Pregled bibliografske jedinice broj: 944048
Funkcija humora u djelima Thomasa Pynchona
Funkcija humora u djelima Thomasa Pynchona, 2017., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 944048 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Funkcija humora u djelima Thomasa Pynchona
(The function of humor in the works of Thomas Pynchon)
Autori
Novaković, Nikola
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
13.06
Godina
2017
Stranica
265
Mentor
Brlek, Tomislav
Ključne riječi
Thomas Pynchon, Mihail Mihajlovič Bahtin, humor, menipska satira, parodija, ironija, kronotop, meta-metafikcija, autoreferencijalnost, identitet, rizom
(Thomas Pynchon, Mikhail Mikhailovich Bakhtin, humor, Menippean satire, parody, irony, chronotope, meta-metafiction, autoreferentiality, identity, rhizome)
Sažetak
Disertacija će proučiti funkciju humora u romanima Thomasa Pynchona Mason & Dixon (1997), Against the Day (2006), Inherent Vice (2009) i Bleeding Edge (2013). Analizama pojedinačnih djela prethodit će pregled teorija humora te će se pokazati kako je riječ o pristupima koji se mogu primijeniti pri čitanju humora kod Pynchona, premda i tada nude tek objašnjenje razloga zbog kojih čitatelj određeni dio teksta može smatrati komičnim. U namjeri da se dođe do boljeg razumijevanja obilježja Pynchonova humora i njegove funkcije u pojedinim djelima, disertacija će u analizama kretati od ideja Mihaila Mihajloviča Bahtina i Northropa Fryea o menipskoj satiri. Pokazat će se kako Pynchonova djela svojim obilježjima pripadaju tradiciji menipske satire te će se pritom opisati osnovne značajke Pynchonova humora, uključujući komične akronime, anakronizme, igru riječi, sadržajne i strukturalne mezalijanse, parodiju, ironiju i druge oblike komike, a istaknut će se i rizomatska funkcija humora. Čitanje romana Against the Day usredotočit će se na odnos humora i autoreferencijalnosti (uz poseban naglasak na parodiji, reprezentaciji kolonijalizma te motivu zrcaljenja) te će se pokazati kako je ishod tog odnosa tekst koji tematizira formu, a ponajviše svoje metafikcijske značajke, pa će se stoga čitati kao meta-metafikcija, odnosno metafikcija o metafikciji. Pri proučavanju romana Mason & Dixon najviše pozornosti posvetit će se komičnim hibridima (kako na razini fabule, tako i na razini strukture teksta) te njihovoj subverzivnosti u odnosu na dominantan kontekst prosvjetiteljstva. Analiza će u tekstu prepoznati i značajan odnos humora i Bahtinova kronotopa puta, a završit će proučavanjem humora kao primjera rizoma. Čitanja romana Inherent Vice i Bleeding Edge najviše će prostora pridati vezi humora i identiteta. Različite manipulacije identitetom, često temeljene na složenom odnosu likova prema popularnoj kulturi, pojavljuju se upisane u komički modus teksta, pa će se proučiti i ambivalentnost koja proizlazi iz miješanja distopijskih vizija likova i pripovjedača sa slobodom karnevalesknog humora. Zaključak će ponuditi sintezu uvida pojedinih čitanja romana, prepoznati mogućnosti budućih čitanja Pynchonova humora te upozoriti na važnost daljnjeg proučavanja humora kao relativno zanemarena područja u književnoj teoriji.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Književnost