Pregled bibliografske jedinice broj: 950583
Prerevolucioniranje Marxa ili kraj emancipacije? O Sohn- Rethelovoj 'monetarizaciji' filozofije
Prerevolucioniranje Marxa ili kraj emancipacije? O Sohn- Rethelovoj 'monetarizaciji' filozofije // Filozofije revolucija i ideje novih svjetova : radovi trećeg Okruglog stola Odsjeka za filozofiju / Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav (ur.).
Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2018. str. 270-310 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 950583 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prerevolucioniranje Marxa ili kraj emancipacije? O
Sohn- Rethelovoj 'monetarizaciji' filozofije
(Over-Revolutionizing Marx or the End of
Emancipation? On Sohn-Rethel’s ‘Monetarisation’
of Mind)
Autori
Mikulić, Borislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Filozofije revolucija i ideje novih svjetova : radovi trećeg Okruglog stola Odsjeka za filozofiju
/ Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav - Zagreb : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2018, 270-310
ISBN
978-953-175-718-8
Skup
Treći okrugli stol Odsjeka za filozofiju
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 28.10.2017. - 29.10.2017
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
Sohn-Rethel ; realna apstrakcija ; materijalistička epistemologija ; filozofija novca ; filozofija jezika ; kognitivni kapitalizam
(Sohn-Rethel ; real abstraction ; materialistic epistemology ; philosophy of money ; linguistic philosophy ; cognitive capitalism)
Sažetak
Rad preispituje pokušaj Alfreda Sohn-Rethela da Marxovu analizu “vrijednosne forme” na osnovi radne analize vrijednosti radikalizira i preutemelji na robno-razmjenskoj vrijednosti i primijeni na povijest filozofije te tako razriješi dihotomiju baze i nadgradnje u ortodoksnom marksizmu. Ipak, učinak njegove monetarno-historijske analize nastanka filozofije i znanosti iz upotrebe novca pokazao se paradoksalnim. Za razliku od Marxa, Sohn- Rethel ne ignorira samo druge, univerzalnije historijske procese “realne apstrakcije”, poput rada i jezika, koje su formativne za nastanak kategorijalnog aparata mišljenja i koje sistematski i historijski prethode robnoj razmjeni i novcu. Štoviše, umjesto Marxova ukidanja filozofije kroz novu znanost, koja smjera na fundamentalnu promjenu ljudskih odnosa, Sohn-Rethel koristi formu novca kao monokauzalni model objašnjenja ljudskog konceptualnog aparata kojim nadomiješta filozofiju kulturalno-znanstvenom sociološkom deskripcijom društvene nadgradnje. No, paradoksalno, takav teorijski deficitaran, antifilozofski model epistemologije čini se danas privlačnim za nove pristupe u analizama novčanih modela svijesti u doba “kognitarnih” formi tehno-socijalnog procesiranja robne vrijednosti, virtualnog novca, rada i subjektivacije, kako to pokazuju neke novije interpretacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Ekonomija, Filozofija, Filologija
Napomena
Summary On Re-Revolutionizing of Method: Sohn-
Rethel's “Monetarization” of Philosophy and Its
Paradoxes The relationship between revolution
and philosophy, be those revolutions internal
or external to it, has been a topic of
philosophical, historical and cultural
reflection for at least two centuries. In the
paper I shall try to address a rare case of
internal over-revolutionizing of philosophy’s
analytical method which had paradoxical
external effects. In his 1937 work Intellectual
and Manual Labor. A critique of Epistemology,
Alfred Sohn-Rethel radicalizes Marx's thesis
about the primacy of being over consciousness
by asserting, against the orthodoxy of
dialectic materialism, that the “real being”
Marx opposes to forms of consciousness is not
matter but social existence ; in order for
consciousness to emerge historically from
'being', we must presuppose a process of
abstraction which is a part of the historical
social being itself. Sohn-Rethel called it
“real abstraction” arguing that all
philosophical concepts—from Parmenides'
monistic being to the transcendental categories
of Kant’s pure reason and the absolute notions
of Hegel’s dialectic—are idealist expressions
of the real abstract that emerged in the
historical form of money in ancient Greece.
Sohn-Rethel's application of Marx's commodity
analysis on the history of philosophy aimed to
resolve the so-called basis and superstructure
dichotomy in orthodox Marxism, but the effects
of his monetarist-historical examination of
philosophy—which Adorno called “ingenious” and
Horkheimer, on the other hand, “monomaniacal”—
are paradoxical. It not only ignores other
historical forms of abstraction, such as
production and language, which preceded
commodity exchange and money historically and
which were, as some critiques already observed,
formative for the emergence of philosophy.
Furthermore, instead of Marx’s dissolution of
philosophy in a new critical science whose aim
is a fundamental change of human relations,
Sohn-Rethel uses the money-form as a monocausal
explanatory model substituting philosophy with
a cultural theory of social superstructure.
Nevertheless, despite its deficiencies, such a
model of anti-philosophy seems, paradoxically
enough, to be operable when employed in an
analysis of the monetary models of
consciousness in the age of “cognitive” forms
of technocracy or techno-social processing of
commodity value, virtual money, labor and
subjectivation, as some recent interpretations
try to show.