Naslov
Zadarska stambena kuća u arhivskim izvorima 17. i 18. stoljeća
(Residential Architecture of Zadar in Archival Sources from the 17th and 18th Centuries)

Autori
Goja, Bojan

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 41 (2017), 41; 157-169

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Zadar, stambena arhitektura, arhivska istraživanja, 17. stoljeće, 18. stoljeće
(Zadar, residential architecture, archival sources, 17th century, 18th century)

Sažetak
U radu se na temelju arhivskih istraživanja govori o zadarskoj stambenoj arhitekturi 17. i 18. stoljeća. Analizom graditeljskih procjena stanja kuća Dismanich (1638.), Adobbati (1765.), Armani-Mircovich (1765.) i Canova (1771.) raspravlja se o tome kako je izgledala kuća u Zadru u 17. i 18. stoljeću, kakva je bila vertikalna podjela, tlocrtni raspored, unutarnja oprema te koji su materijali bili korišteni u gradnji. Na temelju opisa izvedenih iz graditeljskih procjena donijeti su zaključci o vertikalnoj podjeli, tlocrtnom rasporedu i unutarnjoj opremi prikazanih kuća od kojih niti jedna danas nije sačuvana. S obzirom na vertikalnu podjelu kuća Dismanich imala je prizemlje i tri kata, kuća Adobbati prizemlje, tri kata i potkrovlje, kuća Armani-Mircovich prizemlje i tri kata a kuća Canova u jednom dijelu dva a u drugom tri kata nad prizemljem. U prizemlju svih kuća redovito su smještena različita spremišta i konobe ili dućani i radionice. U nutrini kuća Dismanich, Adobbati i Canova zabilježeno je postojanje unutarnjih dvorišta dok je kuća Armani-Mircovich imala altanu. Kuće su bile opremljene bunarima s bočatom vodom. Kuća Dismanich bez obzira na skromnost u brojnosti prostorija odlikuje se podjelom prostora i vrstom prostorija koji su karakteristični za venecijansku stambenu arhitekturu. U prizemlju je androna a u istoj osi na prvom katu portego koji služi kao salon ili glavna reprezentativna prostorija a ujedno se koristi i kao prostor kroz kojega se odvija komunikacija sa susjednim prostorijama. Pročelja kuća Adobbati, Armani-Mircovich i Canova bila su jednostavno oblikovana, rastvorena s prozorima s kamenim okvirima i jednim kamenim balkonom s balustradom. Vrata i prozori na zadarskim kućama bili su ostakljeni i zaštićeni škurama. Od materijala od kojega se izrađuje stolarija spominje se drvo ariša. Prozori u prizemlju kao i oni na skladištima i radionicama bili su redovito osigurani rešetkama od kovanog željeza. Vanjski i nosivi i kao i unutarnji pregradni zidovi građeni su od priklesana kamena i manjim dijelom od opeke i redovito su bili ožbukani. Pročelja su također bila presvučena slojem žbuke kako bi bila zaštićena od štetnog utjecaja atmosferilija. Pregrade između prostorija najčešće su građeni tanjim zidovima koji su bili primjereniji zidanju nad drvenim grednjacima a u kući Dismanich kao pregrade između prostorija korišteni su i tanji zidovi izrađeni samo od dasaka koji su mogli biti presvučen i žbukom. Pokrov je redovno bio izrađen od kupe kanalice položene na jednostavnoj drvenoj konstrukciji sastavljenoj od greda i daščane oplate. Prostorije su gotovo u pravilu bile popločane kvadratnim ili pravokutnim pločama od opeke koje su mogle biti većeg ili manjeg formata. U kući Canova na prvom katu spominje se nešto luksuznije popločenje od kvadratnih bijelih i crvenih ploča koje su mogle biti izrađene od kamena ili opeke. Konobe i dvorište iste kuće imali tradicionalni pločnik izrađen od kamenih pločica i oblutaka. Kada je riječ o zidovima i stropovima unutrašnjost opisanih kuća bila je jednostavna i bez posebnih ukrasa osim kuće Canova koja je imala oslikani drveni strop. Pojedine prostorije u kućama imale su jednostavne stropove koji su bili prekriveni žbukom na podlozi od drvenih letvica. Sve horizontalne konstrukcije bile su izrađene od drvene građe konstruirane od greda prekrivenih daskama. Stepenice kojima se uspinjalo na prvi kat bila su kamene ili drvene dok su stepenice kojima se odvijala komunikacija između katova bile isključivo izrađene od drvene građe. Od unutarnje opreme kuće su u kuhinjama i pojedinim prostorijama imale kamene umivaonike, ognjište i kamin. U kućama Adobbati i Canova spominju se kamini izrađeni na francuski način (camino alla francese). U zadarskim kućama korišten je i prostor potkrovlja, na što upućuje činjenica da su bili osvijetljeni i u upotrebi. Kod oblikovanja zaključnih dijelova pročelja i krovova analiziranih kuća korištene su altane koju je imala kuća Armani-Mircovich i krovni prozori. Iz arhivske građe vidljivo je da su procjene graditeljske vrijednosti kuća najčešće radili zidari i drvodjelci što upućuju na njihovu odlučujuću ulogu i u samoj izgradnji arhitektonski manje zahtjevnih zgrada. Marangoni (marangoni da case) i mureri i u Veneciji su bili zaduženi za izgradnju i obnovu skromnijih gradskih kuća i manjih građevina dok su isključivo arhitekti i oni majstori s titulom »protomajstora« u državnoj službi vodili značajne državne ili crkvene graditeljske projekte. Zaključno se može ustvrditi da u oblikovanju vanjštine, rasporedu i vrsti prostorija, konstrukciji, unutarnjoj opremi i korištenim materijalima opisane kuće pokazuju istovremenost rješenja i bliskost sa stambenom arhitekturom u drugim dalmatinskim gradovima kao i s venecijanskom arhitekturom građanske niže i srednje klase koju odlikuje skromniji vanjski izgled, veličina i unutarnje uređenje od reprezentativnih plemićkih palača ili kuća bogatijih građana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA