Naslov
Geološka građa Alpa
(Geology of the Alps)

Autori
Brcko, Silvija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Prirodoslovno-matematički

Mjesto
Zagreb

Datum
12.09

Godina
2018

Stranica
25

Mentor
Bucković, Damir

Ključne riječi
Alpe, alpska orogeneza, periadriatički lineament, peninska navlačna zona, helvetska navlačna zona, austroalpinska navlačna zona
(Alps, alpine orogeny, periadriatic lineament, penninic nappes, helvetic nappes, austroalpine nappes)

Sažetak
Ovim radom su obuhvaćeni članci koji se odnose na ključne aspekte tektonskog razvoja Alpskog planinskog lanca. Ti su članci primjeri alpskog pristupa orogenezi, pažljivo kombiniraju terenska istraživanja s laboratorijskim metodama i to integriraju u opsežnu i detaljnu bazu znanja koja se akumulirala tijekom duge povijesti geoloških istraživanja. Alpe su dio kenozojskog orogenetskog pojasa planinskih lanaca koji se proteže od Europe do Azije. Formirani su tijekom alpske orogeneze kao posljedica kolizije Jadranske i Indijske ploče, te niza manjih ploča sa Euroazijskom tektonskom pločom. Danas Alpe graniče s Apeninima na jugozapadu, Dinaridima na jugoistoku i s Karpatima na sjeveroistoku. Alpe se geografski mogu podijeliti na: Istočne Alpe, Centralne Alpe, Zapadne Alpe i Južne Alpe. Glavna alpska sutura predstavljena je Periadriatičkim lineamentom koji predstavlja granicu između stijenskog materijala Euroazijske i Jadranske ploče. Sjeverno od Periadriatičkog lineamenta nalaze se Helvetska, Peninska i Austroalpinska navlačna zona. Strukturna promatranja na makro- mikroskopskoj razini karakteriziraju Rosarolo smičnu zonu u gornjem Valstronau (Južne Alpe) kao smičnu zonu koja je nastala tijekom magmatske aktivnosti u ranom permu. Ona se nalazi u donjoj kori u uvjetima visoke temperature. Po prvi put u Alpama je identificirana permska starost. Novi podaci mogu potvrditi trenutno tumačenje Pogallo linije kao mezozojski nisko-kutni normalni rasjed koji se naknadno strmo orijentirao tijekom neo-alpskog razdoblja. Ovo otkriće pokazalo je da je promjena orogenske kore na kraju hercinske orogeneze na sadašnju, normalnu debljinu kore (oko 30 km) u kasnom permu i ranom trijasu u velikoj mjeri bila prilagođena ekstenzijama kore, barem u središnjem dijelu južnih Alpa. Odvajanja po rasjedu formirana su u područjima najbržeg širenja riftova, danas je to Woodlark bazen (10-40 mm/a brzina otvaranja) i Corinth zaljev (Gulf of Corinth) (15 mm/a). Dakle, možemo pretpostaviti da je Collio bazen bio takav brzo širući rift. Na sjeverozapadnom boku ovog bazena nastao je kompleks metamorfne jezgre. Danas se nalazi u zapadnom dijelu Orobic antiklinale. U ovom kompleksu jezgre, miloniti su formirani pod temperaturama od najmanje 500 OC te su bili postavljeni uz vulkanske stijene koje su izbijale na površinu. Pojava intruzivnih stijena ranog perma (Val Biandino kvarc diorita i s njima povezanih tipova stijena) blisko se podudara s kompleksom jezgre. To upućuje na genetsku vezu između magmatizma i stvaranja kompleksa jezgre. Termička advekcija uzrokovana rastućom magmom dovela je do omekšanja kore. S druge strane, dodavanje magme pojačava diferencijalno podizanje kompleksa metamorfne jezgre. Metamorfni razvoj podinskih stijena u dijelovima austroalpinskih nappa okarakteriziran je permskom starošću visokotemperaturne/niskotlačne faze koja se interpretira kao ekstenzijska tektonika. Pretpostavlja se kako je permski rift unutar Austroalpina postao mjesto intrakontinentalne subdukcije tijekom krede. Predstavljen je još jedan primjer permskog asimetričnog rifta u Peninskim jedinicama zapadnog Tauern prozora. Takve studije popunjavaju dosadašnju osnovnu sliku permske tektonike u Alpama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA