Naslov
Interleukini IL-33 i IL-17/IL-17A u bolesnika s ulceroznim kolitisom
(Interleukins IL-33 and IL-17/IL-17A in patients with ulcerative colitis.)

Autori
Ajduković, Jasna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
23.04

Godina
2013

Stranica
42

Mentor
Tonkić, Ante

Ključne riječi
ulcerozni kolitis ; ljudski IL-33 ; sluznična imunost ; interleukin 17/17A
(ulcerative colitis ; IL-33 human ; immunity, mucosal ; interleukins ; interleukin-17/17A)

Sažetak
Poremećaj imunološke homeostaze u UC povezan je s predominacijom Th2 imunološkog odgovora. Sluznički limfociti T u osoba sa UC luče više Th2 citokina IL-4, IL-5 i IL-13. IL-33 je citokin koji potiče limfocite Th2 na proizvodnju IL-4, IL-5 i IL-13. Vjerojatno tako inducira patološke promjene u crijevnoj sluznici koje su otkrivene nakon njegove primjene (38-42). Topljivi IL-33 potiče pomoćničke limfocite na proizvodnju limfokina Th2. Limfociti Th17, dendritične stanice i γδ T limfociti proizvode IL-17. On pobuđuje oslobađanje raznih kemokina (npr. IL-8), čimbenika rasta iz mezenhimskih stanica, proupalnih citokina (npr. IL-6) i kostimulatornih molekula iz stromalnih stanica. Oslobađanje ovih molekula dovodi do pojačanja tkivne upale. Nejasna je uloga IL-17 u razvoju crijevne upale, jer djeluje protektivno u dekstran natrij sulfatom induciranom kolitisu u miševa. Selektini P, E i L pripadaju staničnm adhezijskim molekulama i oni su površinski stanični glikoproteini odgovorni za inicijalno povezivanje leukocita iz krvotoka s endotelnim stanicama žilne stijenke i posljedično kotrljanje uz endotel i ekstravazaciju u okolno tkivo. Uključeni su i u migraciju monocita, limfocita T i trombocita. PSGL-1 konstitutivno izražavaju svi leukociti i posreduju u kotrljanju neutrofila na P selektinu. PSGL-1 služi kao ligand za L selektin u neutro- neutrofilnim interakcijama. U miševa uzgojenih s nedostatkom gena koji kodira PSG-1 pokazuje se usporenje privlačenja neutrofila ka stijenci krvnih žila i umjerena neutrofilija (trostruko povećanje), slično kao i u miševa bez gena za P selektin. Ciljevi 1. kvantitativno odrediti i usporediti koncentraciju citokina IL-33 u perifernoj krvi bolesnika s ulceroznim kolitisom s koncentracijom IL-33 u krvi zdravih ispitnika iz kontrolne skupine ; 2. kvantitativno odrediti koncentraciju citokina IL-17 u perifernoj krvi bolesnika s ulceroznim kolitisom u odnosu na kontrolnu skupinu zdravih ispitanika ; 3. izmjeriti koncentraciju sPSGL-1 u perifernoj krvi bolesnika s ulceroznim kolitisom u odnosu na kontrolnu skupinu zdravih ispitanika. Metode Dvoslojni (sandwich) imunoenzimski test (ELISA) korišten je za kvantitativno određivanje serumske IL-33, IL-17 i sPSGL-1. Rezultati Medijan koncentracije IL-33 mjerene u krvi 18 ispitanika iz skupine s ulceroznim kolitisom bio je 140 pg/ml s interkvartilnim rasponom (Q) 72.5, a medijan koncentracije IL-33 u kontrolnoj skupini (16 ispitanika) bio je 165 s interkvartilnim rasponom 140. Razlika između dviju skupina nije bila statistički značajna (Mann-Whintney U = 112, p= 0, 281). Medijan koncentracije IL-17 u skupini s ulceroznim kolitisom bio je 100, u kontrolnoj 65 pg/ml. Razlika je statistički značajna (Mann-Whintney U= 233, p= 0.0023). Aritmetička sredina vrijednosti sPSGL-1 u skupini s ulceroznim kolitisom bila je 349, 97 sa SD± 75, 40, a u kontrolnoj skupini 284, 39 sa SD 52, 40. Postoji statistički značajna razlika između skupina p = 0, 003. Zaključak Nema razlike u koncentracijama IL-33 u perifernoj krvi ispitanika s ulceroznim kolitisom prema kontrolnoj skupini. Ovakav je rezultat u skladu sa spoznajom da primarni biološki učinak ovog interleukina nije citokinska uloga, nego transkripcijski učinak, što zahtijeva daljnja istraživanja. Značajno je povišena koncentracija IL-17 u perifernoj krvi ispitanika s ulceroznim kolitisom u odnosu prema kontrolnoj skupini. Značajno je povišena koncentracija sPSGL-1 u perifernoj krvi ispitanika s ulceroznim kolitisom u odnosu prema kontrolnoj skupini. Privremena blokada PSGL- 1 i posljedična inhibicija ekstravazacije neutrofila mogla bi postati novi terapijski postupak u liječenju UC.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA