Naslov
Sintaktičko-semantički status egzistencijalnih glagola biti, imati i trebati
(The Syntactic and Semantic Status of the Existential Verbs biti, imati and trebati)

Autori
Nazalević Čučević, Iva ; Belaj, Branimir

Izvornik
Croatica: časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu (1849-1111) 42 (2018), 62; 179-205

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
sintaktičko-semantički status egzistencijalnih glagola biti, imati (nemati) i trebati, glagol ispražnjena značenja, glagol oslabljena značenja, predikatna dopuna, adverbijalna dopuna
(syntactic and semantic status of existential verbs biti, imati (nemati) and trebati, verbs without lexical meaning, verbs with weakened meaning, predicative complement, adverbial complement)

Sažetak
Glagolima biti, imati i trebati svojstvena je sintaktičko-semantička višeznačnost. Tako je primjerice biti suznačan kada dolazi kao pomoćni ili kao kopulativni, odnosno kao perifrazni glagol. Samoznačnim se smatra onda kada dolazi u rečenicama u kojima ne gubi svoje leksičko značenje, odnosno u kojima znači ‘postojati’, ‘boraviti’ i sl. (Silić i Pranjković 2005: 290). Dolaze li u tim i sličnim značenjima, glagoli biti, imati i trebati podvode se pod egzistencijalne (npr. Silić i Pranjković 2005, Kuna i Belaj 2013, Belaj i Tanacković Faletar 2014, Brač i Bošnjak Botica 2015), odnosno govori se o egzistencijalnim konstrukcijama ili predikatima (Zovko Dinković 2011: 280). Egzistencijalnim glagolima u hrvatskome dosad je uglavnom pristupano s kategorijalnog aspekta (npr. Birtić 2001, Kordić 2002, Zovko Dinković 2011, Kuna i Belaj 2013), dok se njihov sintaktički status nije analizirao. Primjerice u dosadašnjim analizama kategorije egzistencijalnosti, odnosno egzistencijalnih glagola i njihovih dopuna, nije raspravljano o sintaktičkom statusu glagola biti u rečenicama tipa Nije bilo struje, Luke nije bilo na nastavi, Luka nije bio na nastavi, Luka je u Zagrebu i sl. Je li status glagola biti u svim navedenim primjerima isti? Kakav je sintaktički status njegovih dopuna? Ista se pitanja nameću i kada je riječ o glagolima imati i nemati i dopunama u primjerima Ima / Nema struje, Luke nema na nastavi i sl. ili pak o glagolu trebati i njegovim dopunama u primjerima Luki treba kruh, Luki treba kruha. Polazeći od teze da ispražnjavanje leksičkoga značenja glagola rezultira njegovom većom nesamostalnosti, odnosno većom ovisnosti o obveznoj predikatnoj dopuni, pokušat ćemo doći do odgovora o sintaktičko-semantičkome statusu glagola biti, imati (nemati) i trebati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA