Naslov
Održiva arhitektura i njezin odnos s krajobrazom
(Sustainable architecture and its relationship with the landscape)

Autori
Antolović, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
17.06

Godina
2011

Stranica
83

Mentor
Stergaršek, Stanko

Ključne riječi
održivost, arhitektura, krajobraz, eco-tech, low-tech
(sustainability, architecture, landscape, eco-tech, low-tech)

Sažetak
"Posljednjih tridesetak godina održivost se istakla kao jedan od najozbiljnijih puteva razvoja društva u cjelini. Arhitektura kao takva ima vrlo važnu ulogu i velike mogućnosti u stvaranju održivog društva. Održivo projektiranje sve više postaje pravilo, a ne iznimka. Budući da održivost sama po sebi podrazumijeva kvalitetan odnos prema okolišu, upravo to je važan aspekt i održive arhitekture. U ovom radu preispituje se odnos održive arhitekture prema okolišu odnosno krajobrazu. Polazište analiziranja su dva, u ideji suprotna, pristupa održivosti u arhitekturi (eco-tech i low-tech pristup) kroz koje se pokušava utvrditi da li održiva arhitektura u osnovi može imati poželjan, kvalitetniji odnos prema okolišu. Cilj je, kroz nekoliko odabranih primjera, usporediti odnos pojedinog pristupa prema krajobrazu i to na razini kuće, bliže okoline i šire okoline/krajobraza. Također, cilj je objasniti značenje pojmova „održivost“, „održiva arhitektura“ i „održiv projekt“. Metoda rada temelji se na sakupljanju, pregledu i analizi relevantne literature i pretraživanju internetskih stranica, te sistematskoj obradi podataka i analizi odabranih projekata. Ideja održivosti javlja se već u 18. stoljeću, ali se tek nakon 1980-tih godina počinje koristiti u kontekstu ljudske održivosti na Zemlji. Tada nastaje i najšire prihvaćena definicija održivog razvoja koja kaže da je održivi razvoj „razvoj koji izlazi u susret potrebama sadašnjih generacija bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe“. Održivu arhitekturu karakterizira energetska efikasnost, korištenje recikliranih materijala kao i materijala niske utjelovljene energije te podrazumijeva minimaliziranje negativnih utjecaja na okoliš. Eco-tech arhitektura je spoj između ekologije i modernih tehnologija ; omogućava visoki komfor uz reduciranje potrošnje energije i otpada. Low- tech arhitektura se temelji na tradicionalnim znanjima, korištenju lokalnih materijala i jednostavnosti gradnje, a teži prvenstveno stvaranju zajednice i povezivanju s prirodom. S obzirom na predstavljene informacije i analizirane primjere zaključuje se kako je održiva arhitektura osjetljiva na svoj okoliš i teži prilagodbi i kvalitetnom odnosu sa krajobrazom u kojem nastaje, bez obzira na korištenu tehnologiju gradnje. Ciljevi i eco- tech i low-tech arhitekture su zajednički, a obuhvaćaju maksimalno korištenje obnovljivih izvora energije i reduciranje otpada te postizanje minimalnih nepovoljnih efekata na krajobraz u svim fazama, od planiranja i izgradnje do korištenja građevine. Eco-tech arhitektura češće ima kontrastan odnos s krajobrazom zbog samih načina gradnje i veličine građevina, a posredni negativni utjecaji nastaju i korištenjem suvremenih industrijskih materijala koji, uz sve preventivne mjere, imaju veliku utjelovljenu energiju. Unatoč tome, i eco-tech strukture imaju mogućnost postizanja kvalitetnog odnosa s krajobrazom. Low-tech arhitektura se prvenstveno temelji na reduciranju ukupnih potreba korisnika rezultat čega su građevine manjih razmjera, građene od materijala prisutnih na lokaciji koji imaju zanemarivu utjelovljenu energiju, čime se postiže što je manja moguća promjena prirodnih kvaliteta krajobraza. To znači da low-tech strukture posjeduju veliki potencijal za „ujedinjavanje“ s krajobrazom, a pogotovo za postizanje odnosa reciprociteta gdje je krajobraz u velikoj mjeri reflektiran u arhitekturi, i obrnuto. "

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA