Naslov
Morfologija pridjeva u govoru Kostrene
(The morphology of adjectives in the dialect of Kostrena)

Autori
Vranić, Silvana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Definitely Perfect, Festschrift for Janneke Kalsbeek

Urednik/ci
Genis, Rene ; de Haard, Eric ; Lučić, Radovan

Izdavač
Uitgeverij Pegasus

Grad
Amsterdam

Godina
2017

Raspon stranica
707-720

ISBN
978 90 6143 436 8

ISSN
1572-0683

Ključne riječi
čakavsko narječje, govor Kostrene, morfologija pridjeva
(Chakavian dialect, the dialect of Kostrene, the morphology of adjectives)

Sažetak
Govor Kostrene jedini je od govora primorskoga poddijalekta ekavskoga dijalekta čakavskoga narječja barem dijelom opisan na svim jezičnim razinama. Kostrena Sv. Lucija (sa zaseocima: Martinšćica, Vrh Martinšćice, Žurkova, Mažeri, Glavani, Suzanići, Šodići, Žuknica, Rožići, Doričići, Šubati, Sv. Lucija, Plešići, Rožmanići, Dujmići, Paveki, Perovići i Maračići) zastupljena je osnovnim fonološkim i morfološkim podatcima prikupljenim od govornika Vrh Martinšćice, a Kostrena Sv. Barbara (sa zaseocima: Sv. Barbara, Urinj, Randići i Šoići) ovjerama stanovnika Urinja u sintetskoj raspravi Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština iz 1996. Ive Lukežić (preuzetim i u knjizi Čakavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi Silvane Vranić iz 2005.). U doktorskoj je disertaciji Akcenatski tipovi imenica i glagola u sjeverozapadnim čakavskim govorima (dijakronijski i sinkronijski aspekt) (2006: 120, 182, 187, 190, 191, 194, 198, 200) i u knjizi Neocirkumfleks u čakavskim govorima (2017: 99, 134, 148) Sanja Zubčić priključila taj idiom sjeverozapadnim čakavskim govorima zbog potvrda neocirkumfleksa u prezentu e-tipa glagola osnova kojih završava na sonant ili na šumnik, je-tipa i ne-tipa koji su danas dijelom naglasnoga tipa a (Zubčić 2017: 96) i u određenih pridjeva “koji su u psl. jeziku bili dijelom n. t. a ili b i kojima je silina na zadnjem ili jedinom vokalu osnove“ (2017: 131).4 U pojedinačnim su raspravama zastupljeni elementi kostrenskoga govora: naglasna tipologija imenica (Zubčić 2007), naglasni tipovi pridjeva (Vranić 2016), odnos infinitiva i prezenta (Vranić 2016a), neke frazeološke potvrde (Vranić 2005a), romanizmi u leksičkomu polju kuhinje (Spicijarić 2016), sintaktičke značajke padeža (Crnić, Nežić 2011), a analiziran je i udio značajki kostrenskoga govora u pjesmama kostrenske poetese Katje Šepić Usmiani (Vranić 2007). U tim je radovima uočeno da se lucijanski i barbaranski govori u prvom redu razlikuju svedenošću na nastavke negdašnje palatalne deklinacije u G jd., NAV mn. imenica ž. r. u govoru Sv. Lucije (-e), a na nastavke nepalatalne varijante u govoru Sv. Barbare (-i) (Vranić 2005, 2007 ; Zubčić 2007), nekim ikavizmima i nekim leksemima. U pridjevskoj sklonidbi u dosadašnjim radovima o kostrenskoj čakavštini na razini sustava nisu uočene razlike, pa se primjeri pridjeva navedeni u ovom članku drže reprezentativnim za govore lucijanskih i barbaranskih zaselaka. Cilj je ovoga rada opisati terenskim istraživanjem utvrđene osnove i nastavke pozitiva, komparativa i superlativa pridjeva, uporabu određenih i neodređenih likova pozitiva, morfonološke i prozodijske alternacije u pozitiva i komparativa, kao i komparative s različitim osnovama u govoru Kostrene. Primijenjena je metodologija motivirana pristupom morfologiji pridjeva u knjizi The Čakavian Dialect of Orbanići near Žminj in Istria nizozemske slavistice Janneke Kalsbeek koja je tom knjigom ne samo slijedila svoje prethodnike već u mnogočemu i inovirala monografski pristup opisu kojega čakavskoga mjesnoga govora i postavila visoke standarde u analizi čakavskih, ali i ostalih slavenskih organskih idioma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA