Naslov
Modeliranje atenuacije makroseizmičkog intenziteta
(Macroseismic intensity attenuation modelling)

Autori
Sović, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.07

Godina
2018

Stranica
131

Mentor
Markušić, Snježana

Ključne riječi
makroseizmički intenzitet, Dinaridi, modeliranje, afine invarijante
(macroseismic intensity, Dinarides, modelling, affine transforamations)

Sažetak
Izoseiste potresa koji su se dogodili u središnjem dijelu Vanjskih Dinarida izdužene su u smjeru pružanja planina. Odstupanje od kružnog oblika izoseista je uobičajeno i u drugim područjima, no u slučaju dinaridskih potresa omjer duljina i širina izoseista iznosi i do 1:4. Tako velika razlika duljine i širine izoseista ukazuje ili na veliki prirast intenziteta u smjeru pružanja ili na snažno prigušenje normalno na smjer pružanja planina. S obzirom da su Dinaridi krško područje gdje se tradicionalno gradilo na stijeni, anizotropija makroseizmičkog polja vjerojatno nije posljedica prirasta intenziteta zbog uvjeta tla jer skoro sve točke intenziteta imaju vrlo sličnu dolomitnu ili vapnenačku podlogu. Osim toga, u radu je pokazano da potresi s različitim mehanizmima pomaka u žarištu, i oni koji su se dogodili na rasjedima paralelnim dinarskom smjeru kao i potresi na poprečnim rasjedima, imaju sličan oblik izoseista što isključuje emisiju izvora kao važan faktor u oblikovanju makroseizmičkog polja. Zato je u ovom radu pretpostavljeno da rasjedne zone, regionalne geološke strukture koje uglavnom leže u smjeru pružanja Dinarida, jače prigušuju valove koji ih presjecaju te tako umanjuju intenzitet što ima za posljedicu karakteristično izdužene izoseiste. Anizotropija je do sada uglavnom razmatrana kao intrinzično svojstvo valnog sredstva šireg područja uzrokovano usmjeravanjem kristala i pukotina pod djelovanjem tektonskih sila (Bottari i sur., 1984 ; Ko i Jung, 2015). U ovom se radu pristupilo anizotropiji kao posljedici prigušenja i preraspodjele energije valova na uskim područjima rasjednih zona pri čemu se makroseizmički intenzitet shvaćao kao pseudofizikalna veličina posebnih svojstava. Rasjedi su pukotine u stijenama na kojima je došlo do pomaka jedne strane pukotine u odnosu na drugu (krila rasjeda). Rasjedne zone su geološke strukture šire od rasjeda koje uz rasjed uključuju lomljene i usitnjene stijene nastale pomakom rasjednih krila (razlomljena zona). Ponekad se rasjedne zone mogu sastojati od nekoliko paralelnih rasjeda s pripadajućim razlomljenim zonama i doseći širinu od nekoliko kilometara. U kršu su vrlo često rasjedne zone saturirane vodom zbog čega se u njima buše bunari. Fluid u razlomljenom materijalu efikasnije prigušuje valove zbog čega takve strukture efikasnije disipiraju energiju valova potresa. Osnovna pretpostavka modela prikazanog u ovom radu je da pri nailasku elastičkog vala izazvanog potresom na rasjednu zonu od razlomljenog, nekonsolidiranog materijala koji može biti natopljen fluidom, manji dio energije reflektira, a nezanemariv dio transmitirane energije pretvara suhim i mokrim trenjem te usitnjavanjem materijala u toplinu i mehanički 2 rad. Svi učinci zajedno umanjuju intenzitet na krilu rasjeda daljem od žarišta, a ne povećavaju bitno intenzitet na krilu bližem žarištu. Napravljen je numerički model makroseizmičkog polja za područje srednjih Dinarida. Program na temelju karte rasjeda modulira izotropno polje opisano Koevesligethyevom jednadžbom tako da povećava udaljenosti u slučaju prolaska zrake vala preko rasjeda. Izračunata su modelirana makroseizmička polja za odabrani set potresa i uspoređena s empirijskim podacima. Uvedena je nova metoda usporedbe empirijskih i modeliranih izoseista pomoću afinih invarijanti slike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geofizika

POVEZANOST RADA