Naslov
Označavanje likova u dječjim pričama
(Character reference in children narratives)

Autori
Gabaj, Matea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
20.06

Godina
2018

Stranica
40

Mentor
Kuvač Kraljević, Jelena

Ključne riječi
pripovijedanje, pragmatičke sposobnosti, označavanje likova, anaforički odnosi
(narration, pragmatic ability, character reference, anaphoric reference)

Sažetak
U logopedskom istraživačkom i kliničkom radu, pripovijedanje je jedna od mjera pragmatičke sposobnosti. Polazište u ovom radu analiza je na mikrostrukturalnoj razini, kojom se željelo utvrditi što vrste riječi, koje djeca prilikom pripovijedanja koriste za označavanje likova, govore o njihovim pragmatičkim sposobnostima. U tu svrhu, promatralo se kojim riječima djeca u usporedbi s odraslima uvode likove u priču i uspostavljaju anaforičke odnose. U istraživanju su sudjelovale tri skupine ispitanika: djeca predškolske dobi (5 ; 04-6 ; 05 godina), djeca rane školske dobi (6 ; 06-7 ; 06 godina) te odrasli govornici kao kontrolna skupina. Za potrebe istraživanja odabrana je metoda pripovijedanja na temelju slikovnog materijala iz hrvatske inačice MAIN-a: Višejezičnog instrumenta za ispitivanje pripovijedanja. Promatralo se kako ispitanici označavaju svih pet likova u priči Koze. Kako bi se tri skupine ispitanika usporedile, provedena je neparametrijska statistička analiza. Statistički značajne razlike između dvije skupine djece i odraslih pronađene su na svim ispitanim mjerama: uvođenju likova u priču, ponovnom uvođenju likova i održavanju likova u priči te u broju nepravilnih označavanja likova. Podaci također pokazuju da postoji razvojna putanja u ovladavanju uspješnim označavanjem likova kod djece. Statistički značajna razlika između sve tri skupine ispitanika pokazala se u broju nepravilnih označavanja likova. Mlađa djeca pokazala su manju uspješnost u označavanju likova na pravilan način od starije djece. To je jasan pokazatelj da djeca nisu dostigla razinu pragmatičkih sposobnosti i osjetljivosti na perspektivu sugovornika kakvu imaju odrasli govornici. Zanimljiv je podatak da u malom broju slučajeva i odrasli ispitanici griješe, što se može objasniti složenošću priče koja je odabrana za poticanje pripovijedanja. Ključne riječi: pripovijedanje, pragmatičke sposobnosti, označavanje likova, anaforičk

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Logopedija

POVEZANOST RADA