Naslov
O jeziku Pariškoga zbornika Code Slave 73 (Na tekstu psaltira i kantika)
(On the Language of The Paris Miscellany (Code Slave 73) (Based on the Text of the Psalter and the Canticles))

Autori
Šimić, Marinka

Izvornik
Fluminensia (0353-4642) 30 (2018); 153-185

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
hrvatskgoglagoljski zbornici, hrvatsko-staroslavenski jezik, čakavski dijalekt, šibensko glagoljaštvo
(Croato-Glagolitic miscellanies, Croatian Old Slavonic language, Čakavian dialect, Psalter, Šibenik Glagolitism)

Sažetak
U radu su analizirane grafijske i jezične karakteristike Pariškoga zbornika, Slave 73 iz 1375. godine i to na temelju teksta psaltira i kantika. Kako je pisac ovog najstarijega hrvatskoglagoljskog zbornika, Grgur Borislavić, bio iz Modruša istraženo je koliko su govorne osobine toga kraja utjecale na jezik rukopisa, a s druge strane koliko je na jezičnu koncepciju utjecala namjena teksta. Naime, iz kolofona je poznato da je rukopis pisan za prizidnice (redovnice) crkve sv. Julijana u Šibeniku. Na temelju jezičnih istraživanja utvrđeno je da je tekst pisan hrvatsko- staroslavenskim jezikom s nekim osobinama govora modruškoga kraja, tj. čakavskim. Neke od tih jezičnih crta mogu biti i zajedničke osobine piščeva govora, kao i šibenskoga područja. Jedino se pretežiti ikavizmi mogu okarakterizirati kao jezične osobine prilagođene čitateljicama, tj. redovnicama u Šibeniku. Pariški zbornik među hrvatskoglagoljskim rukopisima zauzima posebno mjesto, kao najstariji cjeloviti zbornik, kao jedini glagoljski kodeks vezan uz Šibenik, kao jedan od rijetkih zbornika koji ima i biblijske tekstove. I liturgijski i tekstološki elementi potvrđuju jedinstvenost ovog rukopisa, a kao najveću osobitost istaknimo misni red i kanon koji pripadaju prvotnoj redakciji glagoljaškoga sakramentara u Hrvatskoj. Posebice je specifičan jezik ovog rukopisa, tj. to je hrvatskoglagoljski rukopis koji je u 14. stoljeću najviše kroatiziran. Može se pretpostaviti da je namjena teksta redovnicama utjecala na njegovu koncepciju, tj. pomlađenost. Naime, redovnice se nisu školovale kao svećenici glagoljaši te nisu učile crkvenoslavenski jezik pa im je bilo potrebno približiti tekstove časoslova koje su čitale. Stoga je ovaj rukopis prilično kroatiziran za razliku od ostalih hrvatskoglagoljskih psaltira u brevijarima koji čuvaju stariji prijevod.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA