (M = 17, 25 ; SD = 11, 58). Ispitanici su procjenjivali svoju kompetenciju za suradnju s roditeljima uz pomoć upitnika. Kvalitativni istraživački postupci provedeni su u travnju 2017. Obuhvaćali su postupak intervjuiranja ukupno osam sudionika istraživanja. Ispitanici su uz pomoć polustrukturiranog intervjua dali svoje viđenje suradnje s roditeljima, oblika suradnje s roditeljima, kompetencija za suradnju s roditeljima i načina stjecanja kompetencije za suradnju s roditeljima. Rezultati kvantitativnog dijela istraživanja pokazali su da se ispitanici procjenjuju kompetentnima u području suradnje s roditeljima. Rezultati kvalitativnog dijela istraživanja pokazali su kako ispitanici smatraju komunikacijske vještine presudnim u suradnji s roditeljima, stoga upravo ove vještine ističu kao značajne u odgojiteljskoj kompetenciji za suradnju s roditeljima. Analizom rezultata u odnosu na postavljenu glavnu hipotezu zaključeno je kako postoji statistički značajna razlika između odgojiteljske samoprocjene kompetencije za suradnju s roditeljima s obzirom na obrazovanje za suradnju. Jednako tako, zaključeno je kako ne postoji statistički značajna povezanost odgojiteljske samoprocjene kompetencije za suradnju s roditeljima i radnog iskustva. Rezultati istraživanja pokazali su kako ne postoji statistički značajna povezanost odgojiteljske samoprocjene kompetencije za suradnju i dobi ispitanika. Na temelju ovih zaključaka glavna se hipoteza djelomično prihvaća. Vodeći se nalazima provedenog istraživanja i teorijskim konceptima na kojima se ono temelji, može se zaključiti kako je odgojiteljska odgovornost u ostvarivanju suradničkih odnosa s roditeljima djece rane i predškolske dobi jedan od imperativa profesionalnih djelovanja. Kompetencija za suradnju s roditeljima predstavlja sastavni dio profesionalne kompetencije odgojitelja koju je potrebno kontinuirano razvijati. Znanstveni doprinos ovog istraživanja u teorijskom je određenju sastavnica odgojiteljske kompetencije za suradnju s roditeljima, konstrukciji instrumenta kojim je moguće mjeriti samoprocjenu odgojiteljske kompetencije za suradnju s roditeljima te rezultatima samoprocjene odgojiteljske kompetencije za suradnju s roditeljima u kontekstu hrvatskog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA