Naslov
Muka i križ Isusa Krista u spisima Franje Asiškoga i izabranih franjevačkih teologa, propovjednika i mistika
(The Passion and the Cross of Jesus Christ in writings of Francis of Assisi and selected franciscan theologians, preachers , and mystics)

Autori
Patafta, Daniel

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 88 (2018), 1; 73-102

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
muka, križ, Franjo Asiški, sv. Bonaventura, franjevačka teologija, mistika, propovjedništvo
(Passion, Cross, Francis of Assisi, St. Bonaventure, Franciscan theology, mysticism, preaching)

Sažetak
Ljubav Franje Asiškoga prema Isus Kristu očitovala se u dvije točke: euharistiji i muci. Otajstvo muke postalo je dominantno u Franjinu životu. Njegov put svetosti od sv. Damjana do La Verne govori o putu koji je bio obilježen patnjom i križem. Od tada Kristova patnja postaje dominantno polazište u franjevačkoj teologiji, mistici i propovjedništvu. Polazište za ovaj rad jest Franjina vizija raspetog Krista u njegovim autografima i kako su to zabilježili njegovi životopisci. Na temelju tih izvora daje se uvid u njegovo razmatranje, pobožnost i osobni doživljaj Kristove muke i križa. Nakon temelja koji je postavio Franjo Asiški prelazi se na teološko promišljanje i mistični doživljaj Kristove muke kod sv. Bonaventure, kojeg se naziva „teologom muke“. Bonaventurin nauk početak je sustavnoga teološkog promišljanja o Kristovoj muci na početcima franjevačke teološke i filozofske škole u XIII. stoljeću. Kod analize Bonaventurina nauka o križu obrađena su dva bitna vida tog nauka, koji sažimaju njegov teološki pristup muci i križu i postaju temelj franjevačke duhovnosti, osobito mistike, i propovjedništva u kasnijim stoljećima. Franjevačko propovjedništvo obilježit će imena sv. Bernardina Sijenskoga i njegovih učenika sv. Ivana Kapistrana i bl. Jakova Markijskoga, zatim mistiku imena bl. Anđele Folinjske i sv. Veronike Giuliani, a pobožnost sv. Petar Alkantarski i sv. Leonardo Portomauricijski. Ovaj rad sažima promišljanja i praksu najvažnijih predstavnika franjevačkog pokreta koji su, inspirirani Franjinim doživljajem muke i križa, prenijeli tu pobožnost na polje teologije, propovjedništva i mistike. Križ i muka nisu obilježje samo franjevačkog pokreta kroz stoljeća nego su i središnji motivi promišljanja u govoru o ekonomiji spasenja. Ta je tema bila dominantna i kod drugih teologa XII. i XIII. stoljeća, koji muku i križ drže za „via regia Sanctae Crucis“. S obzirom na nagli razvoj franjevačkog pokreta u XIII. stoljeću, nastanak njegove filozofske i teološke škole te škole duhovnosti, u radu se nastoje sažeto prikazati opće značajke najvažnijih franjevačkih predstavnika teologije, mistike i propovjedništva od XIII. do kraja XVIII. stoljeća, ukazujući kako je križ ključ, vrata, put i izvornost istine božje ljubavi za franjevačke teologe, propovjednike i mističare.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA