Naslov
Moliški Hrvati: sudbina jednog identiteta od migracije do suvremene manjinske zajednice
(Molise Croats: The fate of one identity from migration to the contemporary minority community)

Autori
Grbić Jakopović, Jadranka ; Račić, Marta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Dijasporski i nacionalno manjinski identiteti: migracije, kultura, granice, države / Perić Kaselj, Marina ; Škiljan, Filip - Zagreb : Institut za migracije i narodnosti (IMIN), 2018, 402-421

ISBN
978-953-6028-35-1

Skup
Međunarodni znanstveni skup: Dijasporski i nacionalno manjinski identiteti: migracije, kultura, granice, države

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 12.12.2016. - 13.12.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
moliški Hrvati, moliškohrvatski jezik, manjinska zajednica, identitet
(Molise Croats, Molise-Croatian language, minority community, identity)

Sažetak
Moliški Hrvati su hrvatska enklava u južnoj Italiji. Doseljavanje u danjašnje pokrajine Marche, Abruzzo, Puglia i Molise bilo je uvjetovano ekspanzijom Turaka u prostor njihove pradomovine, između rijeka Cetine i Neretve. Točno vrijeme iseljavanja nije utvrđeno, ali prema nekim talijanskim izvorima (koji doseljenike navode kao Schiavone, što je bio sinonim za Hrvate, odnosno Dalmatince), već u 15. i 16. stoljeću naseljavali su oko 15ak općina između rijeka Trigno i Biferno na padinama Apenina. Očuvanju tradicijske kulture i jezika pogodovala je komunikacijska izoliranost sve do kraja 19. stoljeća. Danas moliški Hrvati broje manje od 2000 duša i žive još samo u tri preostala naselja: Acquaviva Collecroce/ Živa Voda Kruč, San Felice del Molise / Stifilić ili Filić i Montemitro /Mundimitar. Tek polovica živućeg stanovništva još govori materinskim idiomom, jezikom predaka, odnosno moliškohrvatskim jezikom kojeg sami nazivaju na našo. Prema filološkim istraživanjima počevši od Milana Rešetara, radi se o jeziku/govoru koji je mješavina štokavsko-ikavskoga narječja s dosta čakavskog utjecaja, koji je kroz stoljeća obogaćen lokalnim i standardnim talijanskim jezikom. Danas je upravo jezik glavno obilježje identiteta moliških Hrvata, a govornici su uglavnom pripadnici starijih generacija. Zbog sačuvanog idioma na našo u pokrajini Molise, moliškohrvatski jezik je 1999. od strane Senata Republike Italije priznat kao jedan od 12 autohtonih jezika na apeninskom poluotoku. U radu će se prikazati koje je suvremene mogućnosti ova zajednica iznašla vlastitom kreativnošću, kako bi obogatila rad na očuvanju svoga identiteta. Polazna aktivnost je bila rad na moliškohrvatskom rječniku Montemitra od sredine 90ih godina prošloga stoljeća s ciljem da se normira moliškohrvatski govor. Entuzijazam pojedinaca realizirao se kroz projekt „Živa riječ“, uz potporu Europske komisije i programa za očuvanje manjinskih jezika i kulture. Projekt je 2000. godine polučio višestrukim rezultatima: objava rječnika, održavanje Međunarodnog jezičnog skupa u Montemitru i pokretanje tromjesečnika „Riča živa“ koji izlazi i danas. Lokalna uprava uz potporu europskih sredstava (2008.) otvara u sva tri hrvatska sela prostore za okupljanje i kulturno-umjetnički rad manjinske zajednice „Caffè Letterario“. U isto vrijeme skupina mladih iz Montemitra osniva etno-grupu KroaTarantata, izvode moliškohrvatske stihove na glazbu talijanskog juga, dok u Kruču djeluje folklorna skupina „Lipo je skupa“. U pokrajini Molise djeluje još nekoliko društva moliških Hrvata i svima je zajedničko da čuvaju tradicijsku kulturu i žive svoj identitet na sasvim novi, suvremeni način.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA