ࡱ> #TW123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSbjbj 4ee' >:.======8 >\= e:te:$^9H+0 9m>m>~=>@@flp,3sfffeeAHfff zzzzfffffffff : 1. UVOD Umijee varijacije u Aristenetovim Ljubavnim pismima; cilj istra~ivanja Moj prvi susret s Aristenetovom zbirkom pisama bio je posve zbunjujui. Bez obzira promatramo li njihova formalna obilje~ja, prevladavajui na in naracije, izbor motiva ili ton i atmosferu, rije  je o 50 meusobno posve raznorodnih i raznovrsnih pisama; aarolikost kojoj smo izlo~eni kao prvu reakciju izaziva ocjenu da imamo u rukama ogled ispodprosje nog pisca u imitaciji i preradi tema, motiva i ideja ranijih, uspjelijih autora. Ipak, neato u toj aarolikosti uspjelo mi je privui pa~nju i prizvalo moj povratak i dublji interes za materijal. Gr ka je fikcionalna epistolografija u cjelini (kao i epistolografija openito, dodala bih) nepravedno podcijenjen ~anr. Povijesti gr ke knji~evnosti preko Aristenetovog imena prelaze ovlaa i bez posebna interesa. Iako je rije  o starom naslovu, smatram va~nim spomenuti kako npr. kultno djelo, Geshichte der Griechische Litteratur, o zbirci govori tek kroz prizmu upitnosti njezina autorstva i preko paralela s Alkifronom (motivi, dijelom teme i imena korespondenata). ak i Albin Lesky, koji se zbirkom pozabavio i preveo je uz opse~an uvodni komentar 1951, u svojoj Geschichte der griechischen Literatur nekoliko godina kasnije autoru i njegovu djelu posveuje svega etiri re enice, spominjui ga uz bok Alkifronu (koji je dobio pozitivan komentar, mada takoer uz iznenaujue malo rije i) i uz neutralan i akrt osvrt da je  sadr~ajno zanimljiv budui da je odasvud& skupio eroti ke motive antike . Nije od presudne va~nosti, ali svakako je indikativno za procjenu (ne)popularnosti ovog autora i ato je prijevod na engleski jezik izostao; tek je u pripremi izdanje zbirke u ediciji LOEB Classical Library. Za usporedbu, zbirke Aristenetovih kolega po struci, Alkifrona, Filostrata i Elijana do~ivjele su svoje izdanje u istoj ediciji davne 1949. godine. Znanstveni radovi koji se Aristenetovom zbirkom bave sve donedavno bili su malobrojni i veinom su se fokusirali na pitanja autorstva i datacije zbirke, na paralale s Alkifronovom i lov na izvore posudbi kojima zbirka obiluje. Pritom je Aristenet, smatram, predugo trpio osude za neoriginalnost, imitaciju i osrednjost u izrazu i knji~evnoj imaginaciji podjednako,  mane njegova rada (jezik, stil, brojnost posudbi i sl.) slu~ile su uzdizanju drugih pisaca, a rijetko je njegov rad ispravno smjeatan u kontekst ~anra kojem pripada i njegove ope konvencije. Ozra je nepopularnosti i osuda za krivotvorenost svih gr kih epistolarnih zbirki koje je (nenamjerno) izazvao davne 1777. Richard Bentley utjecajnom disertacijom (A Dissertation Upon the Epistles of Phalaris, Themistocles, Socrates, Euripides, and Others) u kojoj je prokazao pojedina pisma kao neautenti na i krivotvorena napokon je kroz 20. stoljee po elo jenjavati; epistolografija se u novije vrijeme ne (pr)ocjenjuje dihotomijom autenti nosti ili la~nosti i fikcionalne zbirke se promatraju kao djela kojima nije cilj prevariti itatelja i obmanuti ga da pred sobom dr~i stvarno pismo. Obilje~ja fikcionalne epistolografije (eksploatacija ranijih autora, jak utjecaj retorike, konvencionalni opisi lica, tijela i erotskog zanosa, posve fiktivni korespondenti, od kojih neki mogu biti posuene stvarne li nosti ili knji~evni likovi, pribli~avanje i odmak od epistolarne forme itd.) shvaaju se kao stvarala ka, a ne imitativna i mehani ka sredstva knji~evnog stvaranja i ne udi stoga poveanje interesa znanstvenika i broja prijevoda svih, pa i Aristenetove zbirke, na sve vei broj jezika od druge polovine 20. st. naovamo. Na dublju i detaljniju obradu zbirke svojim radovima potaknuo me naro ito Geoffrey Arnott; upozorava na manjak znanstvene pa~nje usmjerene na prou avanje Aristenetove narativne tehnike, a njegov kratak osvrt na varijacije u zbirci koje sam i sama uo ila dao mi je ideju za okosnicu rada. Naime, neujedna enosti u naraciji i izrazu dobivaju druga ije tuma enje i te~inu ako ih promatramo kao namjerne varijacije, nastale svjesnim trudom autora. Tema svih pisama u zbirci je ista: ljubav, ili, preciznije, seksualna strast. Zbog ograni enosti teme s jedne strane, a konvencija ~anra (pod utjecajem Druge sofistike) s druge, autor je bio prisiljen na mnoge varijacije kako bi sadr~aj ostao zanimljiv itatelju. Najo itije od njih su: ispunjavanje ili odmicanje od o ekivane epistolarne forme, ljubavnih statusa aktera (ljubav mladia i hetera, udatih ~ena i mladia, preljubi osoba koje su u braku itd.), variranja spola i na ina imenovanja korespondenata (stvarne osobe, imena likova iz drugih knji~evnih djela i tzv. opisna imena, vezana uz sadr~aj pisma) i variranje u razini eksplicitnosti u opisima golotinje i seksualnih kontakata. Uz navedeno, zna ajno je obilje~je zbirke i ogromna koli ina posuenica, a nemamo odgovor na pitanje koje autore (i, uz to, koju knji~evnu vrstu) Aristenet najviae koristi ni na koji na in (citiranjem, parafraziranjem ili tek posudbom ideje ili motiva); kriti ki aparati u izdanjima zbirke, znanstveni radovi i Pietzkova disertacija iz 1907. daju neorganizirane popise posuenica, a Arnott ukazuje na baa ovakav nedostatak u znanstvenoj literaturi:  an exhaustive, careful study of his use of source material is very much needed . Smatram da je upravo rije  varijacija klju no obilje~je cijele Aristenetove zbirke te da je detaljna analiza zbirke iz aspekta svih navedenih varijacija dobrodoaao doprinos znanstvenoj percepciji ovoga autora, koji u novije vrijeme sve viae dobiva pa~nju koju zaslu~uje. Ispitat e se i meuovisnost rezultata svake od analiza (tj. eventualne uzro no-posljedi ne veze meu njima), a zatim e se i sve uo ene karakteristike usporediti s (istom metodologijom dobivenim) obilje~jima Alkifronove i Filostratove zbirke. Temeljna metodologija bit e detaljan rad na samome tekstu zbirki, ato e omoguiti uo avanje svih formalnih i sadr~ajnih osobitosti, a njihova naknadna komparacija i smjeatanje u airi kulturni i knji~evni kontekst obogatit e, nadam se, naae poznavanje Aristenetova rada, a mo~da i donijeti neka nova saznanja vezana uz ~anr u cjelini. Kona ni je cilj uo avanje i izdvajanje zajedni kih obilje~ja, tj. onih koje mo~emo smatrati odrednicama ~anra, kao i onih kojima Aristenet odstupa od svojih prethodnika i uzora i na taj na in inovira (ili podriva) ~anr kojem pripada. Pritom u ustanoviti stupanj izvornosti u autorovom umijeu variranja va~nih formalnih i sadr~ajnih obilje~ja, a time preciznije odrediti njegovu vrijednost i mjesto u ~anru fikcionalne erotske epistolografije. Naravno, nije ideja moga rada negirati osude znanstvenika mnogo veeg znanja i znanstvenog ugleda od moga niti pokuaati uzdii Aristeneta na pijedestal klasika gr ke knji~evnosti jer on to jednostavno nije. Iako je rije  o zbirci koja nije najkvalitetniji primjerak svoga ~anra, dr~im da i ona zaslu~uje sinopti nu i detaljnu obradu i da itekako mo~e ponuditi plodno tlo za znanstveni rad. Budui da se fikcionalne zbirke pisama javljaju relativno kasno u gr koj knji~evnosti, tek od 2. i 3. stoljea, smatram potrebnim prije najavljenih analiza smjestiti njihovu pojavu, utjecaje, razvoj i vrijednost u airi kontekst. U poglavljima koja slijede definirat u pismo kao sredstvo komunikacije u antici, prikazati implementaciju pisma u druga knji~evna djela gr ke knji~evnosti, pojavu epistolografije kao knji~evne (pod)vrste te naknadno na primjerima tri zbirke, Aristenetove, Alkifronove i Filostratove, pokazati koje mogunosti i ograni enja pismo kao odabrani medij ili knji~evna vrsta postavljaju pred svog autora. Pretpostavljeni impuls za izdvajanje pisama u samostalni ~anr i grupiranje u zbirke (najprije tzv. pseudonimnih, a kasnije i fikcionalnih pisama) dogodio se u krilu obrazovnog sustava (retorike) i pod sna~nim utjecajem Druge sofistike  prikazat u kako je takvo roditeljstvo rezultiralo pojedinim va~nim sadr~ajnim i formalnim obilje~jima ~anra. 1.2.  Prava pisma u gr kom druatvu; pojava, razvoj i osobitosti Poput modernog ovjeka, i anti ki je Grk u~ivao u komunikaciji i za njom te~io. U slu ajevima sprije enosti neposredne komunikacije razgovorom okreemo se, poput njega, drugim rjeaenjima. Istina, danas nam je na raspolaganju mnoatvo tehnoloakih dostignua kojima se jaz meu razdvojenim subjektima ~eljnima komunikacije smanjio: komuniciramo telefonima, mobitelima, faksom, elektroni kom poatom, Skypeom, aaljemo poruke na Facebooku,  tvitamo ,  etamo & U poplavi modernih, sve br~ih i sve (s aspekta nadoknaivanja lika osobe kojoj se obraamo) uspjeanijih na ina komunikacije, dopisivanje pismima djeluje kao relikt nekog davnog doba, posprdno u modernom rje niku nazvan  snail mail , tj. poata koja putuje pu~evim korakom. Istovremeno, kao ato to obi no biva s elementima kulture i/ili tehnike koju je pregazilo vrijeme, uz sve o ite nedostatke klasi ne epistolarne komunikacije - ka~em  klasi ne jer su moderni e-mailovi i sli na komunikacija svojevrsni potomci pisma - ono nam djeluje  retro , prisno, toplo i romanti no. O ito, sukladno vremenu, definicija pisma i njegova forma se mijenjaju; malo je npr. zajedni kih karakterisitka izmeu danaanjeg e-maila, svojevrsnog pisma 21. stoljea, i nekog Ciceronovog ili Platonovog pisma. Osvrnut u se u nastavku na termine kojima su Grci nazivali pismo, porijeklo i razvoj epistolarne komunikacije u Gr koj te uobi ajene formalne karakteristike pisama. 1.2.1. Gr ki termini Nekoliko termina u gr kim (knji~evnim) tekstovima ozna avaju pismo. Koriste se: metonimijski termini, npr.  ili  (papirus, svitak) te ,  ili , esto u mno~ini (drvene plo ice s voatanim premazom u koji se urezuju slova, rjee od olova); materijal na kojem je tekst pisma napisan (urezan) ozna ava ujedno i ime onoga ato je na materijalu, termini kojima se aludira na pisanje, poput  (uglavnom mno~ina; jedninom se aludira na kratkou teksta koji je u pitanju) i deminutivi i termin kojim se aludira na djelatnost slanja,  (ili mno~ina, u kasnije doba i rijetko koriste se i umanjenice). Herodot naj eae koristi . Budui da esto aludira na pisanje pisama u Perziji te Kirov izum poatanskog sustava, mogue je da koriatenje termina isto nja kog porijekla pokazuje da je bio  impresioniran ovim medijem i primjerima njegove upotrebe u Perziji . Euripid naj eae koristi , a drugi pisci oba pojma rijetko i naj eae s naglaskom na materijal, a ne pismo na njemu. Tukidid ni jednu ni drugu rije  ne povezuje s pisanjem pisama. Termin  ima airoku upotrebu (pisanje, crtanje i sl.), a od Herodota nadalje ozna ava i pismo. Zadnji, kasnije naj eai termin, ispo etka ozna ava prvenstveno usmenu poruku i koristi se u mno~ini (tako kod Eshila, Sofokla i Herodota) ili mo~e biti koriaten i za usmenu i za pisanu (Euripid), dok tek od Tukidida, Ksenofonta i Demostena ozna ava obavezno pisanu poruku, dakle, pismo u danaanjem smislu. Termin na taj na in koristi i Platon. Do helenizma je ovo postao uobi ajeni gr ki termin za pismo, kako za pisma osobne prirode tako i za slu~bene dokumente. Ispo etka se termin koristi u mno~ini i kad se odnosi na jedan dokument. Kasnije, kako se postepeno fiksira zna enje  pismo , postaje uobi ajenijim koriatenje jednine, iako se ponekad koristi i mno~ina (mo~da analogijom izraza koji je bio uobi ajen u mno~ini, ). Termini  i  koriste se uglavnom sinonimno ( esto aludirajui i na isti dokument) i s vremenom su potisnuli ostale iz upotrebe. 1.2.2. Porijeklo i razvoj Porijeklo pismu mo~emo izvesti iz usmenih poruka administrativnih i vojnih svrha, dok je obi aj pisanja i slanja pisama osobne prirode i proairenje termina na poruke meu obi nim graanima nastao kasnije. Stirewalt navodi:  When the orders were also written, the word was retained and afterwards extended to all types of letters as they developed.  Ostatkom (ili dokazom) razvoja mogu se smatrati  kombinirane poruke, tj. slanje pisma uz usmeni dodatak ili pojaanjenje. Malobrojna sa uvana slu~bena pisma ve sadr~e neka od obilje~ja koja e kasnije postati uobi ajeni epistolarni elementi, poput ~elje za dobrim zdravljem adresata i razmjene izraza koji pokazuju prijateljstvo i/ili naklonost, a  this minor and formalized convention of official letters developed into a major convention of personal letters . Takoer, ova pisma sadr~e i ideju o prisustvu poailjatelja (parousia) putem autoriteta njegova glasa sadr~anog u pismu; rije i premoauju razdvojenost dvoje korespondenata. Ovako zacrtana parousia kasnije je u pismima osobne prirode  proairena raznim izrazima e~nje za ljudskim kontaktom: razlozima pisanja, o ekivanjem odgovora, planom o posjeti ili nastavku korespondencije . Dakle, komunikacija pismenim putem ispo etka je bila ograni ena na predstavnike dvora i njihove obitelji; ostale slojeve druatva u njoj sprje ava svakako neraairenost pismenosti, cijena i/ili nemogunost nabavka materijala za pisanje i nedostupnost nosa a pisama airim slojevima. O slu~benim pismima saznajemo ponajviae iz Herodotove Povijesti. Autor je fasciniran raairenoau upotrebe pisama na Istoku, a poznato je da su Grci i sam izum pisma pripisivali Perzijancima (to nije, Atosi, Darijevoj ~eni), kao i izum poatanskog sustava. Drugi va~ni izvori za ovu vrstu pisama su Tukidid, Ksenofont i, naro ito, Demosten, koji u svoja djela uklju uje mnoatvo Filipovih pisama (on je obilno koristio slu~bena pisma). Pisanje slu~benih pisama razvija se i nastavlja i kasnije; nalazimo mnoatvo dokaza o tome u djelima kasnijih gr kih i rimskih historiografa. Ranije, u doba bez pouzdanog poatanskog sustava, slu~bena pisma gotovo su uvijek bila popraena ili upotpunjena usmenom porukom, a taj obi aj i u kasnije doba nije posve ia ezao. U klasi nom dobu pisanje pisama osobne prirode u Gr koj bilo je relativno neobi na i neuobi ajena pojava. Kako raste postotak pismenih graana raste i njihova upotreba, pa  postaju dijelom svakodnevice u helenisti kom Egiptu, kako u administrativnim pitanjima tako i u privatnim domainstvima . Euripidova esta upotreba pisama kao dramatskih sredstava i efekata daje zaklju iti da je u njegovo doba ono u komunikaciji meu graanima bilo poznata stvar, a kasnije postaje sve popularnije. U istra~ivanju moramo se okrenuti sadr~ajno i temom aarolikim primjerima naenim na egipatskim papirusima, nekolicini pisama na tablicima od olova ili pismima Platona, Demostena i drugih iz 4. i 3. st. pr. n. e, zanemarujui pritom pitanje autenti nosti ovih drugih. Naravno, meu sa uvanim je osobnim pismima vidljiva velika razlika u temi i svrsi pisanja, kao i stilu i razini obrazovanosti poailjatelja. 1.2.3. Sa uvani primjerci Tri najstarija prava pisma koja su do nas doala (u originalu) urezana su u olovne plo ice. To su pismo iz Berezana i dva ozna ena u literaturi kao SIG3 1259 i SIG3 1260. Prvo potje e iz oko 500. pr. n. e, a druga dva (prvo je iz Atene, drugo iz Olbije) iz 4. st. pr. n. e. U slu aju starijeg vjerojatno smo blizu za ecima pisanja pisma u gr kom svijetu jer ono ne sadr~i epistolarne konvencije te ostavlja dojam da je ova vrst komunikacije joa rezervirana za hitne slu ajeve. Dokazi nala~u da pisanje openito datiramo na kraj 5. st. pr. n. e., dok pisma postaju sredstvom komunikacije tek u 4. st. pr. n. e. Druga dva primjera, sukladno tome, imaju ve za etak pozdravne formule. Od treeg pretkraanskog stoljea pisma postaju sve raairenija u gr kom druatvu i od tog doba do kraja antike imamo sa uvane mnogobrojne primjere (preko 1000) pisane na papirusu uglavnom gr kim, poneka latinskim jezikom. Vei dio nalaza potje e s kraja 19. stoljea. Osim ato pokazuju airok dijapazon tema i svrha slanja (slu~bena, poslovna i osobna korespondencija), vrijedan su doprinos prou avanju obi aja priprema materijala, pisanja, pe aenja, adresiranja i slanja, a mo~emo dobiti i odgovor na pitanje tko je pisma uobi ajeno pisao. esto je vjeatina baratanja jezikom i ljepota rukopisa kojim je pisano tijelo u neskladu s nevjeatim pozdravom na kraju  mnoga su pisali pisari, a osoba u ije ime se pisalo dodavala je vlastoru ni doprinos na kraju. Sa uvalo se i mnogo pisama na drvenim plo icama (otkrivena pri istra~ivanju Hadrijanovog zida od 1973. oko utvrde Vindolanda kod Chesterholma) iz 1. stoljea. Rije  je o kombinaciji vojnih izvjeataja i privatne korespondencije asnika i njihovih supruga. Dio slu~bene korespondencije (osim sa uvanoga na papirusima, drvetu ili u sklopu objavljenih epistolarnih zbirki) sa uvao se na kamenu: bili su to dokumenti va~ni za grad u kojem su podignuti, a nalazi se prote~u od 3. st. pr. n. e. sve do 1. st. Svi navedeni sa uvani primjeri, osim ato su va~ni povijesni dokumenti (pojedina pisma spominju dogaaje ili okolnosti koje su nam iz djela povjesni ara nepoznati), nude nam i vrijedan uvid u ~ivot anti kih ljudi svih druatvenih i obrazovnih razina, uklju ujui i pisma koja su pisale ~ene. Nadalje, odaju nam detalje razvoja gr kog i latinskog jezika i razine pismenosti i obrazovanosti uglavnom obi nog puka te nude jedinstvenu priliku  prisluakivanja davnih (polovi nih) razgovora. 1.2.4. Forma (gr kog) pisma Neki tekst najlakae prepoznajemo kao pismo prepoznavanjem njegovih vanjskih tj. formalnih karakteristika. Najo itija je preskript, odnosno titulus, svojevrsni naslov nad samim tijelom pisma, u kojem su navedeni korespondenti. Tipi an po etak gr kog pisma tako ima opu formulu tipa X (sc. aalje) Y-u uz dodatak uvodnog pozdrava,  ili . Korespondenti mogu biti navedeni obrnutim redoslijedom: Y-u (sc. piae) X, a dozvoljena su i umjerena proairenja; definira se npr. srodstvo korespondenata ( ,   i sl.), naklonost meu njima () ili se izra~ava poatovanje (), a  mo~e postati p ili  . Idui signal koji nam govori da pred sobom imamo pismo je njegova zavrana pozdravna formula. Tipi na je  ( Zdrav budi! ), a mogua su proairenja:  , ponekad uz Q V, dodatak vokativa (npr. ) ili adverbijalne oznake (poput  ). Ponekad pronalazimo P mjesto . Mo~e slijediti i airi iskaz nade u primateljevo dobro zdravlje i komentar o vlastitome. Nastavak pisma je neto slobodniji od konvencija; slijedi razrada teme. Mnogobrojne su i teme kojima se pisma mogu baviti i razlozi (i svrhe) njihova pisanja: the moods, tones and purposes of letter-writing are as varied as the moods, tones and purposes of social interaction in general. Ipak, uglavnom te~e prijateljskim, iskrenim i ljubaznim odnosima, dok su fikcionalna esto zlonamjerna ili neprijateljske prirode. Pred kraj pisma, ali prije zavranog pozdrava, smjeatene su aluzije na okolnosti pisanja i slanja pisma, zahtjevi za daljnjom (epistolarnom ili druga ijom) komunikacijom te (eventualno) izrazi nade u skori susret. Ove epistolarne konvencije razvijale su se postupno i najranija pisma ih ne sadr~e sve; pretpostavlja se da su se uvodne i zavrane pozdravne formule ustalile od 4. st. pr. n. e., vjerojatno posredstvom uvoenja pouke u pisanju pisama u obrazovni sustav. 1.3. Pismo u obrazovnom (retori kom) sustavu i epistolarne teorije `irenjem pisama kao sredstva komunikacije, kao i tema koje su mogla sadr~avati (tj. ispunjavanje razli itih svrha zbog kojih su pisana), potaklo je uklju ivanje obuke u pisanju pisma u akole. Pretpostavljaju se tri razine (faze) obrazovanja gr kih mladia: prva podrazumijeva pouku u itanju i pisanju, druga detaljnije u enje jezika i upoznavanje s knji~evnim djelima Grka, a trea, najzahtjevnija, retori ko obrazovanje. Ne znamo koliko prostora je pouka u pisanju pisama zauzimala u obrazovnim programima ni na kojem se stupnju uklju ivala. Stirewalt smatra da su se ve u enici ni~eg uzrasta imitirali gotova pisma, vje~bajui vjeatinu kompozicije, a Malherbe pretpostavlja da se  epistolarna forma pou avala na pismima-modelima na drugoj razini obrazovanja i to na njezinom po etku. Ukoliko je potonji u pravu, pouka u pisanju pisama dolazila je na red kad je mladiima bilo 12 do 15 godina i bila je u rukama gramati ara. Nalazi idu u prilog toj pretpostavci: epistolarne konvencije nalazimo ve u primjerima iz 5. st. pr. n. e, ak i u onim napisanim loaim gr kim i s pravopisnim pogreakama. Najpoznatiji je takav primjer Teonovo pismo ocu; svakako je rije  o poailjatelju koji nije zavraio izobrazbu (pravopis i gramatika  aepaju ), ali je ono s formalne strane bri~ljivo sastavljeno. Smatra se da je pouka u kompoziciji zahtjevnijih pisama dolazila na kraju i bila u rukama retori ara, iako su jednostavnije progymnasmata uvodili gramati ari pred kraj druge faze obrazovanja. Evo pregleda njihovih moguih tema:  & these exercises include essays in narration (mythos, diegema), description (ecphrasis) and basic techiques of argument consisting of proof and refutation (kataskeue, anaskeue), as well as systematic methods of comparison (syncrisis), to which we might relate more ambitious exercises such as praise and blame (enkomion and psogos). Progymnasmata su bile poslo~ene od jednostavnijih k slo~enijim, a nama su najva~nije vje~be preraivanja anegdota ili izreka, chreia, u formu pisma te oslikavanja karaktera stvarnih osoba ili mitoloakih likova, tzv. prosopopoieia (ili prosopopoiia), zbog svoje zahtjevnosti sigurno u rukama retori ara. Svrha im nije bila toliko pouka u pisanju pisama koliko usavraavanje kreativnosti i vjeatine imitiranja stilova poznatih filozofa, histori ara ili govornika. 1.3.1. Anti ki priru nici za pisanje pisama Nije nam poznato u kolikoj mjeri su upute u enicima dolazile od samih retori ara, a koliko iz pismenih izvora. Sa uvana su dva priru nika. Jedan se pripisuje Demetriju ( , izmeu 2. st. pr. n. e. i 3. st.), a drugi Libaniju ili Proklu ( , izmeu 4. i 6. st.), ali nemamo dokaza da su napisani za akolsku upotrebu i ne znamo u kolikoj su se mjeri u akolama koristili. Sadr~e popis tipova, tj. pregled tema i svrhe pisanja (s primjerima), a jasno je da pretpostavljaju osnovna znanja o epistolarnoj formi, pa je mogue da su se uvodili (ako uope jesu) tek pri kraju druge obrazovne faze. Prvi od njih prikazuje 21 vrstu pisma, uz primjer svake od njih, a velika se pa~nja pridaje koriatenju prikladnog stila za svaku od vrsta. Iako je u priru niku vidljiv i interes za retoriku, skup je to prakti nih uputa. Drugi sadr~i definiciju pisma i navodi ak 41 vrstu, daje upute za prikladan stil te navodi primjere. Dakle, kombinacija je to teorijske rasprave i kolekcije oglednih pisama. Ovi su priru nici pru~ali okvir i smjernice, nikako stroge norme za pisanje pisama. Upute koje nalazimo u njima proizaale su iz koriatenja pisama u svakodnevici, ali i praksa je ovisila o smjernicama iz priru nika (i bila je modificirana njima). 1.3.2. Anti ke epistolarne teorije Pisanjem pisama su se dijelom bavile i anti ke retori ke teorije, mada epistolarna teorija nije bila dio njihova sustava i tek se postupno u njega uklju ila. Prvi sa uvani primjer koji se dodiruje ove teme je De Elocutione (O stilu), pogreano pripisan Demetriju Falerskom (izmeu 3. st. pr. n. e. i 1. st.). Djelo sadr~i osvrt na jednostavan stil pisanja kao idealan za pisma i poznatu odrednicu da je pismo polovina razgovora. Ciceron (2/1. st. pr. n. e.)  pravi razliku izmeu javnih i osobnih pisama (Pro Flacco, 16, 37), spominje pisma kao knji~evni ~anr (Ad Fam. 4, 13, 1) i pismo opisuje kao razgovor s prijateljem (Ad Att. 8, 14, 1) i nadomjestak prijatelja u slu aju njegova odsustva (Ad Fam. 3, 11, 2) . U 1. st. Seneka i Kvintilijan osvru se na stil koji bi bio odgovarajui pismima, a njihov mlai suvremenik, Teon iz Aleksandrije pismo smatra vje~bom u karakterizaciji. Zajedni ko je svim ovim autorima (kao i kasnijima, poput Filostrata s Lemna iz 3. st.) to ato im pisma nisu centralna tema, ve ekskursi ili usputne primjedbe. Prvi o pismima u sklopu ars rhetorica raspravlja Julije Viktor (4. st.), ali i on osvrte na njihovo pisanje stavlja na kraj svoga djela, u dodatak. Vrlo pojednostavljeno, sa~etak je anti kih smjernica za pisanje pisma i njegovih definicija sljedei: Pismo je polovina razgovora (Dem. 223) ili zamjena za pravi razgovor (Ciceron, Ad Fam. 12, 30, 1). Sukladno tome, stil pisma i razgovora trebao bi biti podjednak, jednostavan, ali uz prilagoavanje statusu i/ili razini obrazovanja primatelja (Dem. 234). U njemu piemo odsutnome prijatelju kao da je on uz nas (Ciceron, Ad Fam. 2, 4, 1 ili Seneka, Ep. 75) i ono je govor u pisanom obliku (npr. Ciceron, Ad Att. 8, 14, 1). Zrcali osobnost osobe koja pie (Seneka, Ep. 40 ili Ciceron, Ad Fam. 16, 16, 2), ono je ogledalo due (Dem. 227). `to se preporu enog stila pisanja ti e, pismo treba biti koncizno, kratko (Dem. 228) i jasno (Dem. 226 ili (Pseudo)Libanije, 48  49) i napisano prikladnim stilom (Ciceron, Ad Fam. 15, 21, 4) koji je sli nan govornom (Dem. 223 ili Seneka Ep. 75) ili uz dodatak vjeatine (Ps. Dem.); Demetrije navodi da treba biti mjeaavina elegantnijeg i obi nog izra~avanja (223). Preporu uje se izbjegavanje filozofskih i tehni kih termina, a poti e humor te ato diskretnija upotreba mitova, knji~evnih aluzija i poslovica (Dem. 223, Julije Viktor). 1.3.3. Moderne epistolarne teorije Nijedan anti ki teoreti ar ne dijeli pisma na prava i knji~evna. Kad su ih i pokuaavali kategorizirati, zadr~avali su se na funkcionalnim aspektima pisma, uzimajui u obzir prvenstveno svrhu slanja te temu i ton pisma koji o toj svrsi direktno ovise. Otkrie pisama u Egiptu (Pap. Oxyrynchus) po etkom 20. stoljea stvorilo je pomutnju; pojavila se potreba razlikovanja pisama koja su dokument vremena od knji~evnih, izmialjenih. Adolf Deissmann je u svom utjecajnom radu uveo podjelu na Brief i Epistel. Prvo, pravo pismo povjerljivo je, namijenjeno odreenom primatelju, ti e se samo poailjatelja i primatelja, ne i aire publike, ne razlikuje se previae od usmenog razgovora i mo~emo ga smatrati fotografijom anti kog ~ivota. Epistel mo~e imati formu pisma, ali je drugim osobinama njegova suata suprotnost: javno je, namijenjeno airoj publici, a adresa mu funkcionira kao ukras. Iako je Deissmann podjelu uveo za svoje potrebe (prou avao je pisma Novog zavjeta, to nije, sv. Pavla, pokuaavajui dokazati njihovu autenti nost), ona je imala ogroman utjecaj na kasnije istra~iva e epistolografije u cjelini, a ~elja za ato uspjelijom kategorizacijom nije jenjavala. Sykutris je Deissmannovu podjelu proairio, a Koskenniemi se bavi istra~ivanjem sadr~aja pisama i meuodnosa korespondenata (prava pisma dijeli u tri potkategorije). Doty dijeli pisma prema stupnju privatnosti te dalje na podvrste. Novija istra~ivanja odbacuju sadr~aj i privatnost kao kriterije te se fokusiraju na slanje: Stirewalt iznosi podjelu u kojoj su okolnosti  normative, extended, or fictitious i prate razinu odmaka korespondenata i konteksta pisanja pisama iz stvarnosti prema imaginarnome, a Rosenmeyer primjeuje da i pri pisanju pravih pisama poailjatelj sliku o sebi modificira u skladu s odnosom s primateljem i efektom koji ~eli postii pismom. Iscrpna klasifikacija pisama je mogua, ali je upitan njezin smisao. Naime, uvijek e preostati poneko koje e lebdjeti izmeu dvije ili viae podvrsta ili pripadati istovremeno u vie kategorija. Prema Trappovoj pojednostavljenoj definiciji, pismo je pisana poruka jedne osobe (ili skupine) drugoj koja zahtijeva zapisivanje na opipljiv medij koji treba biti prenesen od poiljatelja do primatelja. Adresirano je od poailjatelja primatelju, o ekuje da bude relativno kratko te sadr~i na po etku i/ili na kraju neku od pozdravnih formula. Komunikacija pismom motivirana je razdvojenoau korespondenata i zadovoljava manje od dijaloga. 1.4. Fikcionalna pisma Zamiljeno kao iri pojam, fikcionalno pismo je: one in which the writer invents a persona or impersonates another writer... the... sending... is not required and the audience may be a classroom (in the case of a fictional letter written as school assignment) or a reading public. Svrha im je doprinos literarnom do~ivljaju. Najprije su se ustalila kao umetnuti odlomci koji su funkcionirali kao sporedni ornament, a kasnije postaju va~an element za obrat radnje. U kasnije doba izlaze iz drugoga plana i stvaraju mjeaovitu vrstu, roman u pismima, a naknadno nastaju i djela koja se sastoje samo od pisama, epistolarne zbirke. Iako pisma postaju sredstvo komunikacije tek u 4. i 3. stoljeu pr. n. e., dijelom knji~evnog svijeta postala su davno prije toga. Prije nego se upustimo u promatranje epistolarnih zbirki i njihovih osobina, ato je tema moje disertacije, smatram potrebnim prikazati upotrebu pisama i njihovih narativnih funkcija u drugim knji~evnim djelima. 1.4.1. Umetnuta pisma u djelima gr ke knji~evnosti a) Epika Najstarijim sa uvanim pismom uklopljenim u neko gr ko knji~evno djelo smatra se pismo (preciznije, pisana poruka) u VI pjevanju Ilijade. Naime, u susretu u bojnoj vrevi na Diomedov upit o rodoslovlju Glauk prepri ava sudbinu svoga djeda, junaka Belerofonta: zbog neuzvraene ljubavi la~no ga je za pokuaaj silovanja optu~ila ~ena kralja Preta te tra~i od mu~a smrtnu kaznu. Kralj Belerofonta aalje tastu u Likiju uz popratnu pisanu poruku u kojoj se nareuje likvidacija: s s  w s, y ' E  u p q  w  y q,  ' }   D' y. (Poslao ga je u Likiju, znakove nesretne Napisavai na plo ici slo~enoj pogubne mnoge, I zapovjedio je da ih poka~e njegovom tastu da ga ovaj ubije.)  Pogubni znakovi su vjerojatno neko slikovno pra-pismo, a podrazumijevaju se dvije plo ice izmeu kojih je skrivena poruka urezana na voatanom premazu. b) Historiografija Pisma koja Herodot i Tukidid umeu u djela su najranija sa uvana knji~evna pisma. Prekidaju naraciju (sli no kao umetnuti govori), a namjera je uvjeriti itatelja da pred sobom ima vjerodostojan dokument koji podupire iskaz. Herodotova su na udan na in poslana, gotovo sva su krivotvorena, netko ih presree ili su pogreanim osobama izru ena; u slu~bi su poveanja zanimljivosti teksta i stvaranja neizvjesnosti. Tukidida malo zanimaju okolnosti slanja i izru enja; njegova pisma imaju dokumentarnu vrijednost i slu~e ilustriranju opisanog povijesnog dogaaja. c) Pisma u tragediji Znamo da pismo u 5. st. pr. n. e. nije u svakodnevnom ~ivotu Grka bilo uobi ajeno, pa ne iznenauje da se pisci libe na scenu dovesti neobi nu novotariju. Nadalje, velik broj drama ni nema u fabuli situaciju u kojoj se informacija iz udaljenog kraja prenosi na mjesto zbivanja radnje, a kada je ima, gr ki dramati ari preferiraju upotrebu glasnika koji usmenim putem prenosi potrebno. Pismo je u toj funkciji za pisca nezgodan i izazovan medij: ako ga na sceni ita samo osoba kojoj je poslano, gubi svoju dramatsku funkciju, a kad ga se ita naglas, gubi smisao adresiranosti jednoj osobi. Od trojice najva~nijih tragi kih pjesnika samo Euripid koristi pismo kao dramatsko sredstvo. Funkcija mu je o~ivljavanje radnje (sli no kao scenskim rekvizitima poput ekkykleme ili deus ex machina) i dodatak informacija koje ina e, u skladu s konvencijama gr ke drame, ne bi mogle biti implementirane. Rosenmeyer primjeuje da Euripidova pisma  function as agents in the plot, provoking reactions and directing events kinetically . Smatra se da je upravo umetanje Fedrinog pisma klevete pretvorilo neuspjeanu prvu verziju Euripidovog Hipolita u uspjeh i pobjedu na natjecanju 428. pr. n. e., a fragmenti Palameda daju naslutiti da je pismo imalo jednako va~nu ulogu. U dvije tragedije Euripid pisma implementira u njima neodgovarajui svijet - svijet heroja, usmene predaje i glasnika. U Ifigeniji u Tauridi iskoristio je glavnu poteakou koju je umetanje pisma sa sobom donosilo, obavezu da njegov sadr~aj saznaju itatelji i ostala lica na sceni (pismo se ita naglas jer je pismonoaa iskazao strah od gubljenja pisma i informacije koju sadr~i). Aristotel ovu scenu hvali kao  jednu od najuspjelijih scena prepoznavanja u dramama njemu poznatim . Pisma u Ifigeniji u Aulidi piae i aalje muakarac. Nakon prvog, Agamamnon se predomialja i aalje drugo s opre nom informacijom, ali ono nije isporu eno: Menelaj je presreo pismo i optu~uje brata za izdaju. Svau prekida informacija da je prvo pismo isporu eno, Ifigenija i majka su stigle te je za odustajanje od prvotnog plana kasno. Navedeni primjeri pokazuju prednosti epistolarne komunikacije u kontekstu tragedije, tj. ime pismo mo~e pridonijeti njezinu zapletu, prepoznavanju ili klimaksu: pisana rije  mo~e ne biti isporu ena (na vrijeme), informacija sadr~ana u pismu je nepromjenljiva ili njezino pobijanje zahtijeva dodatno vrijeme (za oba primjera usp. Ifigeniju u Aulidi, a za primjer nepromjenljivosti informacije usp. Hipolita (u vrijeme kad Tezej ita pismo poailjateljica je ve mrtva)), esto sadr~i pogubnu i/ili la~nu informaciju zbog koje neki od aktera mo~e smrtno nastradati (usp. prethodno) i mo~e se izgubiti (usp.neobi an primjer u Ifigeniji u Tauridi; strah od gubljenja pisma omoguio je njegovo itanje, a samim tim i prepoznavanje njegova poailjatelja i primatelja). Rosenmeyer se pita je li esta neiskrenost pisama ili njihova pogubnost u tragedijama rezultat  sjemena sumnje nad njima koje je posijala ranija usmena knji~evnost (usp. ranije promatrani primjer iz Il. VI) i zaklju uje da se vjerojatno  percepcija uloge pisma u tragediji postupno mijenjala kako je kultura postajala pismen(ij)a . d) Pisma u komediji Aristofanov prethodnik, Kratin, uklju io je itanje barem jednog pisma u svoje djelo, ali znanstvenici se sla~u da pismo kao dramatsko sredstvo nije bilo dio tradicije Stare komedije (Aristofanova sa uvana djela ne nude nam nijedan primjer). U Srednjoj i Novoj se stvari mijenjaju  znamo za tri komedije naslova Pismo (Aleksid, Eutiklo i Mahon), a jedna se zvala Pisma (Timoklo). e) Pisma u poeziji Pisma u poeziji nikada nisu postala raairena kao ato e kasnije biti u proznim djelima carskog perioda. Ne nalazimo ih u epici Apolonija Roanina, pogotovo ne u Teokritovim djelima  tamo bi pisanje i itanje pravih pisama posve odskakali od seoske atmosfere. Ipak, u to je doba bila popularna neobi na knji~evna podvrsta: poruka u stihovima kao popratno  pismo uz poslani poklon. Tipi an je primjer stihovanog pisma Teokritova Idila 28: napisani stihovi prate poklon (preslicu od bjelokosti) i obraaju se njoj, a ne kona nom primatelju. Sli ni su i epigrami kao popratne pjesme uz neki poklon (usp. npr. Anth. Pal. 5, 90 i 91 ili 6, 227); smatra se da je i Teokritovom primjeru i tim  epistolarnim epigramima porijeklo iz zavjetnih posveta bogovima. Helenisti ki su pjesnici ovu praksu pretvorili u literarni ogled vlastitih umjeanosti, ponekad ga dodatno pribli~avajui epistolarnoj formi dodatkom po etnog pozdrava i informacije kome i tko piae; time granice izmeu epistolarnog epigrama i fikcionalnog pisma postaju posve nejasne. Najupe atljiviji takav primjer je jedini sa uvani epigram koji ima formu ljubavnog pisma (Anth. Pal. 5, 9). Kalimah uklju uje pri u o Akontiju i Kidipi u svoju zbirku (Aetia); ponovno se javlja sna~na povezanost izmeu pisma kao sredstva za izricanje ljubavi i klopke. Naime, zaljubljeni Akontije urezuje pismo-poruku na jabuku koju potom baca Kidipi pod noge. Nesvjesna nevolje koja se sprema, djevojka naglas ita tekst:  Artemide mi, udat u se za Akontija! i tako se obvezuje bo~ici. f) Pisma u romanima Budui da tipi an zaplet romana uklju uje fizi ko rastavljanje zaljubljenog para, posve je o ekivana i njihova meusobna epistolarna komunikacija i primanje i slanje pisama njihovim pomaga ima i eventulanim suparnicima. Umijee itanja i pisanja je, uz fizi ku ljepotu i plemenito porijeklo, uobi ajena osobina junaka i junakinja, pa romani obiluju ljubavnim pismima, pismima kojima je cilj zavoenje, pozdrav, smrtna osuda, ak i bra na ponuda. U Haritonovom romanu Zgode Hereje i Kaliroje na po etku knjige IV junak saznaje da je njegova odabranica ~iva i piae joj pismo. Osim ovoga, roman sadr~i joa nekoliko pisama, a veinom su kineti ke vrste. Nakon ujedinjenja s Herejom, Kaliroja piae ostavljenom mu~u (Dioniziju) i moli ga za oproataj. Pisanje ovog pisma dr~i u tajnosti jer ne ~eli po drugi put izazvati ljubomoru, koja je i pokrenula sva zbivanja romana. Dok se u prethodnom slu aju pojavljuju tek u drugoj polovini djela, u romanu Leukipa i Klitofon Ahileja Tatija pismo pokree zaplet. Hipija, Klitofonov otac, dobija pismo od brata (Sostrata), kojim mu ovaj najavljuje dolazak svoje supruge i kerke, Leukipe. Iz pisma saznajemo da e uskoro doi do sudbonosnog susreta buduih ljubavnika iz naslova romana, ali i informacije o rodbinskim odnosima i imenima glavnih aktera koje su (nama, itateljima, a ne akteru romana) potrebne za razumijevanje onoga ato slijedi. Idue pismo koje se spominje moglo je sprije iti komplikacije: ljubavnici, sigurni da roditelji nee dozvoliti njihovu vezu, bje~e, a pismo u kojemu se upravo ta veza predla~e ne sti~e na vrijeme. Drugim rije ima, radnja cijelog romana rezultat je spore isporuke drugoga pisma. Kao ato konvencije ~anra nala~u, ljubavnici se razdvajaju, nesigurni su je li ono drugo joa ~ivo i gdje se nalazi; sumnje da je Leukipa mrtva rasprauje njezino pismo dragome (jedino mjesto gdje ona govori svojim glasom u djelu koje je izneaeno iz perspektive i glasom Klitofona). Klitofon odgovara, a Leukipino pismo uva i jednom prilikom gubi, pa ga ima priliku pro itati i njegova zaru nica. U oba navedena romana pisma su u srediatu ljubavnih trokuta: sadr~e o itovanje ljubavi, mogu ih presresti tree osobe i iskoristiti njihov sadr~aj u svoju korist, a u Haritonovom romanu nalazimo i pismo kao jedinu utjehu lanu ljubavnog trokuta koji ostaje sam. Fabula Ksenofontovih Efeakih pri a nalik je Hipolitovoj: Manto se zaljubljuje u Habrokoma, u pismu predla~e da se rijeae njegove supruge i prijeti ukoliko ne pristane. Nakon ato je odbijena, iznosi ocu la~nu pri u o seksualnom napadu i tra~i kaznu. Meutim, sa uvano pismo spaaava stvar: Habrokom ga predo ava djevoj inom ocu, ovaj prepoznaje rukopis i oslobaa junaka svih optu~bi. U anonimnoj Pri i o Apoloniju, kralju Tire (2. ili 3. st.) brodolomac Apolonije postaje glazbeni u itelj keri jednoga kralja koja se zaljubljuje u njega i u pismu ocu otkriva svoje osjeaje i ~elju da se za toga stranca uda. Neobi an je slu aj Heliodorove Etiopske pri e - junaci prolaze kroz avanture zajedno i nemaju potrebe pisati jedno drugome, ve pisma razmjenjuje junakinja s roditeljima. 1.4.2. Roman u pismima Prvi primjer koji mo~emo smatrati novom knji~evnom vrstom je Hion iz Herakleje (anonimni autor, vjerojatno 1. st.). Ne mo~emo znati je li se autor ugledao na ve postojea knji~evna djela ili je sam osmislio novi ~anr. U svakom slu aju, u ovom se primjeru napokon roman i pismo susreu  na pola puta . Rije  je o sadr~aju prepri anom u prvom licu i u epistolarnoj formi bez pozdravnih formula, ali s definiranjem poailjatelja. Hion u 17 pisama (od toga je 14 upueno ocu, a po jedno prijatelju, Klearhu i Platonu) otkriva pojedinosti svoga obrazovanja i ~ivota u novom gradu te pripreme za povratak u rodni grad i obra un s tiraninom Klearhom. Smatra se da je anonimni autor djelo napisao kombinirajui posve istinitu jezgru s knji~evnom imaginacijom. Dirljivo je zadnje pismo, adresirano Platonu: u njemu Hion pozdravlja u itelja, svjestan da je njegova misija samoubila ka i da je to pismo zadnje. Naa najstariji sa uvani primjer romana u pismima u europskoj knji~evnosti tako je mjeaavina historiografije, filozofije i pri e o razvoju mladia od u enika i sina do voe i junaka. Konzistentnost pri e i kronoloaki poredak pisama koji jasno pokazuje razvoj Hionove li nosti izdvajaju djelo u zasebnu kategoriju. O pismima koja ine jezgru Romana o Aleksandru nemamo dovoljno podataka, ali uo avamo mnoatvo sli nosti izmeu ovog i prethodnog djela. U oba mladii otprilike iste dobi piau roditelju i u itelju (Hion ocu i Platonu, Aleksandar majci i Aristotelu), razvijaju se u va~ne politi ke figure i oba piau oproatajna pisma pred smrt. Ipak, ton pisama je zna ajno razli it: Hionova su intimnija i privatna, a Aleksandrova viae nalikuju na kronike javne osobe. 1.4.3. Zbirke pisama; utjecaji, pojava i razvoj Hodkinson smatra da se  epistolarne zbirke mogu smatrati zasebnom knji~evnom vrstom . Posredni ki korak do knji~evnog djela sa injenog samo od pisama bila je popularnost autenti nih pisama knji~evnika raznih ~anrova koja su esto pratila njihova djela: tako su Platonova pisma bila dodatak uz njegove dijaloge. Pojedine su se skupine pisama s vremenom po ele pojavljivati i samostalno; za Hipokratova znamo da su prepisivana i kao dodatak u sklopu korpusa i kao samostalna epistolarna zbirka. Na autenti nu jezgru mogao se s vremenom nadovezati odreeni broj krivotvorina napisanih u autorovo ime, uz imitiranje njegova jezika i stila.Vjerojatno su prva takva dodana kao dopuna  rupama u postojeim zbirkama (npr. kako bi se dodao opis nekih dogaaja potrebnih za shvaanje pisama koja slijede). To je mogao biti prijelazni stupanj prema stvaranju zbirke bez ikakvog autenti nog sadr~aja, odakle je omoguen razvoj u raznim smjerovima: mo~e se varirati broj poailjatelja (jedan, dva ili viae njih), njihov identitet (sam autor (Filostratova zbirka) ili fikcionalni likovi), forma i na in pripovijedanja (naracija, dijalog ili mijeaanje). Vrlo je vjerojatno da je gr kim epistolografima bio poznat rad rimskih i da je na njihov rad utjecala zbirka Ciceronovih pisama (1. st. pr. n. e.). Od ukupnog broja (procjenjuje se da ih je bilo barem duplo viae) sa uvalo se 914 pisama koja se danas smatraju najstarijim sa uvanim primjerom epistolarne zbirke iz antike. Znamo da je zbirka slovila za klasika svoga (pod)~anra i da je bila itana i zbog informacija o slavnom autoru i zbog stila kojim je pisana. Mogue je da su itali i pisma Plinija Mlaeg (1. st., ukupno 370 pisama), a ne treba isklju iti ni utjecaj stihovanih pisama Horacija i Ovidija. Mo~da je upravo Horacije prvi uobli io svoja u zbirku. Ovidije piae Heroides (ili Epistulae heroidum), 21 pismo u elegijskom distihu, a kasnije Tristiae i Epistulae ex Ponto, u kojima je poailjatelj on sam, a primatelji razli ite osobe kojima se obraa tra~ei pomo oko povratka u domovinu. U 1. st. nastaju i Senekina pisma Luciliju. Mnogo se raspravljalo o razini fikcionaliziranja u njima; autor je pisao s namjerom da ih objavi, dakle, otpo etka je imao airu publiku u vidu. 1.4.3.1. Pseudonimne zbirke pisama Pojam podrazumijeva pisma koja je napisala nepoznata osoba (ili viae njih) u ime slavnih filozofa, politi ara, tirana, govornika i knji~evnika, esto iz Zlatnog doba. Veina vjerojatno potje e iz 1. ili 2. st. i smatraju se prvim samostalnim epistolarnim zbirkama u gr koj knji~evnosti. Veinu je sa inilo nekoliko autora ili su nastale dodavanjem na autenti nu jezgru. U svoje su doba bile vrlo popularne. I dalje jedino izdanje koje sadr~i sve zbirke na jednom mjestu ostaje antologija R. Herchera (Epistolographi Graeci). Razlog rijetkih objavljivanja je zabluda da je namjera autora bila podmetanje i prjevara itatelja, ato vjerojatno nije to no. Pseudonim je koriaten kako bi se osigurao interes itateljstva, a vjerojatni je cilj prikaz li nosti kroz intimne ispovijesti u njegovim  pismima : mogue je pozivanje kasnijih generacija na divljenje njegovim uspjesima, ato je posve u skladu s ozra jem Carskog doba i Druge sofistike. Ishodiate ove prakse moramo tra~iti u retori kim vje~bama  ocrtavanja karaktera , ethopoieia i prosopopoieia. Vjerojatno za vje~bu, a u kasnijim stupnjevima retori kog obrazovanja i za prikaz pred publikom, s vremenom su odabrane li nosti ( ato bi X napisao Y-u u toj prilici ) mogle biti ak i likovi iz mitologije (npr. Gorgija piae  obranu Helene), ato uvodi element maate i fikcije. Do 2. i 3. st. pisanje  u ime i uz oponaaanje stila druge osobe postalo je uobi ajen dio retori kog obrazovanja:  By the Roman imperial period, the imaginative composition of letters to and from famous men had become a standard component of the rhetoric syllabus...  Vje~be ove vrste s vremenom izlaze iz akolskih u ionica i postaju uobi ajena usmena zabava za publiku, ponajviae u rukama u enih majstora-improvizatora, sofista, a pseudonimne zbirke pisama bi, sukladno tome, bile njihova pisana ina ica. Zbirke mogu sadr~avati prikaz dogaaja ili karaktera iz jedne perspektive ( poailjatelj je kroz cijelu zbirku isti, kao u Platonovim pismima), svjedo anstva viae aktera o istome dogaaju i sagledavanje iz dva suprotna stajaliata (npr. dvije filozofske akole). Obilje~je svih pseudonimnih zbirki (pa i svih fikcionalnih pisama, a i pisama openito) je autoreferencijalnost: sadr~e aluzije na pisanje, slanje i itanje. To nipoato nije dokaz da su njihovi autori ~eljeli pisma podmetnuti kao stvarna; cilj je tek dodavanje daaka uvjerljivosti. Iako itatelji dobro znaju da ono ato im je u rukama nije pravo pismo, u~ivaju u igri pretvaranja. Dakako, tipovi zastupljenih pisama su razli iti: pisma utjehe, poziva, preporuke, didakti ni ogledi i sl. 1.4.3.2. Fikcionalne zbirke Pojavu fikcionalnih zbirki mo~emo pojednostavljeno definirati kao kombinirani utjecaj: a) progysmnasmata (ethopoieia i prosopopoieia) u epistolarnoj formi, b) (popularnosti) postojee epistolarne literature u gr koj knji~evnosti (tj. umetnutih pisama i samostalnih epistolarnih cjelina - pseudonimnih kolekcija) i c) (vjerojatno) primjera iz rimske knji~evnosti (Ciceronova, mo~da i Ovidijeva pisma u stihu (Heroides)). Pritom je razvoj i klju ne karakteristike koje e zbirke ispoljavati (intertekstualnost, aticizam i pomak odvijanja radnje u proalost) nemogue u potpunosti shvatiti bez poznavanja osobina kulturnog stremljenja u okviru kojeg autori piau. Nazvano je Druga sofistika, a njezinim obilje~jima potrebno je posvetiti neato pa~nje kako bismo epistolarne zbirke Aristeneta, Alkifrona i Filostrata uklopili u kontekst i bolje razumjeli. 1.4.3.2.1. Fikcionalne zbirke u kontekstu: Druga sofistika i aticizam i njihov utjecaj na knji~evna djela Termin Druga sofistika ozna ava kulturni preporod s centrom u Ateni i gradovima Male Azije izmeu kraja 1. i po etka 3. st., premda mu se utjecaj osjeti i u mnogo kasnijem vremenu. Glavnim predstavnicima smatramo Filostrata (koji je skovao termin u 3. st.), Diona Hrisostoma (Zlatoustog), Elija Aristida, Heroda Ati kog i Polemona. U airem smislu shvaen, pojam obuhvaa i pisce koji pripadaju ovom dobu i pod utjecajem pokreta stvaraju svoja djela, poput Lukijana, Alkifrona i Elijana. Za naae razmatranje naro ito je bitan sukob sofista oko izbora stila, tj. sukob aticista i azijanista. Prvi poti u upotrebu ati kog leksika, sintakse i stila nalik Demostenovom te odmak od govornog jezika; jezi nim purizmom se suzbija kieni stil. (Azijanizam bi bio suprotan trend: pun metafora i teatralan.) Te~nja ka purizmu nije mogla uspjeti: nemogue je eliminirati jezik svakodnevice (npr. zamjenu - konjugacije - konjugacijom, -- skupinom --, jednostavnije dekliniranje pojedinih imenica ili uvratavati tad zanemareni dual), a jezik i stil ije imitiranje se potencira mjeaavina je: Tukidid, Platon i Demosten ne koriste identi an stil ni posve podudaran dijapazon rije i. Pokret poti e nasljedovanje, ak i otvorenu eksploataciju ranijih autora, njihovih tema, fraza i stila, ato e naii na sna~an odjek u cijeloj literaturi. Arnott nudi i objanjenje: ... explanation lies in the nostalgia of the age for a more glorious past when Athens was the centre of civilization, Attic Greek the paragon of literary dialects, and its texts the venetrated masterpieces whose exploitation by writers was a mark rather of sincere homage than of plagiaristic deceitfulness. Intertekstualnost je u kontekstu Druge sofistike pozivanje na ozbiljnije prou avanje klasika: itatelju je ponuena igra prepoznavanja izvora pojedine teme, ideje ili citata. Ipak, nemogue je objasniti zaato se vezala naro ito sna~no baa uz fikcionalnu epistolografiju i postala njezina nerazdru~iva odrednica. 1.4.3.2.2. Razvoj, predstavnici i obilje~ja (pod)~anra U vrijeme cvata ljubavnog romana i pseudonimnih zbirki (2. i 3. st.) pojavljuje se novi ogranak, fikcionalna epistolografija. Zbirke ovog tipa nalikuju pseudonimnim po tome ato ne vode uvijek brigu o zadr~avanju jedinstvene radnje od po etka do kraja. Osnovna je razlika sljedee: pisci pseudonimnih zbirki su pod direktnim utjecajem retori kih pravila i obi aja i redovito zamialjaju ato bi odreena slavna, naj eae stvarna osoba rekla ili u inila u datoj situaciji, dok autori pisama fikcionalne zbirke mogu odabrati (a esto to i ine) posve anonimnog (ili nepostojeeg) obi nog ovjeka i pretvoriti ga u korespondenta pisama koja pokazuju svakodnevne zgode. Dakle, autori idu korak dalje u udaljavanju od veza s historijskim karakteristikama prema potpunoj fikciji, ali dio poveznice s proalim vremenima ostaje - pisma prikazuju pretpostavljeni ~ivot ljudi ranijeg, uglavnom klasi nog doba. S vremenom se nova vrsta epistolarnih ethopoieia po ela umre~avati u nizove; Hodkinson povezuje uspostavljanje fikcionalnih zbirki s poveanjem raznolikosti likova i zapleta opisanih u njima. Zanimljivo, rimska knji~evnost nije razvila ovu epistolarnu (pod)vrstu  najbli~e su joj (mnogo ranije napisane) Ovidijeve Heroides, ali je jasno da znak jednakosti ne mo~emo staviti: Heroides su u stihu i junakinje su slavni mitoloaki likovi, nikad anonimni fiktivni likovi kao kod gr kih epistolografa. Mogui je razlog izostanka ove podvrste u rimskoj knji~evnosti presna~an odjek Ciceronovih pisama, koja su mo~da zaustavila poriv za eksperimentiranjem unutar ~anra, kao i injenica da se gr ka nostalgija prema proalosti nije pojavila meu rimskim piscima u tolikoj mjeri:  Latin writers& felt little temptation to return to writing in the manner of Ennius or Cato, and there was no fashion akin to Atticism& until very much later . Najranija zbirka ovog tipa o kojoj imamo vijesti je Lezbonaksova, nastala vjerojatno u 2. st. (Ljubavna pisma). Iza nje kronoloaki su slijedile (do danas sa uvane) zbirke Alkifrona, Elijana i Filostrata, a Suda je jedini izvor koji spominje Zoneja (navodi se da je pisao ljubavna i pisma seljaka) i Meleserma (ati ki sofist, nepoznato vrijeme ~ivota, napisao Pisma hetera). Nakon vremena Druge sofistike piau Aristenet (5/6. st.) i Teofilakt (7. st.). Kao i epistolografija u cjelini, i ovaj je njezin odvojak zanemaren; zbirke se rijetko itaju i samo ponekad se nalaze na popisu uobi ajenih djela predvienih za obrazovanje studenata. Mogue razloge za to predla~e Rosenmeyer: We read embedded letters in the context of their larger genre: tragedy, history, the novel. We also eagerly read letter collections when their authors are famous for other things But fictional letter collections are expected to have high literary merit on their own if they are to be worth reading at all Negativne osude pojedinih znanstvenika dodatno su umanjivale mogunost pozitivne recepcije; u usporedbama s npr. dijalogom sli ne tematike pisma su redovito gubila i bivala okarakterizirana kao  izvjeata ena i monotona. Meutim,  izvjeata enost koja nam... danas smeta bila je znak sofizma i briljantnosti tadaanjem gr kom itatelju , smatra Rosenmeyer.  U sukcesivnom slijedu pisama nema razvoja radnje ni karaktera likova; pisma su veinom nepovezana jedna s drugima, korespondenti se izmjenjuju i rijetko ponavljaju. esto sadr~aji pisama ostaju nerazrijeaeni, pisma neodgovorena, a itatelj bez zaklju ka. Nepopularnosti je pridonosio i manjak informacija o autorima: za veinu ne znamo to no vrijeme i mjesto njihova ~ivota i nastanka zbirke, a ak etvorica autora (otprilike suvremenika) nose ime Filostrat, ato je preusmjeravalo pa~nju znanstvenika s djela i njihove vrijednosti na datacije, biografije autora i njhove meuovisnosti. Objaanjenje velike popularnosti i zna ajne produkcije fikcionalne epistolografije za Druge sofistike le~i vjerojatno u injenici da drugu stranu (tj. odgovor) uglavnom ne saznajemo, ve smo je prisiljeni rekonstruirati i zamisliti. Tako je i danaanji itatelj pozvan uklju iti se u igru  ato bi na ovo odgovorio neki XY , pa se svojevrsna ethopoieia nastavlja u naaoj maati nakon ato je pro itamo u epistolarnom obliku. Slijedi pregled obilje~ja sa uvanih fikcionalnih zbirki. 1.4.3.2.3. Alkifronova zbirka Pod Alkifronovim se imenom sa uvala zbirka od ukupno 123 pisma, s tim da su etiri do nas doala zna ajno oateena: III, 41 (u nekim izdanjima ozna eno i kao frag. 2) sastoji se od svega 7 po etnih rije i, pismu IV, 1 (frag. 3) nedostaje po etak (ne znamo o kolikoj koli ini teksta je rije ), u IV, 12 nedostaje kraj, a pismu IV, 13 (frag. 6) nedostaje vjerojatno pet rije i na po etku (samo u ovom slu aju nije poremeena jasnoa pisma). Pisma su podijeljena tematski, tj. po zanimanjima korespondenata (i aktera) u etiri zasebne cjeline: Pisma ribara (I), Pisma seljaka (II), Pisma parazita (III) i Pisma hetera (IV). Knjige I i II smjeatene su u seosku sredinu Atike, a III i IV u grad. Ponekad se u zbirci susreu ruralni i gradski svijet: tako ribar u I, 15 na brod prima izletnike, gradske bogataae i njihovu svitu prijatelja i hetera. Ipak, vei broj pisama ima za junake prosje ne ljude, optereene obi nim brigama. Zaato je Alkifron odabrao takve? Rosenmeyer smatra da je svakodnevni ~ivot prikazan u njima nalikovao svakodnevnom ~ivotu Alkifronovih itatelja i pretpostavlja:  The very ordinariness of the letters acts as a guarantee of their authenticity. Lokacije koje se spominju su Pniks (II, 19), Keramik (II, 22) i Pirej (I, 6, 11, 14, 15 i 16), a navode se i atenske svetkovine (npr. Tezmoforije u II, 37). O autoru O autoru i vremenu njegova djelovanja nemamo preciznih podataka. Nijedan anti ki autor ga ne spominje, a u rukopisu zbirke navodi ga se kao retora. Tako ga naziva i Tzetzes, a Eustatije ga naziva aticistom (). Pojam  retor podrazumijeva govornika ili onoga tko pou ava u govorniatvu, a  aticist autora definira kao sljedbenika arhaizirajueg stila u prozi kojemu je cilj imitiranje stila atenskih povjesni ara i govornika 5. i 4. st. pr. n. e. U fokusu su ati ki leksik, fraze i sintaksa, a posudbe i aluzije na ranije autore su i viae nego dobrodoale. Ope karakteristike njegova djela i paralele s Lukijanom, Elijanom i Longom daju zaklju iti da je djelovao izmeu 170. i 220. godine. Smatra ga se najuspjeanijim predstavnikom ~anra:  Alciphron s adoptation of ethopieia to epistolary form transformed the humble school exercise into a high literary art.  Rukopisi i izdanja zbirke Tri su glavne rukopisne obitelji (12.-15. st.): B, Vindobonensis phil. 342 i , Parisinus 3054. Meusobno se zna ajno razlikuju u redoslijedu pisama te nijedna ne sadr~i sva. Do kona nih 123 pisma opseg je rastao postupno - prva izdanja (Musurus i ~enevsko izdanje iz 1606.) sadr~avala su samo 44 pisma. Bergler 1715. dodaje 72, Wagner joa 6 pisama te Seiler jedno. Pregled izdanja: Musurus, M. (ed.) (1499) u: v  , ,   x  7, Venecija (apud Aldum), ___ (ed.) (1606) u: Epistolae Graecanicae Mutuae, }eneva (sumtimbus Caldorianae Societatis), Bergler, S. (ed.) (1715), Leipzig, ___ (1791), Utrecht (ad editionem S. Bergleri), Wagner, J. A. (ed.) (1798), Seiler, E. E. (ed.) (1853 i 1856), Meineke,. A. (ed.) (1853), Leipzig, Hercher, R. (ed.) (1873) u: Epistolographi Graeci, Pariz, Schepers, M. A. (diss.) (1901), Groningen i revidirano izdanje (1905), Leipzig, Plankl, W. (ed.) (1925), izbor pisama uz prijevod na njema ki jezik, Mnchen i revidirano i proaireno izdanje (1939), Mnchen, Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949) u: The Letters of Alciphron, Aelian and Philostratus, Harvard Un. Press. Karakteristike zbirke Raspodjela u etiri zasebne cjeline nije autorova, ve produkt kasnijeg ureivanja:  (...) the currently established order is a consequence of the editorial choices of an undentifiable number of successive editors.  Jasna tematska povezanost meu pojedinim pismima i druge karakteristike kojima potpadaju u ove cjeline bile bi o ite i u druga ijim ina icama njihova rasporeda kroz zbirku i pozivale bi na odvojena promatranja. Prikaz je to gr kog svijeta 4. st. pr. n. e. u minijaturi i iz perspektive neobrazovanih slojeva, nipoato kulturne i obrazovane elite. Autor isprekidanim sli icama djeluje efektno,  making its impact by suggestion rather than full exposition . Samo ponekad te sli ice imaju dopunu odgovorom. Veina pisama zbirke ima u titulusu navedene korespondente - izgubljen je jedino titulus za II, 1, a onaj za fr. 5 vjerojatno je naknadna interpolacija. Ribari, seljaci, paraziti i hetere imaju svoje dobro poznate predstavnike u komediji: Menandar je napisao Ribara, Dikeopol iz Aharnjana tipi an je seljak, a paraziti i hetere su opeprisutni u Menandrovim dramama i u preradama Plauta i Terencija. Korespondenti u estalo iznose nade u poboljaanje socijalnog statusa, ponekad pokuaavaju promijeniti zanimanje ili barem sredinu (ribari ~ele napustiti more i baviti se manje opasnom zemljoradnjom, paraziti ~ele isto ili obogatiti se, djevojke sa sela sele u grad i fascinirane su onime ato on nudi, farmeri su zalueni gradskim bludnicama itd.). Snovi o lakaem i unosnijem poslu osujeeni su ili predosjeamo da e biti. Rijetki primjeri uspjeha su hetera koja se bogato udala (IV, 14) i Menandar, kojemu je ponueno preseljenje u Egipat i dru~enje s kraljem (usp. IV, 18 i 19). Ipak, ni ta dva primjera ne pokazuju radikalnu promjenu jer udana hetera i dalje se, izgleda, najbolje osjea u druatvu svojih bivaih kolegica jer k njima dolazi na zabavu im joj zaspe mu~ (usp. IV, 14), a ne saznajemo ni ato odlu uje Menandar (zadr~ava ga ~elja da ostane blizu Glikeri ili da otputuju u Egipat zajedno, a pisma nam ne govore kona nu odluku). Autor mo~da isti e vlastitit stav kroz usta pesimisti nog parazita: s r t t  w. 0} p 1  v P 0 x  ' 0 } s. (Pribojavam se promjene svog zanimanja (dosl. ~ivota). Uobi ajeno takvi preokreti ne vode u boljitak, ve u propast.) Vjerojatno nije slu ajnost da nade o preskakanju u tuu sferu pojedinih predstavnika povezuju meusobno knjige u cjelinu. Iako prednja i ~albeni ton, pojedina pisma nude i pohvalu zanimanja (usp. npr. atmosfere pisama I, 1 i I, 2); zagovaranje sad jedne, sad druge strane istoga vjerojatno je dokaz Alkifronova sofisti kog obrazovanja. }albeni ton u III prelazi u neuvjerljivost zbog stalnog naglaaavanja gladi ili blizine smrti od neuhranjenosti, ~albi na ugnjetavanje i vrijeanje i prikaza ispraznog i lijenog ~ivota aktera (nemaju drugih interesa osim brige oko idueg objeda). Dojam da je ova graa bli~a komediji nego stvarnom ~ivotu vjerojatno je namjerna autorova ideja, mo~da u vezi s injenicom da Pisma parazita najmanje nalikuju pravim pismima. Osim toga, kraa su od prosjeka, ima ih najviae ( ak 42), meusobno su posve nepovezana (korespondentima, zajedni kim dogaajem i sli no), a meni kao itatelju i ponajmanje zanimljiva. Jedino pisma knjige IV uvjerljivo oponaaaju epistolarnu formu i zna ajno su meusobno povezana: ponavljaju se akteri i korespondenti (Bakhida je poailjateljica tri pisma (3, 4 i 5) i primateljica dva (2 i 14), Taida piae 7 i 8, a Menandar i Glikera razmjenjuju 18 i 19), a isti dogaaj prikazuje se iz perspektive viae korespondenata (okolnosti Frininog suenja su tema prvih pet). Efekt je te povezanosti pisama dojam tra a: itatelj je uljez u zatvoreni svijet i uski krug hetera i njihovih bivaih, trenutnih i eventualno buduih ljubavnika koje meusobno razmjenjuju, esto uz dramati ne ispade ljutnje ili ljubomore. Kronoloaki odr~iv slijed naruaen je samo pismom 11: ljubavnik ~ali za umrlom Bakhidom, ali se ona javlja ~iva i zdrava kao primateljica u 14 (druga hetera je prekorava ato je izostala sa zabave). Isprva smo skloni odbaciti mogunost da je IV zamialjena kao povezani slijed (1-5, 13 i 14 (oba su o zabavi) te 18 i 19), ali ova  pogreaka mo~e biti provokacija; Alkifron se mo~da poigrava va~nom odrednicom bilo kakvog pisma, njegovim kaanjenjem za realnim vremenom. Pismo Bakhidi mo~da je upueno u vrijeme njezine bolesti, smrti ili nakon nje, a spomenuti izostanak sa zabave tako postaje zlokoban znak kojeg poailjateljica nije svjesna, ali itatelj mo~e biti. Pisma hetera su vjerojatnija od ostalih jer o ekujemo da su obrazovane, dok je teako povjerovati da su ih u stanju sastavljati zemljoradnici ili siromaani ribari. Ipak, Alkifron nije uvrstio objaanjenje ove nekonzistentnosti, poput poznatog Elijanovog ulomka: 0 r }  sw  " p t   w, t q P q  T w T v '  w. (Ako ti se rije i ato sam ti ih uputio ine u enijima od onog ato nudi selo, ne udi se  nismo mi libijski niti lidijski, ve atenski seljaci!) Iako se kroz zbirku ~enski korespondenti pojavljuju, tek u IV pisma dospijevaju gotovo isklju ivo u ~enske ruke. Istovremeno, prete~no su ljubavne ili erotske tematike. Rosenmeyer povezuje ta dva faktora:  Love letters seem to have been connected in antiquity with female authorship . Meutim, nijedno od  ~enskih pisama nije ljubavno u pravom smislu jer se ~ene ne nude potencijalnom partneru niti ga pismom zavode; u ovoj je zbirci to zadatak muakaraca, a one im zauzvrat daju savjete, tra~e viae novaca, ~ale se na stanje veze ili ih odbijaju od sebe. }enama asnog roda Alkifron ne dozvoljava direktno obraanje objektu ~elja (usp.  ~enska pisma van knjige IV), a hetere nemaju potrebu zavoditi ih. Pretpostavljena povezanost erotike s razmjenom pravih pisama u gr kom svijetu vjerojatni je razlog zaato baa IV sadr~i najviae autoreferencijalnih karakteristika (aluzije na pisanje i slanje pisama i uvanje prethodnih nalazimo u ak 10 pisama), pozdravnih formula i drugih elemenata epistolarnosti. Rosenmeyer ka~e da nijedna hetera ne pokazuje promjenu statusa niti ~elju da postane neato viae (poput primjera iz I, II i III). Smatram da ta tvrdnja ne stoji. Jedna od hetera na zabavi u IV, 14 udala se i povukla iz zanata  nije li to svojevrsni preskok (i to uspjean) iz njezina statusa u drugi? Dodue, nije se odrekla drutvenih veza s bivim kolegicama (dolazi im na zabavu), ali dijelom pripada i viem drutvenom sloju. 1.4.3.2.4. Elijanova Pisma seljaka O autoru Vjerojatni autor zbirke Pisma seljaka je Rimljanin Klaudije Elijan (2/3. st.), autor dva paradoksografska spisa, De Natura Animalium i Varia Historia. Benner i Fobes ga smatraju mlaim suvremenikom Alkifrona, pod utjecajem njegovog djela, ali vidno skromnijeg talenta:  in substance, the Letters are comparable to the poorest letters of Alciphron.  Rukopisi i izdanja zbirke Sa uvana je u rukopisima A, Ambrosianus B 4 sup. (ff. 121r-128v, 10. st.) i M, Matritensis 4693 (ff. 131-135v, 15. st.). Editio princeps, kao i Alkifronove zbirke, napravio je Musurus 1499. Naslov       sugerira da je rije  o izboru iz opse~nije zbirke iji se ostatak zagubio u rukopisnoj predaji. Karakteristike zbirke 20 pisama predstavlja paralelu sa svijetom Alkifronove II, ali Bonner je pru~io uvjerljive argumente da djelo nije plagijat Alkifronovog, ve da su oba crpili iz zajedni kih izvora. Ipak, svoj rad zaklju uje osudom:  these letters& are little more than a stupid patchwork of material derived chiefly from the comedy . Pozitivniju ocjenu iznosi Bowie:  Aelian s letters are entertaining . Sva pisma imaju imenovane poailjatelje i primatelje imena odabranih prema obi aju knji~evne vrste. Postoje pisma u kojima se ponavljaju tema i korespondenti: 7 i 8, 11 i 12 te 13-16. Dojam cjeline poja ava ponavljanje aktera; Manija se pojavljuje u 1 i 2. 1.4.3.2.5. Filostratova Ljubavna pisma Zbirka sadr~i 73 pisma. Poput ostalih, skup je  vje~bi u sofisti koj varijaciji , ali Filostrat je poailjatelj svih pisama (u drugim zbirkama taj zadatak  povjeren je fikcionalnim likovima), a samo 18 namijenjeno ih je imenovanim osobama. O autoru Prijepor meu znanstvenicima izazvala je injenica da postoje najmanje tri (ako ne i etiri) Filostrata kojima se mjesto i vrijeme ~ivota dijelom preklapaju, a bili su meusobno povezani i obiteljskim vezama. Najvjerojatniji autor pisama o kojima je ovdje rije  je Filostrat II, odnosno, Flavije Filostrat (Sofist) s otoka Lemna (oko 170-240.), koji je u Ateni studirao retoriku i kasnije preselio u Rim, gdje je u~ivao pokroviteljstvo Septimija Severa i njegove supruge, Julije Domne. Rukopisi i izdanja zbirke Zbirka je kompilacija dvije rukopisne obitelji. U ranijim izdanjima siromaanija je; prva tri sadr~e svega 62 pisma i podijeljena su u dva dijela  prvi dio nosio je naslov v , a drugi  v. Meursius dodaje joa 6 pisama i proairuje neka otprije poznata, a zadnja tri pribraja Olearius. Pregled izdanja: Musurus, M. (ed.) (1499) u: v  , ,   x  7, Venecija (apud Aldum), (1606) u: Epistolae Graecanicae Mutae, }eneva (sumptibus Caldorianae Societatis), Morel, F. (ed.) (1608): Philostrati Lemnii Opera Quae Extant, Pariz, De Meurs, J. (ed.) (1616): Philostrati Lemnii Sophistae Epistolae Quaedam (XIII), Leyden, hlschlger, G. (ed.) (1709) : Philostratorum quae supersunt omnia etc, Leipzig, Kayser, C. L. (ed.) (1871): Flavii Philostrati Opera Auctiora etc. II, Leipzig, Hercher, R. (ed.) (1873) u: Epistolographi Graeci, Pariz, Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949): The Letters of Alciphron, Aelian and Philostratus, Harvard Un. Press, LOEB Classical Library. Karakteristike zbirke Zbirka se pojavljuje srazli itim naslovima; Hercher u svom izdanju koristi  v, a leksikon Suda (s. v. ) spominje v v. Izdanje koje koristim u radu priklanja se drugoj varijanti, iako je nakon prou avanja pisama posve jasno da nemaju sva erotsku tematiku. U strogom smislu bi naslovu ipak tematski odgovarala veina, tj. 53 pisama (Kayser: 1-39, 46-47, 50, 54-64) i nije slu ajnost da MSS 2, iz kojeg ona sva poti u, nosi naslov  v v. Promatrana u cjelini, okuplja tematski (i duljinom) vrlo razli ita pisma: neka su tek aforizmi od jednoga retka (npr. 65), veina ih je srednje duljine i erotske tematike, nalazimo pisma koja su zamialjena da budu popratne poruke uz poklone, pisma pohvale (izgleda ili ponaaanja muakaraca i ~ena), a ima i vrlo duga kih pisama koje su prikazi autorova mialjenja o suvremenim knji~evnim stremljenjima i sofistima, poput 73. Velika veina pisama sadr~i nagovaranje odabranika/-ice na seksualni in ili vezu. Autor ostavlja dojam beskrupuloznog i dvoli nog zavodnika; u pojedinom pismu hvali upravo ono ato doti ni ima (brada ili glatkoa muakog lica, promiskuitetnost ili povu enost) ili jest (muakarac ili ~ena), iako je u nekom drugom pismu zagovarao upravo suprotno. Naravno, iako su pisana u prvom licu, pogreano bi bilo tuma iti ih kao istinita priznanja emocija ili seksualne strasti autora. Kontradikcije je najjednostavnije objasniti autorovim zanimanjem: sofist sagledava situaciju iz dva kuta, iznosi stajaliate primjereno situaciji i zadanom cilju te u tome zadatku nalazi izazov. Nedostatak informativnih titulusa naglaaava opisane situacije i odnose te stvara priliku za do~ivljaj slu ajnog otkria korespondencije ljudi o kojima ne znamo niata; autorov cilj mo~da je poja anje dojma prisluakivanja. 1.4.3.2.6. Aristenetova Ljubavna pisma Zbirka se sastoji od 50 pisama erotske tematike, podijeljenih u dvije knjige  prva sadr~i njih 28, a druga 22, s tim ato je posljednje pismo do nas doalo nepotpuno. Titulusi navode korespondente, fiktivne likove imenovane uobi ajenim na inima ~anra, s tim ato ostaje nerijeaen problem identifikacije poailjatelja za I, 1. O autoru Malo  aristenetovsko pitanje (ukoliko takav naziv nije pretenciozan) postoji oko autorstva zbirke, njezina mjesta nastanka i datacije. Naime, udnovata je podudarnost da je ime autora zbirke jednako imenu poailjatelja prvoga pisma. Tu je injenicu primijetio ve Sambucus (i komentirao u svom izdanju), a u predgovoru svog izdanja Mercier prvi iznosi sumnju da je mo~da ime prvog poailjatelja prepisano pogreakom i nakon nekog se vremena po elo smatrati imenom autora. Isti urednik iznosi tezu o kompilaciji, tj. pluralnom autorstvu, ato kasnije brani Hemsterhuis (citira ga Fabricius); uvjeren je da je djelo rezultat rada viae autora. Ta je teza u meuvremenu odba ena, sukladno provedenim leksi kim i stilisti kim istra~ivanjima. Identifikacija autora s Aristenetom iz Nikeje, napuatena zbog kronoloake nepodudarnosti, potekla je iz istog izdanja. Novu ideju ponudio je de Pauw: tuma i ime kao opisno, tj. ono koje opisuje radnju koja slijedi u pismu. Naime, pismo je poslano  Ljubitelju lijepoga , a sadr~i opis ljepote gaja i ~ene s kojom je poailjatelj provodio vrijeme. Aristenet je, tvrdi de Pauw,  Onaj koji je najvee hvale vrijedan , a Boissonade kasnije ime tuma i kao  Onaj koji najbolje hvali , ato viae odgovara sadr~aju pisma. Njihovim stopama ide i Geoffrey Arnott; smatra neprihvatljivom ideju mijeaanja fikcije i stvarnosti na ovaj na in i potpuno odri e mogunost da je autor poailjatelj ovoga pisma. Navodi da sa uvani epistolarni korpus nema sli an primjer mijeaanja stvarnosti i fikcije nalik tome: ili je poailjatelj cijele zbirke autor (kao u slu aju Filostratove) ili su i poailjatelji i primatelji fiktivni likovi (ostale zbirke). Zanetto nudi druga iji stav; injenicu da ime odgovara i opisnom tuma enju smatra ak namjernom igrom autora jer on imena ponekad puni zna enjem, ponekad ini suprotno, a mogue je da se ovdje igra s dvostrukom mogunoau. Osim toga, pronalazi paralelu u izboru imena drugih epistolografa s (pretpostavljenom) implementacijom vlastitoga imena: ako je pretvaranjem Elijana, Alkifrona i Filostrata u korespondente ~elio odati hommage svojim prethodnicima, onda je umetanjem svoga imena mo~da definirao svoju pripadnost istome ~anru. Od svih navedenih pretpostavki, mo~emo odbaciti sa sigurnoau jedino onu po kojoj je Aristenet Libanijev korespondent  dokazi iz teksta je pobijaju. Taj Aristenet (roen u Nikeji, Bitinija) jedan je od Libanijevih korespondenata i u jednome od njegovih pisama ozna en je kao epistolograf i veliki poznavatelj Platona, ato se zgodno poklapalo s autorovom umjeanom eksploatacijom tog autora. Meutim, znamo da je poginuo je u zemljotresu u Nikomediji 358. godine, a zbirka se uobi ajeno datira znatno kasnije. Rukopisi i izdanja zbirke Griechische Literaturgeschichte ka~e da rukopis ove zbirke prvi put spominje Janos Laskaris, koji je kodeks navodno vidio u Apuliji. Znanstvenici su prema toj informaciji dugo bili posve skepti ni:  Die Hs, die J. Laskaris in Apulien gesehen haben will& ist nicht festgestellt.  Lesky ovu skepsu smatra neopravdanom; upravo je u Apuliji Johannes Sambucus 1561. pronaaao i nabavio rukopis zbirke, pa je prethodna informacija kolekcionaru u toj nabavci mogla pomoi:  [d]er Vindobonensis wurde um 1492 von Laskaris in Apulien gesehen, 1561 von Sambucus dort angekauft . Nakon sretnog pronalaska i kupnje rukopisa, 1566. je napravljen editio princeps. Rukopis se nakon kolekcionarove smrti uva u Nacionalnoj austrijskoj biblioteci (sterreichische Nationalbibliothek) u Be u kao Vindobonensis philologicus graecus 310, odnosno V, kao i mnogi drugi koji su bili u njegovu vlasniatvu. Smatra se jedinim autenti nim rukopisom zbirke. Dva kodeksa koja su takoer doala do nas, Ambrosianus gr. 218 (D 15 sup., olim V 478) i Parisinus suppl. gr. 1200, pokazala su se neva~nima; prvi je iz 15. stoljea i sadr~i reprodukciju V-a (sadr~i samo dijelove pisama I, 1 i 3), a drugi je apograf (18. st.) dijela Mercerovog izdanja iz 1595. Kodeks je pisan recto-verso na pergameni, sastoji se od 64 folije i pokazuje dvije prepisiva ke ruke, tj. dvije vrste rukopisa. Nakoaena minuskula modernog duktusa ispunjava cijele folije 1r-16v, a od 17r preuzima druga, neato klasi nijeg duktusa. Prva se pojavljuje opet na folijama 33r, 36r, 41r i od retka br. 15 na foliji 42r. Uobi ajena je datacija rukopisa u vrijeme oko 1200. godine. Izgubio je originalni naslov - stoji samo v . Kasnije je dopunjen kao v  ili, u latinskoj verziji, Arist. Ep. Am[atoriae]. Dakle, izgubljena je folija koja je sadr~avala ime autora i naslov djela, kao i folija kojom zavraava pismo II, 22 (iza r. 15), a mo~da je sadr~avala i dodatna pisma. Postoji mogunost da su izgubljeni zajedno. Rukopis je formata 140 x 192 mm, a folije sadr~e razli ite brojeve redaka, izmeu 18 i 25 (uglavnom ne prelaze 22). Margine su poprili no pravilne, a svako pismo slijeva sadr~i po etno slovo napisano goticom i brojne glose na gr kom i latinskom (takoer su vjerojatno iz 12. st.). Uz svako pismo je i kratak sa~etak radnje, argumentum (smatraju se interpolacijom kasnijih prepisiva a). Tekst sadr~i po 5 ili 6 rije i u retku, uz skraenice, akcente i interpunkciju. Pregled izdanja: Sambucus, I (ed.) (1566):  v v. p   ! , E Bibliotheca c. v. Ioan. Sambuci, Ch. Plantin, Antwerpen, Mercier, J. (ed.) (1595):  v. Aristaeneti epistolae Graecae. Cum Latina interpretatione et notis, M. Orry, Pariz, De Pauw, J. C. (ed.) (1736): Aristaeneti Epistolae Graecae cum versione Latina et notis Josiae Merceri curante Joan. Cornelio de Pauw, cuius notae accedunt, H. Besseling 1737. ~ van Lanckom 1736, Utrecht, Abresch, F. L. (ed.) (1749): Aristaeneti Epistolae, cum emendationibus ac conjecturis Josiae Merceri, Johannis Cornelii de Pauw etc. necnon ineditis antehac Jacobi Tolli, Jacobi Philippi d' Orvillii, Ludovici Caspari Valckenarii aliorumque, curante Friderico Ludovico Abresch, qui suas lectiones addidit, J. C. Royaards, Zwolle, Kontu, P. (ed.) (1803):  v  v  , Be , Boissonade, J. F. (ed.) (1822): Aristaeneti Epistolae, ad fidem cod. Vindob. recensuit, Merceri, Pauwii, Abreschii, Huetii, Lambecii, Bastii, aliorum, notis suiusque instruxit Jo. Fr. Boissonade, De Bure, Pariz, Hercher, R. (ed.) (1873): Aristaeneti Epistolae in: Epistolographi Graeci, recensuit, recognovit, adnotatione critica et indicibus instruxit Rudolphus Hercher (Aristaeneti Epistolae: p. 133-171 (adnot. p. XXI-XXIX)), Firmin-Didot, Pariz, Mazal, O. (ed.) (1971): Aristaeneti Epistularum libri II, In aedibus B. G. Teubneri, Stuttgart, Vieillefond, J. R. (1992): Aristnte. Lettres damour, Pariz, Galle Cejudo, R. J. (ed.) (1995): Las cartas de Aristeneto. Estudio introductorio, edicin revisada, traduccin y commentario, Servicio de Publicaciones de la Universidad de Cadiz, Cadiz, Drago, A. T. (ed.) (2007): Aristeneto. Lettere d'amore. Pensa Multimedia, col. l. Satura 5, Lecce. Razlog zato neka izdanja imaju pismo vie, dakle, broje njih 51, le~i u odluci Kontua. Naime, urednik izdanja iz 1803. navodi (u Uvodu) da je pronaaao u Gr koj jedan rukopis od etiri pisma (I, 1, 2 i 9 i jedno dodatno pismo, tj. fragment) uz koje je stajalo Aristenetovo ime te se odlu io dodatno pismo pribrojiti zbirci kao 51. po redu (tj. II, 23), a za njim se kasnije povodi i Boissonade (1822). Autorstvo dodatnog pisma odri e se ve od Herchera nadalje (on ga ne uklju uje u svoje izdanje (Epistolographi Graeci) iz 1873.), a Lesky tvrdi da je sasvim sigurno zalutalo iz neke druge zbirke meu navedena tri Aristenetova pisma. Tako njegovo autorstvo ostaje nepoznato. Na~alost, sa uvani rukopis sadr~i mnoatvo pogreaaka prepisiva a; najo itija je svakako ponavljanje dva puta istog dijela pisma I, 16. Razlog je to zaato su kasniji izdava i tako rado intervenirali u tekst izvornika i popravljali ovakve o ite omaake, ali i Aristenetove pogreake pri koriatenju ati kog jezika i sintakse. Na naro ito mnogo intervencija odlu io se Hercher. Iako je rije  o vrlo popularnom naslovu, osvrti iz literature upozoravaju da je u  prepravcima urednik otiaao predaleko:  Hercher s text is readable enough, but because of the editor s wilful hand too often it is just not Aristaenetus . Razlog je to zaato sam odlu ila koristiti se Mazalovim izdanjem; on pojedina mjesta prepravlja, ali veinom ostaje vjeran rukopisu, izdvajajui u komentarima svoje mialjenje o omaakama i na inu kako ih modificiraju drugi prireiva i. Pregled najva~nijih prijevoda: Osim prijevoda na latinski jezik koji su uobi ajeno pratili gr ki tekst uz komentare (Mercier, de Pauw, Abresch, Hercher), zbirka je prevoena i na druge jezike. Njema ki: Herel, J. F. (1770): Erotische Briefe der griechischen Antike. Aristainetos und Alkifron, Altenburg, Licht, H. (1928): Liebesbriefe des Aristainetos, Dresden, Lesky, A. (1951): Aristainetos: Erotische Briefe, Artemis-Verlag, Zrich, Kytzler, B. von (1967): Erotische Briefe der griechischen Antike, Winkler-Verlag, Mnchen. Talijanski: Perini (1807): Lettere di Aristeneto tradotte da un academico fiorentino, Pisa, Zanetto, G. (2005): Alcifrone, Filostrato, Aristeneto. Lettere damore, Milano, Drago, A. T. (2007): Aristeneto. Lettere damore, Pensa Multimedia, Lecce. Engleski: (Boyer, A.) (1701): Letters of Witt [] Also Selected Letters of Gallantry out of the Greek of Aristaenetus[], London, Halhed, N. B. i Sheridan, R. B. B. (1715): The Love Epistles of Aristaenetus Translated from the Greek into English Metre, London. Francuski: Foucault, C. (1597): Les Epistres Amoureuses dAristenet, Pariz, Lesage, A. R. (1695): Lettres galantes dAristnte traduites du grec, Rotterdam, Vieillefond, J. R. (1992): Aristnte. Lettres damour, Pariz. panjolski: Gall Cejudo, R.-J. (1999): Aristneto. Cartas Erticas, Madrid. Prijevod zbirke na hrvatski jezik joa ne postoji; tri pisma je preveo D. Novakovi i objavljena su u asopisu Latina et Graeca, 20 (1982). Datacija zbirke Najsigurnije argumente za dataciju zbirke nudi nam sam tekst. eksploatacija Alkifrona, Lukijana, Elijana, Filostrata itd.) govori da je nastala nakon 2. i 3. stoljea, spomen  Novog Rima (I, 26, 24) pomi e dataciju barem u 4. st; Konstantin je promijenio tadaanjem Bizantu (Bizantionu) ime u Konstantinopol (tj. Novi Rim) 330., a promjena je slu~beno potvrena 324., spomen pantomimi ara Karamala (I, 26, 19) pomi e dataciju u 5. st.; Sidonije ga spominje u jednoj od pjesama kao svoga suvremenika, Aristenetova upotreba akcenatskih klauzula, ritmi kog pravila uvedenog krajem 4. st., podupire prethodnu dataciju. Sve navedeno daje nam za pravo datirati zbirku u vrijeme izmeu 490. i 520 godine.  Karakteristike zbirke Tema svih pisama zbirke je ista: ljubav, tj. strast. Ve se ovim obilje~jem razlikuje od ostalih: Filostratova naslovom navodi na o ekivanje ljubavne tematike, a otkrivamo da oko 20 pisama to o ekivanje ne ispunjava, Elijanova erotiku sadr~ava samo sporadi no, a Alkifronova samo u IV knjizi i joa nekoliko pisama raatrkanih u ostatku zbirke. Pisma pokazuju odmak u proalost, ali ne mo~emo definirati ni mjesto ni vrijeme na koje se pozivaju (za razliku od Alkifronovog slu aja, gdje je jasno  odrediate Atena i njezina bli~a okolica u 4. st. pr. n. e.). Izborom korespondenata sli nija su Alkifronovim nego Filostratovim: navode se u titulusima (dva tutulusa su se izgubila), imenovani su i rije  je o fiktivnim likovima, dok Filostratova piae sam autor. Ve pri prvom itanju primjeujemo: neka pisma nalikuju na pisma, druga manje, neka uope ne. Neka su povezana s poailjateljem i/ili primateljem (koriatenjem 1. ili 2. lica, vokativima i sli no), neka nisu. Dogaaj koji je opisan mo~e se ticati jednoga ili oba korespondenta, a mo~e biti i s njima posve nepovezan. Statusi aktera se izmjenjuju kroz zbirku: susreemo mladie s heterama, muakarce i ~ene u braku koji planiraju ili provode u djelo preljub i aktere kojima ne mo~emo odrediti statuse iz teksta pisma. Njihovi su odnosi opisani uglavnom pristojnim rje nikom i zaobila~enjem  bezobraznih detalja, ali poneka nude itatelju i na tom polju viae. Meu korespondentima pojavljuju se poznata imena, poput pisaca ili slavnih hetera, ali i imena koja nam ne zna e mnogo dok ih ne pokuaamo dovesti u vezu sa sadr~ajem pisama. U kona nici, ak i laik mo~e prepoznati pojedine citate, odjeke tuih ideja, jezika ili stila utkanog u tekst pisama. Autor u veoj mjeri od svojih kolega koristi djela mnoatva gr kih i nekolicine rimskih autora (nasumi nim redoslijedom navest u samo neke): Homera (njega kao izvor i navodi na tri mjesta), Hesioda (takoer, ali jednom), Eshila, Aristofana, Menandra, Lukijana, Alkifrona, Filostrata, Sapfe, Alkeja, Kalimaha, Platona, Aristotela, Longa, Ahileja Tatija, Ksenofonta Efeakog, Ovidija, Haritona itd. Sve navedeno u skladu je (ili, preciznije re eno, dijelom je u skladu, kako e moje istra~ivanje pokazati) s naaim o ekivanjima od djela koje pripada ~anru fikcionalne epistolografije. Imitacija s varijacijama poznata je odrednica od helenisti ke prakse nadalje, a eksploatacija ranijih autora vrsto je vezana uz fikcionalne zbirke otpo etka. Stanje istra~enosti Prvi izdava i izricali su redom pohvalna mialjenja o zbirci. Sambucus u uvodu svoga izdanja naglaaava i hvali autorovu  dra~esnu domialjatost i prikladnu duhovitost . Popularnost autora u ranije doba jasno dokazuje brojnost i u estalost kriti kih izdanja. Stav o autoru i njegovom radu mijenja se stubokom nastupom romantizma  u vremenu koje veli a originalnost i imaginaciju djelo koje je mozaik tuih citata, aluzija i ideja nije moglo dobiti pohvalnu ocjenu. Utjecajna disertacija Richarda Bentleya raskrinkala je mnoatvo pisama iz zbirki koje su slovile kao autenti ne (Falarisova, Temistoklova, Sokratova itd.), ali je bacila sjenu krivotvorenja nad cijelu gr ku epistolografiju i znatno dodatno odvratila fokus istra~iva kog rada u druge smjerove; nije slu ajno da smo na kriti ko izdanje nakon Hercherovog (iz 1873.) morali ekati 100 godina. Kroz 19. stoljee zbirka je do~ivjela mnoatvo osuda za neoriginalnost, nemaatovitost i stilske manjkavosti  kao najoatriji primjer mo~emo navesti mialjenje Cobeta:  deliberat Graecia et tristi senio repuerascebat quum talia legebantur et placebant . Druga polovina 20. stoljea pokazuje postupni povratak pa~nje zbirci; velik odjek imao je pohvalni osvrt koji je izrekao Albin Lesky u svom prijevodu iz 1951. Prijelaz stoljea obiluje znanstvenim radovima, novijim izdanjima i prijevodima. Znanstvenici novijeg doba smatraju i mialjenje ranijih hvalitelja i kasnije odbacivanje i osude za neoriginalnost pretjeranima; ak i oni koji su se Aristenetom ozbiljnije bavili i u estalo upozoravali na manjak pa~nje posveene ovom autoru sla~u se da je drugorazredan pisac. Arnott tvrdi:  ... the epistolographer who goes by the name of Aristaentus is a writer of the second rank.  Meutim, isti autor kasnije mijenja stav, vjerojatno potaknut rezultatima vlastitih istra~ivanja u meuvremenu; prilikom ocjene kvalitete predstavnika ~anra isti e (kao i veina drugih znanstvenika) vrijednost Alkifrona, ali dodaje:  in quality& despite the savagery of some modern critics,  Aristaenetus deserves to stand at least next to Alciphron.  Varijacija kao klju na rije  Aristenetove stvarala ke tehnike Dosadaanja istra~ivanja Aristenetove zbirke uglavnom su bila fokusirana na njezine manjkavosti i neoriginalnost koje su dolazile do izra~aja pri povranim usporedbama s Alkifronovom (neujedna en jezik i stil, repetitivnost rije i, ideja i motiva, slabija epistolarna tehnika, brojnost posudbi itd.). Meutim, neujedna enosti u naraciji i izrazu dobivaju druga ije tuma enje ako ih promatramo posve izolirano i kao namjerne varijacije, nastale svjesnim trudom autora, a ne kao rezultat njegove neumjeanosti. Tema svih pisama u zbirci je ista, strast, pa je autor bio prisiljen na mnoge varijacije kako bi sadr~aj ostao zanimljiv itatelju. Najo itije od njih su: ispunjavanje ili odmicanje od epistolarne forme, variranje motiva, spola i na ina imenovanja korespondenata, razina eksplicitnosti u opisima golotinje i seksualnog ina. Varira se i auore i knji~evne vrste koje su izvori, kao i na in koriatenja odabranih ulomaka (citat, parafraza, aluzija). Neki od narativnih postupaka koje autor koristi posve su u skladu s obilje~jima fikcionalne epistolografije u cjelini jer ih primjeujemo i kod drugih autora, ali nije istra~eno ni precizno izdvojeno ato je njegov novitet kojim obogauje ~anr ili, mo~da, krai njegove konvencije. Smatram da e komparacija sa zbirkama dva najzna ajnija predstavnika ~anra, Alkifrona i Filostrata, dati pregledne rezultate i pokazati koje je Aristenetovo mjesto u ovom trolistu. Dakle, disertacijom se ~eli ustanoviti stupanj izvornosti i inovativnosti u autorovom umijeu variranja va~nih formalnih i sadr~ajnih aspekata u pismima, a time preciznije odrediti njegova vrijednost i mjesto u ~anru fikcionalne erotske epistolografije. Analiza forme i sadr~aja bavit e se detaljnim prou avanjem pisama iz raznih aspekata (oponaaanje epistolarne forme, ljubavni statusi aktera, na in izbora imena i spola korespondenata, analiza razina eksplicitnosti u opisima erotike i metaforika) i njihovom klasifikacijom prema odgovarajuim parametrima. Cilj je prou avanje autorovih (namjernih) varijacija na svakom od navedenih podru ja. Ispitat e se meuovisnost rezultata analiza, tj. provjeriti eventualne uzro no-posljedi ne veze meu njima, a zatim e se sve uo ene karakteristike usporediti s (istom metodologijom dobivenim) obilje~jima Alkifronove i Filostratove zbirke. Kona ni je cilj uo avanje i izdvajanje obilje~ja kojima Aristenet odstupa od svojih prethodnika i uzora i eventualna afirmacija vrijednosti njegovih narativnih tehnika. Analizirat e se i Aristenetove varijacije pri odabiru izvora iz kojih posuuje (knji~evne vrste, tematika, autori) te na ini njihova koriatenja. Naime, kriti ki aparati u izdanjima zbirke i Pietzkova disertacija daju neorganizirane popise posuenica: ne nude precizan odgovor na pitanja kojoj knji~evnoj vrsti i kojim autorima Aristenet u tome pogledu duguje najviae. Sli an manjak sam pronaala i u svim znanstvenim radovima koji se ovom problematikom bave. Ranije navedene varijacije u formi, epistolarnoj tehnici i sadr~aju, izmjene autora ija se djela koriste kao izvori te na ini njihova koriatenja mogu se redom promatrati kao sredstva za isti cilj: obogaenje pisama i poja anje njihove zanimljivosti itatelju. Smatram da je upravo rije  varijacija klju no obilje~je cijele Aristenetove zbirke te da je detaljna analiza zbirke iz aspekta svih prisutnih varijacija dobrodoaao doprinos znanstvenoj percepciji ovoga autora. Sinopti an i detaljan prikaz svega navedenoga u znanstvenoj literaturi ne postoji. Nakon ato je zacrtan smjer istra~ivanja, odreena metodologija i kona ni ciljevi te definiran o ekivani znanstveni doprinos disertacije, prelazim na ispitivanje zbirke redom iz svih aspekata na kojima je varijacija primijeena. Nakon svake analize rezultati e biti usporeeni s obilje~jima druge dvije zbirke i popraeni preglednim osvrtom na uo ene paralele i razlike. 2. ARISTENETOVE VARIJACIJE I USPOREDBA S ALKIFRONOM I FILOSTRATOM 2.1. OPONA`ANJE EPISTOLARNE FORME 2.1.1. Oponaaanje epistolarne forme u Aristenetovoj zbirci Iako su Aristenetova pisma fikcionalna, napisana bez namjere da budu poslana nekome stvarnome adresatu, svakako (u razli itoj mjeri) sadr~e neke elemente koji bi se mogli smatrati  signalima da se pred nama nalazi tekst koji, uvjetno re eno, ~eli imitirati formu pisma. Naime, fikcionalna pisma uvijek zadr~avaju poneka obilje~ja prave korespondencije:  ... all the letter fictions do share certain unchanging elements: an awareness of the stylistic conventions of  real epistolary exchange; ...and a concern with sustaining epistolary verisimilitude in the context of the fictional narrative.  ak i pri povranome itanju Aristenetovih pisama upada u o i niz varijacija, a najo itija od njih je autorovo kolebanje u epistolarnoj formi; pojedina pisma zbirke vjerno imitiraju prava, dok neka naracijom ni im ne odaju da su zamialjena kao (fikcionalna) pisma te nalikuju na mini-romane ili retori ke vje~be. Ta je injenica bila polazna to ka ovog istra~ivanja, ali je podrobnija analiza pokazala da je jednostavna kategorizacija pisama neprovediva. Postoje i pisma mjeaovite forme, koja dijelom zadr~avaju, dijelom potiskuju (o ekivanu) epistolarnu formu, te i u ovoj kategoriji ima ogromnih razlika i nijansi: neka se viae pribli~avaju pravim pismima, a druga naginju na suprotnu stranu. 2.1.1.1. Aristenetova epistolarna tehnika; definiranje cilja istra~ivanja Cilj je detaljno prou iti pisma, izdvajajui pa~ljivo iz njih elemente koji odra~avaju epistolarnu formu, te za svako pismo zasebno prou iti u kolikoj mjeri (ako uope) ispunjava o ekivano oponaaanje epistolarne naracije. 2.1.1.2. Kriteriji analize i kategorizacije pisama Bez obzira bila ona privatne prirode ili fikcionalna, (gr ka) pisma uglavnom sadr~e na svome po etku svojevrsne naslove, tzv. preskripte ili tituluse, u kojima je definiran najo itiji element kojim neki tekst sebe identificira kao pismo: imena korespondenata:  [s]eeing the name of writer and adressee at the beginning of a text was precisely the thing which guaranteed that text s epistolary identity . Budui da gotovo sva pisma u Aristenetovoj zbirci imaju tituluse koji navodi fiktivne korespondente, zasad u ih zanemariti  nisu va~ni za analizu koja se temelji na detektiranju (u ovome slu aju, va~nijih) epistolarnih elemenata koje svako pojedino pismo u samome tekstu pokazuje ili ne. Niti jedno pismo u zbirci nema punu uvodnu pozdravnu formulu tipa X (sc. aalje) Y-u  ili . Nasuprot tome, tipi na zavrana pozdravna formula,  ( Zdrav budi! ), postoji u nekoliko pisama u zbrici. Elementi koji, u meusobnim kombinacijama, odra~avaju epistolarnu formu su: 1. lice izra~avanja kaziva a-poailjatelja (tj. ja-forma) i/ili li na ili posvojna zamjenica za 1. lice (jer slu~e kao poveznica poailjatelja s pismom), apostrofe adresata vokativom osobnog imena, imenice ili pridjeva: f , f , f , f , , itd. (poveznica poailjatelja i primatelja), 2. lice (indikativa, imperativa, prohibitivnog konjunktiva, itd.) kao simulacija direktnog obraanja adresatu te li na ili posvojna zamjenica za 2. lice (sna~no poja ava dojam  prave komunikacije), aluzije na pisanje pisma, njegovo itanje, prethodnu komunikaciju pismima ili o ekivanje odgovora, argumentacija za pisanje i slanje (jer povezuju poailjatelja i/ili itatelja s pismom ili njegovim pisanjem/ itanjem), pozdravna formula (uvodna ili zavrana). Pisma sam podijelila u pet kategorija (ozna enih rimskim brojkama od I do V) po kriteriju rasta uvjerljivosti u  oponaaanju epistolarne forme i naracije. KATEGORIJA I U ovoj su kategoriji pisma u kojima se potpuno raskida veza s epistolarnom formom i naracijom; nema poveznice pisma s poailjateljem ni primateljem, a dogaaji opisani u pismu nemaju nikakve veze niti s jednim od njih. Naracija pisama pribli~ava se naraciji pripovijetke ili romana u malome. KATEGORIJA II Kod pisama koje sam svrstala u ovu kategoriju detektiran je samo jedan od epistolarnih elemenata. U najveem broju pisama je to 1. lice kazivanja (ponekad dosljedno koriateno kroz cijeli tekst, a ponekad samo jednom), ime se ostvaruje veza jedino poailjatelja i pisma, a primatelj ostaje za pismo nevezan i u naraciji nema  signala da se primatelj obraa upravo njemu. Ima i druga ijih primjera, gdje je ostvarena veza s primateljem (npr. imperativ ili indikativ u 2. licu); ovdje sam svrstala samo primjere u kojima je ta veza ograni ena na jednu jedinu re enicu u kojoj se doti ni element pojavljuje. Epistolarna forma je u pismima ove kategorije donekle prisutna, ali je u drugome planu. KATEGORIJA III U ovoj su kategoriji pisma koja pokazuju neato veu sli nost pravim pismima, ali epistolarnih elemenata je joa uvijek malo. Kao donju granicu odredila sam prisustvo po barem dva primjera iz navedenih skupina epistolarnih elemenata, u bilo kojoj kombinaciji. KATEGORIJA IV Poveana sli nost pisama ove kategorije pravim pismima ostvarena je zastupljenoau barem tri primjera elemenata epistolarnosti iz navedenih pet kategorija, u bilo kojoj kombinaciji. KATEGORIJA V Kategorija V okuplja primjere vrlo sli ne pravim pismima; lako ih je zamisliti kao pisma koja su napisana s ciljem da budu doista poslana i pro itana. Ovdje sam svrstavala pisma u kojima sam analizom potvrdila da sadr~e primjere barem etiri od navedenih skupina epistolarnih elemenata. Nakon ato su izlo~eni i objaanjeni kriteriji, mogue nam je prijei na samu analizu pisama, koja e biti detaljno prikazana u potpoglavlju koje slijedi. Premda konzultiram viae kriti kih izdanja Aristenetovih pisama, za citate u koristiti izdanje i numeri ke oznake Otta Mazala. Prijevodi citata i sva isticanja za analizu va~nih dijelova (u gr kome tekstu i prijevodu) su moji vlastiti. Pisma iju u analizu prikazati su ve smjeatena u kategoriju u koju smatram da pripadaju; prikaz prati redne brojeve kategorija (od manje sli nosti pismu prema veoj), a ne redoslijed u kojem se pisma u Aristenetovoj zbirci pojavljuju. Grupiranjem prema ovom kriteriju su njihove meusobne sli nosti unutar pojedinih kategorija postale naglaaenije i itatelju uo ljivije. Unutar pojedinih kategorija pisma su poslo~ena redoslijedom pojavljivanja u zbirci. 2.1.1.3. Analiza i kategorizacija pisama KATEGORIJA I Ep. I, 6 Pismo je primjer raskida s epistolarnom formom; iz samog na ina kazivanja uope se ne bi moglo zaklju iti da je rije  o pismu. Ne postoji ja-forma kazivanja, vokativi ni drugi na ini imitacije direktnog obraanja; izolirano iz zbirke i s uklonjenim titulusom pismo bi bilo primjer anegdote ili pripovijetke. Odmak od o ekivane naracije ide ak toliko daleko da nema nikakve veze ni izmeu fabule i fiktivnih korespondenata; ni jedan ni drugi se ne pojavljuju kao akteri u pismu te sadr~aj pisma nije ni po emu uz njih vezan. Napomena: Budui da ova kategorija okuplja pisma koja ne pokazuju obilje~ja epistolarnosti, dakle, nalikuju ovom primjeru, u nastavku u objaanjenja sa~eti i osvrtati se samo na eventualne neuobi ajenosti. Ep. I, 10 Pri a iznesena u ovom pismu naracijom i drugim obilje~jima ~anra (izbor i opis glavnih likova, odgaanje neizbje~nog happy enda, nupcijalni zavraetak) funkcionira kao gr ki ljubavni roman u malome. Ep. I, 11 Pismo pripada u kategoriju I. Ep. I, 27 Pismo pripada u kategoriju I. Ep. II, 7 Jedinu re enicu koja sadr~i 2. lice potrebno je pa~ljivo promotriti: z r <p>   ! , ! r t   0 r t    , D x . (Srce je u blizini usta, a duaa u blizini otvora; ako prinesea ruku grudima, osjetit ea kucanje srca.) Postavlja se pitanje treba li ovo 2. lice konjunktiva smatrati poailjateljevim direktnim obraanjem adresatu ili je ovdje rije  o openitom primjeivanju i potvrivanju anatomske injenice, gdje je subjekt nebitan, dakle, mo~e biti bilo tko? S obzirom na airi kontekst, zaklju ujem da se argumentira prethodno re eno jer postoji i smisaona i interpunkcijska veza, pa smatram neutemeljenim ovo mjesto smatrati direktnom vezom s primateljem Pismo pribrajam kategoriji I, mada bi bilo potrebno dodati da ovim dubioznim mjestom odudara od ostalih pisama iste kategorije. Ep. II, 20 Pismo je primjer kategorije I. Ep. II, 22 Kraj je izgubljen pa, na~alost, mora ostati nepoznanica je li pismo ispravno kategorizirano. Nema nijednog elementa koji bi pokazao da pred sobom imamo primjer epistolarne naracije, a prisiljena sam pretpostaviti da se ista naracija nastavlja i u dijelu koji nedostaje. KATEGORIJA II Ep. I, 2 Jedino ja-formom se ovo pismo pribli~ava o ekivanoj epistolarnoj formi.  Pikantnost polu-opisanog (ili samo natuknutog) seksualnog dogaaja i injenica da mu je fikcionalni poailjatelj glavni akter donekle doprinosi dojmu da je informacija koja se iznosi intimne prirode, ali intima sama po sebi nije obilje~je samo epistolografije. Ep. I, 4 Postoji ja-forma, fiktivni poailjatelj je ujedno i jedan od aktera dogaaja koji se pripovijeda, ali nikakvih drugih signala da je rije  o pismu nema. Stoga ovo pismo spada u kategoriju II. Ep. I, 7 Samo se po 1. licu kazivanja vidi da je rije  o pismu. Ep. I, 8 Kao u prethodnom pismu. Ep. I, 9 Pripovjeda  iznosi u 3. licu opis zgode (susreta dvoje tajnih ljubavnika) i ne do~ivljavamo ga kao poailjatelja pisma. Meutim, u pismu postoji re enica: A r x...  & v    z  , v a 6 x   Q  1 . (A ljubavnik je& uspravio nakon pada& ispreplevai svoje prste s njezinima, i, mislim, ruke su oboma zadrhtale od strasti .) Premda je ovo 1. lice sporedne va~nosti, labavo povezuje pismo s poailjateljem. Ep. I, 15 Naracija je nalik onoj u I, 10, s tom razlikom da je ovdje zadr~ana minimalna veza s poailjateljem koriatenjem 1. lica kazivanja (samo) u po etnoj re enici: P, a ,   P'  . (Kako mi se ini, niata nije uvjerljivije niti uspjeanije od Afrodite.) Potrebno je pomnije promotriti: U V  , f , t  1t 6   P @  v     (Tako si, dakle, Pijerija, jasno pokazala da je Afrodita u stanju odgojiti govornike koji su bolji skoro i od Nestora iz Pila.) Narativnu situaciju u kojoj se poailjatelj obraa jednome od aktera pri e kad on sam u dogaajima koji su opisani ne sudjeluje ve smo susreli, takoer u I, 10. Uz sve sli nosti s I, 10, ne mo~e se zanemariti nijansa koja ovo pismo ipak donekle pribli~ava epistolarnoj naraciji: ja-forma u po etnoj re enici. Ep. I, 20 1. lice prisutno je u cijelome pismu. Ep. I, 22 Jedini element koji bi se mogao smatrati epistolarnim je 2. lice indikativa u re enici: t  r t    (6 p x  v x  P) $ x  P  x . (Ne podnosei de kovu umialjenost (znaa mladia i njegovu ud), po~eljela je svoju naklonost zamijeniti mr~njom.) Primjeujem sli nost s I, 5, koja ide dalje od ponavljanja korespondenata (ovoga puta u obrnutome slijedu): zanimljivo, ponavlja se i gotovo ista ova re enica, na vrlo sli an na in uklopljena u tekst. Ep. II, 4 Samo 1. lice kazivanja poailjatelja. Ep. II, 8 Diskutabilno je treba li nekoliko pitanja u pismu shvatiti retori ki ili se njima poailjatelj obraa primatelju, tra~ei njegovu pomo. Promotrimo:  V ~   x ,   x p ~ ...  V  , #   ... (Dakle, ato da radim? Kako da (joj) se obraam bez stida, kao voljenoj ~eni, a (istovremeno) s poatovanjem, kao punici? Kako u razgovarati sa ~enom koju sam esto znao nazivati majkom?) Zbog intimnosti osobnog dogaaja koji je prepri an smatram moguim da su pitanja postavljena direktno adresatu. Ipak, budui da je njegov direktni zaziv potpuno izostao, ova pitanja, ak i tako shvaena, nisu dovoljna da pismo bez zadrake svrstamo u III; pribrajam ga kategoriji II, uz napomenu da se nalazi na njezinoj gornjoj granici. Ep. II, 10 U pismu je prisutan vrlo sli an problem kao onaj uz pismo II, 8; primjeujemo 1. lice kazivanja i jedno pitanje, koje mo~emo shvatiti bilo retori ki bilo kao pravo pitanje, tj. pitanje kojim se poailjatelj obraa adresatu: p   @ v t t  ~ (Ali, zaato tugujem i korim svoju desnicu?) Re enicom se slikar ne obraa adresatu, ve je ona uvod u nastavak izlaganja. Ep. II, 12 1. lice, mada zastupljeno u cijelome pismu, predstavlja neuvjerljiv epistolarni element. Ep. II, 18 Poailjatelj je labavo povezan s opisanom zgodom (predstavljen je kao o evidac): A  P 6 E  x       (Pamfil se, ne znam kako, radoznalo je pogledavai, na prvi pogled zaljubio u nju.) Spona djeluje neuvjerljivo i neva~no, ali je zbog dosljednosti ne smijemo zanemariti. Ep. II, 19 Ve u prvoj re enici nalazimo poailjateljevo oslovljavanje primatelja imperativom: M, x , E     x P  t . (Zeusa ti, gledaj kako neka ~ena neopazice ini da joj ropkinja postane svodnica.) Iako je polo~ajem naglaaen i slu~i gotovo kao argumenatacija za pisanje pisma, nema nijednog dodatnog elementa kojim bi uvjerljivo odudaralo od prethodnog primjera. KATEGORIJA III Ep. I, 1 Uo avamo ja-formu izra~avanja, ali nedostaju drugi elementi koji bi vjerno odra~avali epistolarnu formu. Meutim, potrebno je detaljno promotriti ni~e izdvojene dijelove teksta jer sadr~e element kojim se zna ajno poja ava itateljev dojam da u rukama ima pismo. Rije  je o (opetovanim) aluzijama na njegovo pisanje:  p (5   0    ) v r v v Q ... (Naime, u nje su (da opiaem, ukoliko je to mogue rije ima, (sc. njezinu) afrodizijsku ljepotu) naizmjence bijeli i rumeni obrazi...)    0 a... (Umalo sam zaboravio rei (opisati) kako...) P  E  , Pr E   r E ...      t ... (Ne znam ato (dalje) rei niti kako prestati. Ipak u zavraiti... molei se pismom (dosl. pisanim znakovima; slovima) za naklonost (ljubav) Laidinu...) Najuvjerljiviji je zadnji primjer; prethodna dva nisu aluzije rezervirane nu~no za pisanje, ve ih ovdje samo kontekst (i veza s treim primjerom) ini takvima. Sukladno mojim kriterijima, pismo je primjer kategorije III. Ep. I, 5 Ja-forma je na svega dva mjesta u tekstu pisma, a u prvome je u kombinaciji s 2. licem:  v    (@ p Pr  ), # Px A  (6 r x  a )... (Tamo je bila i neka ~ena (nerado je spominjem imenom; ne ~elim je imenovati), koju je sam Haridmos (znaa kako je mladi zaljubljive prirode)...) ...  4, v x  , P 6' E . (... zaputila se kui i pretekla mu~a, ne znam kako (sc. ga) izbjegavai.) Elementi epistolarne forme su, dakle, malobrojni, a takoer i pomalo marginalne va~nosti; nalaze se u umetnutim re enicama. Ipak, neopravdano bi bilo ignorirati ih. Ep. I, 12 Prisutno je 1. lice kaziva a te 2. lice jednine indikativa futura: 0 r  "    ,  . (Ako je poljubia, zapitat ea se miriae li na jabuke ili na ru~e koje se dodaju piima.) Pismo je idealizirani prikaz mladieve odabranice i njegove op injenosti njezinim fizi kim i psihi kim vrlinama, pa navedena re enica pri prvom itanju neizostavno zbunjuje; ako postoji takva i tolika ljubav mladia prema odabranici te ako je s njom u vezi (a iz teksta proizlazi takav zaklju ak), emu aluzija da e je u budunosti ljubiti prijatelj?! Pomnije promatranje konteksta razrjeaava problem - djevojka je hetera, pa djeluje prihvatljivo da poailjatelj o ekuje da se prijatelj uvjeri u istinitost opisa:  r p ! p 4 .... (Iako je Pitiju zapao ~ivot hetere...) Potrebno je detaljno razmotriti i sljedee dvije re enice:    ,  t p p   ~  r  a  , E    . ( emu nastaviti dalje, kad se radosti Afrodite treba tajiti? Treba rei jedino da se suprotstavlja onoliko koliko je dovoljno da me otezanjem nadra~i.) Problemati no je obraa li se pitanjem poailjatelj primatelju ili je retori ko? Aludira se na prestanak opisivanja, ali izostaju tipi ni signali da se ovdje aludira nu~no na djelatnost pisanja (npr. oblik glagola ). Dakle, poailjatelj se obraa adresatu samo jednim elementom na samo jednome mjestu u pismu, a aluzija na pisanje i itanje nije potpuna, tj. nije izri ito vezana baa uz pisanje pisma. Ep. I, 13 Ve u prvoj re enici pisma uo avamo dva va~na elementa epistolarnosti: vokativ pridjeva (koji se odnosi na primatelja) i poailjateljevo kazivanje u 1. licu:   v , ,  , a v    , v    . (Dugo sam vremena, najdra~i, mislio da svaka vjeatina treba i sreu, a da srei poma~u vjeatine.) Dodatnim  prizivanjem epistolarne forme smatram sljedeu re enicu: v    x , V 6,    , $  x , r  . (Sad je ovaj uvod dug, znam dobro, onome tko ~eli uti dalje, pa u ispri ati ato se dogodilo, bez daljeg oklijevanja.) Ova re enica tjeanje povezuje poailjatelja, pismo i primatelja te je primjer labave aluzije na djelatnost pisanja i itanja pisma. Meutim,ona nije posve uvjerljiva, kao ni u prethodnome primjeru. Po etna se uvjerljivost epistolarne forme u donjem dijelu pisma posve gubi, a naracija po inje nalikovati na novelisti ku - nema apostrofiranja adresata, a i poailjatelj se iz naracije povukao. Ep. I, 18 Sveprisutna je imitacija direktnog govora, podjednako od po etka do kraja: v    ! , 7    ... (Naime, tr ia stalno za onima koji su u najboljoj dobi, jer se ~elia zabavljati s po~eljnim ljubavnicima...) 1. lice kazivanja je ograni eno na svega jedan primjer: ! p, 6,  0 v 4 !p  ' A  . (Zaista, smatram, jednakost u godinama navodi na jednake u~itke (u~ivanje u istim stvarima) i zbog sli nosti raa ljubav.) Poailjatelj upozorava primateljicu na  ovisnost o mladiima rije ima: x r  0&  ' ! P ,   r . (Meu nama samima mo~emo, ne tra~ei drugoga primjera, vidjeti slu aj ovisnosti o vinu.) 1. lice mno~ine glagola (kao i mno~ina li ne zamjenice za 1. lice), predstavlja skupinu hetera u ije ime progovara sam poailjatelj. Iako je 2. lice u estalo u cijelome pismu, uz njega, osim 1. lica pripovjeda a (pojavljuje se samo na dva mjesta u pismu!), nema viae elemenata koje bismo mogli smatrati epistolarnima. Ep. I, 21 Pismo je neobi no i klasifikacija mu je problemati na. Od epistolarnih elemenata nalazimo samo dva - vokativ adresata i 1. lice kaziva a, i to na samom po etku pisma:   x , f    P'  . ( udnovata nevolja, Mironide! Za ovakav primjer ljubavi nisam ula.) Ako bismo izuzeli po etak, naracija ostatka pisma sasvim je novelisti kog tipa, a izneseni sadr~aj ni po emu nije nu~no vezan niti uz adresata niti uz poailjatelja. Ipak, zbog naglaaenosti polo~aja vokativa, ali i dosljednosti u klasifikaciji, i ova dva usamljena epistolarna elementa dovoljna su za smjeatanje pisma u kategoriju III. Ep. I, 23 Poailjatelj se izra~ava prvim licem, a pismo  otvara vokativ:    , , v x    A     ... (Prijatelju, namjerio sam se na dvije nevolje istovremeno. Kad nekako uspijem izai na kraj s jednom, u suviaku imam one druge...) U nastavku se o ekivana sli nost s naracijom pisma gubi. Ep. I, 25 Nalazimo 1. lice izra~avanja te jedan zaziv, smjeaten pred kraj:  t  v , f , t Q v... (Zovem za svjedokinje Afroditu i tebe, Petalo, jer si mi bliska prijateljica...) Ukoliko sljedeu re enicu shvatimo kao aluziju na djelatnost pisanja pisma (i neizravnog obraanja adresatu), ona bi mogla biti dodatan epistolarni element: p  ~  !  U   x . (Ali, emu da pri am nadugo i naairoko? Bezobraznica je otiala, sebi tako prisvojivai mladia.) Kao i u I, 12, 13 i 16, zaklju ujem da ova aluzija nije dovoljna da bismo je smatrali elementom epistolarne forme te da ovo pismo svrsta, u kombinaciji s druga dva, u kategoriju IV, ali u vrauje argumentaciju smjeatanja u kategoriju III. Ep. I, 26 Poailjatelj se ve od prve re enice pisma direktno obraa primateljici:     t <t>  ! ... (Ve odavno je do mene doaao glas o tvojoj ljepoti (dosl. odavno mi je glas opisao tvoju ljepotu) U Mazalovu izdanju stoji napomena da je posvojna zamjenica za 2. lice ovdje dodana, ali je jasno da se podrazumijeva te da je rije  o ljepoti upravo primateljice. Slijedi nastavak u sli nom tonu (uz dodatak joa jednoga epistolarnog elementa, 1. lica):  v     , E   " p  A. (Zato ti se joa viae divim zbog tvoje ljepote; vidim koliko je vea nego ato se pri a.) Dojam direktnog obraanja adresatu poja avaju 2. lica indikativa, npr.: v   v  z Q v   t Q 0... (Pokretima do aravaa stvari i svakakve govore i jasna si slika svakojake udi...) Ep. II, 11 Prva re enica pisma (uz 1. lice) sadr~i argumentaciju za pisanje i slanje pisma:  (...) z z   ' , 4  P  Q'  x   . (Po~elio sam (...) ispitati redom, jednog po jednog, sve ljubavnike je li netko od njih zapao u istome asu u dvije ljubavne zamke.) Nadalje,  podrazumijeva i tra~enje odgovora, pa je ova re enica ujedno i indirektan zahtjev za daljnjom epistolarnom komunikacijom. KATEGORIJA IV Ep. I, 3 Ovo je vrlo neobi an primjer. Uz ja-formu, sve do samog kraja pisma nema  signala koji bi nas podsjetili da je rije  o pismu; opisuje se boravak dvoje zaljubljenih, poailjatelja i njegove ljubavnice, u prirodi. Uvodno oslovljavanje je potpuno izostalo, ali pismo zavraava re enicom:  , f ,  ... v , T ,    . (Otii, stoga, prijatelju, tamo.... i u tome, dobrostivi Antokome, u~ivaj sa svojom voljenom Mirtalom.) Neobi no je ovakvo gomilanje elemenata karakteristi nih za epistolarnu formu u jednoj jedinoj re enici, smjeatenoj na kraj pisma; svojom su brojnoau i polo~ajem tako naglaaeni te funkcioniraju kao uvjerljiva veza meu korespondentima. Ep. I, 14 Prisutno je 1. lice kaziva a (hetere) i direktno obraanje. Naoko se ini problemati nom injenica da se hetera obraa pismom skupini mladia, a ne samom poailjatelju iz titulusa, Eumuzu (koriateno je 2. lice mno~ine indikativa i zamjenica za 2 lice, takoer u mno~ini). Meutim, iz konteksta je posve jasno da je adresat iskoriaten kao predstavnik skupine njezinih  klijenata te se njezina upozorenja i savjeti odnose istovremeno i na cijelu skupinu i na njega osobno. Sukladno tome, uz ja-formu postoji i 1. lice mno~ine; hetera takoer govori sad u svoje ime, sad i u ime svih  kolegica . Prisutan je i vokativ imenice, takoer u pluralu (objaanjenje zaato ga uzimam u obzir kao element epistolarnosti je isto kao gore):   , P  .  V , f ,  p    ~ (Jedino zaradi robujemo, nismo pjesmama op injene! Zaato, onda, mladii, uzalud trgate svoje eljusti puaui u siringe?!) Ep. I, 16 Ovo je jedan od malobrojnih primjera u prvoj knjizi u kojima se Aristenet pribli~io naraciji pravog pisma. Dogaaj koji se opisuje je intimne prirode, a poailjatelj je jedan od njegovih aktera. U pismu postoje sljedei elementi epistolarne forme: 1. lice kazivanja (u estalo i ravnomjerno), 2. lice i vokativ: p '  (6 p A p )   p , f , Pr   .  ... (Ostalo (a znaa ato slijedi) mi sam za sebe zamisli, prijatelju; ne treba o tome prevelike pri e. Rei u ipak...) Navedena re enica je ujedno i primjer mogue labave aluzije na djelatnost pisanja. Ep. I, 17 Naracija je vrlo sli na kao u prethodnom slu aju, a odra~avanje epistolarne forme uvjerljivo. Takoer postoji poailjateljevo 1. lice kazivanja (ravnomjerno se prote~e kroz pismo). Poailjatelj se obraa adresatu 2. licem indikativa i imperativa i vokativom:  , f  v z p A    ... (Stoga, pomozi mi, prijatelju; naime, i ti si, poput mene, spoznao ljubavnu e~nju...) Ep. I, 19 Od sredine pisma sve su u estaliji epistolarni elementi (1. lice, 2. lice indikativa i imperativa), a dojam pravog pisma kulminira u zavranim re enicama:  , , v z '    0,    ! .  , , t z     t     (Otii, stoga, i ti, Telksinojo, k njoj, jer ti ~ivi u susjedstvu, ali ogrni purpurni ogrta . I pripazi, najdra~a, da nju, koja je sada Pitijada, greakom ne nazovea uobi ajenim imenom, Melisarion!) Ep. I, 28 U estalo su 1. i 2. lice, ime se imitira dijalog nalik na pravu korespondeciju: Px     t   (I sam si u nju zaljubljen i pri ao si mi o njezinoj nestalnoj udi.) Dojam pisma se poja ava, a kraj pisma vjerno odra~ava epistolarnu formu i o ekivanu naraciju; prisutan je vokativ imena adresata i ~elja da prijatelj bude sretniji:  P x , f ,    ... (Stoga ti, Timokrate, viae neu biti suparnik u ljubavi prema njoj ....)  r v   !  , p        A , v      P . (Nikakva zavist nee svladati naae staro prijateljstvo. Naprotiv, neka ti zbog promjene slu aj da Kohlidu i budi joj ljubavnik kudikamo sretniji od mene!) Ep. II, 2 Vjerno se imitira konverzacija pismom: a p 6, P 7  & z @z  , z     ...  ... (Otkad sam te ugledao, nisam viae mogao svrnuti pogled drugamo. Ti si se, nakon ato si primijetila da te promatram... pokrila polagano...) Dojam pisma poja ava se sve uvjerljivijim direktnim obraanjem:    ~ (}elia li da ti budem rob?) Sam svraetak sasvim je u duhu pisma - slijedi zakletva, poja ana vokativom: D  , ... (Kunem ti se, najdra~a...) Ep. II, 6 Uz izra~avanje u 1. licu (nema indikativa, ali je sveprisutna zamjenica) u estalo je obraanje primatelju. Nezadovoljstvo zbog ljubavne drame izra~ava kletvom: D    v  ... (Dabogda se zaslu~eno nau~ivali jedno drugoga jako dugo vremena... ) Ep. II, 14 Veza korespondenata je uvjerljiva (1. i 2. lice) i poja ana vokativom: E, f , p x   x   v ... (Zato, najdra~i, tako ti dragog Erosa, mog i tvog...) Ep. II, 21 Veza korespondenata je uvjerljiva (1. i 2. lice):   x p  , p , P 5   (t U    )... (Bri~ljivo se trudim oko ~enskog roda posvuda, ne kako bih se s njima povezao, Zeusa mi (nemoj moju rije  pogreano shvatiti)...) Nekoliko je zaziva imenom ili izrazima tepanja, npr.: ' f  ... (Delfidice moja...) , f  ... (Stoga, medu moj...) Nalazimo i imperativ: z V Px t      (Ne pokuaavaj to (sc. ljubav) ukloniti iz moga srca!) Umjesto pozdravne formule na kraju pisma je ~elja zajedni ke budunosti:       v   v Qx  ... (Neka se ostvari jedna jedina stvar: neka bude meni blagoslovljeno voljeti Delfidu i biti od nje voljen ...) KATEGORIJA V Ep. I, 24 Otkrivamo niz elemenata koje o ekujemo od pisma: imperativi (u 2. licu jednine), niz vokativa, li nu zamjenicu za 2. lice, zamjenice za 1. lice i 1. lice indikativa:  v , ... (Znaj i ovo, najdra~i...) z ' V, f x , Pz P... r  '     ... (Zato ti, gospodaru moj, brzo, brzo... doi mi bez imalo oklijevanja, nosei sa sobom samo poljubac...) U jednom primjeru prisutna je i uvjerljiva aluzija na samu djelatnost pisanja i slanja pisma () te svjesnost o neizbje~nom vremenskom odmaku od trenutka kad poailjatelj piae pismo do trenutka njegova itanja:  , t ,  $, v v x  , C  , . (Doi k meni, Lisijo, duao, ato br~e, jer davno je proaao ovaj as kad ti piaem (aaljem) pismo.) Pismo je vrlo uvjerljiv primjer kategorije V. Ep. II, 1 U po etnoj re enici tekst se izrijekom definira kao pismo, uz aluziju na pisanje: t  t 1 Qr  . (Piaem ovo pismo, molbu u vezi s Haridemom.) Sli ne aluzije postoje na joa nekoliko mjesta u pismu, a najzna ajnijim primjerom smatram jednu koja u sebi sadr~i i pribojavanje poailjatelja da je preopairan, mo~da i dosadan, ato je esta bojazan i u pismima stvarnih korespondenata (ovo pismo jest neuobi ajeno duga ko u usporedbi s ostalima u zbirci). Uvjerljivost oponaaanja epistolarne forme naro ito se poja ava aluzijom na (pretpostavljeno) itanje pisma:  r   ,  . (`to ti preporu ujem, trebaa (dosl. treba se rei / itati) itati dalje.) Ne izostaju ni zazivi vokativima - ukupno ih je ak pet, a ravnomjerno su rasporeeni u pismu: vokativ osobnog imena adresata (), vokativ imenice (f ), poimeni eni pridjev (! ) te dva superlativa pridjeva (f  i f ). Dojam direktnog obraanja poja an je estim indikativima, ali i imperativima u 2. licu:   v   . (Posluaaj me i okani se pretjerivanja.) Zbog svega navedenog, pismo je vjeran primjer kategorije V. Ep. II, 3 Obraanje adresatu je naglaaeno po etnim polo~ajem zaziva: P P, ,      (Nisam se, Filino, sretno udala za Strepsijada, mudroga retora.) Dojam nalikovanja pismu poja avaju indikativi u 2. licu, a naro ito aluzija na pisanje:   C  ~  , v       v p  . (Je li jasno ato ~elim rei? Zacijelo, jer ovo piaem onoj koja je u stanju shvatiti i izostavljeno!) Ep. II, 5 Uz 1. lice, ravnomjerno zastupljeno u cijelome pismu, nalazimo i direktno obraanje primateljici vokativom njezina imena i imperativom: z , ... '   v ... (Stoga mi ti, Harpedono, doi kao savjetnica u vezi s tim stvarima ....) Uvjerljiva je aluzija na djelatnost pisanja pisma i (tobo~e) dobar znamen koji se poailjateljici pritom dogodio: !   z .  A ...  ~ (Slatko sam kihnula dok piaem. Mladi... me spomenuo (me se sjetio)?) U zadnjoj je re enici joa jedna aluzija nalik prethodnom primjeru, s tim da je dodatno poja ana zahtjevom da ~ena sve re eno zadr~i za sebe, ato je u estao zahtjev u stvarnoj korespondenciji ako poailjatelj smatra da je odao intimne, povjerljive ili opasne podatke. U istoj je re enici i zavrani pozdrav, rijedak u ovoj zbirci: , v x  , C    ' P,    . (Budi pozdravljena i, Erosa ti, na koga sam se od njega nau ila zaklinjati, ovo uvaj kao tajnu.) Navedeni elementi zajedno, a naro ito zavrani pozdrav, ostavljaju dojam da pred nama stoji dio stvarne korespondencije prijateljica, pa je ovo jedan od najuvjerljivijih primjera kategorije V u zbirci jer sadr~i primjere svih pet vrsta signala epistolarne forme. Ep. II, 9 Od po etka pisma je veza poailjatelj: adresat vjerno ostvarena. z r 4 4   , E     . (Ti mo~da mislia da ja straano patim ato si me ostavila, jer sam ovoliko zaljubljen.) Poailjatelj se voljenoj ~eni koja ga je ostavila obraa i vokativima:  1 Qr  t  T' , f , ... (Stoga, najdra~a, ne mogu prestati moliti Pravdu (Diku) za tebe...) Pozdravna formula na kraju dopridonosi dojmu prave korespondencije: .  , 1 v  6. (Budi pozdravljena! Premda grijeaia, nek ti bogovi budu naklonjeni!) U zavranoj re enici je aluzija na djelatnost pisanja i slanja, dakle, joa jedan uvjerljiv element epistolarne forme:   V, x , P  ~ (Zaista, Zeusa mi, tko ti je mogao, nakon ato mu je nanesena nepravda, pisati dobrohotnije?!) I ovo pismo sadr~i primjere svih pet vrsta signala epistolarne forme. Ep. II, 13 Ve po etna re enica nudi ak tri elementa epistolarne forme: 2. lice indikativa, vokativ pridjeva i li nu zamjenicu za 1. lice:  Q, ,      p . (Uzalud se mu ia ljubomorom, najdra~i, i grijeaia ato mislia da ~elim drugoga umjesto tebe!) Aluziju na prethodnu korespondenciju i njezin dokaz pronalazimo u samo ovdje: ...v <t> t t a P    Q  ... (.... a tvoje pismo, jer si ga svojom rukom napisao, stavila sam meu grudi...) Uz ovu, prisutne su i aluzije na pisanje, koje su u zbirci neato uobi ajenije, npr.:  ...  v  v '  g  . (Napisala sam ovo... hripajui i pla ui i uzdahnula sam nad svakom rije i koju sam ti poslala!) Vokativ osobnog imena smjeaten je pred kraj pisma: P   a , p v a , f , . (Filonide, viae te ne volim kao nekoga svoga, ve kao samu sebe!) Pismo je uvjerljiv primjer kategorije V. Ep. II, 15 Poailjatelj i primatelj, dvije susjede, uvjerljivo su povezani: z , f ,  . (Najdra~a, jedna drugoj smo saznale ~elje.) Jedna od spletkaroaica u pismu nudi drugoj rjeaenje problema. U naraciji nalazimo 1. lice, a dojam direktnog obraanja ostvaren je 2. licem imperativa i, posebno, vokativom:  < >, V 4,   t  , v    !    t , # U   , . (Zamolila sam, dobro znaj, Afroditu da mi preda ideju za lijek i bo~ica mi je u tajnosti udahnula plan koji ti predla~em da ovako ostvarimo, Mirino.) Pismo zavraava pozdravneom formulom i savjetima, tako estima u stvarnoj korespondenciji prijatelja: , v      t  v... (Budi pozdravljena, i okani mi se jadikovanja zbog svraetka tvog braka...) Epistolarna forma je jasno vidljiva i prisutna kroz cijelo pismo. Ep. II, 16 Od po etka pisma ostvarena je uvjerljiva veza poailjatelja i adresata: r <t>  ... (Mene, koja te volim, prezirea...) Vokativ i 2. lice indikativa spomenutu vezu poja avaju: , , x ... (Ohol si prema meni, Pamfile...) Kao i nekoliko prethodnih primjera, i ovo pismo sadr~i pozdravnu formulu na kraju. Meutim, za razliku od do sada vienoga, ovdje pozdravna formula ima i dodatnu funkciju koja proizlazi iz konteksta: njome poailjatelj jasno daje do znanja adresatu da (ukoliko je ranije i bilo?) ovim pismom njihova meusobna korespondencija zavraava, da novih pisama nee biti te da se ne o ekuje ni odgovor na ovo. Dapa e, odgovor nije dobrodoaao, a sna~an i polo~ajem naglaaen imperativ (sam kraj pisma) daje zaklju iti i da interakcija openito viae ne dolazi u obzir : , v x    v  r V <> . (Budi pozdravljen i ne dosauj mi viae, tako ti Taidinih sisa i poljubaca!) I ovo je vrlo uvjerljiv primjer kategorije V. Ep. II, 17 Jasno je da pred sobom imamo uvjerljivu epistolarnu formu i naraciju (1. i 2. lice, vokativi), a pri kraju pisma nalazimo i aluziju djelatnost pisanja: t , f  , Q p ... (Stoga, najljepaa meu ~enama, nemoj shvatiti ove rije i (dosl. ovo ato je napisano; slova)... ) 2.1.1.4. Zaklju ak Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Analiza je dala sljedee rezultate, odnosno ovakvu svrstanost pisama po kategorijama (radi lake usporedbe s rezultatima analiza druge dvije zbirke navodim i postotke zastupljenosti svake od kategorija): KATEGORIJA I I, 6, 10, 11 i 27. II, 7, 20 i 22. Ukupan broj: 7. Postotak: 14 %. U kategoriju I smjestila sam pisma koja pokazuju raskid s epistolarnom formom; ne postoji ni jedan od elemenata koje smo izdvojili kao epistolarne. Ukupno je ovakvih pisama 7 ( etiri u prvoj i tri u drugoj knjizi). Ostaje  visiti u zraku kategorizacija posljednjeg pisma zbirke; mogue je da se u izgubljenome nastavku pojavljivao neki od epistolarnih elemenata koji bi ga pomaknuo u neku drugu od kategorija. U nedostatku drugoga rjeaenja, pismo sam svrstala ovdje, u skladu s obilje~jima sa uvanog teksta. KATEGORIJA II I, 2, 4, 7, 8, 9, 15, 20 i 22. II, 4, 8, 10, 12, 18 i 19. Ukupan broj: 14. Postotak: 28 %. Kategorija II sadr~i pisma u kojima je epistolarna forma neuvjerljiva, a izdvojila sam ih 14 (8 u prvoj, a 6 u drugoj knjizi). I u ovoj kategoriji pisma se meusobno razlikuju; kod nekih se tra~eni element epistolarnosti, makar bio usamljen, pojavljuje dosljedno kroz cijelo pismo (npr. I, 2, 4, 7), a ima i primjera u kojima je potpuno izoliran na samo jednu re enicu (tako I, 9 i II, 18 imaju 1. lice kazivanja samo u umetnutoj re enici; I, 22 ima samo jednom 2. lice indikativa, a II, 19 imperativ samo u po etnoj re enici). KATEGORIJA III I, 1, 5, 12, 13, 18, 21, 23, 25 i 26. II, 11. Ukupan broj: 10. Postotak: 20 %. U kategoriji koja okuplja pisma s prevladavajuom epistolarnom formom nalazi se ukupno 10 pisama (9 iz prve i jedno iz druge knjige). Naravno, neka od pisama pritom odska u: I, 5, 21 i 23 mogli bismo smatrati primjerima koji su na donjoj granici kategorije, a I, 12 i II, 11 bi bila na njezinoj gornjoj granici. KATEGORIJA IV I, 3, 14, 16, 17, 19 i 28. II, 2, 6, 14 i 21. Ukupan broj: 10. Postotak: 20 %. Ukategoriji pisama u kojima se brojnoau i raznovrsnoau elemenata prili no uvjerljivo oponaaa epistolarna forma pripada 10 pisama (6 u prvoj i etiri u drugoj knjizi). KATEGORIJA V I, 24. II, 1, 3, 5, 9, 13, 15, 16 i 17. Ukupan broj: 9. Postotak: 18 %. U navedenih 9 pisama brojnost i raznovrsnost epistolarnih elemenata je tolika da lako ta pisma mo~emo zamisliti kao ostatak ne ije stvarne korespondencije. Interpretacija rezultata ak 21 pismo (zbroj kategorija I i II) ne odaje uvjerljivo dojam da pred sobom imamo pismo. Drugim rije ima, te emo primjere smatrati pismima zato ato se naslovom zbirke u koju su implementirana tvrdi da to jesu; za 7 primjera (kategorija I) taj dojam uope ne bismo imali ako bismo ih van konteksta zbirke promatrali. Veina ostalih (20 primjera) u kategorijama je poveane razine oponaaanja epistolarne forme (ozna ene brojevima III i IV), a njih 9 odra~ava epistolarnu formu u potpunosti. Nijedno pismo u zbirci nema po etnu pozdravnu formulu, ali etiri pisma (sva su u kategoriji V) sadr~e zavranu (to su: II, 5, 9, 15 i 16); ona posebno zna ajno utje e na poveanje dojma itanja pravog pisma. Nekoliko pisama sadr~i aluzije na djelatnost pisanja i slanja (II, 3, 5, 9, dva primjera su u II, 13 te 17), njihovo budue itanje (II, 1) te raniju epistolarnu komunikaciju (II, 13). Pisma koja su se naracijom najviae primakla (izgledom i dojmom) o ekivanoj epistolarnoj naraciji su II, 5 i 9; sadr~e primjere svih pet vrsta elemenata epistolarne forme: 1. lice pripovijedanja, apostrofe adresata vokativima i 2. licem glagola, aluziju na djelatnost pisanja pisma ili njegovo slanje te (zavrnu) pozdravnu formulu.Osim tih, iako nema pozdravnu formulu, pismo II, 13 djeluje posve kao pravo pismo: tome najvie dopridonose aluzija na pisanje pisma i spominjanje ranije primljenog pisma koje je mukarac svojom rukom napisao. Vrlo je zanimljiva, ali i teko objanjiva, sljedea injenica: pisma prve knjige imaju tendenciju veeg raskida s epistolarnom formom (21 (od 28) ih pripada u kategorije I, II i III, a samo 7 u kategorije IV i V, u kojima je sli nost s pravim pismima velika) od pisama druge knjige (njih 12 (od 22) naalo se u kategorijama IV i V). Pritom pisma druge knjige imaju apsolutnu prevlast nad kategorijom V (8 od 9 pisama). Osim toga, sve aluzije na djelatnosti pisanja, itanja i slanja pisama, jedini primjer kojim se tekst koji je pred nama izrijekom naziva pismom (usp. t  t (u II, 1)) i baa svi primjeri (zavranih) pozdravnih formula nalaze se u drugoj knjizi! To stanje je nemogue objasniti samo koriatenjem rezultata ove analize; nadam se da u nakon ostalih predvienih (analiza ljubavnih statusa, spola korespondenata i erotike) doi do zadovoljavajueg rjeaenja i objaanjenja ove vrlo upadljive neravnote~e. Podaci dobiveni u rezultatima ove analize dobit e na vrijednosti kad budu usporeeni s rezultatima provedenog istra~ivanja (istom metodologijom) Alkifronove i Filostratove zbirke; cilj mi je uo iti openitu tendenciju ovog ~anra pri oponaaanju i odra~avanju epistolarne forme te izdvojiti otklone Aristenetove forme i naracije (ukoliko ih ima). Slijedi pregled uo enih karakteristika najprije Alkifronove, a zatim Filostratove zbirke te objedinjenje dobivenih rezultata. 2.1.2. Oponaaanje epistolarne forme u Alkifronovoj zbirci Ukoliko Alkifronova 123 pisma promatramo kao cjelinu, razinom oponaaanja epistolarne forme velika veina ih pripada u III i IV. Pritom pisma knjige III ponajmanje nalikuju na pisma i veinom su u kategoriji II i III, a pisma iz IV ispoljavaju mnogobrojna epistolarna formalna obilje~ja, ato vjerojatno nije slu ajnost. Rosenmeyer smatra da je u Alkifronovom slu aju erotska tematika knjige IV direktno povezana s poveanjem sli nosti epistolarnoj formi, ato mi je dalo ideju da izdvojim i zasebno pomnije analiziram pojedina pisma. Naime, Alkifronova zbirka tematski se ne poklapa s Aristenetovom  okuplja raznorodna pisma, a samo malobrojna uklju uju i ljubavnu tematiku. Nakon izdvajanja ope tendencije, posvetit u se samo onim pismima u kojima prevladava tema koja je usporediva s Aristenetovom. Takvih sam pisama izdvojila ukupno 25  promatram sva pisma (19) knjige IV, uz dodatak fr. 5 i joa pet erotskih raatrkanih u prve tri knjige (I, 11, 16 i 22, II, 6 i III, 31). 2.1.2.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Sukladno zadanim kriterijima, distribucija odabranih Alkifronovih pisama je sljedea: KATEGORIJA III I, 11 i 16. III, 31. IV, 3, 6, 10 i fr. 5. Ukupan broj: 7. Postotak: 28 %. KATEGORIJA IV I, 22. IV, 1, 4, 5, 9, 12, 14 i 15. Ukupan broj: 8. Postotak: 32 %. KATEGORIJA V II, 6. IV, 2, 7, 8, 11, 13, 16, 17, 18 i 19. Ukupan broj: 10. Postotak: 40 %. 2.1.2.2. Interpretacija rezultata Dakle, izra~eno je oponaaanje epistolarne forme; nema pisama koja uope ili malo nalikuju na pisma (kategorija I i II), a najzastupljenija je upravo kategorija V, koja okuplja pisma za koja lako mo~emo zamisliti da su napisana s namjerom da budu poslana i itana. Podsjetimo se, u Aristenetovoj zbirci su sve kategorije zastupljene, a prevladavaju pisma u kojima se forma neuvjerljivo ili osrednje oponaaa (42 % od ukupnog broja je u kategorijama I i II); dakle, opa tendencija je posve suprotna. Nadalje, Alkifronova pisma eae se pozivaju sama na sebe aluzijama na djelatnost pisanja i itanja (npr. IV, 6, 8, 13, 17 i 19) te argumentacijama slanja - pisma 13 i 14 aalju hetere kolegicama koje nisu bile na zabavi kako bi ih izvijestile o propuatenome, u 15 hetera upozorava klijenta da joj uzaludno piae te da ~eli novac, a ne ljubav, u 16 hetera poziva ljubavnika na zabavu i tra~i sredstva za njezinu organizaciju i sl. Pisma IV, 18 i 19 su posve specifi na po tom pitanju: 18 sadr~i, uz referiranje pisma na samog sebe, drugo kao dodatak (Menandar proslijeuje primljeno pismo Glikeri da ga pro ita), a 19 aluziju na primanje ta dva pisma, njihovo itanje i slanje odgovora. Dojam vee sli nosti pravim pismima naro ito poja avaju esto prilo~ene zavrane pozdravne formule; imaju ih pisma IV, 1, 2, 7, 11, 13, 14, 19 () i pismo br. 6 iz II ( u istoj ulozi). Podsjeam, u Aristenetovoj zbirci samo etiri pisma imaju pozdravnu formulu (II, 5, 9, 15 i 16), aluzije na pisanje i slanje uklju ene su u tekstove pisama, ali su rjee (samo II, 1, 3, 5, 9, 13 i 17), dok popratnih pisama (ili poklona) uz njih uope nema (usp. gore opisanu situaciju u Alkifronovim IV, 18 i 19 ili u estalo slanje poklona, naj eae ru~a, u Filostratovim pismima koja analiziram ni~e). Zanimljivo, kad je rije  o pozdravnim formulama, ranije izdvojena Alkifronova pisma su ujedno i jedina u njegovoj zbirci koja ih imaju; autor ovaj element, toliko bitan za naa do~ivljaj da pred sobom imamo pismo, koristi samo u pismima ljubavne tematike. Na ovom mjestu smatram potrebnim izdvojiti jo jednu karakteristiku kojom se razlikuju dva autora; Aristenet nikad ne povezuje pisma u zbirci po sistemu pismo-odgovor (ponavljanje korespondenata postoji, ali odgovora na samu tematiku prethodnog pisma ne). Alkifron to ini: meu analiziranim pismima br. 8 i 9 te 18 i 19 iz IV su tipi ni primjeri, a ostali su 11 i 12, zatim 21 i 22 i tri pisma (17, 18 i 19) iz I te 6 i 7, 15 i 16 i 24 i 25 iz II (III nemaju primjer odgovorenog pisma). Zanimljivo, sva odgovorena pisma Alkifronove zbirke sadr~e (uvredljivim rije ima izre eno) odbijanje savjeta ili zahtjeva iz prvoga pisma - vrlo je mogue da autorov izbor treba poja ati itateljevu anticipaciju razo arenja i uzaludnosti pokuaaja bilo koje vrste (ljubavna osvajanja ili ~elje za lakaim ~ivotom i promjenom zanimanja) aktera svih pisama, tj. dopridonosi dojmu apatije i neizbje~nog razo arenja koji zbirka u cjelini ostavlja. 2.1.3. Oponaaanje epistolarna forma u Filostratovoj zbirci 2.1.3.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Sukladno naslovu koji ukazuje na tematsku podudarnost, obradila sam zbirku u cjelini, a rezultati su sljedei: KATEGORIJA I 30, 31, 43, 52 i 65. Samo je 5 pisama pripalo u kategoriju onih koji ne nalikuju pravim pismima jer ne sadr~e niti jedan epistolarni element, tj. kategoriju I (7 % od ukupnog broja). KATEGORIJA II 1, 3, 27, 41, 51, 66, 67, 68, 69 i 72. Samo jedan epistolarni element sadr~i ukupno 10 pisama (14 % od ukupnog broja). KATEGORIJA III 2, 4, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 15, 18, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 29, 32, 33, 34, 35, 37, 40, 42, 44, 48, 49, 50, 53, 56, 58, 59, 60, 64 i 70. Po dva epistolarna elementa susreemo u ukupno 36 pisama (49 % od ukupnog broja). KATEGORIJA IV 5, 13, 16, 17, 20, 26, 28, 36, 38, 39, 45, 46, 47, 54, 55, 57, 61, 63, 71 i 73. Uvjerljivo oponaaanje epistolarne forme (po tri elementa, bilo koja kombinacija) vidljivo je u 20 pisama (27 % od ukupnog broja). KATEGORIJA V 14, 62. Samo 2 pisma (3 % od ukupnog broja) formom i sadr~ajem nalikuju pravim pismima. Kako bi rezultati bili ato precizniji, mo~emo, kao u prethodnom slu aju, naknadno posve odvojeno prikazati rasprostranjenost erotskih pisama i usporediti ih s Aristenetovim. 53 takva pisma pokazuju sljedeu distribuciju: KATEGORIJA I 30 i 31. Ukupan broj: 2. Postotak: oko 4 %. KATEGORIJA II 1, 3, i 27. Ukupan broj: 3. Postotak: oko 6 %. KATEGORIJA III 2, 4, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 15, 18, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 29, 32, 33, 34, 35, 37, 50, 56, 58, 59, 60 i 64. Ukupan broj: 29. Postotak: oko 55 %. KATEGORIJA IV 5, 13, 16, 17, 20, 26, 28, 36, 38, 39, 46, 47, 54, 55, 57, 61 i 63. Ukupan broj: 17. Postotak: oko 32 %. KATEGORIJA V 14 i 62. Ukupan broj: 2. Postotak: oko 4 %. 2.1.3.2. Interpretacija rezultata Iz distribucije pisama vidljivo je da polovina Filostratovih pisama zauzima kategoriju osrednjeg oponaaanja epistolarne forme (III)  preciznije, njih 49 % (ato je viae nego dvostruko u odnosu na Aristenetovu zbirku  20 %). Druga najzastupljenija kategorija je ona s poveanim oponaaanjem o ekivane forme (IV) s 27 % pisama (tu je razlika malena; 27 : 24 %). Aristenet, pak, ima to no dvostruko veu zastupljenost u kategorijama I (14 : 7 %) i II (28 : 14 %)  drugim rije ima, vei postotak njegovih pisama je manje nalik na pisma. Ogromna je razlika u zastupljenosti primjera kategorije V jer 14 % Aristenetovih pisama nalikuje naracijom i formom pravim pismima naspram svega 3 % Filostratovih. Ukoliko uzmemo u obzir samo ljubavna pisma, otklon postoji, ali nije pretjerano zna ajan, tj. nije donio preokret na polju openitih tendencija. Veina ne-ljubavnih pisama pokazuje manju sli nost pravim pismima, pa se, sukladno tome, njihovim isklju ivanjem poveao postotak zastupljenosti viaih kategorija. Primjetila sam da niti jedno pismo Filostratove zbirke nema pozdravnu formulu na kraju pisma (podsjetimo se, Aristenet je dodao svojim pismima etiri puta: II, 5, 9, 15 i 16), ali zato ima jedan primjer po etne pozdravne formule -  u 14. Uo avam i aluzije na djelatnost pisanja, koje su prisutne i kod Aristeneta (usp. I, 24; II, 5, 9, 13 i 17), poput primjera u 39 (~aljenje zbog neuzvraanja pisama) ili 73. Zna ajka koju Aristenetova zbirka uope ne pokazuje su pisma uz popratni poklon. Tekst Filostratovog pisma 45 spominje prilo~ene narove, 54 ru~e, a u pismu 62 popratni sadr~aj je jabuka s ljubavnim natpisom, dakle, svojevrsno pismo u pismu. Aluziju na ranije poslane poklone, mo~da takoer uz pismo (ponovo ru~e), sadr~i pismo 46, a 71 je primjer pisma preporuke koje ujedno pokazuje svijest o potrebi fizi kog prijenosa napisanog: nosa  pisma je pohvaljen kao dobar pjesnik i poaten ovjek te se od primatelja zahtijeva da ga dobro ugosti. 2.1.4. Zaklju ak: osvrt na specifi nosti Aristenetovih pisama a) Aristenet i Alkifron Razlike meu erotskim pismima Alkifrona i Aristeneta na polju oponaaanja epistolarne forme su ukratko sljedee: suprotna je opa tendencija  Alkifronova eae nalikuju pravim pismima i uvjerljivije  glume autenti nost, Alkifron u svoju zbirku ne uklju uje pisma koja uope ne nalikuju na pisma (kategorija I), dok su u Aristenetovoj relativno brojna, promatrana Alkifronova pisma se eae no Aristenetova pozivaju na djelatnost svog pisanja, itanja i slanja, Alkifronova pisma spominju slanja dodataka uz pismo (npr. pismo uz pismo u IV, 18), Aristenetova zbirka nema takav primjer, pozdravne formule su zna ajno zastupljenije u Alkifronovoj zbirci (nemam sigurno objaanjenje zaato su (sve osim II, 6) samo u IV, Alkifronova zbirka sadr~i povezana pisma. Po sistemu pismo-odgovor nalazimo 7 parova, a tematski su povezana 3. Aristenetova su nepovezana, nema airenja pri e mimo jednog pisma kao tematske jedinice. Korespondenti se mogu ponavljati (I, 5 piae Alkifron Lukijanu, a I, 22 je  odgovor ), ali nadovezivanja na istu tematiku nema (drugim rije ima, to ato su isti korespondenti dva pisma ne povezuje ni na kakav dodatni na in i izbor je u tom smislu proizvoljan). b) Aristenet i Filostrat Analiza postotaka zastupljenosti kategorija posve potvruje dojam koji dobivamo pri prvom itanju: ove dvije zbirke, suprotno o ekivanom (dijele zajedni ku temu), nemaju mnogo zajedni kog na polju naracije i oponaaanja epistolarne forme. Osnovne su razlike na ovom polju sljedee: vrlo malen postotak Filostratovih pisama ( ak i nakon isklju ivanja ne-erotskih) pripada u kategorije male sli nosti s epistolarnom formom (I i II): samo 10 %. Za usporedbu, Aristenetovih je pisama u tim kategorijama ak 42%. Filostratova su uglavnom pripala u kategoriju III, dok Aristenetova imaju gotovo podjednaku rasprostranjenost po kategorijama, takoer, vei je postotak Aristenetovih pisama u kategoriji koja okuplja pisma koja posve nalikuju pravim pismima, tj. pripadaju u kategoriju V, Filostrat ne koristi pozdravne zavrane formule (Aristenet ih ima u etiri pisma), Filostrat ima jednu po etnu pozdravnu formulu (Aristenet ih nema), Aristenet nema pisama koja sadr~e druga pisma ili poklone, a Filostratova esto prate ru~e, ponekad voe. 2.2. LJUBAVNI STATUSI AKTERA PISAMA 2.2.1. Ljubavni statusi aktera Aristenetovih pisama 2.2.1.1. Aristenetova varijacija ljubavnih statusa; definiranje cilja istra~ivanja Aristenetova varijacija glavnog motiva temelji se na variranju bra nog ili openito ljubavnog statusa aktera u opisanim seksualnim susretima. Cilj je ovog istra~ivanja detaljna analiza pisama prema tome kriteriju te pregledni prikaz zastupljenosti pojedinoga od motiva. Kao ato je ve re eno, veina pisama zbirke opisuje ljubav i strasti izmeu dvoje (ili, u nekoliko slu ajeva, viae) heteroseksualnih aktera koji su meusobno brakom uglavnom nevezani, ali su ili u vezi ili braku s drugim osobama ili im pak status ne saznajemo. Djeluje neobi no da u djelu nema primjera ljubavne pri e tipi ne za gr ke ljubavne romane i djela Nove komedije (kojima, kao ato je ranije re eno, Aristenet duguje mnogo na polju posudbi), kojoj bi pojednostavljena shema bila: susreu se mladi i djevojka, javlja se uzajamna ljubav, naj eae na prvi pogled, mlade rastavi ( esto ih i fizi ki udalji jedno od drugoga) neki problem ili suparnici, ali pri a predvidljivo kulminira happy endom, svadbom i brakom. Nekoliko primjera ljubavnih (i seksualnih) veza osoba koje su u braku ili postaju supru~nici na kraju pisma postoji u zbirci, ali u pokazati na koji na in odstupaju od o ekivanoga ili tekst sadr~i neke neobi ne okolnosti. Sva ostala pisma prikazuju strast meusobno nevjen anih. 2.2.1.1.2. Kriteriji analize i kategorizacije pisama Pisma sam podijelila u ukupno pet zasebnih kategorija, ozna enih brojkama od I do V. KATEGORIJA I Ovdje su pisma u kojima su prikazani seksualni (u nekoliko slu ajeva istovremeno i ljubavni) izvan-bra ni odnosi muakaraca s heterama. Mada je u pismima uglavnom rije  o raznoraznim varijantama seksualne nevjere, smatram opravdanim izdvojiti odnose s heterama kao specifi ne jer su u sivoj zoni izmeu prostitucije i prave ljubavne veze. Osim toga, u tim slu ajevima posebnu varijantu svojevrsne nevjere  za injene nov anim kompenzacijama i/ili poklonima po definiciji  zanata ini ~enska strana para, a bra ni ili ljubavni status muakaraca mimo njihovog odnosa s heterom esto uope iz teksta pisma ne saznajemo. U slu ajevima u kojima je akterica vrlo vjerojatno hetera, ali to saznajemo posredno (nosi ime tipi no za hetere, ali tekst pisma, drugih pisama u zbirci ili izvora to ne potvruje) uvela sam i potkategoriju, ozna enu kao Ib. KATEGORIJA II Ova kategorija obuhvaa pisma koja prikazuju sve ostale preljubni ke situacije ili situacije u kojima postoji ~elja tree osobe da do preljuba doe, ali samo u slu ajevima kad je nastojanje dovoljno naglaaeno u tekstu i kad imamo razloga sumnjati da e se preljub doista i ostvariti. Uzela sam u obzir odnose meu osobama od kojih je jedna ili u braku ili u ljubavnoj vezi (isklju ivai  veze s heterama, koje sam izdvojila u prethodnu kategoriju) s nekom drugom osobom, ako se to iz teksta da dokazati. KATEGORIJA III Obuhvaena su pisma u kojima su prikazane openito ne-bra ne ljubavi i strasti ina e slobodnih ljudi, kao i pisma u kojima je prikazana situacija u kojoj je bra ni (ili ljubavni) status aktera nejasan te ga se iz teksta ne mo~e bezrezervno iskonstruirati. KATEGORIJA IV U ovoj su skupini pisma koja sadr~e bra ne situacije ili prividni (preciznije: ne im okaljani) happy end ostvarenjem braka meu akterima na kraju pisma. KATEGORIJA V Ova pisma odudaraju nekim karakteristikama od svih smjeatenih u prethodne kategorije. Nakon ato su izlo~eni i objaanjeni kriteriji, mogue je prijei na samu analizu pisama. Kao i za prethodnu analizu, za citate u koristiti izdanje i numeri ke oznake Otta Mazala. Prijevodi citata, kao i sva podebljanja va~nijih dijelova teksta su moji vlastiti. Prilikom kategorizacije davala sam prednost informacijama dostupnima u samome tekstu. Gdje tekst nije nametnuo rjeaenje koje nije ostavljalo mjesta sumnji, konzultirala sam i dostupnu literaturu za dodatne informacije i/ili potvrdu pretpostavki. Pisma iju u analizu prikazati ve su smjeatena u kategoriju u koju pripadaju; prikaz prati redne brojeve kategorija, a ne redoslijed u kojem se pisma u Aristenetovoj zbirci pojavljuju. Grupiranjem prema ovom kriteriju su njihove meusobne sli nosti unutar pojedinih kategorija postale naglaaenije i itatelju uo ljivije. Unutar pojedinih kategorija pisma su poslo~ena redoslijedom pojavljivanja u zbirci. Kategorija I ima potkategoriju Ib: najprije u (redom pojavljivanja) navesti sve primjere I, zatim one Ib. 2.2.1.1.3. Analiza i kategorizacija pisama KATEGORIJA I Ep. I, 1 Iz samoga pisma nije bezrezervno jasan status ~ene o kojoj prijatelju piae zaljubljeni mladi. Vidljivo je da su u seksualnoj vezi, ali iz teksta ostaje nejasno je li ona ina e u braku, je li hetera ili slobodna ~ena. Sama otvorenost i detaljnost u opisu fizi kih atributa i golotinje navodi na sumnju da je rije  o opisu hetere. Napominje se da je lijepa i kada je potpuno razodjevena:  r P ,  r E  . (I dok je obu ena je izrazito lijepa (zgodna), a kada se svu e zasja joj cijelo tijelo.) Spominju se i njezine bujne grudi:    0 a  1 v t   . (Umalo sam propustio napomenuti kako joj kidonionske dojke silno pritiau haljinu.) Uvjerljivim argumentom za smatranje ~ene heterom smatram osvrt na  pojas Harita :    !  x x Q, v   . (Privezala si je Laida i pojas Harita i smijeai se posve zavodljivo.). Spomenuti je   mono Afroditino orue zavoenja, pa je ovdje signal Laidinog zanimanja . Mazal nas upuuje da je ulomak aluzija na Alkifronovo IV, 11, 7 u kojemu je takav pojas imala Bakhida. Dakle, ovdje nas i kontekst Aristenetovog izvora navodi na takav zaklju ak. Najuvjerljiviji argument predstavlja ~enino ime: hetera Laida () est je lik u komedijama, ali takoer i ime stvarne, gotovo legendarne anti ke hetere po kojoj su se kasnije rado nazivale. Ep. I, 3 Ve u argumentumu saznajemo da je akterica hetera. I sam tekst pokazuje sli ne osobitosti kao u I, 1; spominje se pokuaaj dodira djevoj inih grudi i njezina golotinja:  p  z   U   v ,  6  x    . (U vodi je meu nas doplutala jabuka, a ja sam je uhvatio rukom, mislei da je kidonoska jabuka moje drage.) Uo ljivu sli nost u opisu dijelova tijela i golotinje djevojke u ovome pismu i pismu I, 1 (gotovo je rije  o parafrazi) mo~emo upotrijebiti kao dodatni argument za definiranje statusa; dovoljno je usporediti I, 1, 26-27 i sljedee retke: ...  Q P V, E, E , ' Qt    6 . (& iako je (i ina e) prelijepa, kad se skine izgleda kao da ni nema lice zbog pretjerane ljepote onoga ispod.) Nadalje, radnja se dogaa na otvorenome (imanje Filiona, ka~e se pri kraju pisma), spominju se drugi ljudi u blizini, ljubavni parovi u potoku i pie; u kontekstu gr koga simpozija o ekivana je nazo nost hetera, nikako asnih ~ena. Ep. I, 4 Dvojica mladia susreu ~enu i njezinu mladu robinju. Dalby tvrdi:  Hetere se u na elu obla e isto kao i  ugledne ~ene, s tim ato ula~u viae truda i brige kako bi istakle ono najbolje  u skladu s trenutnim idealom  od svoga izgleda.  Sukladno tome, iz same odjee se nije moglo razaznati sa sigurnoau tko jest, a tko nije hetera. Ipak, iskusniji i stariji mladi iz kombinacije na ina odijevanja i ureivanja (vee koli ine nanesenog parfema i nakita, mogue i aminke), kretnji i izostanka stidljivosti u ponaaanju ~ene (eroti an dodir dekoltea i uzvraanje pogleda) razaznaje kojim zanatom se bavi:  p  t e v p    P  U  & Pr   E D; Pr    P  & E  0 1    t p v  x ,    p  z  0 p . p v , , # r v Pt . ( estita ~ena ne prolazi ovako ukraaena u ovo doba posred grada& niti miriae po pomastima. Nisi uo zveket narukvica& ? }ene ga namjerno proizvode podizanjem desnice i glade njedra; tako eroti nim znakovima mame mladie. Uz to, osvrnuo sam se, a ona je uzvratila pogled.) Do odnosa dolazi posredstvom pregovora s robinjom; mlaa ~ena preuzima ulogu ljubavne posrednice, a napominje se i plaanje seksualnog odnosa: ... Pr  0  (... i neemo tra~iti seks bez naknade (dosl. Afroditu bez srebra)). Preostaje neodgovoreno pitanje: imaju li mladii odnos svaki s jednom od ~ena ili oba sa starijom, o ito heterom? Sklonija sam drugom; interes i komentari muakaraca prije no ato ~enama pristupe ti u se starije ~ene, a izgled i ponaaanje mlae se ne spominju, kao ni njezino zanimanje. Takoer, u obraanju starijoj ~eni mladi ka~e: f ,  ! A v    ~ (}eno, dozvoljavaa li nam nakratko razgovarati sa sluakinjom u vezi tebe?) Podebljane rije i potvruju da je seksualni interes muakaraca upuen na gospodaricu, a robinji je zadatak posredovati. Dakle, pismo pripada u kategoriju I. Ep. I, 12 Mladi opisuje voljenu ~enu. Saznajemo na nekoliko mjesta da je ona hetera, npr.:  r p ! p 4 ,  r   v  &. (Naime, iako je Pitijadu zapao ~ivot hetere, ima prirodnu jednostavnost i neporo nu narav.) Ep. I, 14 Spominjanje heterskog zanata (upotrijebljena je i te~a rije  od te) ve u argumentumu pisma daje naslutiti u koju e kategoriju biti svrstano ovo pismo, a uvjerljiviji dokaz je: T Px  6  T         , P  . (Niti frula zna zavesti heteru, niti tko lirom, bez srebra, uspijeva primamiti kurvu; robujemo jedino zaradi, nismo op injene pjesmama.). Dakle, u pismu se hetera obraa mladiu koji je jedan od njezinih klijenata. Ep. I, 17 Poailjatelj je poprili no iskusan i uspjeaan u ljubavi, ali je trenutno nesretno zaljubljen. Za ~eninu ~eninu narav se ka~e da je barbarska (I, 17, 1), a neato dalje se sama ~ena naziva barbarkom:   . Budui da je poznato da su hetere esto bile doseljenice, mogue je da se time aludira na ~enino porijeklo, a time i vjerojatno zanimanje. Ipak, pridjev mo~e zna iti i  surov ili  divlji . Potrebno je nai dodatne dokaze. Znamo da je usporedba ~enine udi ili same ~ene s divljim zvijerima est element opisa hetera (naro ito u komedijama). U tekstu se hetera spominje, ali na na in da ne mo~emo biti sigurni misli li poailjatelj rei da ~ena ima mane kakve esto imaju hetere (a ona to nije) ili da je ~ena tipi na hetera:  p  v . (Ona je utjelovljenje svih mana hetera.) Neato ni~e nalazimo i na informaciju da ~ena mladia svako malo odbija,  Q. Imenica ne ostavlja mjesta sumnji da je rije  o (novcima ili poklonima) plaenom odnosu; ~ena je hetera koja trenutno odbija mladia i bira druge zainteresirane muakarce. Drago misli druga ije; u svojoj analizi pisma smatra izraz posve neutralnim i povezuje izraz s poklonima kao uobi ajenim dokazima svih vrsta ljubavi (navodi poklone u Mrzovoljniku, ali i one koje kiklop Polifem daje nimfi Galateji u Teokritovoj 11. idili). Ipak, smatram da je ovdje rije  o heteri, ne bilo kojoj ~eni koja govori  ne . Najuvjerljiviji dokaz je provjera u kojim kontekstima Aristenet na drugim mjestima u zbirci koristi rije . Osim u ovome pismu,  nalazim u I, 14, 2; I, 24, 7; I, 24, 31 i II, 13, 15, a u svim primjerima kontekst pisma dokazuje da je rije  o darivanju hetera. Ep. I, 18 Spominje se vei broj ljubavnika ove ~ene, a odabrala sam citat s nedvosmislenim spominjanjem plaanja za seksualne usluge: &      , P 1x   ... (& da neki starac i blago Tantalovo ponudi, smatraa da to nije dovoljno uvjerljiv razlog...) Ep. I, 22 Dvije ~ene lukavstvom bude ljubomoru mladia; ropkinja svojoj gospodarici, obavljajui posao svodnice, poma~e vratiti pa~nju voljenoga muakarca. Ve je ~enino ime signal da je rije  o heteri - zove se Glikera. Tekst pisma nudi dodatni dokaz:  t   A  4  ... (Tad Harisije, veselei se, krenu prema heterinoj kui...) Ep. I, 23 Saznajemo nevolju kockara kojemu kockice ne idu od ruke. Na~alost, novci od kockanja su mu neophodni kako bi svojoj dragoj plaao za usluge; zbog neuspjeha u kocki neuspjeaan je i u ljubavi jer njezinu pa~nju i vrijeme otimaju bogatiji klijenti: 1 p P ,    p  ,    , v    ... (Moji uspjeani suparnici, nakon ato su me tako pobijedili (u kockanju), revnije daruju onu koju ~elim, pa su zbog poklona cjenjeniji nego ja...) Ep. I, 24 Informacije iz argumentuma i titulus (ime poailjateljice, , karakteristi no je za hetere) i ve prva re enica pisma daju nam naslutiti u koju e kategoriju pismo spadati:  ' v   1    ... (Sino su se kod mene okupili naodli niji od mojih ljubavnika...) Ipak, kako bismo bili sigurni da imamo primjer osobe koja doista i naplauje svoje usluge (a ne npr. nimfomanku), potkrijepit u prethodno i citatom: x    ' !, g Q,  r    t t  e&  (Mo~ea se naaim novcima obogatiti, a zanemarujea nas i svu pa~nju dajea jedino Lisiji, i to bez naknade& ) Akterica je hetera, ali saznajemo i da ona zanemaruje mogunost vee zarade kako bi provodila vrijeme samo s Lisijom, muakarcem u kojega je zaljubljena. Svakako, ova karakteristika pismo ne izdvaja iz kategorije I (evidentno je da via, mada rijetko, i druge ljubavnike), ali je potrebna napomena da je na granici prelaska u kategoriju III jer je doti na ~ena gotovo u ljubavnoj vezi s mladiem, ne naplauje mu svoje usluge. Ep. I, 25 Za klasifikaciju pisma bitniji je status mlae ~ene jer ona zavrai s Pamfilom. U rjeaenju nam poma~e ime:  je esto ime hetera, a Drago ga (smatram, uvjerljivo) etimoloaki povezuje s glagolom . Dodatni argument je opis pretjerane aminke, odjee i modnih dodataka koje je Telksinoja stavila na sebe: & &  &  v P p    P E... v Pr &  . (& doala je pretjerano ukraaena (naaminkana?)& saplela je i uredila kosu. Oko vrata je objesila ogrlice... i nije presko ila nijedan ukras.) Vrlo sli an opis susreli smo u pismu I, 4; tamo odjea, nakit i ponaaanje ~ene odaju heterski zanat, ato se poka~e to nom pretpostavkom. Dodatni argument nalazimo na samom kraju pisma - Filanida prijeti: P p   ' x <t>  . (Niata me ne prije i da joj otmem trojicu mjesto jednoga!) Ep. I, 28 Jedan od ljubavnika, izmu en prevrtljivom udi svoje ljubavnice, odlu uje prepustiti je prijatelju. Ne doznajemo je li rije  o ljubavnom trokutu koji prestaje postojati odlukom aktera da iz njega istupi ili su dvojica prijatelja istovremeno klijenti jedne hetere. Smatram da je ipak rije  o ovome drugome, mada se u tekstu plaanje usluga ne spominje, kao ni pojam hetera. Najuvjerljiviji argument za moje stajaliate je injenica da se sli an opis ljubavnog trokuta u kojem ne sudjeluje hetera ne pojavljuje u zbirci; pisma koja spominju tu opciju navode je samo kao neostvarenu, esto i neostvarivu. Dodatni je argument i pomirljivo povla enje jednog od aktera trokuta: &   & A , v  & P . (.. neka ti& sudbina donese Kohlidu i budi joj ljubavnik sretniji od mene!) Nadalje, ime protagonistice pojavljuje se u heterskom kontekstu kod Lukijana. Ep. II, 1 Saznajemo dovoljno informacija o zanatu primateljice, poput re enice u kojoj poailjateljica, takoer hetera, ka~e da shvaa njezino ponaaanje prema mladiu: &     & x x   Q&  z . (& veliko je umijee heterskog zanata to ato odgaanjem u~itka& vladamo ljubavnicima.) Ep. II, 13 Pismo piae hetera koju je ljubavnik zamijenio drugom, a i ona ima druge ljubavnike: a  p  A   Q   & (Budui da sam hetera, koja radi zarade spava s mladiima, pretvaram se da ih volim dok sam s njima& ) Ep. II, 14 Opisano je pomirenje ljubavnika, a tek pomnijim analiziranjem teksta zaklju ujem da je djevojka hetera. Naime, ime joj je  (argumentum), odnosno  (II, 14, 15), ato bi bila umanjenica prethodnog (ovdje je rije  o tepanju od milja). Ime se (u varijanti ) kod Aristeneta pojavljuje i u I, 19 i nosila ga je, prije udaje i promjene imena, hetera. One su esto odabirale odabirale imena iz ~ivotinjskog svijeta, a ovo je jedno od tipi nih (P ela, P elica). Pojavljuje kod Lukijana (Razg. hetera, 4) i Alkifrona (IV, 13, 16) u heterskom kontekstu. Ep. II, 16 Kontekst signalizira da je ~ena koju je mladi ostavio zbog druge hetera. Takvu informaciju dobivamo iz argumentuma (upotrijebljena je rije  ), ali i iz imena poailjateljice: ime Mirtala () etimoloaki je povezano s mirtom, aromati nim grmom koji u gr koj literaturi nosi erotske reference i posveeno je Afroditi. Whiteley navodi da su esto  imena hetera odra~avala zavodljivu stranu profesije , a kao primjer tog tipa imena navodi ime  Wkimon (Bosiljak), ato mi se ini primjerom koji je vrlo sli an naaemu. Isto ime nosi jedna hetera kod Lukijana (usp. Razgovori hetera, 14), a neka Mirtala se pojavljuje i u I, 1, gdje kontekst nala~e da je hetera. Ep. II, 18 Telksinoja se pojavljuje se u zbirci (ili je rije  o istoimenoj ~eni) kao primateljica I, 19 i akterica i u I, 25, a u oba slu aja se radilo o heteri. Spominjanje zanimanja njezinog pomaga a u vjeatoj prevari i plja ki naivnog mladia ne ostavlja mjesta sumnji: A p  P a x   ,   4    (Muakarac nije priaao zaljubljenom mladiu kao svodnik nego je djelovao kao nekakav arobnjak.) }ena koja mladia navodi da se zaljubi i potroai imutak je hetera, a poma~e joj svodnik. Ep. II, 20 Mladi uzalud obilazi kuu ~ene koja ga nee. Ime joj ne saznajemo, ali nam tekst nudi usporedbu njezine udi sa ~ivotinjskom: x V  !  t P & . ( udno je da ta (tvoja) duaa nije roena kao divlja zvijer!) Usporedba ~enske naravi (ili ~ena samih) sa zvijerima je uobi ajen prikaz hetera u razli itim knji~evnim vrstama, naro ito komediji, a i kod Aristeneta smo susreli sli ne usporedbe:  barbarsku ud ima ~ena u I, 17, 2, a ta je hetera. Ep. II, 21 Ljubitelj ~ena isti e ljepotu svoje drage. Ime nam govori da je opet rije  o heteri; ~enu se naziva  (Delfida) u argumentumu, a u samom tekstu pisma  (ato je umanjenica na injena od istoga imena). Kod Lukijana Delfida je u Razg. hetera, 14. Ep. I, 26 Mladi piae slavnoj pantomimi arki; spominjanje prvoga susreta otklanja mogunost bilo kakve veze meu njima:     t <t>  ! &  r  . (Davno je do mene stigao glas o tvojoj ljepoti jer svi je na usnama nose& a sad je po prvi put bila preda mnom.) Umjetnice u literaturi, tako i u Aristenetvoj zbirci, esto su hetere, pa Drago pretpostavlja da je takav slu aj i s pantomimi arkama. Sam tekst ne nudi dokaze za to, kao ni ime umjetnice: heteru Panaretu () ne susreemo u knji~evnim djelima koja su uobi ajen Aristenetov izvor, pa pismo svrstavam u potkategoriju Ib. Ep. I, 27 Opisan je trud mladia oko ~ene imune na zavoenje. Iz teksta je jasno da izmeu njih dvoje ne postoji nikakva (pa ni seksualna) veza, ne ostvaruje se do kraja pisma niti je natuknuto njezino mogue ostvarenje. Takoer, ne saznajemo ljubavne statuse ~ene ni muakarca. }ena ga zadirkuje podizanjem haljine i pokazivanjem dijelova tijela: & x  Q, 5    & v &  r     p &  (& podizanjem haljine otkrila je nogu, da poka~e mladiu potkoljenicu & i stopala& I druge dopuatene dijelove tijela je otkrila.) Ne precizira se o kojim je to drugim dijelovima rije . Pokazivanje noge i otvoreno obraanje ~ene muakarcu, javno mjesto i vrijeme dana kad se radnja dogaa (ve er) sna~ni su signali da je rije  o heteri. S druge strane, ~ena nije zainteresirana za muakarca koji joj se udvara; jako je lijep i mlad, ali ga ne ~eli zbog umialjenosti (I, 11-14). Samo odbijanje odnosa ne mo~e biti dokaz da opisana ~ena nije hetera. Mladievo indirektno i stidljivo pristupanje ~eni smatram najja im argumentom da ona to nije. Pismo, po mom mialjenju, ne pokazuje bezrezervno status ~ene, ali smatram vrlo vjerojatnim da je hetera, pa ga svrstavam u Ib. Ep. II, 19 Drago smatra da su akteri pisma hetera i njezin klijent. Ima argumenata za takav stav: osim ~ene i robinje ne spominju se drugi ukuani i mo~emo posumnjati da je rije  o heteri koja ima vlastitu kuu i sluakinju. Takoer, u sluakinju se naziva svodnicom: M& E     x P  t . (Gledaj& kako neka ~ena ini da joj robinja postane svodnicom.) Mo~da u ovom slu aju zna enje rije i mo~e biti shvaeno i neutralnije, kao  pomonica . Ona ostvaruje odnos dogovorom s mladiem, ali se plaanje ne spominje, a opis ~ene ni im ne odaje da je nu~no rije  o heteri. U tom slu aju ostaje, naravno, otvoreno pitanje zaato se upotrijebila baa rije  koja neizbje~no aludira na prostituciju, a ne neka druga. Starija ~ena se ne definira kao hetera u tekstu pisma ni u argumentumu, a taj podatak je, ako se odnos opisan u pismima doista dogaa s heterom, u zbirci esta pojava. Zbog manjka uvjerljivih dokaza za suprotno, pismo je u potkategoriji Ib. KATEGORIJA II Ep. I, 2 Pismo opisuje seksualni susret dviju djevojaka s mladiem; on ih isprva odbija, a iz njegovih rije i saznajemo da je u vezi, kakva god ona bila, s nekom drugom:  , x Pt . (Drugu ljubim i k njoj idem.) O statusu djevojaka ne saznajemo direktne informacije, ali aluzije daju razloga za sumnju da su hetere; mladi ih susree uve er, kad  pristojne ~ene ne tumaraju bez pratnje ulicama, a djevojke mu se i otvoreno nude i zavode ga. Zavraetak pisma odaje da se akter dao nagovoriti i seksualni odnos s obje djevojke se dogodio, i to na nekom polu-javnom mjestu, ato u vrauje sumnju da je rije  o djevojkama lakog morala: P ,  P Q|   . (Nijednu nisam razo arao, pronaaavai improvizirano skroviate (ili: na brzinu pripremljeno skroviate) koje je poslu~ilo svrsi .) Meutim, nedostatak kompenzacije i sljedei citat dovode to pod znak pitanja:   , ,   x T Q &   (Jedva smo siale (sc. iz kue), rekoae, naaavai i iskoristivai povoljnu priliku& ) Tekst pisma nam ne nudi informaciju od koga su i zaato djevojke morale sakriti svoje iskradanje iz kue (ili kua): od vlasnika (ako su robinje), roditelja i/ili drugih ukuana (ako su slobodnjakinje i pritom sestre, prijateljice i sli no), od mu~eva, svodnika, hetera-svodnica ili klijenata... Sli no iskradanje je u II, 4, gdje su u pitanju ropkinja i njezin ljubavnik; noni ljubavni susret sam za sebe nije siguran signal prostitucije. Bilo kakav zaklju ak o statusu dviju djevojaka nu~no ostaje u sferi nagaanja, a ne saznajemo niata niti o statusu tree djevojke, one koja je u vezi s mladiem: i ona mo~e biti slobodna ili udana ~ena, hetera ili robinja. Iz perspektive akterica pismo bismo svrstali u III (ne mo~e se odrediti status), ali status samoga poailjatelja (koji je ujedno glavni akter pisma) smatram va~nijom odrednicom. Budui da o njemu saznajemo da jest u nekoj vrsti veze s drugom ~enom (zato isprva odbija djevojke), a tekst pisma ne nudi uvjerljiv argument da je smatramo heterom, pismo pribrajam u kategoriju II. Ep. I, 5 Opisano je lukavstvo kojim udana ~ena uspijeva od mu~a sakriti nevjeru. Izrijekom nije nazna eno da je imala odnos s nekim drugim muakarcem (samo da je doala na gozbu na koju je nagovorio Haridmo), ali iz njezine pani ne reakcije na dolazak mu~a zaklju ujemo da je bila u najmanju ruku u nedoli noj situaciji; gozbe su mjesta dru~enja muakaraca i hetera i na njima udana ~ena ne smije biti. Nadalje, ~ena se navrat-nanos skriva od mu~a i nastoji pobjei neopa~ena, a pribojava se da joj je mu~ prepoznao odjeu. Posredno zaklju ujem da se preljub (barem njegov uvodni dio) dogodio, a snala~ljivost koju ~ena pokazuje nakon ato je gotovo uhvaena na djelu daje nam razloga smatrati da joj ovaj preljub nije prvi. Potvrdu mo~emo ia itati iz reakcije: t t Pt T  ... (Moju bra nu postelju neea viae kaljati veselei se...) Ep. I, 9 Dvoje tajnih ljubavnika se susreu na trgu dok je ~ena u druatvu sluga i supruga. Sam seksualni odnos, naravno, u pismu nije prisutan, ali se lako mo~e iz teksta dokazati da je njihova veza konzumirana te da je vrlo strastvena. Slijedi opis vjeato smialjene prilike za dodir u javnosti te reakcije na nju: A r x...  x @ t  v  ... v    z  ... v a 6 x   Q  1   (A ljubavnik je... uhvatio ~enu za ruku i podigao ju je nakon pada... te isprepleo svoje prste s njezinima... Oboma su, mislim, ruke zadrhtale od strasti.) Poailjatelj je o evidac zgode; spominjanje rasplamsavanja strasti i njezina svojevrsnog zadovoljavanja naoko nevinim dodirom ruku, ~enin poljubac dotaknutog mjesta i samo nastojanje da do dodira doe signali su postojanja jake privla nosti izmeu dvoje ljudi. Uz to, muakarac je nazvan nimalo dvosmislenim A x (tako i u I, 9, 3, 11 i argumentumu), ato jasno govori da je do prave konzumacije strasti doista ranije doalo. Budui da ~ena ima aferu, pismo pripada u kategoriju II. Ep. I, 13 Saznajemo neobi nu ljubavnu pri u - mladi je zaljubljen u o evu ljubavnicu: ...     t &... (Hariklo.... se razbolio od e~nje za o evom ljubavnicom...) Djevojka, dakle, nije ni o eva supruga ni hetera, ve je jedna od ukuanki u zajedni kom domu oca i sina. Najvjerojatnije je rije  o (mo~da osloboenoj) robinji, bivaoj heteri ili strankinji; s takvima nije bio dozvoljen pravi brak. }elja koju  oboljeli mladi osjea prema o evoj ljubavnici svakako je neprikladna, ali s njegove strane u pismu nema pokuaaja navoenja djevojke na preljub s njim. Paradoksalno je i iznenaujue ato baa otac na kraju pisma (ponukan lukavstvom lije nika) rjeaava njegov problem i prepuata mu je. Nejasno iz teksta ostaje kakav je to no mladiu  lijek ona trebala pru~iti: kratkotrajan seksualni susret ili dugotrajniji odnos? Nadalje, podrazumijeva li se ili ne prekid postojee veze s ocem? Mogue odgovore nazirem u opisu o eve reakcije na lije nikovo lukavstvo: ... P  v  P x x 0x 1,  p  P  x  . (.... nije se ustezao tra~iti od lije nika njegovu ~enu, nazivajui tu stvar nekakvim nu~nim spasom, a ne preljubom.) Smatram logi nijim da se  lijekom smatra odnos kraeg trajanja i prvenstveno seksualne prirode. Bez obzira ato se ~enu u ovoj cijeloj pri i niti ne pita za mialjenje, o ekujemo rasplet koji uklju uje ozdravljenje muakarca uta~enjem seksualne ~elje i nevjeru sa ~enine strane (premda e ta nevjera biti s blagoslovom). Ep. I, 20 Saznajemo komi an zaplet: zatvorenik, uhien kao preljubnik, uvaru zavodi suprugu: A    x   z t   t . (A on mi se odu~io za moje ovjekoljublje; zaveo mi je ~enu.) Ep. II, 7 Muakarac u vezi sa starijom ~enom vara je s njezinom robinjom. Muakarac i vlasnica robinje nisu supru~nici, a robinja im dr~i stra~u: & a   v   &  . (& dr~ala je stra~u i pazila da ih neka uhoda ne vidi.) Skrivanje nam daje do znanja da je u slu aju njihove veze netko nevjeran nekoj etvrtoj osobi. Kasnije se dogaa i druga nevjera: robinja se nudi ljubavniku svoje gospodarice, a on pristaje na odnos. Starija ~ena ih lovi in flagranti i uvjerava muakarca da e biti s njom zadovoljniji no s djevojkom. Dakle, pismo prikazuje dvije varijante preljuba. Ep. II, 11 Mladi je zaljubljen u suprugu, ali i u heteru koja mu je otprije ljubavnica: &  | P   , t 0  v   . (& s kojom god sam od njih dvije ne mogu smetnuti s uma onu drugu, jer u duai zamialjam njezin lik.) Particip |, iako mo~e ozna avati neutralno  u druatvu s nekim biti,  ovdje, u skladu s kontekstom pisma, smatram eufemizmom za seksualni odnos s obje ~ene (zaato bi se muakarac ina e dru~io s heterom?! ). Pismo istovremeno prikazuje brak dvoje ljudi, nevjeru supruga i odnos s heterom, pa bi moglo pripasti u bilo koju od kategorija I, II ili IV, pa ak i V, ukoliko bismo smatrali da ga komplicirana situacija izdvaja u zasebnu kategoriju. Kao u prethodnim slu ajevima, odlu it u se za najupe atljiviju karakteristiku od navedenih. Poma~e kategorizacija II, 8: tamo je rije  o sli noj ~elji muakarca prema dvije ~ene, od kojih je jedna dostupna (supruga), a druga ne (punica). Zna ajnu razliku uo avam promatrajui stav muakarca prema nedozvoljenoj ~elji; u II, 8 se moli bogovima da ga spase iskuaenja, a ovdje mladi pri~eljkuje odnos s obje: ' 4,  1      , U  v 1   . (Kamo sree da dvije ~ene bez ljubomore ~ive skupa (= sa mnom odr~avaju seksualne odnose) baa kao ato dva Erosa (= ~elja za seksualnim onosom s obje) istovremeno nastanjuju moju duau!) }elja za paralelnim odnosom s obje ~ene (uz pristajanje supruge na njega) ostaje neispunjena do kraja pisma, ali prevara supruge je ve prisutna. Ep. II, 15 Udana ~ena piae prijateljici, predla~ui joj rjeaenje za uta~enje neprikladnih ljubavnih ~elja; udana ~ena je zaljubljena u roba svoje prijateljice, a ova u njezinog mu~a. Poailjateljica dopuata mu~ev preljub jer i sama ~eli zgrijeaiti:  t x   x    P &    . (Kad na takav na in primimo u kuu svaka svog voljenog, neemo propustiti& okoristiti se prilikom ato nam je doala pod ruku.) Sli no kao II, 7, i ovo pismo prikazuje dva preljuba, s tom razlikom ato ovdje dvoje supru~nika istovremeno varaju jedno drugo, a u II, 7 se prevare dogaaju jedna iza druge (ljubavnici se skrivaju jer je barem jedno od njih dvoje nekome nevjerno, a zatim muakarac vara i ljubavnicu s njenom robinjom). Ep. II, 22 }enu je suprug zatekao s ljubavnikom. Isto lukavstvo joj slu~i kao opravdanje za seks (pretvara se da je zatekla provalnika) i prilika za dodatni: tekst se prekida, ali mu~ vjerojatno pristaje da ~ena  pripazi na provalnika do jutra. KATEGORIJA III Ep. I, 6 Djevojka povjerava dojkinji da nije viae djevica. Iz teksta saznajemo da je neudana: ' 4   , v  ,  1 . (Kamo sree da ti bogovi odobre uskoro brak, prije no ato se jasno bude vidjelo (sc. da je djevojka mo~da ostala u drugome stanju).) Prikazuje se izvan-bra ni odnos, a djevojka nije hetera, pa pismo svrstavam u III. Ep. I, 7 Status djevojke koju ribar uspijeva vidjeti golu dok se kupa iz teksta pisma nije jasan, ali nemamo razloga pomisliti da je rije  o osobi koja je u braku; naziva ju se : ...   P ...  (... priala mi je neka lijepa djevojka...) Vjerojatno nije hetera; tu mogunost isklju uje stidljivost djevojke i gnjevna reakcija na pokuaaj zavoenja: # r (& p, a ,   v )  ' @... (A ona je (bila je, kako se inilo, asna i ozbiljna) pocrvenjela od ljutnje...) Ne vidim razloga da ~ena kojoj je zanimanje zaraivati novce od muakaraca s ljutnjom reagira na njihov pokuaaj zavoenja. Mogunost da se djevojka bavi heterskim zanatom smanjena je i kontekstom u kojem se u Aristenetovim izvorima pojavljuje ova slika; Mazal upuuje na Filostratove Im. II 9, 5 i Ep. 32, u kojima se spominje ~ena slobodnog statusa. U svakom slu aju, posve je jasno da ribar i djevojka nisu u vezi ( ak se ni ne poznaju). Opisana zgoda je primjer izvan-bra ne (mada neostvarene) strasti. Ep. I, 8 Ne saznajemo ni rije i o ljubavnom statusu konjanika o kome pismo govori. Drugi akter pisma (pogreano) pretpostavlja da mladia ljubav ne zanima i da je tiha patnja heterama:  ...  P  , '  Px    .  (Njega nije ukrotio Eros, ve je on sam heterama ~eljeni Adonis!) Osim informacije da je konjanik ipak zaljubljen, tekst ne nudi nikakvu dodatnu informaciju o objektu njegove e~nje i prirodi njihovog odnosa (ukoliko postoji). Ep. I, 21 Nemogue je utvrditi status djevojke koja mladia unesreuje, dozvoljavajui mu sve varijante predigre, ali ne i sam seksualni in: ne znamo je li je rije  o udanoj, slobodnoj ~eni ili o heteri, a dostupna literatura takoer ne nudi rjeaenje. Zabrana seksualnih odnosa u klasifikaciji ne poma~e; mogue je shvatiti je kao ~elju za o uvanjem djevi anstva, ali je vjerojatnije da je rije  o igri kojoj je cilj zadr~avanje pa~nje uskraivanjem. Zaklju ujem to zbog objaanjenja koje djevojka nudi mladiu za takav neobi an zahtjev:  E , ,    A  !... | ...  (Zato, re e ona, ato je seks sladak dok mu se ovjek nada... kad se dogodi, prezre ga se...) Nema informacija o drugim partnerima ni s jedne strane, pa pismo pripada u III. Ep. II, 2 Mladi se na prvi pogled zaljubio. Mjesto susreta (svetiate), decentan opis njezine ljepote i injenica da joj nije priaao, ve prvi kontakt obavlja pismom, govore nam da nije rije  o heteri. Dokaz nudi i sam tekst: z      ( t x  Q  )  &  (Kad si vidjela da te gledam malo si sakrila lice, ato uobi ajeno radite vi, slobodne ~ene& ) I djevoj ino ime je dokaz njezina statusa: usp. pismo I, 19, u kojem bivaa hetera, sada udana ~ena, mijenja ime upravo u Pitijada, kako bi naglasila svoj novoste eni slobodni status i zamaglila hetersku proalost. Vjerojatno je u pismu rije  o dvoje slobodnih ljudi. Ep. II, 4 Argumentum spominje da je djevojka robinja i da je mladi eka pred kuom. Ovaj im susret nije prvi, jer imaju dogovoreni znak: r    x  Q  . (Ju er sam u uli ici, kao i obi no, zazvi~dao Doridi.) Ostaje otvorena mogunost da je Dorida ropkinja i hetera, a gospodar koji se spominje njezin svodnik. Smatram da tekst ne nudi dovoljno podataka zbog kojih bismo djevojku smatrali heterom. Istina, do seksualnog odnosa dolazi, i to na javnom mjestu (djevojka iz kue izlazi na ulicu), ato svakako govori da djevojka nije posve moralna osoba, ali ne spominje se plaanje. Skrivanje susreta od gospodara djeluje neobi no: ne bi li bilo logi nije da je on, ukoliko joj je svodnik, poti e prvenstveno na zaraivanje ato eaim odnosima s ljubavnicima, a tek nakon toga na obavljanje kunih poslova? Sukladno re enom, ovaj odnos tretiram ili kao odnos u kojemu je status ljubavnika nemogue dokazati ili kao vezu dvoje meusobno nevjen anih ljudi. Pismo u oba slu aja pripada u kategoriju III. Ep. II, 5 Status zaljubljene djevojke nam bezrezervno pokazuje sam tekst: rije  je o neudanoj ~eni neiskusnoj u ljubavi:  (& )   , v  & v  Qx  '&   0~ (Zaato (& ) (sc. Eros) savladava neiskusnu djevojku i ratuje protiv djevoj ice& koja je pod pratnjom kad god izviri iz kue?!) Ne saznajemo ljubavni status muakarca, ali nemamo razloga vjerovati da je zauzet. Ep. II, 6 Ostavljeni mladi piae rivalu. Nemogue je otkriti status bilo koga od troje aktera. Ep. II, 9 Poput prethodnog primjera, pismo piae mladi djevojci koja ga je ostavila.  Prekraila je zakletvu - vjerojatno mu bila nevjerna. Ne saznajemo joj status. KATEGORIJA IV Ep. I, 10 Ve nakon prvog itanja jasno je da je pismu mjesto u IV. Meutim, pomnijim istra~ivanjem otkrivamo intrigantne detalje. Zaljubljenost mladih u po etku nije uzajamna; spominje se Akontijeva ljubav na prvi pogled, a o Kidipinim osjeajima ne saznajemo apsolutno niata: W  . (...) A  P   t ... (On (sc. Akontije) se zaljubio u Kidipu. (...) Eros nije umjereno napeo luk...) Svi ostali napori Akontija, potpomognuti Erosom i (ato je neobi no, s obzirom na kontekst) Artemidom, zato djeluju kao klopka odabranoj djevojci. Taj dojam potpoma~e i Aristenetov izbor rije i pri opisu plana: Eros je  smialjao spletke (p ), Akontije na dunju urezuje  varljive rije i ( P  ), a za Kidipinu ljubavnu zakletvu, koju nesvjesno izri e itajui urezani natpis, ka~e da je  nehoti na ,  nezakonita ili  patvorena (  v  x x ). Akontije se ak kaje zbog po injene varke: ... r       v  (Kidipo... kamo sree da Artemida nije bacila i odapela na tebe osvetni ku strijelu!) Dakle, ovo pismo pripada u kategoriju IV; pokazuje bra nu situaciju (ostvaruje se na kraju), uz napomenu da je brak osiguran lukavstvom i prijevarom. Ljubav je jednostrana te takva ostaje do kraja pisma, ato predstavlja odmak u odnosu na naaa o ekivanja koja proizlaze iz poznavanja obilje~ja ~anra koji je izvor motiva za ovu pri u. Ep, I, 15 Opisano je razrjeaenje neprijateljstva stanovnika dvaju gradova: kralj jednoga od njih zaljubljuje se u djevojku koja je stanovnica drugoga te njihova ljubav dokida sukob. Pismo zavraava brakom protagonista, dakle, pripada u kategoriju IV. Ono ato mi se ini donekle problemati nim jest, sli no kao i u pismu I, 10, sumnja u uzajamnost zaljubljenosti koja se iz samoga teksta nigdje ne da ia itati. Dojam je da se djevojka ~rtvovala za spas svoga grada, emu dopridonosi i re enica: ... v x r   ... (... i odobrio je (sc. kralj) najdra~oj ono za ato je marila (ili: oko ega se trudila)...) Afrodita i Eros, bogovi iji je glavni interes ljubav i njezino ostvarenje, imaju ulogu posrednika u ostvarivanju politi kog cilja, va~noau nadreenog samoj vezi dvoje ljudi:    , t 0   . (Afrodita im (sc. stanovnicima zavaenih gradova, Mileta i Miusa) se smilovala i pomirila ih, stvorivai ovakvo uporiate za savez.) Veza para je, dakle, sredstvo koje vodi do va~nijeg cilja: v    0 P, 5 v x 0 E  - 1 . (Njih su dvoje br~e-bolje zavraili u krevetu, kako bi im se i gradovi im prije spojili u miru.) Pismo, ak i viae od prethodnog sli nog primjera (I, 10), odstupa od o ekivanih konvencija ~anrova iz kojih Aristenet crpi veinu motiva, komedije i romana. Ep. I, 19 Korespondentice i glavna akterica su hetere, ali pismo ne spada u I, kao ato bi se brzopleto moglo zaklju iti. Naime, opisuje se ljubavna srea bivae hetere, sad ugledne gospoe i majke (napominje se i njezino novo, ugledno ime  Pitijada). I ovdje su okolnosti neobi ne: happy end je donekle okaljan injenicom da je mlada gospoa bivaa hetera, stoga nije bila djevica u trenutku udaje (pa ak niti u trenutku prvoga susreta s mladiem) te je rodila dijete prije no ato ju je uzeo za ~enu. Veselje zbog otkria da dijete nalikuje ocu mo~emo protuma iti i kao sreu zbog otklonjenog straha da je tue: &  & v      . ! r V   Q v P  . (& rodila je sin ia& koji je bio sli an ocu kao jaje jajetu. Majka je to smatrala dobrim znakom i sretnom okolnoau za sebe.) O eva ljubav prema sinu potakla je sretan zavraetak: A r  U Pz  x x r , e      t   . (A Hariklo je odmah tako silno zavolio dijete da je zaklju io da je vrlo nepoateno da se joa naziva heterom ona koja je rodila toga maloga Erosa.) Roenje djeteta mo~da je sredstvo kojim se domogla braka s uglednim gospodinom: &  0 Pt  & v t   . (& spasio ju je od sramotnog zanata i& uzeo je voljenu za ~enu.) Ep. II, 3 }ena u braku se ~ali roakinji da je suprug zanemaruje i previae radi. Jasna je kategorija u kojoj e pismo biti, ali ~elim naglasiti njegovu neobi nost  nezadovoljna ~ena iskazuje spremnost na nevjeru ukoliko se stanje ne popravi: &      . (& drugi e se retor pobrinuti za moj slu aj (dosl. moju pravdu)!) Ipak, ~eli popravak braka; razlog slanja pisma je poziv upomo roakinji, a prijetnja preljubom samo ilustrira ozbiljnost situacije i dubinu nezadovoljstva. Ep. II, 8 Dvoje ljudi su u braku i vjerni jedno drugome. Dogaa se neobi an zaplet: osim u suprugu, muakarac se zaljubljuje i u njezinu majku! Do kraja pisma ne ostvaruje strast prema punici, ali saznajemo da je zavolio nju umjesto supruge: v   '  . Pri~eljkuje nestanak nedozvoljene ~elje: f & x r . v v   . (Bogovi, odvratite od mene nedjelo! Nek ne spavam i s kerkom i s njezinom majkom!) Iako je strast prema drugoj osobi iskazana, njezino neispunjenje u pismu u kombinaciji sa molbom bogovima da se niti ne ispuni ostavljaju ovo pismo u kategoriji IV. Ep. II, 12 Za razliku od II, 3, u kojem je ~ena ta koja je nezadovoljna, ovdje se prijatelju na neizdr~ivu bra nu situaciju jada muakarac jer mu ne odgovara narav i rastroanost supruge. Sli nost dva pisma ponovno se javlja u nacrtu mogueg rjeaenja: ~ena iz II, 3 prijeti nala~enjem ljubavnika, a u ovom pismu muakarac vidi rjeaenje u raskidu:    v  , t &   0&  ( ini mi se da je jedino rjeaenje problema barbarku iz kue izbaciti& ) U Aristenetovom prikazu ni ovaj brak nije sretan i nazire se njegov loa kraj, iako u ovom slu aju nema spomena o moguoj nevjeri ni s jedne strane. KATEGORIJA V Ep. I, 16 Ve u prvoj re enici teksta imamo zbunjujuu informaciju (podebljana je klju na rije ):  |  ' x   (Zapavai u zabranjenu ljubav, kolebajui se, rekao sam sebi...) Potrebno je pridjev , 2. promotriti pa~ljivije. Njegova su mogua zna enja:  zabranjen, koji se ne da rei, tajan, koji se treba tajiti . Velika veina seksualnih strasti koje su opisane u ovoj zbirci su neprikladni ili nemoralni prijestupi: preljubni ke su prirode, prikazuju odnose s heterama ili su openito izvan-bra ne, a niti za jednu osim za opisanu u ovome pismu se ovaj pridjev ne koristi! Raznovrsne primjere nemorala Aristenet nikad ne karakerizira ovako oatrim izrazom, pa ova veza mora biti na druga iji na in neprirodna, nemoralna ili ak zakonom sankcionirana. Smatram da je vjerojatna mogunost da je prikazana incestualna veza, a navest u dodatna dva argumenta koji idu u prilog mom po etnom dojmu. Kao prvo, upada u o i da se opisuje veliko oklijevanje aktera pisma u pristupanju ~eni. Takav primjer nemamo drugdje u zbirci, bez obzira pristupa li muakarac heteri (oklijevanje ne o ekujemo), slobodnoj ili udanoj ~eni. U ovome slu aju on eka da ~ena napravi odlu ujui korak:  z , A  ( ), Pt   0 v  v  x P.  (Ti, Erose (jer ti to mo~ea), u ini da ona prva zatra~i i potakne i povede prema krevetu!) Moj trei argument je kontekst izvora koji je Aristenet iskoristio. Prikazani motiv je, smatra Drago, preuzet iz stihova Menandrove komedije `tit:   | p P Ps   , w' } w, Pr u r P' q P'  u  p y w&  (Kad sam zapao u ljubavnu strast, ne svojim izborom, prema svojoj sestri, meni najdra~oj od svih ljudi Nisam u inio niata nepromialjeno niti nevaljalo, Niti sam protiv pravde tra~io da mimo zakona }ivi sa mnom...) O ita je podudarnost prve dvije rije i navedenog citata s po etkom pisma, a zna enja pridjeva , koji nedostaje u Menandrovom tekstu, potpuno su, po mom mialjenju,  nadoknaena gore podebljanim izrazima (koji pokazuju, zanimljivo, i meusobnu gradaciju). Vjerojatno je Aristenet ~elio aludirati na ( itateljima poznat) citat s incestualnim konotacijama, namjerno ga zaobiaavai u svom djelu (tamo glavni akter ne podlije~e strastima i ne stupa u prekraaj). U slu ajevima kada izbjegava i mijenja kontekst iz izvora koji mu ne odgovara (npr. homoseksualni),  autor prikladno otklanja iz svoga teksta i sve konotacije koje su na pola puta izmeu onoga ato on ~eli prikazati u svom djelu i onoga ato smatra neprikladnim. Sukladno tome, ovdje bi vjerojatno iskoristio neutralniji pridjev da je smatrao preaokantnom incestualnu vezu. Zaklju ak da je u ovome pismu mo~da rije  o prikazu incesta proizlazi isklju ivo iz kombinacije svih navedenih argumenata (viaezna nost pridjeva , injenica da njime nije okarakteriziran nijedan odnos u zbirci osim ovog, opis upadljivog oklijevanja aktera pisma, sli an dojam G. Arnotta te kontekst u izvoru kojim se vjerojatno koristio Aristenet), a svaki od njih ne bi samostalno mogao uvjerljivo funkcionirati kao dokaz za ovakvu tvrdnju. Nemogue je dokazati incestualne implikacije, ali smatram da argumenti opravdavaju smjeatanje pisma u kategoriju posebnih slu ajeva. Ep. II, 10 Najneobi nije pismo u zbirci opisuje strast slikara prema djevojci koju je naslikao i patnju zbog ljubavi koja ne mo~e biti uzvraena (akterica nije ~ivo bie). Ep. II, 17 Saznajemo da akteri meusobno nisu ni u braku ni u vezi, ve da zaljubljeni mladi uzalud pokuaava zavesti ~enu sretno udanu za drugoga. Ovo pismo prikazuje jedini primjer sretnog braka u cijeloj zbirci  ~ena ne ~eli raskid braka (kao npr. suprug u I, 28) niti je u iskuaenju da prihvati mladievo udvaranje i upusti se u preljub (kao ato planira nezadovoljna supruga u II, 3). Ako bismo pismo promatrali samo iz perspektive poailjatelja, njegova jasna ~elja i nastojanje oko udane ~ena smjestili bi pismo u kategoriju II. Meutim, tekst pisma ne nudi mogunost da se ~ena predomislila. 2.2.1.4. Zaklju ak Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Analiza Aristenetovih pisama s obzirom na ljubavne statuse aktera dala je sljedee rezultate, odnosno ovakvu svrstanost pisama po kategorijama (radi lake usporedbe s drugim rezultatima navodim u postotcima zastupljenost svake od kategorija): KATEGORIJA I I, 1, 3, 4, 12, 14, 17, 18, 22, 23, 24, 25, 26,* 27* i 28. II, 1, 13, 14, 16, 18, 19,* 20 i 21. Ukupan broj: 22. Postotak: 44 %. KATEGORIJA II I, 2, 5, 9, 13 i 20. II, 7, 11, 15 i 22. Ukupan broj: 9. Postotak: 18 %. KATEGORIJA III I, 6, 7, 8 i 21. II, 2, 4, 5, 6 i 9. Ukupan broj: 9. Postotak: 18 %. KATEGORIJA IV I, 10, 15 i 19. II, 3, 8 i 12. Ukupan broj: 6. Postotak: 12 %. KATEGORIJA V I, 11 i 16. II, 10 i 17. Ukupan broj: 4. Postotak: 8 %. Interpretacija rezultata KATEGORIJA I Gotovo polovina ukupnog broja pisama bavi se odnosima u koje su uklju ene hetere, ato ne iznenauje s obzirom na glavne Aristenetove uzore  Alkifrona, Lukijana, Novu komediju i sli no. Pritom su ovakva pisma neato manje zastupljena u drugoj knjizi. Mogui razlog za tu pojavu vidim u ipak ograni enom dijapazonu na ina prikaza samih hetera i varijanti odnosa s njima koje su na raspolaganju piscu. Naime, u prvoj knjizi ponuena je nekolicina primjera pisama koja sadr~e opise iznimne ljepote hetera (npr. I, 1, 3 ili 12), ponekad kombinirane s nekim talentom (jedna je bila uspjeana glazbenica u I, 19, druga je pantomimi arka u I, 26), imali smo primjer opisa njihove divlje, prevrtljive ili ljubomorne naravi (I, 17 i 22), izbirljivosti (I, 18), pohlepe (I, 14), ljubomore na drugu heteru (I, 25), jedan primjer karaktera koji odudara od zanata (hetera zlatnog srca u I, 12) i hetere koja je gotovo odustala od zanata zbog ljubavi prema jednom mladiu (I, 24). I varijante odnosa su aarolike: klijenti su s heterama iznimno sretni (I, 1, 3 ili 12), u nastojanjima oko njih su uspjeani (I, 4) ili ih hetere odbijaju (jedna odbija sve ljubavnike osim jednog u I, 24, a u I, 27 zainteresiranog mladia se izaziva, vrijea i odbija), pismo I, 19 opisuje roenje djeteta, udaju i kraj prostitucije jedne bivae hetere. Mogue je da je u drugoj knjizi Aristenet rjee birao odnose s heterama kao motiv kako bi izbjegao zamku ponavljanja. Ipak, odstupanje u estalosti veza s heterama nije toliko zna ajno da bismo u ovu pretpostavku mogli biti sigurni (50 % pisama knjige I prikazuje odnose s heterama, a oko 36 % knjige II). KATEGORIJA II Dosadu i nezadovoljstvo u braku ili vezi preljubom dokidaju akteri u 9 pisama. Aristenet i u ovom slu aju posti~e raznolikost variranjem spola osobe koja je akter preljuba ili broja aktera koji su u preljub uklju eni - ~ena je preljubnica u I, 5, 9, 20 i II, 22, muakarac je nevjeran u I, 2, II, 7 i 11 (u I, 2 preljub ini s dvije ~ene), a pismo II, 15 prikazuje (planiranu) uzajamnu nevjeru oba supru~nika. Razli ite su i okolnosti pod kojima do nevjere dolazi  preljub mo~e biti dozvoljen (u I, 13 o ekujemo da e o eva ljubavnica na preljub pristati s blagoslovom i za viae dobro, a u II, 15 udana ~ena planira istovremeno svoj i suprugov preljub) ili proizvodi burnu reakciju kad je otkriven (u II, 7 muakarac ulovljen u preljubu mora odabrati izmeu robinje i njezine gospodarice, a suprug u II, 22 namjerava ubiti preljubnika). U dva primjera preljub nije prikazan, ali reakcije aktera daju do znanja da se ranije, sigurno dogodio  u I, 9 ~ena nalazi na in da dodirne svog ljubavnika na javnom mjestu, a u I, 5 udana ~ena pani no bje~i s domjenka kad na nj sti~e njezin mu~. Najneobi niji primjer je u II, 11: muakarac vara suprugu s heterom i pri~eljkuje ostvarenje sretnog ljubavnog trokuta. Suprotan primjer je u II, 8: o~enjen muakarac se zaljubljuje u punicu, ali se pokuaava rijeaiti neprikladne ljubavi i zaziva bogove da odvrate od njega ~elju da prevari suprugu. KATEGORIJA III Kategorija III sadr~i neato manje zanimljive odnose i veze. U 6 pisama ne mo~emo odgonetnuti statuse akterica, a u 3 znamo da su ugledne i slobodne djevojke (u I, 6 je jedna zgrijeaila i izgubila nevinost, u II, 2 opis ponaaanja ~ene pokazuje da je ugledna, a u II, 5 djevojka u pismu sama za sebe ka~e da je djevica). Najneobi niji primjer je u I, 8  ne saznajemo u koga je mladi zaljubljen i je li s tom osobom ostvario ikakav odnos. KATEGORIJA IV Doala sam do zanimljivih zaklju aka vezanih za Aristenetov prikaz braka. Dva puta je jedno od supru~nika nezadovoljno brakom  u II, 3 ~ena jer joj suprug pretjerano radi i zanemaruje je, a u II, 12 muakarac jer mu ~ena ima gadnu narav i previae troai. Zajedni ko je ovim pismima pri~eljkivanje promjene situacije: ~ena prijeti nala~enjem ljubavnika (ili novog mu~a, u zavisnosti od tuma enja njezinih rije i), a muakarac je odlu io suprugu izbaciti iz kue i tako, o ito, okon ati brak. Sljedei par meusobno sli nih pisama su I, 10 i 15, pod utjecajem fabula klasi nih ljubavnih romana. Vidljiv je neobi an odmak va~nim detaljima. U oba pisma dolazi do sklapanja braka na kraju pisma, ato je u skladu s o ekivanim. Ali, iz perspektive djevojaka gledano, nemamo u tekstu potvrdu njihove zainteresiranosti za mladie na po etku pri e. Naprotiv, u I, 10 Kidipa je (i sam Aristenet ka~e) ~rtva varke (Akontiju poma~u Eros i Artemida) i objekt njegove ~elje, a njezinu stranu ne znamo sve do zavranog opisa u pismu. Joa je neobi nija situacija i u I, 15: ostaje mogunost da je Pijerija iz rodoljublja iskoristila zainteresiranost kralja i donijela mir sredstvom koje je bilo na raspolaganju, tijelom! Preostala dva primjera pokazuju naoko relativno sretne, ali ne im okaljane brakove. }ena u I, 19 je bivaa hetera koja je (namjerno?) zatrudnjela s bogatim ljubavnikom, a muakarac u II, 8 je u opasnosti da upropasti skladan brak s voljenom ~enom svojom nehoti nom ~eljom prema punici i pokuaava se protiv te neprikladne ~elje izboriti. KATEGORIJA V Kategorija V okuplja meusobno vrlo razli ita pisma i situacije. Pismo I, 11 sadr~i prikaz seksualne zainteresiranosti ~enske strane prema vrlo mladom muakarcu, vjerojatno joa teenageru, ato bi, ukoliko situaciju gledamo iz naae perspektive, predstavljalo pri~eljkivanje pedofilskog odnosa. Joa aokantniju situaciju mo~da sadr~i pismo I, 16; smatram da je moja analiza dokazala mogue incestualne implikacije atributa . Pisma Aristenetove zbirke sadr~e mnoge (iz naae, ali poneka i gr ke perspektive) nemoralne situacije: odnose s prostitutkama, esto i na javnim mjestima, razmjenu partnera, odnose utroje i razne varijante preljuba. I, 10 prikazuje ljubav pigmalionskog tipa: slikar se zaljubio u djevojku koju je naslikao. Pomalo apsurdno djeluje da je i jedino pismo koje prikazuje sretan brak zavrailo u kategoriji atipi nih pisama: u II, 17 udana ~ena ostaje posve imuna na zavoenje obo~avatelja. Sva pisma u zbirci sam promatrala iz perspektive va~nijeg aktera, a ovdje je taj akter poailjatelj pisma  njegova nastojanja ostaju bezuspjeana i nemamo nikakvu naznaku da bi se ~ena mogla predomisliti i s njim po initi preljub. Analiza i svrstavanje pisama u razli ite kategorije s obzirom na ljubavne statuse aktera u njima dala je precizne i, smatram, zanimljive rezultate i sama za sebe. Usporedba s rezultatima analiza Alkifronove i Filostratove zbirke pokazat e je li autor postupao u skladu s opim odrednicama ~anra ili nudi inovacije na ovom polju. 2.2.2. Ljubavni statusi aktera Alkifronovih pisama Budui da ogromna veina pisama ove zbirke nema ljubavnu tematiku, smatram nepotrebnim za svrhe ove analize promatrati sva pisma zbirke; fokusirat u se na odabranih 25 pisama u kojima erotska tematika prevladava i procijeniti, ukoliko to bude mogue, u kakvim su meuodnosima akteri koji se u njima pojavljuju. 2.2.2.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Ep. I, 11 Djevojka pismom majci izra~avaju svoju nesreu: otac ju je obeao udati, ali ona je zaljubljena u drugog. Zbog odgovora majke (I, 12) o ekujemo da e se okaniti neispunjivih ~elja i udati se za muakarca koji joj je odabran. Dakle, prikazana je ~elja (joa) neudane ~ene prema slobodnom muakarcu, pa pismo pripada u kategoriju III. Ep. I, 16 Siromaani ribar zaljubljen je u djevojku koja je doseljenica u Atenu. Iako na prvi pogled sumnjamo u njezin ropski ili heterski status, spominjanje pregovora s njezinim ocem oko braka daje naslutiti da je pismo primjer kategorije III. Ep. I, 22 Ne saznajemo status djevojke u koju je zaljubljen ovaj ribar, ali je spomenut u prethodnom pismu; u I, 22 drugi ribar je zabrinut to mu prijatelj sve ato ulovi, kao i druge poklone, odnosi svira ici. Sukladno primjerima iz Aristenetove zbirke, svira ica je vrlo vjerojatno hetera, pa pismo pribrajam u potkategoriju Ib. Ep. II, 6 Iako se u pismu spominje mnoatvo poklona kojima muakarac zasipa odabranicu, ato nas navodi na sumnju da je hetera, u iduem pismu (iz njezinog odgovora) saznajemo da je ona ustvari babica. Pismo je stoga primjer kategorije III. Ep. III, 31 Parazit se na svetkovini zaljubio u jednu od sudionica sve ane povorke. Ne mo~emo bezrezervno procijeniti njezin status, pa je i ovo primjer kategorije III. Sukladno o ekivanome, sva ostala pisma (19 pisama iz IV i fr. 5) opisuju odnose s heterama. KATEGORIJA I IV, 1-19, fr. 5 i I, 22 (Ib). Ukupan broj: 21. Postotak: 84 %. KATEGORIJA III I, 11 i 16, II, 6, III, 31. Ukupan broj: 4. Postotak: 16 %. 2.2.2.2. Interpretacija rezultata Vidljivo je, a i u skladu s o ekivanjima: ogromna veina Alkifronovih erotskih pisama prikazuje odnose s heterama. I Alkifron unosi mnoatvo varijacija: postoje primjeri prave ljubavi (usp. prikaz odnosa Menandra i Glikere u IV, 18 i 19), jednom klijentu je ljubavnica umrla i pati za njom (Bakhida, IV, 11), heterama su dosadni stariji ljubavnici (naro ito oni koji se bave umnim zanimanjima, poput filozofa u IV, 17), ~ale se na koli inu poklona koje dobivaju (IV, 15), izra~avaju ljubomoru i izruguju se izgledu ljubavnica svojih bivaih (IV, 12) ili ih ljubavnim napicima ~ele preoteti (IV, 10). Alkifron nam nudi uvid u veselu svakodnevicu hetera na zabavi (IV, 14), razuzdaniju orgiju (IV, 13), ali i manje veselu stranu njihova zanimanja: jedna od njih je morala na suenje (detaljima obrane posveena su pisma IV, 1-4). 2.2.3. Ljubavni statusi aktera Filostratovih pisama 2.2.3.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Samo u nekolicini pisama mo~emo sigurno odrediti statuse aktera (u slu aju ljubavnih pisama u ovoj zbirci uvijek su identi ni korespondentima, ato nije slu aj s Aristenetovoj). Muakarac u 19 je muaka prostitutka, ~ena u 22 asna ~ena nepoznatog statusa (ali saznajemo da nije hetera), u 23 i 38 je hetera, vjerojatno je udana primateljica pisma 30 (i 31, 32 i 33; primatelj se ponavlja), a vjerojatno je hetera u 35. KATEGORIJA I Posebna potkategorija: 19. I: 23 i 38. Ib: 35. Ukupan broj: 4. Postotak: 5,5 % (sva pisma) i 7,5 % (erotska tematika). KATEGORIJA III Sva pisma osim pribrojenih u kategorije I i IV; za pismo 22 znamo da je rije  o ~eni koja nije hetera, ali daljnje informacije ne saznajemo. Ukupan broj: 65 (sva pisma), 89 %, odnosno 45 (erotska tematika), 85 % . KATEGORIJA IV 30, 31, 32 i 33. Ukupan broj: 4. Postotak: 5,5 % (sva pisma) ili 7, 5 % (erotska tematika). Sve pretpostavke oko statusa aktera preostalih pisama (kategorija III) ostale bi u sferi posve nedokazivog nagaanja. 2.2.4. Zaklju ak: osvrt na specifi nosti Aristenetovih pisama a) Aristenet i Alkifron Osim ato posveuju veliku pa~nju odnosima s heterama (mnogo je izra~enija u Alkifronovoj zbirci), zbirke imaju malo sli nosti. Aristenet pokazuje znatno veu raznovrsnost u izboru ljubavnih statusa korespondenata (imamo primjere za svih pet kategorija), a Alkifron erotsku tematiku sna~no povezuje s heterama i njihovim svijetom. Objaanjenje te injenice je jasno: jedino kod njih erotika i ljubav, sa svim varijacijama koje sam spomenula, mo~e imati centralnu ulogu jer im je upravo to zanimanje kojim zarauju za ~ivot, dok svi drugi korespondenti (ribari, seljaci i paraziti) uglavnom imaju egzistencijalne preokupacije vezane uz prirodu pripadajuih zanimanja. b) Aristenet i Filostrat S obzirom na ranije navedeno (Filostratova pisma veinom imaju nedefiniran ljubavni status aktera), nemogue je usporeivati zbirke prema ovome kriteriju. 2.3. VARIRANJE SPOLA KORESPONDENATA 2.3.1. Aristenetovi korespondenti; cilj istra~ivanja Gotovo sva pisma imaju titulus, koji sadr~i imena poailjatelja i primatelja u klasi noj formi: X Y-u (poailjatelj, naveden u nominativu (sc. piae) primatelju, navedenom u dativu). Iznimke su I, 2 i II, 6, za koje tekst V-a ne nudi tituluse; pretpostavlja se da su izgubljeni omaakom prepisiva a. U Mazalovom izdanju imamo uz oba pisma napomenu u fusnotama:  [n]omina eorum, qui scripsit et qui accepit epistolam, desunt.  Za pismo II, 6 je u istom izdanju adresat naveden (<>), ali je objaanjeno da je rije  o naknadnoj interpolaciji, koju V nema:  nomen autem Phormionis ex ipsa epistola suppleri potest.  Dakle, primatelj je  rekonstruiran iz teksta: u 7. retku je u vokativu. Dva pisma imaju proairene tituluse: I, 24 ima dodatak  , a II, 21 particip . Vidljivo je da Aristenet i pri izboru korespondenata koristi sve varijacije koje mu dozvoljava pripadajua knji~evna vrsta: izmjenjuje im spol i na in imenovanja. Smatram da je i analiza navedenog potrebna i da e sama za sebe pregledno pokazati odreene zakonitosti, a rezultati e dobiti na va~nosti nakon usporedbe s na inima odabira spola i imena korespondenata u druge dvije zbirke kao i provjerom eventualnih uzro no-posljedi nih veza i zakonitosti meu pojedinim aspektima varijacija. 2.3.1.1. Pregled zastupljenosti spolova  Love letters seem to have been connected in antiquity with female authorship , tvrdi Rosenmeyer. Sukladno toj tvrdnji, o ekivala sam da e erotska tematika Aristenetove zbirke rezultirati ~enama kao eaim  sugovornicama . Moja analiza zbirke prema kriteriju spola korespondenata dala je, pak, posve suprotan rezultat. Poailjatelj je muakarac Velika veina poailjatelja pisama su muakog spola: u slu aju 36 pisama je to vidljivo iz preskripta. Ostaje rekonstruirati spol poailjatelja pisama I, 2 i II, 6, koja, kako je ranije re eno, nemaju preskript. U I, 2 je to lako izvesti jer pismo po inje re enicom:        x&  (Dok sam proale noi pjevao kroz uli icu& ) Particip je muakoga roda; nema sumnje da pismo treba pribrojiti gore navedenim primjerima. I u slu aju II, 6 je situacija sli na; tekst nudi re enicu:   t t  &  (Porazio si me otevai mi moju voljenu& ) Budui da znamo da Aristenet ne nudi niti jedan primjer homoseksualne ljubavi (ni u muakoj ni u ~enskoj varijanti), lako je zaklju iti da je i ovdje poailjatelj muako. Dakle, muakarci su poailjatelji u ak 38 pisama zbirke (u 22 pisma u prvoj i 16 u drugoj knjizi), tj. u 76 % od ukupnog broja. To su redom: I, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 15, 16, 17, 20, 21, 22, 23, 26, 27 i 28. II, 1, 2, 4, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 17, 18, 19, 20, 21 i 22. b) Poailjatelj je ~ena }ene su poailjateljice preostalih 12 pisama (po 6 u obje knjige), tj. u 24 %. To su redom: I, 10, 14, 18, 19, 24 i 25. II, 3, 5, 13, 14, 15 i 16. c) Primatelj je muakarac Muakarci se eae od ~ena pojavljuju i u ulozi primatelja pisama: iz samih titulusa saznajemo da je to slu aj u ukupno 35 pisama (22 u prvoj i 13 u drugoj knjizi). Tom broju treba dodati i pismo II, 6 jer je u njemu spol primatelja iz teksta lako rekonstruirati  poailjatelj mu se direktno obraa u pismu rije ima f  . U I, 2 nije tako jednostavno. Jedino ato nam preostaje kao sredstvo odreenja spola su ton pisma i priroda odnosa opisanog u njemu. Vrlo sli no hvaljenje muakarca do~ivljenim odnosom je u I, 16, gdje su korespondenti muakarci. Muakarci su primatelji 37 pisama (23 u prvoj, 14 u drugoj knjizi), tj. u 74 %. To su: I, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 20, 21, 22, 23, 24, 27 i 28. II, 4, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 13, 14, 16, 18, 19, 20 i 22. d) Primatelj je ~ena }ene primaju 13 pisama (5 iz prve i 8 iz druge knjige), tj. 26 % To su: I, 10, 18, 19, 25 i 26. II, 1, 2, 3, 5, 9, 15, 17 i 21. e) Poailjatelj i primatelj su istog spola Takav je slu aj ak 39 pisama (78 % od ukupnog broja). Korespondenti su mukarci u 32 pisma (21 u prvoj i 11 u drugoj knjizi), tj. 82 %. To su: I, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 15, 16, 17, 20, 21, 22, 23, 27 i 28. II, 4, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 18, 19, 20 i 22. Korespondenti su ~ene u 7 pisama (4 u prvoj i 3 u drugoj knjizi), tj. 18 %. To su: I, 10, 18, 19 i 25. II, 3, 5 i 15. f) Poailjatelj i primatelj su razli itog spola To vrijedi za samo 11 pisama (3 u prvoj, a 8 u drugoj knjizi), 22 % . To su: I, 14, 24 i 26. II, 1, 2, 9, 13, 14, 16, 17 i 21. 2.3.1.2. Interpretacija rezultata Veina Aristenetovih korespondenata su, dakle, muakarci  pisma eae i aalju (38 puta) i primaju (37). Zbog tolike premoi muakog spola o ekivano je da veina pisama pripadne u kategoriju onih kojima su korespondenti muakarci. Od pisama u kojima su razli iti korespondenti zastupljenost spolova je podjednaka (5 aalje ~ena, 6 muakarac). Rezultati ove analize mo~da ne djeluju va~ni poput ostalih, ali o ekujem da to postanu kad budu usporeeni s drugim rezultatima. Najprije u promotriti omjer muakog i ~enskog spola korespondenata kod Aristenetovih kolega po knji~evnoj vrsti; cilj je ispitati je li prevlast muakih korespondenata Aristenetova karakterisitka ili obilje~je knji~evne vrste u cjelini. Naknadno u ispitati eventualnu povezanost spola korespondenata pisma sa zaklju cima izvedenim iz analize statusa aktera (cilj je provjeriti ima li priroda opisanog odnosa veze sa spolom korespondenata) i eventualnu povezanost spola korespondenata sa zaklju cima izvedenim iz analize prikaza erotike (cilj je provjeriti vezu sadr~aja pisama i razine prikazane erotike u njima sa spolom korespondenata). 2.3.2. Alkifronovi korespondenti Veina pisama ima titulus s imenima korespondenata. Nedostaje u II, 1 i IV, 13, a za fr. 5 ( Korintske hetere atenskima ) gotovo sigurno je naknadno dopisan. 2.3.2.1. Pregled zastupljenosti spolova Prema kriteriju spola raspored odabranih 25 pisama je sljedei: a) Poailjatelj je muakarac I, 16 i 22, II, 6, III, 31, IV, 8, 11 i 18. Ukupno: 7. Postotak: 28 %. b) Poailjatelj je ~ena I, 11, IV, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 9, 10, 12, 13,14, 15, 16, 17, 19 i fr. 5. Ukupno: 18. Postotak: 72 %. c) Primatelj je muakarac I, 16 i 22, III, 31, IV, 1, 3, 7, 9, 11, 12, 15, 16 i 19. Ukupno: 12. Postotak: 48 %. d) Primatelj je ~ena I, 11, II, 6, IV, 2, 4, 5, 6, 8, 10, 13, 14, 17, 18 i fr. 5. Ukupno: 13. Postotak: 52 %. 2.3.2.2. Interpretacija rezultata Meu odabranim pismima oba spola otprilike podjednako primaju pisma, ali ih mnogo eae aalju ~ene, ato je u skladu s injenicom da ih je veina iz knjige IV. Tendencija zbirke u cjelini je posve suprotna: od ukupnog broja pisama (123) njih ak 95 aalju muakarci, a primaju ih ukupno 87! Dakle, zaklju ujem: Alkifrionov tipi an poailjatelj (i primatelj) je eae muakarac, osim u ljubavnim pismima; u njima je jednim dijelom sfera koju je ~elio prikazati (hetere) uzrokovala otklon u suprotnom smjeru. Svi Alkifronovi poailjatelji pisma upuuju primatelju iz vlastite sfere. Ribari piau kolegama i svojim suprugama, seljaci takoer, paraziti samo meusobno jedni drugima (zato su u ta 42 pisma baa svi korespondenti muakarci), a hetere piau ili drugim heterama ili svojim ljubavnicima. Dakle, i u izboru osobe kojoj piau i u izboru teme i prevladavajuih motiva svi se korespondenti dr~e svoje sfere ~ivota i djelovanja (bez obzira ato su nezadovoljstvo poslom, stilom ~ivota i neimaatinom stalni motivi), nerazdru~ivo su vezani uz sloj druatva koji ih je roenjem zapao, esto do te mjere da dobivamo dojam da su u nepravednoj klopci. 2.3.3. Filostratovi korespondenti Sva pisma imaju tituluse, ali je stav istra~iva a da su vjerojatno naknadna interpolacija prepisiva a. U svakom slu aju, nisu pretjerano informativni: ne sadr~e informacije o poailjatelju, a veina primatelja odreena je imenicom, a ne osobnim imenom. 21 pismo adresirano je akrto  de ku (), a po jedno  prijatelju ( ),  bosom de ku ( ) i  muakoj prostitutki ( ). 23 pisana su  ~eni (). Tom broju treba pridodati primateljice koje su nepromijenjene u uzastopnim pismima ( etiri primjera), pa su ozna ene dativima zna enja  istoj ( P), po jedno pisano neodreenoj  nekoj ~eni ( ) i udanoj ~eni ( Q) te dva u kojima saznajemo zanimanja primateljica; prvo je poslano prostitutki ( ), a drugo iznajmljiva ici soba ( ). 2.3.3.1. Pregled zastupljenosti spolova a) Nemogue je nesumnjivo dokazati pretpostavku da je poailjatelj pisama (ili barem pisanih u 1. licu) sam autor, ali je ona u literaturi uobi ajeno prihvaena. Dakle, poailjatelj je vjerojatno muakarac u svim pismima (100 %). b) Poailjatelj je ~ena Nema primjera (usp. pod a) i biljeaku). c) Primatelj je muakarac Primatelj 38 pisama je muakarac (52 %). Pritom 70 ima dva primatelja. d) Primatelj je ~ena Takvih je primjera 35 (48 %). 2.3.3.2. Interpretacija rezultata Vrlo je vjerojatno da baa sva pisma piau muakarci (ili jedan, sam autor, ako prihvatimo uobi ajeno glediate), a primaju ih gotovo podjednako esto kao ~ene (38 naspram 35). Ako uzmemo u obzir samo pisma kojima je tematika erotska, od 53 njih 23 pisana su muakarcima, a 30 ~enama. 2.3.4. Zaklju ak: specifi nosti Aristenetovih pisama Prisjetimo se: u Aristenetovoj zbirci muakarci aalju 38 pisama (njih 76 %), a primaju ih 35 (70 %). a) Aristenet i Alkifron Alkifron, kao i Aristenet, eae pisma zamialja kao muaku tvorevinu predvienu za slanje (takoer) muakarcu. Izdvojena ljubavna pisma (25) dala su druga ije rezultate, ali je teako bezrezervno tvrditi da je autor namjerno tematiku povezao sa spolom korespondenata; mogue je da ga je na takvu odluku (ventrilokvizam) ponukala ideja prikaza heterskog svijeta na ato vjerodostojniji na in. Naime, koji bi na in bio uvjerljiviji nego dati glas samim heterama (i ponekom od njihovih ljubavnika)? b) Aristenet i Filostrat Po pitanju korespondenata velike su razlike izmeu Aristenetove i Filostratove zbirke: veina istra~iva a Aristenetove tituluse smatra autenti nim autorovim doprinosom, dok su Filostratovi naknadna interpolacija; ja sam ih u ovoj analizi uzimala u obzir, ali sam njihov sadr~aj i provjeravala (usporedbama sa sadr~ajem pisama), Filostratova zbirka ne nudi informacije o poailjateljima (ili poailjatelju), nije mogue (iz teksta pisama) dokazati postojanje niti jednog poailjatelja ~enskog spola u Filostratovoj zbirci (u Aristenetovoj ih je 12), primatelji su imenovani samo u 18 pisama (u Aristenetovoj zbirci samo I, 2 i II, 6 nemaju tituluse, ali se u II, 6 on mo~e nadoknaditi iz teksta pisma), u Filostratovoj zbirci spola otprilike podjednako dobivaju pisma (u Aristenetovoj zbirci mnogo eae muakarci). Rezultat to ke br. 5. je posve iznenaujui ako uzmemo u obzir da Filostrat ne izbjegava prikaz istospolnih (uvijek muakih, kako smo vidjeli) ljubavi; o ekivala sam veu prevlast pisama koja su upuena muakarcima jer muakarcu u Filostratovoj zbirci mo~e poailjatelj i izjavljivati svoju ljubav (ili seksualnu ~elju) i kao tra  prenijeti tuu situaciju, a u Aristenetovoj zbirci autor dozvoljava samo drugu opciju. NA INI IZBORA ILI TVORBE IMENA KORESPONDENATA 2.4.1. Uvod; imenovanje korespondenata u fikcionalnim zbirkama Fikcionalna epistolografija kao knji~evna vrsta dr~i se odreenih pravila glede izbora na ina imenovanja korespondenti. Tri su uobi ajene vrste imena koja se koriste: imena stvarnih ljudi Historijske li nosti postaju korespondenti fikcionalnih pisama iz dva razloga. Prvo, dodaju pismima  vjerodostojnost - itatelja se namjerno asocira na stvarni, opipljivi svijet kako bi ih se uklju ilo u igru pretvaranja (u kojoj sudjeluju oni i pisac) da je ono ato dr~e u rukama pravo pismo, tj. pismo koje je slu~ilo kao sredstvo komunikacije, napisano od stvarnog poailjatelja s ciljem da bude isporu eno jednako stvarnom primatelju. Podrazumijeva se da itatelji pritom znaju da to nije bio slu aj, ali u igri sudjeluju. Drugi je razlog (ato je openita tendencija knji~evnih djela pod utjecajem tzv. Druge sofistike) nostalgi no evociranje slavnijih vremena gr ke proalosti i kulture; kad god pisci fikcionalnih zbirki biraju za aktera ili korespondenta stvarnu osobu, tvore poveznicu sa slavnom kulturnom proaloau Grka. U slu ajevima kad je ta osoba pisac, cilj je bio edukativne prirode: autor i poti e na prou avanje djela koje se pojavljuje. b) imena  posuena iz knji~evnih djela I biranjem imena likova iz knji~evnih djela autori istovremeno odaju po ast radu drugih, prizivaju u kolektivnom pamenju itatelja njihove zaplete ili poti u na ia itavanje. c)  opisna imena Najuobi ajenija su imena opisne prirode: ime korespondenata je skovano u skladu s karakterom aktera pisma, njegovom sferom djelovanja (npr. zanimanje), temom ili zgodom. Ime korespondenata slu~i kao sa~etak i anticipacija fabule pisma. Naravno, postoje pisma u kojima su imena korespondenata razli itog tipa (npr. jedan mo~e biti stvarna osoba, a drugi fikcionalni lik), a neki od korespondenata mo~e pripadati u viae kategorija (npr. Glikera je bila slavna stvarna hetera, ali i lik u nekoliko komedija). Takve korespondente ubrajala sam u zasebnu kategoriju (IV). 3.4.2. Imenovanje korespondenata u Aristenetovim pismima Rasporeivanje Aristenetovih pisama prema na inu tvorbe njihovih korespondenata djeluje na prvi pogled jednostavno. Meutim, pojedini korespondenti mogu pripadati u vie od jedne kategorije, a za neke sam dokazala da ne pripadaju ni u jednu od njih. Cilj je ove analize argumentirano (uz koritenje dokaza iz samog teksta i usporedbu s dostupnom literaturom i tekstom Aristenetovih izvora) svrstati pisma. Kriteriji kategorizacije korespondenata su sljedei: KATEGORIJA I: stvarne osobe, KATEGORIJA II: likovi posueni iz drugog knji~evnog djela, KATEGORIJA III:  opisna imena; odgovaraju sadr~aju ili drugim karakteristikama pisma; Potkategorija IIIa: veza je jasna i lako vidljiva; imena  zvone kao opisna, Potkategorija IIIb: veza je donekle jasna, ali je ponudio i dodatni trag (rije  ili parafraza) u samom tekstu pisma, Potkategorija IIIc: bitan korak dalje jer je imenovanje naoko posve nevezano uz sadr~aj pisma; poveznica nije vidljiva na prvi pogled, ve je ostvarena dijelom re enice ili parafrazom dijela imena korespondenata u tijelu pisma, KATEGORIJA IV: mjeaoviti slu ajevi; korespondenti su iz razli itih kategorija i KATEGORIJA V: na in njihova imenovanja nije mogue na uvjerljiv na in utvrditi. Kako ne bih morala kasnije u analizi nazna avati, koriatene alate navodim ovdje: Liddell, H. G. i Scott, R. (ed.) (1940): A Greek-English Lexicon (online izdanje), Mazal, O. (ed.) (1971): Aristaeneti epistolarum libri II, kriti ki aparat (upute za koriatene izvore), MOUSAIOS (CD ROM), tekstovi i alati za pretragu, Osborne, M. J. I Byrne, S. G. (ed.) (1994): A Lexicon of Greek Personal Names, LGPN, Perseus Digital Library (online)  alati za pretragu tekstova, Senc, S. (1910): Rje nik gr koga jezika. Ostale koriatene jedinice bit e nazna ene u analizi; ukoliko nije druga ije nazna eno, rezultate sam samostalno dobila koriatenjem navedenih alata. Rezultate analize u zasebno interpretirati, a nu~ni su i kao polazna to ka za komparativnu analizu na ina tvorbe korespondenata fikcionalnih ljubavnih zbirki pisama; na taj na in u ispitati odudara li Aristenetov princip imenovanja od tipi nih za ovu knji~evnu vrstu (uo enih na Alkifronovim i Filostratovim pismima). 2.4.2.1. Analiza imenovanja Ep. I, 1   O piscu (ili istoimenom muakarcu) koji se pojavljuje kao poailjatelj prvoga pisma zbirke i svim nedoumicama koje iz tog proizlaze ve je bilo rije i u uvodnom poglavlju disertacije. injenica da nijedna od sa uvanih fikcionalnih zbirki ne nudi sli an primjer ide u prilog znanstvenicima koji smatraju Aristenetovo ime slu ajnim i nehoti nim pseudonimom nama ina e nepoznatog autora: prvo pismo zbirke je nekom nevjeatom prepisiva u rijeailo problem, tj. injenicu da rukopis nema autorovo ime (i ime dijela naslova, vjerojatno i zavraetka pisma II, 22, ako ne i dodatna pisma). Drugi argument bi bila injenica da pisci fikcionalnih zbirki pri izboru korespondenata uglavnom ne koriste imena suvremenika, ve radije prethodnih generacija (ali ne uvijek; usp. npr. Filostratov izbor suvremenika, npr. Julije Domne za primateljicu pisma 73). Druga ije misli Zanetto: situaciju u II, 1 smatra identi nom ovoj te tvrdi da je autorov izbor epistolografa (u ovom slu aju samog sebe) za poailjatelja legitiman postupak. Dodatnim argumentima ove teze postaju druga pisma u kojima su pisci (to dokazuju njihovi citati ili aluzije u tekstu) poiljatelji (npr. Filostrat u I, 11) ili i poiljatelji i primatelji (Alkifron i Lukijan u I, 5 i I, 22); autor je pribrajanjem svoga imena rame uz rame drugim epistolografima htio iskazati hommage prethodnicim i potvrditi pripadnost ~anru. Dodatni argument (koji Zanetto ne koristi) je i slu aj Filostratovih pisama: u njegovoj zbirci poailjatelj nigdje nije nazna en te se smatra da pisma piae sam autor. Ukoliko to prihvatimo kao injenicu, razlika bi bila: a) u Filostratovoj zbirci sva pisma aalje autor, u Aristenetovoj samo prvo i b) u Aristenetovoj je to u titulusu i nazna eno. Razlika b) pritom gotovo nema te~inu  smatra se da titulusi (barem njihov (desni) dio) u Filostratovoj zbirci uope nisu autorova ideja, pa ni manjak njegova imena ne udi. Ime Aristenet je u pia evo doba relativno popularno, ali anonimci se u pravilu ne biraju u ove svrhe, a tako se zvao i fiktivni filozof u Lukijanovim Razg. hetera (npr. 10). Budui da je kovanica, vrlo je primamljiva opisna varijanta:  (, 3. + 0/0) bismo mogli shvatiti kao  Onaj koji najbolje hvali ,  Onaj koji hvali ono ato je najbolje ili  Onaj koji je za svaku pohvalu . U imenu primatelja rjeaenje je jednostavno: rije  je o kovanici (A i + , 3.) pribli~nog zna enja  Onaj koji voli lijepo . Sadr~aj pisma (jedan prijatelj opisuje drugome ljepotu svoje djevojke i gaja u kojem je s njom bio) povezuje imena poailjatelja i primatelja: poailjatelj hvali, a primatelj je taj koji je ljubitelj ljepota (dakle,  Najhvalitelj piae  Ljepoljubu ). Dodatna pretpostavka (moja) je da je autor, svjestan konotacija svoga imena, prilagodio njima sadr~aj pisma, pa je ime istovremeno i njegovo vlastito. Ovakva igra mi je pala na um nakon ato sam uo ila ostale izazove itatelju (usp. npr. objaanjenje na ina upotrebe fraza koje zaobilaze opise seksa ni~e, u Analizi erotike) ili odstupanja od uobi ajene prakse (usp. imenovanje IIIb i c ni~e u pismima, nepostojee u drugim promatranim zbirkama). Naravno, kao i prethodne, i ovu je pretpostavku nemogue dokazati. U slu aju poailjatelja viae opcija dolazi u obzir,pa u primjer ostaviti u kategoriji V. Ep. I, 2 ------- V ne nudi preskript za ovo pismo i korespondenti su nepoznati. Ep. I, 3   Na prvi pogled o ito je rije  o opisnim imenima: poailjatelj je  Onaj koji voli platane jer se radnja pisma pod platanom i odvija, a primateljevo ime je kovanica od  (cvijet) i  (kosa) ili  (dugu kosu imati, kosom obrastao biti ili se njom ponositi). Dakle,  Platanoljub piae  Cvjetokosom . Navedeno dobiva smisao kad uo imo u tekstu pisma re enicu: ! r    7  t t . (Leimona je sebi ukrasila glavu cvijeem, kao da je livada) Mogue je da se aludira na neku drugu (zamialjenu, naravno) situaciju kad je primatelj na sli an na in ukrasio glavu i na mogunost da to opet u ini ukoliko posluaa savjet i posjeti opisano mjesto. Pismo svrstavam u IIIb. Ep. I, 4   Iako je imena lako mogue shvatiti kao opisna (npr.  Kololjub i  Mnogohval ), sa sadr~ajem pisma nemaju uvjerljive veze; eventualno bi to na procjena ~eninog zanimanja bila  za pohvalu . LGPN navodi i jedno i drugo kao imena stvarnih osoba (npr. historiografi), a leksikon Suda ima ak 34 jedinice kao rezultat pretrage; jako je teako procijeniti na koga se (eventualno) cilja. Ime primatelja je uobi ajeni Odisejev nadimak, ali pismo je nemogue dovesti u vezu s Homerovim djelom i/ili nekim likom (pismo ne sadr~i npr. aluzije preuzete iz Homerova djela koje bi nam potvrdile da smo na dobrome putu). U nedostatku boljeg rjeaenja pismo moram pribrojiti kategoriji V. Ep. I, 5   Korespondenti su slavni pisci. Dokaz da nije rije  o drugim (stvarnim ili fiktivnim) osobama je Aristenetova igra: kad su korespondenti pisci (ili jedan od njih), u pismo ubacuje i citat ili parafrazu ulomka njihova djela. U ovom primjeru nemamo Alkifronov, ali Lukijanov je u I, 5, 18-19. Za uvjerljiv argument za zaklju ak da je druga osoba takoer slavni pisac usp. I, 22, gdje su isti korespondenti ponovljeni, a u tekst pisma uklju ena posudba iz Alkifronove zbirke. Ep. I, 6  P Hermokrat koji se pojavljuje u ovom pismu mo~e biti sirakuaki vojskovoa iz 415. godine. Istina, pismo nema veze niti sa Sirakuzom niti s ratnim djelovanjem, ali pronalaznim intrigantnu poveznicu s njim: Hermokrat je polu-historijski, polu-fikcionalni lik u Haritonovom romanu Zgode Hereje i Kaliroje (otac je glavne junakinje), a prethodno pismo zavraava (I, 5, 34-35; rije  je o zaklju noj re enici) aluzijom upravo na ulomak tog romana. Teako je dokazati da je koincidencija namjerna, ali postoji mogunost da je autoru prethodno koriateni izvor dao ideju za imenovanje poailjatelja sljedeeg pisma (ukoliko pretpostavimo da su pisma doala do nas u originalnom redoslijedu). Izbor Kalirojinog oca za poailjatelja pisma mogli bismo povezati sa zavranim re enicama pisma: otac djevojke koja je izgubila nevinost e pripremati svadbu i miraz djevojci koja viae nije djevica, a mo~da je i trudna (Kaliroja takoer odavno viae nije djevica kad joj se sprema svadba, ak je i rodila dijete). Ipak, dva su razloga zaato povezivanje s tim Hermokratom ne zadovoljava: Aristenetova pisma ni po emu drugome ne pokazuju tendenciju meusobnog tematskog povezivanja, a ni Euforiona (primatelja) nisam uspjela povezati s Haritonovim romanom (i Hermokratom) na zadovoljavajui na in. Euforion se zvao Eshilov otac i epski i elegijski pjesnik iz Halkide iz 3. st. pr. n. e. Ovaj izbor mi djeluje mogu, ali neuvjerljiv, stoga odbacujem mogunost da je Aristenet ovdje htio upariti dvije historijske li nosti (ili literarnog Hermokrata s historijskim). Mogue rjeaenje vidim u sljedeem: poailjatelja () s pismom povezuje vijest koju djevojka prenosi starici: opisuje strast i kolebanje izmeu nje i estitosti rije ima   . Mogue je da nam ovime Aristenet daje uputu kako je odabrao ili stvorio ime. Promotrimo primateljevo ime: P je zna enjem u sferi upravo onoga ato je, uz samo gubljenje nevinosti, glavni (mogui) problem ove djevojke jer glagol zna i i  plodan biti. Dakle, poailjatelja povezuje sa sadr~ajem pisma opisano kolebanje djevojke i nadvladanost njezine odlu nosti, a primatelja problem koji je iz te nadvladanosti mo~da proizaaao (trudnoa). Korespondente u probrojiti kategoriji IIIc, ali moja sigurnost u ispravnost tuma enja u ovom slu aju je neato manja (prvenstveno zbog primamljivosti prvog tuma enja imena Hermokrat). Ukoliko je moje tuma enje ispravno, pismo aalje  Onaj koji javlja vijest koja je rezultat izgubljene djevoj ine bitke  Plodnome . Ep. I, 7   Imenom poailjatelja aludira se na ribarski kavez za ribu, vrau (A ), a primatelja na mre~u za ribolov (x ); alatom se aludira na njihovo zanimanje ( Vraan piae  Mre~anu ). Uz to, izbor imena je vezan i uz sadr~aj jer poailjatelj prepri ava pokuaaj da istovremeno  upeca i riblju ve eru i djevojku koja je bila na nonom kupanju. Korespondenti su tip IIIa. Ep. I, 8   Opisuje se ljepotu i vjeatinu jaha a, a imena korespondenata odgovaraju toj tematici. Poailjatelj je i  }drijeboposjednik ( + A ), a primatelj je  Onaj tko za konje brine ,  Konjobri~nik ( + A 5). Korespondenti su kategorije IIIa. Ep. I, 9   Prvo rjeaenje koje pada na um je da pismo aalje lirski pjesnik Stezihor (6. st. pr. n. e.) Eratostenu (jedan od 30 tirana u Ateni ili istoimeni pjesnik iz 3. st. pr. n. e.). Meutim, kronologijom se ni pribli~no ne poklapaju, pa sam sklonija  opisnom objaanjenju. Prvo ime mo~e se promatrati i kao kovanica (5 + A ), ato odgovara mjestu koje je poailjatelj pisma odabrao za lociranje radnje: A  mo~e zna iti  mnoatvo ljudi , a opisani susret ljubavnika se dogaa na trgu dok je ~ena sa svih strana okru~ena slugama, Qx  0  . Spominjanje kruga asocira na polukru~ni polo~aj kora u gr koj drami; to bi mogla biti druga po redu poveznica imena poailjatelja, tj. asocijacije koju ono proizvodi, sa sadr~ajem pisma. Drago opisanu zgodu povezuje s hvatanjem ruke u tragedijama, ato je asocijacija nalik mojoj. Primateljevo ime, pak, opisuje centralni motiv pisma  ljubav i strast koje dolaze do izra~aja pri susretu. Snaga te ljubavi (x  iz imena primatelja) dovoljna je da pred suprugom ~ene riskiraju dodir kao nadomjestak direktnijeg zadovoljenja strasti, a dokazuje ju reakcija ljubavnika nakon dodira rukama: a 6 x   Q  1 . Dakle, poailjatelj opisuje zgodu smjeatenu na javno mjesto i meu mnoatvo ljudi u kojoj preljubnica zbog snage strasti prema ljubavniku odlu uje riskirati i ostvariti dodir, a snaga ~elje meu ljubavnicima vidljiva je iz drhtaja pri dodiru njihovih prstiju. Sukladno argumentima i zbog indirektnog na ina povezivanja korespondetata sa sadr~ajem, primjer je ovo imenovanja tipa IIIc. Ep. I, 10   Ime poailjateljice historijski je zabilje~eno na podru ju Atike, ali sam sklonija druga ijem tuma enju njegovog odabira za ovo pismo. Ime je kovanica  i x , a ljubavna pri a o Akontiju i Kidipi u Aristenetova doba bila je jama no itateljima poznata iz Ovidijeve, odnosno Kalimahove verzije. Da sam na dobrom putu dokazuje mi ime primateljice pisma: o ita je veza izmeu njezinog imena i Dioniza, ali nam ta injenica ne poma~e jer tekst pisma Dioniza nigdje ne spominje, ak ni posredno. Problem rjeaava uvid u kontekst Aristenetovih izvora - Kalimah otok Naksos (na njemu se dogaa ova ljubavna pri a) naziva Dionizovim otokom, q: & y, y,   ...  q. Na Naksosu je, naime, doalo do nareene primopredaje Arijadne od Tezeja Dionizu (nakon ato je ona Tezeju pomogla ubiti Minotaura u labirintu) ili, kako druga verzija mita ka~e, tu Tezej namjerno ostavlja zaspalu Arijadnu, a nad njom se smiluje Dioniz, zaljubi se u nju na prvi pogled, uzme je za ~enu i odvede na nebo. Sukladno tome, ime primateljice ovog pisma je odabrano kako bi kod itatelja evociralo mjesto radnje obje velike ljubavi (Dioniz i Arijadna, Akontije i Kidipa) u Kalimahovoj verziji. Korespondenti imaju veze sa sadr~ajem pisma, ali je indirektna, IIIc. Ep. I, 11  P O identitetu Filostrata koji je ovdje odabran za poailjatelja nema sumnje: kao i u pismu I, 5, nalazimo ulomke iz djela ovoga pisca (I, 11, 15-21 je parafraza Imagines). Identitet primatelja je neato kompliciranije ustvditi: nema smisla da je rije  o poznatom ciparskom kralju iz 4 st. pr. n. e. zbog ogromne vremenske razlike izmeu doba postojanja njega i Filostrata. Druga je opcija smatrati Euagoru obi nim ovjekom (Euagora je ina e esto osobno ime), ali je takvo objaanjenje neprikladno. Istoimeni ljudi se pojavljuju u knji~evnim djelima, ali nisam pronaala bitnu tematsku poveznicu. etvrta mogunost je povezati zna enja sadr~ana u imenu primatelja sa sadr~ajem pisma:  +  bi zna ilo  dobro govoriti , eventualno u zna enju  o nekome dobro govoriti , tj.  pohvaljivati , ato i jeste sr~ drugog dijela pisma  o mladiu se dobro govori, tj. vei dio pisma je pohvala gotovo svih njegovih osobina. Oklijevala sam prihvatiti ovo rjeaenje jer je zna enje glagola openito i jer bi korespondenti tako bili kombinacija stvarne osobe i skovanog, o ito nepostojeeg imena, ali sam kasnije pronaala vrlo sli an, a mnogo uvjerljiviji primjer - usp. II, 1; poailjatelj je pisac Elijan, a primateljica ~ena opisnog imena (vjerojatno hetera) koje sam povezala sa sadr~ajem. Dakle, ovakva veza fikcije (opisno ime) i stvarnosti (pisac) je dozvoljena u Aristenetovom djelu, ato se dalje mo~e koristiti i kao argument za obranu opcije da je autor poailjatelj u I, 1, bez obzira ato je primatelj o ito opisno ime (tj. ime koje govori). Dakle, ovo pismo pripada u kategoriju IV. Ep. I, 12 P  Mada su oba imena posvjedo ena kao osobna imena, detaljnije prou avanje teksta pisma nudi drugo, po mom mialjenju bolje, rjeaenje. Poailjateljevo ime aludira na neki  dobar dan ( + !), a primateljevo sadr~i u sebi pridjev y (bijel, svijetao, blistav). Smatram da ne mo~e biti slu ajnost ato Aristenet u tekstu nudi: p  !   t&  (Zbog nje mi je svaki dan svijetao& ) Veza sadr~aja pisma s poailjateljem je jasna: dani su mu sretni i svijetli zbog osjeaja zaljubljenosti koji opisuje. S druge strane, pridjevom t povezuje se semanti ki i primatelj pisma s iznesenim emocijama, iako se njega direktno ne ti u. Iako poveznica primatelja i pisma ne djeluje potpuna, vjerujem da je namjerno stvorena, IIIc. Ep. I, 13 P  Ove je korespondente lako svrstati. P je  Koji ~eli dobru sreu ( +  + ), a  je  Onaj tko ima dar lije enja (, 3. ili  + x ). Uvodna re enica vrlo zgodno povezuje sfere koje im imena predstavljaju:  , a v    , v    . (& s vremenom sam shvatio da svakom umijeu treba i sree, a da srea potpoma~e znanja.) itavo je pismo argumentacija prethodne tvrdnje: mladiu bolesnom od ljubavi nitko osim uglednog lije nika nije uspio pomoi (lije nik je prikladno nazvan ,  Onaj koji lije i sve boljke ), a on mu je pomogao slu ajno, a ne stru nim znanjem: & E&   P 7,    6 &  (& ato nije otkrio vjeatinom, ve prije shvatio slu ajno& ) Iako je veza korespondenata sa sadr~ajem pisma relativno o ita, smatram da je Aristenet gore izdvojenim citatima tu vezu dodatno naglasio i pokazao mnogo vei trud oko njezina postizanja nego u primjerima kategorije IIIa, pa pismo pribrajam u IIIb. Ep. I, 14  P Veza sa sadr~ajem je jasna: poailjateljica je pohlepna  Novcoljupka (jasna kovanica , 3. i imenice x ) i odbija udvara a koji je zavodi glazbom (Eumuz je, jasno,  Onaj koji je u glazbi dobar ). Pismo pripada u kategoriju IIIa. Ep. I, 15   Oba su korespondenta vrsto vezana uz centralni motiv pisma, odnosno, na in njegova ostvarenja  dva zavaena grada se pomiruju nakon ato se kralj jednoga zaljubi u djevojku iz drugoga. Ime poailjatelja pritom predstavlja uzrok (veza s Afroditom, bo~icom ljubavi, i njezinom djelovanjem (utjecaj na privla nost i zavodljivost djevojke pri prvom susretu i buenje zaljubljenosti) sasvim je jasna), a primatelja posljedicu (kovanica je to glagola  i imenice ! ), tj. razrjeaenje sukoba. Vjerojatno pritom nije slu ajna asocijacija koju ime, tj. na in njegove tvorbe, u itatelju proizvodi; odmah pada na pamet Aristofanov naslov Lizistrata, a na in razrjeaenja sukoba je isti, seks. Imena korespondenata su, dakle, tipa IIIa. Ep. I, 16   Prvi pokuaaj bio je opisni put  ime poailjatelja mo~e se dovesti u vezu s pridjevom , 3. (svijetao, sjajan, jasan) i povezati s radnjom pisma, to nije, krajem opisane zgode: skrivena ~elja muakarca na kraju pisma se, nakon ~eninog iniciranja, otkriva i ispunjava. Takoer, Aristenet je upravo ovaj primjer iskoristio u samom tekstu pisma pri opisu ljepote ~eninih udova, za koje ka~e da su  jasni znaci ljepote , p p   . Premda je ovakvo objaanjenje izbora imena poailjatelja zadovoljavajue, za ime primatelja nisam u sadr~aju pisma ni u konotacijama koje ono proizvodi uspjela nai zadovoljavajue rjeaenje, pa sam se okrenula drugim mogunostima. Pretraga pojavljivanja imena u djelima literarnih prethodnika pokazuje da se oba pojavljuju u komedijama:  je u fragmentima Menandra i Eufrona (ukupno 7 primjera), kao i  (Aleksid, Aristofon i Menandar, ukupno 9 puta). S obzirom da Mazalovo izdanje komediografe ne spominje kao koriatene izvore za sam sadr~aj pisama, okrenula sam se njegovim uputama i predlo~enim Aristenetovim uzorima. Veina navedenih autora nije bila od pomoi, ali sam uo ila da pretraga Lukijanovih djela pokazuje odr~ivu i ja u vezu sadr~aja pisama i izbora imena. Pa~ljivim promatranjem Razg. hetera 3 pronaala sam uvjerljivu poveznicu  Aristenet gotovo Lukijanovim rje nikom opisuje poljubac. Usporedimo (podebljavam identi no, a potcrtavam gotovo isto, ali prilagoeno  subjekt je drugog spola): w U , e y s p w (Razg. hetera 3, 2, 7-8) w U  , e y q p w (I, 16, 28-30) Iako je sadr~anost dijela imena poailjatelja u tekstu pisma ukazivala na opisno rjeaenje, smatram da nema sumnje - ime poailjatelja preuzeto je skupa s posuenicom. Ime primatelja je iz neke komedije, pa pismo pripada u kategoriju II. Ep. I, 17   Imena korespondenata nisu zastupljena u djelima kojima se Aristenet koristi kao izvorima. Poailjateljevo je lako dovesti u vezu sa sadr~ajem pisma ako ga shvatimo kao kovanicu , 3. (stran, tui, neznalica) i  (nagovarati, zavoditi): za heteru se ka~e da je barbarske udi, ato asocira na ne-gr ko podrijetlo, poailjatelj je upornoau ~eli vezati uz sebe, ali je neuspjeaan, unato  prethodnom iskustvu koje spominje. Ime primatelja je te~e objasniti; o ito je rije  o kovanici, ali ona nije u zadovoljavajuoj vezi s pismom, pa u ovaj primjer pribrojiti kategoriji nerijeaenih slu ajeva, tj. V. Ep. I, 18   Primateljicu kolegica optu~uje za nimfomaniju jer posve izbjegava stare ljubavnike, a pretjerano tr i za mladima. Njezina je naklonost zgodno obuhvaena imenom koje je jasna kovanica imenice   i pridjeva , 3.  dakle, ona je  Momkoljupka . Ime poailjateljice je takoer posve u sferi heterskog zanata: kovanica je to pridjeva , 3. i imenice !  (spavanje, snoaaj), pa bi okvirno zna enje bilo  Dobra u krevetu . Dakle, korespondentice su imenovane u skladu sa zanimanjem i sadr~ajem pisma; rije  je o imenovanju tipa IIIa. Ep. I, 19 P  Eufronion se pojavljuje u Alkifronovom IV, 19 - tako se zove Glikerina sestra, vjerojatno takoer hetera. Potvrda da je Aristenet na nju  ciljao je posudba ulomaka tog autora (dva puta). Telksinoja, mo~da ta ista, akterica je pisma I, 25. Protagonistica je u Ksenofontovim Ef. Pri ama (npr. 5, 1, 5, 2) i pretpostavljam da je preuzeta odatle. Dakle, korespondenti su porijeklom iz svijeta knji~evnosti (kategorija II). Naravno, kao i mnoga druga imena hetera, ova imaju svoje zna enje: prva bi pseudonimom aludirala na svoju dobru narav ( Dobrohotna ), a druga je u vezi s arobnjaatvom i zavoenjem ( arobna ). U ovom slu aju eventualno opisno tuma enje ne odgovara sadr~aju pisma. Ep. I, 20   Imena korespondenata su vrsto povezana sa zgodom opisanom u pismu, i to uz element ironije. uvar zatvora je prikladno imenom povezan sa svojim zanimanjem  stvoreno je od  ( uvati), odnosno A  ( uvar). Primatelj je takoer u sferi opisanih dogaaja: ime mu je etimoloaki vezano s  (stra~u uvati). Dakle,  uvar piae  Stra~aru kako mu je zatvorenik spavao sa suprugom; motiv pisanja pisma bi moglo biti upozorenje da pripazi kako se i njemu sli no ne bi dogodilo pred nosom. Pismo je primjer kategorije IIIa. Ep. I, 21   Dvoje historijske li nosti ovih imena razdvaja barem 200 godina  jedan  bio je vojskovoa u mesenskom ratu u 7. st. pr. n. e., a  atenski vojskovoa iz 5. st. Malo je vjerojatno da su kronoloaki nepodudarni ljudi odabrani za korespondente. Mironid (vjerojatno ovaj) se spominje u nekolicini komedija (Aristofanova Liz. i }ene u nar. sk.), a zastupljeno je i poailjateljevo ime. Primateljevo se mo~e zgodno povezati sa sadr~ajem ako ga shvatimo opisno:  zna i  ~elja ili  snaga i mogue je da se aludira ili na mladievu ~elju koja je toliko jaka da e se zadovoljiti onime ato ~ena nudi (su~ivot bez seksa) ili pak na snagu i va~nost koju uskraivanje seksualnog ina ima za zadr~avanje pa~nje i ~elje mladia (usp. ~eninu argumentaciju zabrane u pismu, I, 21, 14-18). Najbolje funkcionira objaanjenje koje dobijemo poveznicom situacije s glagolom  (oklijevati, odolijevati nekome): ~ena uporno odbija seks i odolijeva muakarcu (najbolja je u odolijevanju). Opisno objaanjenje donekle funkcionira i za ime primatelja jer se mo~e shvatiti kao poveznica glagola  (jadati se, kukati, plakati) i  (prati, istiti; pro iaavati). Dakle, on je taj koji kukanjem i plakanjem olakaava sebi teaku situaciju. Druga opcija je kovanica s @w (goditi, ljubav initi), a ime bi zna ilo  Onaj koji se jada i nesretan je zbog na ina na koji sa ~enom vodi ljubav (zabranjena je penetracija). Sukladno navedenom, meu imenima korespondenata postoji uzro no-posljedi na veza: odolijevanje ~ene uzrokuje jad i kukanje muakarca nad nesretnom sudbinom. Pismo pripada u kategoriju IIIa. Ep. I, 22 x  Dokaze da je rije  o slavnom Alkifronu nudi tekst; obogaen je posudbama iz njegovog djela. Budui da su ponovljeni korespondenti iz I, 5, ovime je nepobitno dokazan njihov identitet. Dakle, korespondenti su iz kategorije stvarnih osoba, tj. I. Ep. I, 23   Kockara je nesretan i u ljubavi i u kocki, a o ekivano je da njegove pogreake i nesrea u igri mogu zanimati nekoga tko je, poput njega, ljubitelj igara kockicama (, 3. + A , ato zna i  kocka ). U slu aju imena poailjatelja vjerojatno je rije  ili o kovanici koja takoer ima veze s igrom kockama o ijim pravilima ne znamo dovoljno ili se mo~da aludira na injenicu da on nije u stanju izai na kraj s dvije brige, tj. da ne mo~e istovremeno biti zaljubljen i skoncentriran na igru (!  mo~e ozna avati mjesto, polo~aj, ato smatram manje vjerojatnim. U oba slu aja korespondenti su kategorije IIIa. Ep. I, 24   ( ) Hetera imena  je sugovornica u Razg. hetera 7, a Lisiju nalazimo u 12. Poveznica ovog pisma s oba Lukijanova dijaloga je zajedni ki motiv: vjernost hetere prema jednom od klijenata i zanemarivanje drugih, ak i na uatrb velike zarade: hetera odbija bogataae i njezin se odnos s najdra~im klijentom pribli~ava karakteristikama prave veze. Dakle, korespondenti su tipa II. Ep. I, 25 v  U slu aju hetera koje Aristenet spominje (kao i Alkifron) problem je odrediti koje od njih smatrati stvarnim osobama. Problem poveava brojnost ponovljenih imena, tj. pseudonima koje hetere sebi odabiru, esto upravo zbog popularnost neke od ranijih istoimenih osoba. Filenida se pojavljuje u Razg. hetera 6, a Petale se sjeamo iz Alkifronovih pisama - primateljica je u IV, 8, poailjateljica u 9, a spominje se (vjerojatno ista osoba) u 13 i 14. Dakle, i ovo je primjer kategorije II. Ep. I, 26   , glagol koji je sastavni dio kovanice koja ini ime poailjatelja, sporedni je oblik za  (truditi se, nastojati, ozbiljan biti, ozbiljno govoriti ili misliti), a kraj pisma nam povezuje sadr~aj s korijenom tog glagola: & P  Pr x V      . (& nije nedostojno ni da kakav uglednik u~iva u tvome uveseljavanju.) Smatram da poailjatelj sebe smatra uglednikom kakvog spominje izrazom , a drugi dio kovanice koja sa injava njegovo ime je neato ni~e: p   z   1z  &  (Ja, koji sam u Ateni u razredu brzih konjanika, mnoge sam gradove obiaao& ) Poailjatelj je, sukladno tome,  Ugledni konjanik (graanin) . Ime Panareta kovanica je , 3. i imenice ! , dakle,  U svemu vjeata . Zbog indirektnosti veze korespondenata sa sadr~ajem ovo je IIIb. Ep. I, 27   Oba osobna imena relativno su esta (mogue je da je Klearh koji se spominje slavni zapovjednik spartanskog brodovlja u Peloponeskom ratu, a Aminandar poznati epirski kralj). Uz to, u estalo se pojavljuju u knji~evnim djelima. Budui da bi ove tvrdnje o identitetu ostale na nagaanju, odlu ujem se za pokuaaj druga ijeg objaanjenja. Ukoliko shvatimo ime primatelja kao kovanicu glagola  (odbijati od sebe) i imenice A , dobijemo centralni motiv pisma, a to je ~enino odbijanje ljubavnih nastojanja. Ime poailjatelja, meutim, nije na zadovoljavajui na in vezano uz sadr~aj pisma  mogue ga je protuma iti eventualno kao opis slave mladia zbog prethodnih zavodni kih uspjeha. Objaanjenje djeluje neuvjerljivo i pismo u pribrojiti kategoriji V. Ep. I, 28   Iako je na prvi pogled jasno da pred sobom imamo kovanice i o ekujemo da je rije  o opisnim imenima, ne uspijevam pribli~na zna enja ni poailjatelja ni primatelja dovesti u vezu sa sadr~ajem pisma. Pretraga knji~evnih djela nije pomogla, pa sam prisiljena i ovo pismo pribrojiti u kategoriju V. Ep. II, 1 0x  !  je cvjetna aaica ili oploena mahuna biljke, a seksualne implikacije koje ime sadr~i poja ane su (u nagovoru na oprost za koji se Elijan pismom zauzima) eufemizmima i metaforama za seks, takoer iz sfere botanike (poput poziva da  vokama udijeli branje i uvjeravanja da  ru~a uvene i ako je nitko ne ubere). Dakle, ime ~ene je opisno i sasvim odgovara sadr~aju pisma; vrlo vjerojatno je rije  o heteri. Poailjatelj je Aristenetov kolega Elijan, autor Pisama seljaka, i oko toga postoji konsenzus meu istra~iva ima, a dodatno ga podr~ava i posudba upravo Elijanove ideje: ~ena-livada i gore spomenute  voke (! @) glavni su motiv npr. u Elijanovom pismu br. 7 (primateljica pisma se i zove Opora). Zanetto pretpostavlja da su pisma do nas doala u to nom redoslijedu kako ih je poslo~io autor te ove korespondente prema na inu izbora imena (epistolograf piae ~eni ije je ime opisne vrste) sparuje sa situacijom u I, 1 (Aristenet (autor zbirke?) Filokalu, ije je ime opisno i na sli an naziv povezano sa sadr~ajem pisma kao u ovom primjeru) i dokazuje time svoj stav da je autor zbirke namjerno odabrao sebe za poailjatelja. Dakle, poailjatelj je pisac, a ~enino ime je opisno, pa pismo spada u IV. Ep. II, 2 P  Ime poailjatelja je o ito kovanica  lako je prepoznati po etni prilog V i imenicu A  na kraju. Srednji dio dovodim u vezu s glagolom  jer mu je jedno od moguih zna enja  atovati - cijelo ime bismo tako mogli protuma iti kao  Onaj koji na dobar na in atuje bogove , tj.  Pobo~ni , a upravo mladievu molitvu opisuje po etni dio pisma (prvi susret mladia i djevojke dogaa se u svetiatu): &  |  v t 1 ' x &  (& dok sam uzdizao ruke k nebu i u sebi izgovarao molitvu& ) Drago priliku smatra religijskim svetkovanjem; mo~da je zato mladi susreo djevojku bez pratnje. Osim toga, primjeujem da njezino ime asocira na Apolona (mjesto na Parnasu gdje je bilo proro iate ili pak ime slavne Apolonove sveenice-proro ice) ili pitske igre, koje su takoer, iako su sadr~avale glazbena i gimnasti ka natjecanja, u osnovi bile religijskog karaktera. Mogue je da je neimenovano svetiate (i svetkovina) bilo posveeno upravo ovom bogu. Dakle, imena korespondenata su u sferi zgode i okolnosti njezina odvijanja (mjesto radnje, pobo~nost), pa pripadaju u kategoriju IIIa. Ep. II, 3   Poailjateljica nosi ime gotovo legendarne hetere; rije  je o polu-historijskoj li nosti (i ime viae hetera), ali je i popularno ime za udane ~ene u literaturi. Naro ito esto koriateno je u komedijama (Menandrova  i fragmenti, Mahon), a kasnije i u djelima kojima je Nova komedija uzor: u Pismima hetera je poailjateljica pisama 2 i 19, primateljica 18, a spominje se i u 14 (vjerojatno ista). U Aristenetovom pismu nemamo razloga smatrati prikazanu udanu ~enu (bivaom) heterom, iako ni tu mogunost ne mo~emo isklju iti. Filina je takoer lik u komedijama, a pronalazimo istoimenu ~enu i kod Lukijana (Razgovori hetera, 3). Imena su kategorije II. Ep. II, 4   Ni Hermotim ni Aristarh ne pojavljuju se u djelima autora koje Mazal spominje kao vjerojatne Aristenetove uzore pri pisanju ovog pisma. Ime Aristarh se pojavljuje u mnoatvu drugih knji~evnih djela (Demosten, Plutarh, Lukijan, da nabrojim samo neke), ali se tako zove i slavni oligarh u Ateni (likvidiran 407.), jedan prijatelj Sokratov i dr., pa smatram nemoguim dokazivanje na kojega se od njih  cilja (bilo da je rije  o stvarnoj osobi ili literarnom liku). Sli na je situacija i s imenom poailjatelja  spominju ga Lukijan, Aristotel, Herodot i dr. Nisam u mogunosti prepoznati im identitet i korespondente u pribrojiti kategoriji V. Ep. II, 5 v  Ime poailjateljice shvaam kao opis injeni nog stanja (djevojka je djevica, ato se u tekstu pisma jasno naglaaava), a primateljice kao prikaz njezine nevolje nakon ato se po prvi put u ~ivotu zaljubljuje: q zna i  oteti i  poharati , a tekst pisma srodnim vojni kim metaforama ka~e da Eros nad njom  vrai nasilje , & v . Imenica  (u~e) mo~e se povezati s fizi kim reakcijama njezinog tijela; djevojka opisuje teako disanje, tj. gubljenje daha (usp.  u r. 16), ato me asocira na guaenje objeaene osobe. Dakle, ovo je primjer kategorije IIIc. Ep. II, 6 Budui da pismo nema titulus, prisiljena sam ga pribrojiti u kategoriju V. Ep. II, 7    (ili imenica ) uz osnovna zna enja (veseliti, krijepiti se, u~ivati) esto ima seksualne implikacije (usp. eufemizam  radosti Afroditine , p p  ), a pismo je nabijeno erotikom: sadr~i opis dva seksualna ina (muakarac s dvije partnerice) uz ponudu i treega. Uz to, muakarac s veseljem prihvaa ponudu djevojke; tekst pisma ka~e:  P  t 4   , ato, smatram, dodatno povezuje korijen (i konotaciju veselja) sadr~an u imenu poailjatelja s iznesenom radnjom. Dakle, poailjateljevo ime smatram opisnim ( Onaj koga seks veseli ili  Onaj koji seksom veseli; veza je vidljiva tek iz detaljnijeg promatranja teksta pisma, IIIc). Ime primatelja predstavlja vei problem; iako je o ito da je u pitanju kovanica (, 3. + x ), teako da je rije  o opisnom imenu. Jedina ideja koja mi djeluje koliko-toliko uvjerljivo je povezivanje  slave s ljubavnim umijeem starije od dviju ~ena, ime se ona otvoreno hvali (usp. II, 7, 45-48). Ovakvo objaanjenje bi bilo kudikamo uvjerljivije da je u pitanju neka slavna hetera, ali analizom ljubavnih statusa sam ranije tu mogunost odbacila. Definiranje drugog primatelja ostavljam nerijeaenim, pa i ovo pismo pripada u kategoriju V. Ep. II, 8  Y Shvaanje imena na opisni na in posve odgovara u slu aju poailjatelja:  Bogoslav se neplanirano zaljubio u svoju punicu i moli bogove da od njega odvrate nesreu na kraju pisma, a njegova se pobo~nost vidi i iz opisa ranije sree u braku ( blagoslovljen od Afrodite ) i na ina kako mu se omakla ova neprikladna ~elja ( varljivi Eros mi je promijenio ~elju ). Mercier u svom izdanju zbirke prepravlja ime poailjatelja iz , kako je u Sambucusovom izdanju, u . Tako nastaje uvjerljiva asocijacija na Eteokla iz gr ke mitologije i knji~evnosti, Edipovog i Jokastinog sina iz incestualnog braka, ime je anticipiran motiv nedozvoljenosti ~elje iskazane u ovom pismu. Kao i u drugim primjerima, ja u se ravnati po Mazalovom tekstu i svrstati ime poailjatelja u kategoriju III. Osim ato je osobno ime (ati ki govornik iz 4. st. pr. n. e. i dr.), ime primatelja je kovanica koju se mo~e povezati sa sadr~ajem: Q zna i  prezirati ili  rugati se , ato mo~e izra~avati strah poailjatelja od reakcije primatelja na njegovo priznanje neprikladne ~elje ili vlastiti stav o njoj (pismo sadr~i negodovanje ato se ~elja pojavila i naziva ju se sramotom, bezbo~nim i greanim porivom, x r). Korespondenti su kategorije IIIb (poailjatelj je IIIa). Ep. II, 9   Imena korespondenata neodoljivo podsjeaju na kovanice iz Pisama seljaka ( Dionizov dar piae  Vinovoj lozi ), ali nijedno od imena ne odgovara sadr~aju pisma; nema ni govora o piu i veselju, a meu bogovima koji se spominju nije Dioniz (zaziva se Dika, Zeus i zaatitnici zakletva). Mazal navodi Alkifronovu zbirku kao izvor, ali je paralela iz IV, a ne II (njoj bi ime ovoga tipa odgovaralo), pa mi aludiranje ne djeluje uvjerljivo kao objaanjenje izbora, ali je mogue (poveznica sa zbirkom, a ne pojedina nim psimima iz nje). Dodatnu udnu podudarnost nalazim pri pretrazi imena u Alkifronovoj zbirci; u II, 27 mu je poailjatelj jedan w. O ito, njegovo je ime muaka verzija naaeg primjera, pa sam detaljno ispitala to pismo u potrazi za poveznicama (motiv, posudba, okolnosti odvijanja dogaaja, ozra je). Na~alost, uspjeh je izostao i poveznica nema. Ampelida je, sudei po podacima iz LGPN, relativno uobi ajeno osobno ime. Pretraga knji~evnih djela nije donijela uvjerljivo rjeaenje za ime poailjatelja (npr. neki Dionisodor postoji u sholijama za Aristotela (sofista)), ali jedna Ampelida je sugovornica (hetera) u Razg. hetera 8 i vrlo je primamljivo povezati je s ovom. Moja analiza ljubavnih statusa nije dokazala da sadr~aj definira ~enu kao heteru (smatram da izbor imena nije sam za sebe dovoljan za tu tvrdnju), ali pa~ljivim promatranjem otkrivam svojevrsnu paralelu dviju opisanih radnji. U Lukijanovom dijalogu starija i mudrija hetera (Ampelida) savjetuje mlau u tajnama zadr~avanja ljubavnika: treba mu, smatra ona, pobuditi ljubomoru odbijanjem i nala~enjem novog ljubavnika, ato je upravo ono ato je Ampelida u Aristenetovom pismu u inila! Ipak, va~an detalj ne odgovara: u Lukijanovom dijalogu hetera ima ve 20 godina heterskog sta~a, a Aristenetova Ampelida je vrlo mlada i upravo je njezina mladost (kako poailjatelj ka~e) razlog zaato je pogrijeaila i naala drugog muakarca. Jesu li dvije Ampelide ista osoba i je li Aristenet doista imao u vidu iskusnu heteru iz Lukijanova dijaloga kad je (mo~da) prikazivao svoju, mladu i neiskusnu? Poveznica svakako ima te se ipak, unato  razlikama u prikazu, priklanjam ovoj varijanti. Dionisodor se zvao i sofist, Sokratov suvremenik i drugi. Budui da je teako dokazati koga je Aristenet imao u vidu i da je viae donekle uvjerljivih mogunosti za identificiranje, pismo u ostaviti u kategoriji V. Ep. II, 10   Oba imena ostaju vrsto u sferi zanimanja poailjatelja i sadr~aja pisma; rije  je o slikaru koji se zaljubio u lik djevojke koju je sam naslikao. Upravo to nam govori njegovo ime, kovanica A  + A  (plo ica za pisanje ili crtanje), dakle, on je  Onaj koji je zaljubljen u sliku , ato govori i po etna re enica pisma: t  , v    . Ime primatelja je izvedenica iz imenice x  (boja) i na sli an je na in vezano uz sadr~aj pisma: bez boje kao materijala za slikanje djevojka ne bi ni nastala. Imena poailjatelja i primatelja su tako povezana uzro no-posljedi nom vezom; zna enje imena poailjatelja je direktna posljedica djelovanja zna enja imena primatelja. Jasno, pismo pripada u kategoriju IIIa. Ep. II, 11   Ime poailjatelja zabilje~eno je kao ime stvarnih osoba, a pretraga knji~evnih djela nije pokazala neki pa~nje vrijedan primjer njegove upotrebe. Sosija je tipi no ime roba gr ke komedije (usp. Aristofanove Ose i fragmente Menadrovih (uklju ujui i ) i Filemonovih komedija). U sadr~aju pisma akter ima problem koji uklju uje heteru; mogue je to (eventualno) shvatiti kao poveznicu sa zapletima komedija. Druga mogunost je da je ime bilo toliko poznato itateljima da poveznica posudbom iz te knji~evne vrste nije bila ni potrebna za definiranje na koga se misli. Pokuaaj objaanjenja imena kao opisnih uope ne zadovoljava; nisam pronaala nikakvu vezu sa sadr~ajem pisma. Iako smatram zadovoljavajuim objaanjenje identiteta primatelja, zbog nejasnoe tko je Aristenetu poslu~io kao predlo~ak za poailjatelja pismo moram ostaviti u kategoriji V. Ep. II, 12 P ) Opisno shvaanje imena poailjatelja mo~e se na zadovoljavajui na in dovesti u vezu sa sadr~ajem: poailjatelj je u dobroj namjeri i, kako je mislio, odlu ivai se ispravno, o~enio siromaanu ~enu. Isto rjeaenje za objaanjenje imena primatelja ( Vojskovoa ) na prvi pogled uope ne zadovoljava. Meutim, ako se uzme u obzir ime ~ene s ijom prgavom udi poailjatelj ima problema ( Straana u bitci , tj. ), i ime primatelja se povezuje natrag s poailjateljem: on je taj koji je mislio da je dobro odlu io ato je o~enio siromaanu ~enu jer je uz njezin socijalni status o ekivao i skruaeni karakter, a ona je ispala druga ija, pa je s njom primoran  voditi rat . Drugim rije ima, pogreaka pri odluci za koju je mislio da je dobra (sastavnice imena P) uzrokovala je primoranost da protiv supruge i njezine tvrdoglavosti mora  voditi rat (vojskom) ()); kao ato je ratovanje figurativno, tako je i spominjanje vojske tu samo dojma radi. Argumente smatram dostatnima za pribrajanje korespondenata u kategoriju IIIc (bez imena ~ene u tekstu bila bi nejasna veza sadr~aja i imena primatelja). Ep. II, 13   Poailjateljica je vrlo vjerojatno posuena od Lukijana; jasno je da je ova ~ena hetera, a u Razg. hetera 10 tako se zove jedna od sugovornica. Uo avam i paralelu u sadr~aju: i u dijalogu je jedna hetera (ali ne Helidonija, ve njezina prijateljica) ostavljena i ~eli natrag bivaeg ljubavnika, a posjeduje i njegovo pismo. Ime Filonid pojavljuje se u Aristofanovoj komediji Pluto i nizu fragmenata drugih (Aristofon, Nikohares, Platon itd.). Ime primatelja pojavljuje se mnoatvo puta u LPGN kao uobi ajeno osobno ime, a jednog Filonida leksikon Suda navodi kao komediografa iz Atene: q, w  , , y, { q&  Nemogue je utvrditi koliko je popularan u Aristenetovo doba bio ovaj autor; ukoliko je bio itan, lako je mogue da upravo na njega aludira u titulusu. U literaturi nisam pronaala ovakvu smjelu pretpostavku, ali smatram da je ne smijemo posve odbaciti. Alkifron, Filostrat, Elijan i Lukijan, knji~evnici koji se pojavljuju u Aristenetovoj zbirci kao korespondenti, redom su njegovi uzori; trojica su mu i kolege epistolografi, a etvrti tematski blizak. Oko njihovog identificiranja postoji konsenzus meu znanstvenicima. Meutim, tko mo~e dokazati da i ovaj, nama relativno nebitan i nepoznat autor, nije svojim djelom (mo~da popularnim u Aristenetovo doba) poslu~io kao uzor? Argument da (druge) komediografe Aristenet ne koristi ne mo~emo koristiti pretjerano uvjereno: Alkifron je u svoju zbirku uklju io Menandra kao sugovornika, pa je tako i Aristenet mogao nekog drugog. Dodatno zbunjuje poveznica ovog autora i imena koje se podudara s primateljem sljedeeg pisma: Suda navodi da je komediograf Filonid bio otac drugom komediografu, Nikoharu (v. citat gore). Mo~e li biti slu ajnost da su dva uzastopna primatelja povezana na ovaj na in? Mislim da mogunost da sam na dobrom tragu postoji  mo~da je u Aristenetovo doba postojalo viae popularnih (ili polu-popularnih) ljudi koji su nosili ova imena, pa je Aristenet, postavivai ih ovako blizu, pomogao pri identifikaciji i potvrdio na koga cilja: Filonida i njegovog sina, Nikohara, a pisma mo~da sadr~e citate nekih njihovih (nama nepoznatih) ulomaka.Iako smatram relativno uvjerljivim objaanjenje izbora imena poailjatelja, nisam odlu na gdje smjestiti primateljevo, pa pismo ostaje u kategoriji V. Ep. II, 14   Melita je raaireno ime, tipi no za hetere ( P ela ). Drago spominje stvarnu osobu, ljubavnicu Demetrija Poliorketa, ali mi uvjerljivije djeluje da je rije  o literarnom predloaku. Naime, ime se pojavljuje u mnoatvu knji~evnih djela, meu ostalima ga koriste Alkifron (IV, 13) i Lukijan (Razg. hetera 4), sa uvano je u nekoliko fragmenata izgubljenih komedija (npr. Dioklo), a poznat nam je istoimeni naslov izgubljene Antifanove komedije. Smatram da je ovo ime kategorije II. S imenom primatelja ide te~e; dostupna literatura nije od velike pomoi. Za mogue objaanjenje v. prethodno pismo; pretpostavku poti e u ovom slu aju pristustvo imena poailjateljice u knji~evnoj vrsti kojoj dva autora (mislim na dva poailjatelja) pripadaju, a nije isklju eno ni postojanje istoimene junakinje u izgubljenom djelu tog autora. Ime poailjateljice sljedeeg pisma takoer nalazimo u komedijama; sveukupno gledane, slu ajnosti djeluju kao Aristenetova upute u otkrivanju zagonetnih li nosti. Ipak, kao i u prethodnom slu aju, sve neobi ne podudarnosti ne mogu dokazati. Najvei nedostatak pretpostavke (ato vrijedi i za prethodni slu aj) je ato nisam pronaala sli nu poveznicu korespondenata uzastopnih pisama, pa u i ovo pismo pribrojiti kategoriji V. Ep. II, 15 v  Poailjateljica nam je imenom poznata iz komedija: sa uvani su fragmenti tri Menandrove u kojima se pojavljuje (Samljanka, Eunuh i Ulizica). Uz to, jedna je od Lukijanovih sugovornica (Razg. hetera 8), pa imam uvjerljive razloge pribrojiti na in njezina imenovanja u kategoriju II. Mirina je stvarna osoba (ljubavnica Demetrija Poliorketa, kao i Melita) i est lik knji~evnih djela  nalazimo je u Alkifronovim IV, 5, 10 i 14, Menandrovim komedijama (Zemljoradnik, Mrzovoljnik), Aristofanovoj Lizistrati te fragmentima. Neodlu nost oko svrstavanja imena primateljice (stvarna osoba, lik iz knji~evnog djela ili kategorija V, gdje sam bila prisiljena smjesttiti i sve ovakve ili-ili slu ajeve) dokinuo je komentar o kontekstu u kojem se ime pojavljuje u komediji Georgus; tamo je  vjerojatno da je ~ena ovoga imena udovica . Budui da je tako i u Aristenetovom pismu, priklanjam se ovoj mogunosti. Dakle, pismo je u II. Ep. II, 16   Mirtala se javlja u Razg. hetera 14, a tako se zove i supruga obana Lamona koji pronalazi malog Dafnisa u Longovom romanu. Vjerojatnije je uzor Lukijanova Mirtala: motiv je isti (prekinuta veza s heterom), ali je spol zamijenjen. U Aristenetovom pismu ostavljena hetera navodi ime je zadu~ila bivaeg ljubavnika: popustljiva je prema odnosima s drugim heterama, ljubazna i spremna da mu udovolji kad god ovaj to ~eli, bez la~i i izmotavanja. Lukijan prikazuje sli an odnos iz obrnute perspektive; muakarac je ostavljen jer nije dovoljno bogat, a navodi se ato je sve u inio za nezahvalnu heteru: poklanjao joj je stvari koje si kao mornar nije mogao priuatiti (cipele, pozlaene sandale, parfem, raznu hranu). Da sam ispravno procijenila potvruje i komentar Mazalovog izdanja  navodi se nekoliko posudbi upravo iz Razg. hetera. Nemogue je sa sigurnoau tvrditi, ali primatelj Pamfil mo~da je isti muakarac kojeg u I, 25 na zabavi zavede mlaa sestra njegove ljubavnice (hetere). U svakom slu aju, Filenida (poailjateljica u I, 25) i Mirtala (poailjateljica ovog pisma) dijele istu sudbinu  Filonid ih mijenja drugom ~enom. Ime primatelja se lako mo~e shvatiti kao opisno,  Onaj koji voli sve (~ene) , ato donekle odgovara sadr~aju. Pa~ljivijim promatranjem uvidjela sam da je mo~da Aristenet otiaao i korak dalje. Naime, poailjateljica izra~ava veliku mr~nju i podozrenje prema suparnici i smatra da bi trebala koatati svega etiri obola,  @  . Odreivanjem cijene srozava je na status uli arke, pa mislim da bi, u skladu s tim, ime muakarca trebalo tuma iti podrugljivo, tj.  Onaj koji voli sve i svaata (svakakve ~ene, pa i one jeftine). `to se literarnih izvora ti e, uvjerljiva je mogunost aluzije na bonvivana Pamfila iz Alkifronovog I, 15. Druge mogunosti su (redom po stupnju uvjerljivosti): Razg. hetera 2, komedije (Menandar, Aristofanov Pluto, Eubul, Apolodor (fr.), oskudni fragmenti anonimnih komediografa (Comica Adespota fr. 23 i 25) i sl.), Lukijanov Eunuh, Atenej Sofist (Deipnosophistes), Kalimahov epigram 49. Iako nije sigurno koji je lik poslu~io kao uzor, posudba iz literarnog predloaka je izvjesna, pa pismo pripada u kategoriju II. Ep. II, 17   Imena korespondenata su opisna. Poailjatelj je  Onaj koji eka , tj.  Uporni (), ato odgovara sadr~aju (mladi uporno oblijee oko estite udane ~ene). Tekst pisma pokazuje da sam u pravu jer mu se ~ena obraa re enicom:  & . Ne mo~e biti slu ajnost da je iskoriaten isti glagol (uz malu varijaciju prefiksa). }ena istoimena primateljici pojavljuje se u II, 8. Mogue je da je rije  o istoj; u oba prikaza rije  je o udanim ~enama. Pretraga knji~evnih djela nije dala odgovarajue rjeaenje, pa sam sklona ime tuma iti opisno: , 2. i 3. zna i  dobro poznat ili  zloglasan . Rjeaenje se krije u drugom zna enju  ~ena u pismu upozorava mladia na uzaludnost njegova truda, ali i izra~ava zabrinutost i strah da joj reputacija ne doe u pitanje i da ne doe na zao glas. Ka~e mu:  ne prljaj utaman moj ~ivot , t  x x  . Dakle, pismo pripada u kategoriju IIIb. Ep. II, 18   I ovi su korespondenti opisnih imena, jasno povezanih sa sadr~ajem iznesenom u pismu. Poailjateljevo ime je u sferi vra anja (A  je gatar, prorok, vra ) i odgovara varci kojom su muakarac i hetera oplja kali naivnog zaljubljenog mladia -  vra  je tobo~e naveo heteru da se u mladia zaljubi. Ime primatelja povezujem s odglumljenim zazivima bogova. Naivni mladi smatra da su mu heteru donijeli vra  i bogovi koji su mu zbog molitava na pomoi (, 3. (sjajan, odli an) +  (govoriti, zvati, zazivati (bogove)). Dakle, mladi misli da je dobio heteru za ljubavnicu zbog  Vra a koji je  Dobar u molitvama bogovima . Pismo pripada u kategoriju IIIa. Ep. II, 19   Naravno, prvi Arhiloh koji nam pada na um je slavni pjesnik. Iako je ~ivio mnogo prije vremena na koje gr ki epistolografi uobi ajeno upuuju, postoje indicije da je Aristenet upravo njega imao u vidu. U opisu mladia koji joj zavodi gospodaricu sluakinja ka~e: r         Q  & 1x&  (Odavno te ~eli neki mladi obrastao uvojcima u nje~noj bradi, prikladan& ) Drago pronalazi paralele s Arhilohovim stihovima: P s s x Pr s Pr {  P' Qs, q  y  4 v v u 0 y, s | w, w s. (Ne volim velikog vojskovou ni gizdavog Ni umialjenog zbog kovr a ni obrijanog, Ve nek bude skroman i tankih listova Tko nogama vrsto gazi, srca puno.) Iako sli nost postoji, uvjerio me je tek drugi primjer. Aristenetov opis sjedinjenja glasi: &    P    &  Arhiloh zgodu opisuje upadljivo sli nim rje nikom: & v v s  {  &  (& i prislonili su trbuh na trbuh, Bedro o bedro& ) Ukoliko uzmemo u obzir oba primjera, smatram da je Drago u pravu i da je odli no uo ila podudarnosti. Iako postoji neuobi ajeni odmak u proalost, potrebno je ovu identifikaciju prihvatiti. Identitet primatelja je nemogue na ovaj na in dokazati; od istoimenog je liri ara sa uvano neato jadnih fragmenata (pronaala sam svega 4 retka, a i njima je autorstvo upitno). Meutim, smatra se da je Terpandar  izumio liru sa 7 ~ica i dorsku glazbenu ljestvicu , pa je izbor njega za korespondenta lako dovesti u vezu sa sadr~ajem pisma - mladi ~eni pred vratima svira i pjeva komation (serenadu) i hvali ga se zbog njegove umjeanosti u tome. Dakle, ime slavnog Terpandra je tu kako bi se sferom koju on zastupa (glazba) povezalo korespondente i sadr~aj pisma, na sli an na in kako je povezana Arhilohova prevladavajua sfera djelovanja, stih, posudbom ulomaka njegovih pjesama. Ne smijemo pritom smetnuti s uma da je  glazbeni sadr~aj pisma ve i Arhilohovim imenom najavljen: on je predstavnik jambografije koja je, iako nikad nije bila pjevana, ipak imala glazbenu pratnju. Dodatni je argument za identificiranje to ato su dva pisca bili suvremenici (7. st. pr. n. e. ), ato poja ava  vjerodostojnost njihove komunikacije pismom. Pismo je u kategoriji I. Ep. II, 20 h  Iako ve na prvi pogled  zvone kao opisna (naro ito ime poailjatelja; usp. Alk., I, 7 (oba korespondenta) ili 10 (primatelj)), ne mo~e ih se dovesti u vezu sa sadr~ajem pisma. Okrenula sam se pretrazi literarnih izvora; poailjateljevo ime nije pronaeno. Primatelj bi mogao biti Aristobul iz Kasandrije, suborac Aleksandrov koji je opisao njihov vojni pohod. Budui da je ta tvrdnja teako dokaziva, pismo u ostaviti u V. Ep. II, 21    Poailjateljevo ime jednako je imenu protagonista Efeake pri e, a identifikaciju potvruje citat iz ovog romana pri kraju pisma. Delfida je vjerojatno Lukijanova hetera (usp. Razg. hetera 14; razgovaraju Mirtala i Dorija, ali se Delfida spominje u paragrafu 4), ato potvruje i upotreba Lukijanovog djela kao izvora. Vjerojatno je ovo primjer kategorije II. Ep. II, 22  P Poailjateljevo ime javlja se meu stvarnim li nostima viae puta  npr. jedan Harmid je Platonov ujak, u enik Sokratov, poginuo protiv Trasibula. Mogue ga je povezati s ratnim konotacijama koje ima glagol  u prvo re enici pisma (jer  zna i  ~elja za borbom ili  borba ). esto je u literaturi, npr. lik u romanu Leukipa i Klitofon, u Razg. hetera sugovornik je u 11, a spominje se u 2, u Platonovom Harmidu itd. Konteksti iz Lukijanovih dijaloga ne odgovaraju, a Harmid iz romana Ahileja Tatija donekle da  rije  je o muakarcu koji se zaljubljuje u udanu ~enu, pa je vjerojatno da se ovdje aludira na njega.Ime poailjatelja, meutim, nije objaanjivo na taj na in. Suda spominje istoimenog retora, ali ime se pojavljuje i u komedijama (Platon, Mahon, Kratin), kod Ateneja (Deipnosophistae), Lukijana (Leksifan) itd. Tekst pisma koji nedostaje mo~da je nudio rjeaenje. Pismo sam prisiljena pribojiti kategoriji V. 2.4.2.2. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama KATEGORIJA I I, 5, 22 i II, 19. Ukupan broj: 3. Postotak: 6 %. KATEGORIJA II I, 16, 19, 24, 25, II, 3, 15, 16 i 21. Ukupan broj: 8. Postotak: 16 %. KATEGORIJA III IIIa: I, 7, 8, 14, 15, 18, 20, 21, 23, II, 2, 10 i 18. Ukupan broj: 11. Postotak: 22 %. IIIb: I, 3, 13, 26, II, 8, i 17. Ukupan broj: 5. Postotak: 10 %. IIIc: I, 6, 9, 10, 12, II, 5 i 12. Ukupan broj: 6. Postotak: 12 %. Ukupan broj: 22. Postotak: 44 %. KATEGORIJA IV I, 11 i II, 1. Ukupan broj: 2. Postotak: 4 %. KATEGORIJA V I, 1, 2, 4, 17, 27, 28, II, 4, 6, 7, 9, 11, 13, 14, 20 i 22. Ukupan broj: 15. Postotak: 30 %. 2.4.2.3. Interpretacija rezultata Budui da sam u rezultatima te~ila radije sigurnoj tendenciji distribucije nego (mo~da neto nim) pretpostavkama, zma ajan je broj pisama (15) preostao u kategoriji nerijeaenih slu ajeva, tj. V. Po etno razo arenje zbog te injenice velikim dijelom umanjuje uo avanje da od ukupnog broja tih pisama uvjerljivo rjeaenje postoji za po jednog od sugovornika za njih 8, a za pismo II, 22 i za drugog (rije  je o dvojbi izmeu dva podjednako dobra, tj. jednako dijelom manjkava rjeaenja). Stanje e postati mnogo jasnije nakon razdvajanja korespondenata, tj. pregleda svrstanosti poailjatelja, odnosno primatelja, po kategorijama (v. ni~e). Vidljivo je da je najvei broj pisama po izboru korespondenata pripao meu tzv. opisna (22). Meutim, potrebno je uzeti u obzir da su  obi na opisna imena, tj. ona koja na jednostavan i jasan na in aludiraju na sadr~aj pisma ili neku karakeristiku njegova aktera (zanimanje, obilje~je naravi i sli no) u samo polovini od ukupnog broja pisama ove kategorije (11 primjera). Potkategorije IIIb i IIIc pokazuju mnogo suptilnije na ine tvorbe i neusporedivo vei trud autora te takoer iziskuju veu pa~nju itatelja pri  deaifriranju . Naravno, pritom ima primjera opisnog imenovanja kod kojih autor jednoga od sugovornika povezuje s pismom uo ljivijm, a drugog kompliciranijim na inom (tj. meusobnih kombinacija potkategorija a), b) i c)). Dokazala sam da korespondenti ne moraju biti odabrani iz istih kategorija; mogua je kombinacija opisnog imena (kategorija III) sa stvarnom osobom. Posve sam sigurna da sam barem II, 1 ispravno svrstala u kategoriju IV, a za drugi primjer sam neato manje uvjerena (ali je to rjeaenje bilo najbolje od ponuenih). Razvrstanost pisama iz knjige I i II (odvojeno promatrano) po kategorijama ne pokazuje zna ajna odstupanja. Kako bih dobila ato preciznije podatke, u nastavku u zasebno promotriti svrstanost po kategorijama najprije poailjatelja, zatim primatelja. a) Poailjatelji KATEGORIJA I I, 5, 11,22, II, 1 i 19. Ukupan broj: 5. Postotak: 10 %. KATEGORIJA II I, 16, 19, 24, 25, II, 3, 13, 14, 15, 16, 21 i 22. Ukupan broj: 11. Postotak: 22 %. KATEGORIJA III IIIa: I, 3, 7, 8, 14, 15, 18, 20, 21,23, II, 2, 5, 8, 10, 12 i 18. Ukupan broj: 15. Postotak: 30 %. IIIb: I, 10, 17, 26 i II, 17. Ukupan broj: 4. Postotak: 8 %. IIIc: I, 6, 9, 12, 13 i II, 7. Ukupan broj: 5. Postotak: 10 %. Ukupan broj: 24. Postotak: 48 %. KATEGORIJA V (nerijeaeni slu ajevi) I, 1, 2, 4, 27, 28, II, 4, 6, 9, 11 i 20. Ukupan broj: 10. Postotak: 20 %. Tendencija svrstanosti je ostala otprilike ista, ali su rezultati mnogo precizniji jer je dio primatelja dobio svoje mjesto i prebacio se iz kategorije V. Sukladno tome, manji je postotak pisama u V, a primjeujem da su se ostale kategorije podjednako poveavale, meu njima najmanje kategorija III. Dakle, najbrojniji su Aristenetovi poailjatelji osobe opisnih imena, i to najmanje kompleksne kategorija (IIIa). ak i ukoliko je neko od imena ranije pogreano protuma eno, imena ove kategorije uvjerljivo prednja e, pa se eventualna pogreaka (naravno, ukoliko ne obuhvaa vei broj pisama) mo~e tolerirati. Druga po zastupljenosti je kategorija II, u kojoj su imena posuena iz knji~evnih djela. b) Primatelji KATEGORIJA I I, 5, 22 i II, 19. Ukupan broj: 3. Postotak: 6 %. KATEGORIJA II I, 16, 19, 24, 25, II, 3, 9, 11, 15, 16 i 21. Ukupan broj: 10. Postotak: 20 %. KATEGORIJA III IIIa: I, 1, 7, 8, 11, 13, 14, 15, 18, 20, 21, 23, 26, 27, II, 1, 2, 10 i 18. Ukupan broj: 17. Postotak: 34 %. IIIb: I, 3 i II, 8. Ukupan broj: 2. Postotak: 4 %. IIIc: I, 6, 9, 10, 12, II, 5, 12 i 17. Ukupan broj: 7. Postotak: 14 %. Ukupan broj: 26. Postotak: 52 %. KATEGORIJA V (nerijeeni slu ajevi) I, 2, 4, 17, 28, II, 4, 6, 7, 13, 14, 20 i 22. Ukupan broj: 11. Postotak: 22 %. I u slu aju primatelja otklon od prvih rezultata je otprilike isti, s tim ato postotak kategorije I nije porastao - stvarne li nosti neato eae aalju pisma no ato ih dobivaju. I u slu aju primatelja najzastupljenija je kategorija IIIa, a za njom slijedi, ukoliko su moje analize to ne, potkategorija IIIc. Kad je sugovornik stvarna osoba (Alkifron, Lukijan, Elijan, Filostrat, Arhiloh) Aristenet u tekstu daje dokaz da je upravo na njega mislio. O dvije dodatne potencijalno stvarne osobe (dva komediografa) bilo je ranije govora (usp. analizu primatelja pisama II, 13 i 14), ali je nemogue dokazati je li moj zaklju ak to an. Naravno, glavna smetnja je u ovom slu aju fragmentarna o uvanost Nove komedije i gubitak mnoatva drugih knji~evnih djela; mogue je da je Aristenet uklopio u svoje djelo jasne aluzije na rad dvojice komediografa, ali nam je put zamagljen gubitkom njihova opusa. Nema stvarnih ~ena u ulozi poailjatelja ili primatelja u zbirci. Hetere koje se pojavljuju sam povezala uz njihovo spominjanje u ranijim knji~evnim djelima. Kad je rije  o imenima kategorije II, naj eae je rije  o posudbama iz komedija, Alkifronovih pisama i Lukijanovih dijaloga. I ovu posudbu gotovo redovito prate citati ili aluzije na ulomke iz djela odakle ime potje e. Opisna imena predstavljaju zanimljiv zadatak, gotovo igru s Aristenetovim tekstom. Problemati nih je ostalo nekoliko za koje se pokazalo da s tekstom nemaju nikakve veze. Takve sam pokuaala dovesti u vezu sa sadr~ajem izvora, prvenstveno Alkifronovih pisama, ato nije dalo uspjeha. Sasvim sigurno nisu nasumi na, a mo~da su ostatak posudbe od nekog epistolografa ija pisma nisu doala do nas, a imala su tematsku ili motivsku poveznicu s Aristenetovim pismom. Na ovom mjestu smatram potrebnim istaknuti da sam svojom analizom uspjela dokazati da nije u pravu Zanetto (a s njim se sla~e i Rosenmeyer) kad tvrdi da je Aristenet uobi ajenim dvama tipovima naracije u epistolografiji dodao trei. To nije, jest, ali ne onakav kako ga je on shvatio iznio u svom radu iz 1987. Naime, gr ki epistolografi uobi ajeno: povezuju korespondente s dogaajem iznenesenim u pismu (naj eae se koristi 1. lice izra~avanja jer je jedan od korespondenata akter opisanog dogaaja) ili ne povezuju ih (pismo poailjatelj iznosi kao dogaaj kojemu je tobo~e bio o evidac i iznosi sadr~aj u treemu licu  naracija se pribli~ava naraciji romana ili (danaanje) pripovijetke). U nastavku Zanetto tvrdi da  Aristenet dodaje trei tip, u kojemu pismo do~ivljavamo kao narratio u 3. licu iji kontekst se ne ti e ni na koji na in iskustva ili identiteta poailjatelja ili primatelja i dodaje da u tom tipu  imena poailjatelja i primatelja ne dopuataju etimoloaku interpretaciju koja ih povezuje na bilo koji na in s kontekstom pri e . Rosenmeyer se sla~e te navodi I, 10 kao karakteristi an primjer te kategorije, navodei joa neke (I, 6, 11, 27 itd.). Pisma u kojima je sadr~aj iznesen u 3. licu i u kojima korespondenti nisu ujedno i akteri su redom: I, 6, 10, 11 i 27 te II, 7, 20 i 22. Od navedenih sam vezu sa sadr~ajem pronaala i argumentirala za oba korespondenta u I, 6 i 10 (IIIc), za poailjatelja u II, 7 (IIIc) i donekle uvjerljivo za primatelja u I, 27. Nema sumnje ni da je poailjatelj pisma I, 11 Filostrat  pisac nipoato nije nasumi no odabran i uba en u titulus jer u tijelu pisma pronalazimo citat iz njegova djela. Od gore navedenih pisama jedino su se korespondenti iz II, 20 i 22 oduprli bilo kakvoj poveznici s tekstom pisma, a u slu aju II, 20 sam prili no uvjerena da je rije  o korespondentima koji su bili preuzeti iz druge zbirke. Teza o nasumi nom Aristenetovom izboru bilo kojeg konstitutivnog elementa zbirke djeluje mi posve nevjerojatno i neuvjerljivo. 2.4.3. Imenovanja korespondenata u Alkifronovim pismima 2.4.3.1. Analiza imenovanja Pisma hetera na inom imenovanja korespondenata odska u od ostalih. Kako bi rezultati bili ato precizniji, najprije u iznijeti podatke koji se ti u itave zbirke, a zatim se fokusirati na odabranih 25 pisama (19 iz IV i fr. 5 uz izbor joa 5 iz ostalih knjiga). Knjiga I: Od ukupnog broja pisama (22) sva osim jednog (9) imaju korespondente ija su imena opisne vrste i odgovaraju zanatu njihovih nositelja ili opisanoj zgodi. Imena sadr~e poveznice s morem (npr. bojom u 3, 11 i 12 ili s valovima u imenu poailjatelja u 17), vremenskim prilikama ( esto nepogodama), plovidbom i upravljanjem (npr. poailjatelj u 13 i 21), ribarskim brodovima i njihovim dijelovima (primatelj u 15), ribarenjem i za njega potrebnim osobinama (hrabrost u imenu primatelja u 11 i poailjatelja u 12, ljubav prema izazovima u imenu poailjatelja u 13 ili valovima  primatelj u 21), ribarskim alatima, ribama (poailjatelj u 10), obalama i lukama (primatelj u 20) ili morskim bo~anstvima (primateljica pisma 4 je Tritonida (dosl. Tritonova ki), a 8 je Glauka; aludira se na poveznicu s modrozelenom bojom mo~da istoimenu Nereidu. I u 9 je poailjatelj imenovan sli no kao prethodni primjeri, ali primatelj, w nije vezan uz sferu mora;  (vrabac) nije morska ptica (o ekivali bismo npr. galeba). Rjeaenje nam daje sadr~aj pisma - primatelj nije ribar, ve parazit, a vrabac me u kontekstu parazita asocira na  Onoga tko kupi sitne mrvice . Dakle, i to je ime opisno, ali je druga ijih konotacija od ostalih u ovoj knjizi jer je primatelj pripadnik druge sfere. Knjiga II: Od ukupnog broja pisama (39) korespondenti njih veine (23 primjera) odgovaraju sferi kojoj pripadaju ili opisanoj zgodi. Tipi ne sastavnice njihovih imena potje u iz svijeta prirode (brda (poailjatelj u 26), izvori (primatelj u 17), liae (poailjatelj u 13), stabla ili grane (poailjatelj u 20), auma (poailjatelj u 17 i 18), cvijee (primatelj u 26) i sli no), neke i preciznije odreene (kukuruz u imenu poailjatelja u 12, smokve u 20, aeva u imenu primatelja 23 ili ma~uran u 35). esto su vezane uz tipi ne poslove seoskog ovjeka: vinogradarstvo i potrebna oprema (primatelj u 12), ~etva (poailjatelj u 15), uzgoj ~ivotinja (ovce, janjad, telad (primatelji u 3 i 21). Postoji i aluzija na zabavu i odmor od teakog ~ivota: ime primatelja u 15 povezano je s pijenjem vina. Takvi su korespondenti sljedeih pisama: II, 3, 4, 11, 12, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 29, 33, 35, 36, 37, 38, 39. Tom broju treba dodati  kombinirane korespondente, tj. one od kojih jedan aludira na seosku sferu, a drugi na sadr~aj pisma - takvih je 10. Navest u neke primjere. U 8 poailjatelj  seoskog imena (w) piae supruzi, Hroniji (w); njezino ime povezujem s w (dugo ostajati, vrijeme provoditi), a motiv pisma je nezadovoljstvo mu~a zbog njezinog odmetanja od seoskog na ina ~ivota i boravka u gradu. Primatelj pisma 13 takoer nema  seosko ime, a razlog je njegova ~elja za vojni kim zanimanjem: zove se, sukladno tome,  Odva~ni (w). Primjeri sli ni tim su korespondenti pisama 6, 7, 10, 14 (primateljica je brbljava hetera), 27, 28, 31 i 32. Od navedenih, samo je u zadnjem slu aju ime poailjatelja ono koje nije  seosko - parazit se prikladno zove q ( eljust). Dakle, korespondenata kojima su imena opisna je u ovoj knjizi ukupno ak 33. Jedini primjer imenovanja prema stvarnim osobama je 9: rije  je o Pratinu i Epigonu, slavnim glazbenicima. Pa~ljivijim promatranjem primjeujem zanimljiv postupak: slavni glazbenici su odabrani kako bi njihova imena bila prepoznatljiva itatelju, ali su istovremeno i vrsto povezana sa sadr~ajem pisma - sto ar svira svom krdu koje, ini mu se, u~iva u glazbi. Drugim rije ima, korespondenti sferom svoga djelovanja (glazba) anticipiraju sadr~aj pisma (usp. sli an primjer u Aristenetovom II, 19). Pisma koja su ostala meu nerijeaenima su: 1 (nema titulus), 2 ( q; imena nisu u vezi sa sadr~ajem i nisam uspjela, niti uz pomo literature, saznati tko su ukoliko je rije  o stvarnim osobama), 5 (samo je primatelj nejasan), 30 i 34 (primateljevo ime je u jasnoj vezi sa sadr~ajem pisma, a poailjateljevo se ne javlja nigdje drugdje i nema opisno zna enje). Knjiga III: Imena korespondenata  zvone kao izmialjena i skovana za prigodu. Od ukupnog broja pisama (42) ak 41 pripada u opisna imena, vezana ili uz aktivnosti i osobine tipi ne za parazite ili za zgodu opisanu u pismu. Sadr~e poveznice s obrocima ili njihovim o ekivanjem (npr. primatelj u 13), vrstama jela (juha u imenu primatelja pisma 3, kola  (kruh) od maslina u 6), pojedinim namirnicama (meso (primatelj u 15), bijeli luk (poailjatelji pisama u 25 i 26) i bosiljak (primatelj u 37)), loaim prehrambenim navikama poput pre~deravanja (vrlo esta aluzija, npr. primatelj u 7, poailjatelj u 14, oba korespondenta u 8), pijenja previae vina (poailjatelj u 45), pretjerano velikih zalogaja (poailjatelj u 24), gutanja nepro~vakane hrane (primatelj u 23), sjedenja s laktovima na stolu (poailjatelj u 29) ili drijeme~a za stolom nakon obroka (primatelj u 24). Zanimljivo, postoji i primjer, kako iz imena djeluje, vegetarijanca  poailjatelj pisma 41 je q (q je povre, tj. zelje). Vrlo je mogue da je po etni dojam pogreaan; pismo je nepotpuno (sa uvan je samo dio prve re enice), a uvod sadr~i kletvu; dr~im vjerojatnijim da je ovaj parazit nesretan jer je na nekoj gozbi bio prinuen jesti samo povre. Dva pisma imaju opisne, ali razli ito stvorene korespondente: primatelj pisma 30 pripada u sferu parazita openito, dok ime poailjatelja (ironi no) opisuje sadr~aj (w je  veseo zbog loaeg brijanja kod nespretnog brija a), a u pismu 38 je situacija obrnuta, ime primatelja opisuje sadr~aj pisma (w bi zna ilo  Izgladnjelom , a upravo se gladi pribojava parazit kojemu je raniji gostoprimac preminuo, pa je sad na skrbi njegovog akrtog sina). U 39 nisam uspjela odgonetnuti primatelja;  opisno objaanjenje ( Dobar savjetnik ) ne odgovara sadr~aju. Knjiga IV: Nema ni traga duga kim i vidno ne-stvarnim imenima poput kovanica iz titulusa u III; dapa e, nijedno od imena nije opisno. 6 pisama ima za korespondente stvarne osobe (IV, 1, 11, 16, 17, 18 i 19), tri mijeaane korespondente (IV, 3, 4 i 5; poailjatelj svih je ista osoba, Bakhida (lik iz komedija), a primatelji su stvarne osobe, Hiperid, Frina i Mirina). Ova tri referiraju se na isti stvarni dogaaj, Frinino suenje. U treu vrstu sam izdvojila tri pisma u kojima su jedan ili oba korespondenta i historijske li nosti i likovi u knji~evnim djelima, pa je nemogue odrediti koju je od njih Alkifron imao na umu. U IV, 2 i 6 poailjateljice mogu biti ili iz komedije ili stvarne hetere (Glikera i Taida), dok su primateljice likovi iz komedija (Bakhida i Tetala). U treem primjeru (IV, 7) i poailjateljica i primatelj mogu biti ili stvarni ljudi ili likovi knji~evnih djela (Eutidem je stvarna li nost, ali i lik u Platonovom istoimenom djelu). U preostalih 8 slu ajeva nemogue je ikako odrediti ili primatelja (u IV, 7 znamo barem da je poailjateljica Taida, ili stvarna hetera ili lik iz komedije, u 10 Mirina, stvarna hetera, a u 12 Leaina, ili stvarna hetera ili sugovornica iz Razg. hetera 5) ili poailjatelja (u IV, 14 je primatelj Bakhida, lik iz komedija) ili oboje (tako u 8, 9, 15 i fr. 5). Zbirka sadr~i pisma u kojima korespondenti ~ele promijeniti zanimanje i sferu djelovanja. Umetanjem takvih autor vjerojatno ~eli meusobno povezati pisma razli ite prevladavajue tematike i pokazati da su knjige zamialjene kao cjelina, tj. zbirka. Takva su pisma I, 9 (ribar ~eli biti parazit; veza knjiga I i III), II, 4 (farmer ~eli u ribare; poveznica knjiga II i I) i III, 34 (parazit pokuaava postati zemljoradnik; poveznica knjiga III i II). Osim atmosfere ovih pisama (jasno anticipira krah ~elje i povratak na prethodno stanje) i samo imenovanje pokazuje da transformacija nee uspjeti  primjeujem da u sva tri slu aja kojima se sfere povezuju, imenovanje ostaje vezano uz prvotnu sferu. Meu ostalim primjerima pokuaaja  odmetanja uo ila sam da je druga iji postupak u II, 13  mladi seoskog porijekla ~eli u vojnike, a ime mu je w ( Odva~ni ), pa na prvi pogled djeluje kao da on uspijeva postati neato drugo nego ato mu je porijeklo predvidjelo. Meutim, njegovo ime mo~da tek opisuje smjelost da ode u vojnike, kao i maj in stav da u toj svojoj odlu nosti mladi pretjeruje i izaziva nevolju (majka ga upozorava na opasnosti). Vrlo vjerojatno je i ovu promjenu Alkifron zamislio kao neprovedivu. Sli no je i ~elja ribara u I, 8 da ode u pirate ve na prvi pogled osuena na propast (ribar nosi ribarsko ime). Primjer prelaska u loaije je III, 25: neki Polibije je, stjecajem ~ivotnih okolnosti, postao parazit i sad mu je ime  Onaj koji njuai bijeli luk . U ovom slu aju ime ostavlja malo mjesta nadi u povratni put. Knig primjeuje i drugu, vrlo va~nu funkciju, koju svojim maatarijama o boljem ~ivotu i preuzimanju novih identiteta ostvaruju akteri: kao ato je zbirka Alkifronov ogled u stvaranju likova i svakodnevica, umjetni ka ethopoieia, i njegovi akteri se okuaavaju u istome kad zamialjaju ~ivote drugih, po njihovom mialjenju sretnijih, ljudi. `to se ti e imenovanja korespondenata koji mijenjaju ~ivotne navike, autor esto imenima opisuje njihov prijestup. Primatelj pisma I, 6 je  Odlunjali ili  Sudbinom odba eni , a II, 8 je  Zavedeni ; oba su zastranili u odnose s heterama. Ipak, to nije slu aj sa svima; neka pisma (npr. I, 21 ili II, 22) opisuju vrlo sli ne pogreake, a imena po initelja ostaju u sferi zanimanja i  kaste kojoj pripadaju, pa smatram moguim da je Alkifron u tim slu ajevima ~elio itatelju pobuditi nadu da e ti korespondenti na vrijeme uvidjeti ato stavljaju na kocku te da e se vratiti uobi ajenom ~ivotu. Najzanimljivijim mi se ini imenovanje u III, 19: parazit Py ( Samozvani ili  Nezvani ) opisuje kako je bio na zabavi na kojoj su se prisutni ugledni filozofi pod utjecajem alkohola razularili i osramotili. Suprotno ostalim pismima, u ovom su slu aju ugledni gosti  partibrejkeri vrijedni ruganja (hr u, ~deru i mokre pred ostalima), a ne paraziti. Ovaj nije bio predmetom sprdnje kao ato Alkifronovi paraziti ina e na zabavama jesu, stoga je i njegovo ime moglo biti neutralnije, manje podrugljivo. 2.4.3.2. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama a) Cijela zbirka Od 123 pisma u kategoriju I (korespondenti su stvarne li nosti) pripada samo njih 7 (oko 5,5 %). Ako korespondente promatramo zasebno, stvarne li nosti su poailjatelji 7 pisama, mo~da i joa etiri, a primatelji u 6, mo~da i joa jednom. U kategoriju II nije pripalo niti jedno pismo ako im promatramo oba korespondenta. Knji~evni lik je poailjatelj etiri pisma, mo~da i joa etiri, a primatelj tri pisma, mo~da joa dva. U kategoriju III pripalo je najviae primjera, ukupno ak 96 (oko 78 %): cijela knjiga I (22 pisma), 33 (od 39) primjera iz II i svi sem jednog iz III (41 od 42). Korespondenti Pisama hetera nikad nisu ove vrste. U kategoriju IV (mjeaovita kategorija) pripala su tri pisma (oko 2,5 %). Kategoriji V pripadaju preostala pisma, njih 17 (oko 14 %). Za 6 je nemogue odrediti oba korespondenta (to su: II, 1 (nema titulus), II, 2, IV, 8, 9, 15 i fr. 5), za njih 8 po jednoga (II, 5, 30 i 34 te III, 39 i IV, 7, 10, 12 i 14), u tri pisma poailjatelji ili primatelji mogu biti ili stvarne li nosti ili knji~evni likovi, pa bi o tome ovisili njihovo svrstavanje u neku od prethodnih kategorija. Posebnim primjerom smatram II, 9  korespondenti su stvarni slavni glazbenici, a njihova slava najavljuje  glazbeni sadr~aj pisma. Kako bih pokuaala dobiti precizniju sliku tendencije zbirke, razdvojit u i svrstati zasebno imenovanja najprije poailjatelja, zatim primatelja. Poailjatelji: KATEGORIJA I Ukupan broj: 8. Postotak: oko 6,5 %. KATEGORIJA II Ukupan broj: 3. Postotak: oko 2,5 %. KATEGORIJA III Ukupan broj: 97. Postotak: oko 79 %. KATEGORIJA V Ukupan broj: 15. Postotak: 12 %. Primatelji: KATEGORIJA I Ukupan broj: 10. Postotak: 8 %. KATEGORIJA II Ukupan broj: 3. Postotak: oko 2,5 %. KATEGORIJA III Ukupan broj: 96. Postotak: 78 %. KATEGORIJA V Ukupan broj: 14. Postotak: oko 11,5 %. Zaklju imo: apsolutnu prevlast u zbirci imaju opisna imena, a pribli~no isti postotak (78 i 79 %) tako imenovanih korespondenata aalje i prima pisma. Slijedi kategorija nerijeaenih slu ajeva (V), zatim stvarne li nosti te na kraju, kao najmanje zastupljena, kategorija literarnih imena. Za dio pisama iz kategorije V imam rjeaenje, ali postoji dvojba izmeu dvije mogunosti, u svim slu ajevima izmeu kategorija I i II. Drugim rije ima, kategorija III ima kona ne rezultate, a prve dvije kategorije su eventualno mogle porasti za nekoliko postotaka da sam se odlu ila za jednu od opcija. b) Erotska pisma Izdvojimo sad pisma ljubavne i/ili erotske tematike, kako bismo dobili cjelovitu sliku stanja u pismima bliskima Aristenetovim. Distribucija je ovakva: KATEGORIJA I (stvarne osobe) IV, 1, 11, 16, 17, 18 i 19. Ukupan broj: 6. Postotak: 24 %. KATEGORIJA III (opisna imena) I, 11, 16 i 22; II, 6 i III, 31. Ukupan broj: 5. Postotak: 20 %. KATEGORIJA IV (korespondenti mjeovite vrste) IV, 2, 6 i 7. Ukupan broj: 3. Postotak: 12 %. KATEGORIJA V (posebni slu ajevi) 11 pisama iz knjige IV (za veinu je nemogue odrediti kojoj bi prethodnoj kategoriji pripadali, ali znamo da to nije III). Postotak: 44 %. Budui da je jako velik postotak pisama ostao u kategoriji V, napravit u zasebne analize prema poiljateljima, tj. primateljima. Poiljatelji: KATEGORIJA I IV, 1, 10, 11, 16, 17, 18 i 19. Ukupno: 7. Postotak: 28 %. KATEGORIJA II IV, 3, 4 i 5. Ukupno: 3. Postotak: 12 %. KATEGORIJA III I, 11, 16 i 22; II, 6 i III, 31. Ukupno: 5. Postotak: 20 %. KATEGORIJA V IV, 2, 6, 7, 8, 9, 12, 13, 14, 15 i 20. Ukupno: 10. Postotak: 40 %. Primatelji: KATEGORIJA I IV, 1, 3, 4, 5, 10, 11, 16, 17, 18 i 19. Ukupno: 10. Postotak: 40 %. KATEGORIJA II IV, 2, 6 i 14. Ukupno: 3. Postotak: 12 %. KATEGORIJA III I, 11, 16 i 22; II, 6 i III, 31. Ukupno: 5. Postotak: 20 %. KATEGORIJA V IV, 7, 8, 9, 12, 13, 15 i 20. Ukupno: 7. Postotak: 28 %. Iz ovih podataka je vidljivo sljedee: veina (definiranih) poailjatelja i primatelja u promatranim pismima su stvarne osobe (mnogo vei postotak u slu aju primatelja), druga kategorija po zastupljenosti je III; utjecaj je to pribrojenih pisama iz knjiga I, II i III jer knjiga IV nema opisnih imena, na~alost, velik dio pisama mora ostati nesvrstan (prvenstveno zbog pojave korespondenata koji su ili stvarni ljudi ili literarni likovi, a nemamo mogunosti bezrezervno utvrditi tko je od njih Alkifronu bio predlo~ak). Podaci e sada biti stavljeni u kontekst, tj. usporeeni s rezultatima ovakve analize Aristenetove i Filostratove zbirke. 2.4.4. Imenovanje korespondenata u Filostratovim pismima 2.4.4.1. Analiza imenovanja 21 pismo adresirano je jednostavno i akrto  de ku (): 1, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 11, 13, 14, 15, 16, 17, 24, 27, 46, 56, 57, 58 i 64. Dakle, za njih saznajemo samo spol i dob primatelja (mlai muakarac). U titulusu pisma 48 saznajemo da su korespondenti u prijateljskoj vezi (adresirano je  ), primatelj pisma 18 je bosonog ( ), a onome u pismu 19 saznajemo zanimanje: muaka je prostitutka ( ). 23 pisma su  ~eni (): 2, 6, 12, 20, 21, 22, 23, 25, 26, 28, 29, 31, 34, 35, 36, 39, 47, 50, 54, 55, 59, 61 i 63. Sli no kao u slu aju primatelja, time je definiran spol, a isklju ena jedino posve mlada dob primateljica. Gornjem broju treba pridodati primateljice koje su nepromijenjene u uzastopnim pismima, pa su ozna ene dativima zna enja  istoj ( P): 32, 33, 37 i 62. Pismo 53 adresirano je jednako neodreeno ( ), primateljici pisma 30 iz titulusa saznajemo bra ni status ( Q), a onima iz 38 i 60 zanimanja; prva je prostitutka ( ), a druga iznajmljiva ica soba ( ). Sva navedena pisma su ljubavne tematike. U preostalima je primatelj imenovan: imenovanim muakarcima je upueno 14 (41, 42, 43, 45, 49, 52, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71 i 72 (72 ima dva primatelja)), a ~enama 4 (40, 44, 51 i 73). Nijedno nema ljubavnu tematiku, a veina ni formom ne nalikuje pismu. Ep. 40  Benner i Fobes prate rukopis Kayserova izdanja i ne nude objaanjenje imenovanja. Izdanje Musurusa ponavlja primateljicu prethodnog pisma (39):  P. U dodatnoj literaturi nisam pronaala o kome bi moglo biti rije , pa pismo pripada u kategoriju V. Ep. 41 } Ni za ovo osobno ime nisam pronaala pomo pri identifikaciji; pismo pripada u V. Ep. 42  Titulusi se razlikuju od izdanja do izdanja; Musurus ponavlja prethodnog primatelja (v. 41). Ukoliko prihvatimo navedenog primatelja, velika je mogunost da je on stvarna osoba, sofist koji je bio Filostratov rival. Tu mogunost potvruje neprijateljski ton ovoga pisma i pisama u kojima se primatelj ponavlja (to su 65 i 69). Kategorija I. Ep. 43  Primatelja Musurus opet ponavlja (v. 41), a Kayser nudi ovo ime. Podatke o identitetu nisam pronaala, pa je i ovo primjer kategorije V. Ep. 44, 45, 49, 51 i 52 Nejasno - kategorija V. Ep. 65  Vidi Ep. 42 - kategorija I. Ep. 66 w Nejasno - kategorija V. Ep. 67 u Mogunost da je rije  o slavnom istoimenom glumcu djeluje vea ukoliko uzmemo u obzir tekst samog pisma; spominje se drugi glumac i pohvaljuje njegovo umijee. Dakle, pismo je u kategoriji I. Ep. 68 u Mogue da je ovaj muakarac spomenut u Filostratovim }ivotima sofista, pa pismo pribrajam kategoriji I. Ep. 69  Vidi Ep. 42 - kategorija I. Ep. 70  v w Nejasno - kategorija V. Ep. 71  I za ovaj titulus postoji nekoliko varijanti; Musurus navodi krau, 1. U oba slu aja je nejasno tko je u pitanju, pa je pismo u kategoriji V. Ep. 72 w Mogue je da je rije  o Marku Aureliju Antoninu, zvanom Karakala, koji je likvidirao svoga brata 212. godine i zavladao Carstvom (v. ni~e). Ukoliko prihvatimo to tuma enje, pismo je kategorije I. Ep. 73 w  Primateljica je Julija Domna (170-217), porijeklom iz Sirije, supruga cara Septimija Severa, majka Karakale i Gete. Pismo je kategorije I. 2.4.4.2. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Kao ato je re eno, imenovanih je samo 18 pisama: 40, 41, 42, 43, 44, 45, 49, 51, 52, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72 i 73 (pismo 72 ima dva imenovana primatelja). KATEGORIJA I 42, 65, 67, 68, 69, 72 i 73. Ukupan broj: 7. KATEGORIJA V 40, 41, 43, 44, 45, 49, 51, 52, 66, 70 i 71. Ukupan broj: 11. 2.4.5. Zaklju ak: osvrt na specifi nosti Aristenetovih pisama a) Aristenet i Alkifron U Alkifronovoj zbirci uo avamo ogromnu prevlast korespondenata opisnih imena (kategorija III), ali je problem pri usporedbi njihov potpuni izostanak u IV. Teako je objasniti taj autorov postupak. Izborom korespondenata ta pisma postaju konkretnija, djeluju stvarnija od onih u kojima su korespondenti opisnih imena, usko vezanih za osobine posla kojim se bave. I na ovaj na in knjiga IV postaje  knjiga u knjizi . Iako je analiza pokazala da i u Aristenetovoj zbirci prednja i kategorija III, njegova imena u velikom broju slu ajeva stvorena su na kompleksniji na in. Alkifron imena povezuje sa zanimanjem i openitijim okolnostima ~ivota, rjee s opisanom zgodom. Unutar svake od knjiga I, II i III bismo u veini pisama mogli zamijeniti korespondente, a oni bi i dalje odgovarali opisanim zgodama; opis teakoa ribarskog ~ivota (I, 2) aalje  {, ali je taj isti sadr~aj mogao razmijeniti par koresponedanta iz veine pisama knjige I. Alkifron zahvaa u ~ivote ljudi definiranih zanimanja i cilj je njegova prikaza druga iji nego Aristenetov; drugi autor ne vodi ra una o zanimanjima svojih aktera i korepondenata i esto (osim za hetere) ne razaznajemo ime zarauju za ~ivot. Kad Aristenetov ribar (imenovan na Alkifronov na in) lovi ribu (I, 7) ne znamo je li profesionalac ili samo ~eli uloviti ve eru, kao ato ne znamo ni u~iva li njegov konjanik (I, 8) samo u dragom hobiju. Naravno, iznimaka ima: u I, 20 poailjatelj definiran je kao uvar zatvora, umjetnici Panareti ime otkriva zanimanje (I, 26), kao i slikaru u I, 10. Meutim, svi Aristenetovi takvi primjeri su (neki viae, a neki manje) istovremeno i povezani sa sadr~ajem pisma  zgoda u I, 20 ironizira uvarevo zanimanje ( uvara je vlastita supruga prevarila pred nosom), Panaretino umijee pantomime se u pismu i opisuje, a slikarova vjeatina uzrok je nesretnog zaljubljenja u naslikanu djevojku. Veza i sa sadr~ajem, a ne samo sferom u kojoj se opisana zgoda dogodila (svijet ribara, seljaka ili parazita i tipi ni problemi i (rijetko) sitna zadovoljstva uz taj svijet vezana) postoji i u nekim Alkifronovim pismima  poailjatelj imena T je zadovoljan ato se vrijeme proljepaalo nakon oluje (I, 1), ~ena piae razbludnom mu~u kojeg je sudbina bacila meu hetere, , Eutihobolu (Py), a sin iz selja ke obitelji ~eli u vojnike, od ega ga pismom odgovara majka (II, 13 je adresirano w; ovaj primjer je neato bli~i Aristenetovim postupcima, jer se aludira i na karakternu osobinu i na ime koje bi vojnik u Alkifronovom djelu dobio da postoje neka Pisma vojnika). Ipak, poveznica imena sa sadr~ajem za njegovu zbirku je netipi na, dok je Aristenet skloniji imenima koja sadr~aj anticipiraju. Uo ila sam i da su Alkifronovi korespondenti ove kategorije uvijek IIIa (veza sa zanimanjem ili (rjee) sadr~ajem pisma), nikad b i c; Aristenet svoja imena dr~i bli~e sadr~ajima pisama, ali se oko njih i viae trudi. Pritom su najzanimljiviji primjeri IIIc, u kojima itatelja izaziva na igru skriva a i detaljno ispitivanje sadr~aja pisma u potrazi za poveznicom s odabranim imenom. Ovakvih izazova itatelju Alkifronova zbirka ne nudi. Velika je razlika u imenovanju hetera: dok Alkifronove uope ne nose opisna imena, Aristenetove ponekad da ( u I, 14 ,  i  u I, 18 te  u II, 1 anticipiraju sadr~aje koji slijede u pismu). Na~alost, uza sav ulo~eni trud, prili no zastupljena je kategorija V (nerijeaeni slu ajevi), pa u se u nastavku interpretacije fokusirati na rezultate koje sam dobila zasebno svrstavajui poailjatelje, odnosno primatelje u obje zbirke (najprije nudim analizu cijele Alkifronove zbirke, a neato ni~e u promatrati samo odabrana pisma). Usporedba imenovanja poailjatelja (cijele zbirke): Oba autora za poailjatelje najradije biraju opisna imena. U Alkifronovoj zbirci postotak takvih imena je vei (79 naspram 48% u Aristenetovoj), ali pritom treba uo iti da su svi Alkifronovi poailjatelji tip IIIa, dok su kod Aristeneta zastupljene i potkategorije IIIb i c (s tim ato ipak prednja e oni tipa III). Idua kategorija po zastupljenosti u Alkifronovoj zbirci je V (12 %), a znamo da etiri pisma iz te kategorije ima ili/ili situaciju (imena poailjatelja su ili stvarna imena ili imena knji~evnih likova). Kako bih provjerila naoko obrnutu tendenciju zbirki kad su u pitanju kategorije I i II, izra unala sam maksimalne vrijednosti te dvije kategorije u Alkifronovom slu aju pribrojivai ili/ili pisma sad kategoriji I, sad II. Rezultat je ostao nepromijenjen  u oba slu aja redoslijed je kod Alkifrona I pa II, a kod Aristeneta II pa I (u njegovom slu aju prevlast je uvjerljiva; 22 % od ukupnog broja pisama je u II, a samo 10 % u I). Razlika je lako objaanjiva: upravo je Alkifronova zbirka i njegov dijapazon iskoriatenih imena najzastupljeniji Aristenetov izvor i uzor pri postupcima imenovanja. Usporedba imenovanja primatelja (cijele zbirke): Ista kategorija (III) prednja i i pri imenovanju primatelja u obje zbirke; ponovno je postotak mnogo vei u Alkifronovoj te ni primatelja nema tipa IIIb i c. I primatelji su kod Alkifrona mnogo eae stvarni ljudi nego knji~evni likovi, a Aristenetovi obrnuto. Kao ato je najavljeno, sljedea usporedba promatra Aristenetova pisma naspram 25 tematski odgovarajuih Alkifronovih. Budui da pri analizi oba korespondenta prevelik broj pisama ostaje nesvrstan (u Alkifronovom slu aju 44 %), izlo~it u interpretaciju podataka dobivenih razdvajanjem poailjatelja i primatelja. Usporedba imenovanja poailjatelja (Aristenetova i tematski odgovarajua Alkifronova): Na~alost, postotak Alkifronovih pisama koja ostaju u kategoriji V je i dalje jako visok (40 %). Budui da je sada ukupni broj pisama mnogo manji, etiri ranije spomenuta pisma s ili/ili poailjateljima (mogu biti ili kategorija I ili II) ja e utje u na distribuciji kad ih pribrojimo sad prvoj, sad drugoj kategoriji (tra~im maksimalne mogue vrijednosti), ali ne u tolikoj mjeri da preokrenu redoslijed. Dakle, iza kategorije V u Alkifronovoj zbirci slijedi I, a zatim ili III (20 %) ili II (samo ukoliko bismo sva nesvrstana pisma iz V pribrojili toj kategoriji). Aristenetovi poailjatelji su, kako je ranije re eno, naj eae kategorije III, slijedi II, a I je najmalobrojnija primjerima. Uzro nici ove razlike su navedeni: u pismima erotske tematike Alkifron veinom ne koristi opisna imena (IV uope, a pet dodanih pisama nije dovoljno da bi se preokrenuo trend), a Aristenet ima vei postotak II dijelom i zato ato rado posuuje Alkifronova imena. Usporedba imenovanja primatelja (Aristenetova i tematski odgovarajua Alkifronova): Uo avamo sli ne, pa i izra~enije razlike: ak 40 % Alkifronovih primatelja su stvarne osobe, a samo 6 % Aristenetovih. Sukladno o ekivanom, Aristenetovi primatelji su eae literarni likovi nego Alkifronovi (v. objaanjenje ranije), a apsolutno prednja e primatelji opisnih imena (u III je 52 % njegovih pisama naspram 20 % Alkifronovih). Kako bih itatelju iz mnoatva navedenih podataka izdvojila kratak i jasan uvid u tipi ne na ine imenovanja dvojice autora, prila~em pregled najva~nijih sli nosti i razlika. Sli nosti: ukoliko promatramo obje zbirke u cijelosti, tendencija je ista: prednja e korespondenti kategorije III, obje zbirke mogu imati korespondente ija su imena iz razli itih kategorija, na~alost, obje zbirke sadr~e korespondente koje nisam uspjela svrstati. Razlike: Alkifronova zbirka nema primjere bri~ljivije odabranih i te~e objaanjivih opisnih imena (moje potkategorije IIIb i IIIc), Alkifron pri izboru opisnih imena eae bira aluzije na sferu (zanimanje korespondenata) nego direktne poveznice sa sadr~ajem, a Aristenet postupa suprotno  njemu odreenja zanimanja korespondenata (iznimka: hetere) nisu toliko va~na (unutar zbirke pisma nisu grupirana po sli nom principu), u slu aju kombiniranih korespondenata Aristenet sparuje stvarno ime s opisnim (sigurno II, 1 i vjerojatno I, 11), a Alkifron ime knji~evnih likova sa stvarnim osobama (IV, 3, 4 i 5), Aristenetovi korespondenti su mnogo eae nego Alkifronovi preuzeti iz knji~evnih djela (dijelom objaanjivo time ato prvi rado i esto imitira drugoga): ovo vrijedi u slu aju promatranih 25 Alkifronovih pisama erotske tematike, a joa i viae kad promatramo cijelu zbirku, Alkifron (sukladno navodu pod 4.) eae od Aristeneta bira stvarne osobe, za sli nu tematiku (erotika) pisci biraju razli ite korespondente: Aristenet daje prednost opisnim imenima, zatim likovima iz knji~evnih predlo~aka, a tek u malom broju pisama koristi stvarne osobe, dok Alkifron preferira stvarne osobe, zatim opisna imena te u malom broju likove drugih autora. b) Aristenet i Filostrat Velike su razlike u imenovanju izmeu Aristenetove i Filostratove zbirke; gotovo da ih nema smisla usporeivati. veina istra~iva a Aristenetove tituluse smatra autenti nim autorovim doprinosom, dok su Filostratovi vjerojatno naknadna interpolacija, Filostratova zbirka ne nudi informacije o poailjatelju, primatelji su imenovani samo u 18 pisama (u Aristenetovoj zbirci u njih 48; samo I, 2 i II, 6 nemaju tituluse, ali se u II, 6 on mo~e nadoknaditi iz teksta pisma) i Filostratova vjerojatno uope ne sadr~i primjere kategorija II i III. 2.5. EROTIKA 2.5.1. Uvod; definiranje cilja istra~ivanja Budui da je sredianja tema svih pisama Aristenetove zbirke ljubav (ili, preciznije, strast) izmeu aktera pisama, prikazi erotike i seksualnosti su svakako njihov o ekivani sastavni element. Ve pri povranom ia itavanju pisama primjeujemo vrlo razli ite razine eksplicitnosti koje Aristenet u pismima ispoljava: neka sadr~e posve nevine opise i tijela i kontakata, dok druga nude naznake golotinje ili neato pikantniji sadr~aj. Zajedni ka im je karakteristika ipak poprili na stidljivost pisca. Naime, opisi tijela zadr~avanju se naj eae na ionako vidljivim karakteristikama (konvencionalni opisi dijelova lica, kose, vrata, ruku i stasa), a prikazi predigre zaustavljaju se na po etnim dodirima (milovanja i poljupci). Sam seksualni in nikad nije opisan  zamijenjen je aluzijama, eufemizmima, metaforama ili frazama pribli~nog zna enja  znate ve ato se tada dogodilo . Uz to, bez obzira na mnogobrojne varijante statusa aktera ija se strast opisuje (hetere i njihovi klijenti, osobe u braku, preljubnici, mogue i incestualni odnos), o homoseksualnosti u zbirci nema ni spomena. To djeluje neobi no: literatura ka~e da Aristenetovi glavni uzori i kolege epistolografi i pri opisima golotinje i u opisima samih seksualnih inova nude mnogo viae podataka i otkrivaju itateljima kudikamo pikantnije detalje sjedinjenja (i homoseksualnih) parova. Ne znamo u kolikoj mjeri je izbjegavanje i homoseksualnosti i detaljnijih opisa heteroseksualne ljubavi samo-nametnuta Aristenetova odlika, a koliko je povezano s openitim ozra jem i moralnim normama njegova vremena. Svi autori ija djela eksploatira ~ive najmanje 200 godina prije njega, a pederastija je i zakonom zabranjena najkasnije 100 godina iza uobi ajene datacije zbirke. Sli no misli i Arnott:  Krajem petog stoljea, kad je kraanstvo bilo afirmirano kao dr~avna vjera, stav prema paganizmu morao je biti razli it od stava pisaca koji su stvarali za vrijeme cvata Druge sofistike.  Detaljnu analizu i pa~ljivo svrstavanje pisama u kategorije prema razini u njima prikazane eksplicitnosti smatram neophodnim preduvjetima za bilo kakve openite zaklju ke i sveobuhvatan pogled na Aristenetov odnos prema seksualnosti. Rezultate u usporediti s ostalima, prvenstveno analize ljubavnih statusa i analize korespondenata prema spolu - potrebno je ispitati eventualnu meuovisnost. U kona nici ~elim uo iti i na pregledan na in prikazati kojim je karakteristikama svog prikaza erotike Aristenet blizak tematski srodnim epistolografima tj. ato je pri opisu erotike zajedni ka odrednica ~anra u cjelini, a ato autorov novitet. Kako bi rezultati bili precizni, ovdje prikazana metodologija istra~ivanja (prvenstveno detaljno ispitivanje samog teksta pisama i navoenje relevantnih citata, uz smjernice ili potvrde iz pripadajue znanstvene literature na mjestima gdje je to potrebno) bit e primijenjena i na druge dvije zbirke, ali e radi sa~etosti rada (i naglasku prvenstveno na Aristenetovim pismima) biti izneseni samo kona ni rezultati i pripadajui zaklju ci. Erotiku u ispitati u dvije odvojene analize. Zasebno u promatrati izmjene razina eksplicitnosti u opisima golotinje i u opisima predigre i samoga seksulanog ina. Pri obje analize potrebno je (iako je to u nekim pismima teko izvesti) zanemariti moralnu okantnost pojedinih opisanih situacija jer je fokus na Aristenetovim deskriptivnim postupcima i pikantnostima opisa, a ne motivima i okolnostima koje se pojavljuju (preljubi, seks na javnim mjestima ili s vie partnera i sl.). 2.5.2. Opisi golotinje u Aristenetovoj zbirci 2.5.2.1. Kriteriji analize i kategorizacije pisama Pa~ljivim promatranjem sadr~aja pisama, uz ranije spomenutu pia evu openitu stidljivost i akrtost na detaljima, uo avaju se razli ite razine eksplicitnosti. Pojedina pisma sadr~e samo openite opise tijela koji se ne bi mogli nazvati golotinjom (jer se prikazuju dijelovi tijela koji su ionako vidljivi i nepokriveni odjeom), neka nude djelomi nu golotinju, a neka i viae od toga. Kako bih dobila preglednu sliku, pisma sam podijelila u pet kategorija: KATEGORIJA I Ovdje e pripasti pisma u kojima opisi tijela ne postoje ili su openita primjedba. KATEGORIJA II Sadr~i pisma s konvencionalnim opisima dijelova tijela koje ne smatramo erogenim zonama (dijelovi lica, kosa, dlanovi i sl.). KATEGORIJA III Postoji opis (veli ine ili oblika) odjevenih grudi ili golog stopala i/ili uzgredno spominjanje golotinje cijelog tijela, ali bez ponuenih detalja u opisu. KATEGORIJA IV Uz opis golih grudi u pismima je i opis dijela noge ili uzgredno spominjanje golotinje cijelog tijela, ali bez iznoaenja detalja. KATEGORIJA V Pisma ove kategorije sadr~e opise golotinje cijelog tijela. Pisma iju u analizu prikazati su ve smjeatena u kategoriju u koju smatram da pripadaju; prikaz prati redne brojeve kategorija (od nevinijih prema eksplicitnijim), a ne redoslijed u kojem se pisma u Aristenetovoj zbirci pojavljuju. Grupiranjem prema ovom kriteriju su meusobne sli nosti unutar pojedinih kategorija postale naglaaenije i itatelju uo ljivije. Unutar pojedinih kategorija pisma su poslo~ena redoslijedom pojavljivanja u zbirci. Budui da pisma kategorija I i II ne sadr~e eksplicitne detalje, njihovoj analizi u dati manje prostora i sa~eti je, a veu pa~nju u pridati ostalim kategorijama i argumentaciji svrstavanja pisama u svaku od njih (sadr~aj, citatima i sl.). 2.5.2.2. Opisi golotinje KATEGORIJA I Knjiga I: Ep. I, 2, 5, 6, 8, 9, 13, 14, 17, 20, 21, 22, 23, 24 i 28. Knjiga II: Ep. II, 2, 3, 6, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20 i 22. KATEGORIJA II Ep. I, 4 Uz openit opis ljepote i sklada tijela ~enske grudi spominju se indirektno; opisuje se trik kojim iskusna hetera na dekolte privla i pa~nju: & 1 &  t p v  x ,   & z  0 p . (& ~ene podi~ui desnicu i dodirujui njedra eroti nim znakovima& prizivaju k sebi mladie.) Budui da je dodir dekoltea seksualna provokacija, smatram da je njegovo spominjanje bitno tek za iduu analizu, onu koja se bavi seksualnim odnosima. Ep. I, 10 Sukladno tematici, nalazimo  pristojne opise mladosti i ljepote aktera. Ep. I, 11 Opis ljepote (u ovom slu aju je rije  o muakarcu) je konvencionalan. Ep. I, 15 Djevojka je  od Afrodite iznimno ukraaena ,   t     , a pri prvom susretu s kraljem  sjajem su je ukrasile Harite , ! r    . Pikantnijih detalja nema. Ep. I, 18 Spominju se samo akrti opisi mladia koji se sviaju akterici. Ep. I, 19 Detalji vezani uz uzgled bivae hetere potpuno su van seksualnog konteksta. Ep. I, 25 Hetera prepri ava kako joj je sestra otela ljubavnika na zabavi. Spominju se (uz opise ljepote, ukraaenosti, kose) i igrice izmeu dvoje novih ljubavnika, poput bacanja jabuke u ~enina njedra. Kontekst je sli an kao u slu aju I, 4, pa u i u ovom slu aju spominjanje njedara razmatrati samo u analizi seksualnosti (kao predigru i zavoenje). Ep. I, 26 Ljepota umjetnice prikazana je na na in vrlo sli an prikazu iz pisma I, 15. Ep. II, 4 Mladi poailjatelju (i itatelju) nudi u pismu samo opis obrva i lijepe, duge kose robinje s kojom ima dogovoren noni susret. Ep. II, 5 U pismu je samo opis vjeatine pjevanja i ljepote lica muakarca i usporedbu s Ahilejem. Ep. II, 10 Pismo sadr~i nedetaljan i konvencionalan opis naslikane djevojke. Ep. II, 21 Pismo pripada u kategoriju II. KATEGORIJA III Ep. I, 1 Uz konvencionalan opis ljepote (redom: obrazi, usne, obrve, nos, o i, kosa, ruke, vrat, dr~anje i stas) spomenuta je openita ljepota ~eninog nagog tijela, ali ne u situaciji opisanoj u pismu: &  r E  . (& kad se skine, zasja joj cijelo lice (lik).) i bujne grudi ispod odjee:    0 a& 1 v t   . (Umalo sam zaboravio rei kako joj silno& grudi pristiau haljinu.) S opisa grudi preska e se na (odjevene) udove: skladni i nje~ni,  v p. Ep. I, 12 itamo pohvalu stopala i mirisnog vrata ~ene te opis naslanjanja na grudi:  r    v t t &  (Bdio sam, polo~ivai glavu na prsa ljepotice& ) Iako se spominjanje grudi ovdje mo~e smatrati uzgrednom primjedbom (ne saznajemo detaljan opis), opis stopala i vrata su dovoljni da pismo pripadne u kategoriju III. Ep. II, 1 Ne nalazimo (osim openite napomene o izrazitoj ljepoti) direktan opis fizi kih atrubuta ~ene o kojoj je rije , ali aludira se na njih:  r ! t @ !  x   (& ) ' @   (Tvoje su voke slae od onih sa stabala (& ) Uskoro ea biti staro stablo!)  Voke su jasna metafora za ljepotu mladog golog tijela, prvenstveno spolne organe (odatle preporuka da ih koristi dok su ~eljene, tj. da muakarcima  da ih beru ) i dojke (usporedba jabuka i dojki je motiv u I, 3, a u II, 7 su dojke  jabuke na prsima djevojke). Spominjanje  lijeka za oboljelog mladia (~ena, ljuta zbog nedefiniranog grijeha, uskrauje odnose) dokaz je da se izrazom  voke insinuira koriatenje tijela u seksualne svrhe (usp.  lijek potreban za mladia u I, 13). Budui da je rije  o aluziji na golotinju, bez njezinog direktnog opisa, pismo smjeatam u kategoriju III. KATEGORIJA IV Ep. I, 3 Sli nu napomenu o ljepoti nagog ~enskog tijela kao u I, 1 nalazimo i ovdje, ali Aristenet odlazi korak dalje:  p  z   U   v ,  6  x&   . (U vodi je izmeu nas dvoje plutala jabuka, a ja sam je dohvatio rukom, mislei da je& dojka moje drage.) Smatram da se opisom sli nosti jabuka i dojki ne aludira samo na sli nost oblikom i vrstoom, ve da se mora zamisliti i boja i glatkoa; akter pose~e za jabukom jer misli da je gola dojka njegove drage. I kontekst nala~e da je u datom trenutku djevojka pokraj njega gola; plivaju u potoku. Ep. I, 16 Pismu nedostaje dio teksta, ali je to za naau analizu neva~no; dio koji nedostaje odnosi se na radnju koja je prethodila susretu dvoje ljubavnika. Mladi opisuje vieno: lice, ruke, stopala i gola prsa: x   v   r . (Vidio sam i poneato od prsa zbog njezine nepa~nje.) Saznajemo da nije vidio cijele dojke, ali dio jest, kao i dodatne dijelove tijela. Ep. II, 7 U pismu nalazimo dvije potpune golotinje  u prvom slu aju robinja promatra seksualni in izmeu gospodarice i njezinog ljubavnika, a u drugom gospodarica robinju zati e s istim muakarcem. O fizi kim atributima mlae ~ene saznajemo neato viae podataka; nudi se opis njezinih dojki: &  @   p &  (& obuhvatio je nedozrele jabuke njezinih prsa& )  Nezrelost plodova tuma im kao aluziju na vrstou ( vrste su kao jabuke jer je djevojka mlada) ili na njihovu veli inu (malene su jer je nerazvijena). Dakle, pismo sadr~i opis ~enskih grudi i napomenu o golotinji, ali je ona iznesena bez detalja. KATEGORIJA V Ep. I, 7 Ribar opisuje susret s nonom kupa icom. Devojka u more ulazi potpuno gola te joj ribar vidi cijelo tijelo, u moru i izvan njega: a V  v x  , E  v x t   . (Kad je skinula sa sebe i zadnji komad odjee, ostao sam sav smeten pred ljepotom njezinih udova.) Ovaj citat i napomena da se u mirnom moru  ko~a njezinog golog tijela bjelasala  daju nam do znanja da je ribar ne samo vidio, nego i dulje vremena promatrao djevojku. Golotinja tijela uz spominjanje udova smjeataju ovo pismo u kategoriju V. Ep. I, 27 }ena izaziva muakarca na ulici. Podizanjem ruba haljine dozvolila je da joj vidi potkoljenicu,  i  tanka i skladna stopala ,    v T. Opisi stopala javljaju se u joa nekim pismima, ali ovdje spomenuta potkoljenica je, ato se golotinje noge ti e, jedini primjer i najviai dio koji je ogoljen. Nudi se i dodatna, joa akakljivija informacija:  r     p &  (Otkrila je i druge dijelove tijela, koliko je bilo mogue....) Tekst pisma, na~alost, ne definira koji su to  drugi dijelovi ponueni kao mamac, ali imamo razloga misliti da je Aristenet preautio neku pikanteriju; izostao je vjerojatno opis butine ili dojki, jer sli ni opisi u drugim pismima uglavnom pokazuju gradaciju detalja od neutralnih do seksualno obojenih. Premda konkretan opis izostaje, ve insinuaciju smatram dovoljnom da pismo smjestim u kategoriju V. 2.5.2.3. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Analiza Aristenetovih opisa golotinje dala je sljedeu distribuciju po kategorijama (radi lakae usporedbe s drugim rezultatima navodim i zastupljenost u postotcima): KATEGORIJA I I, 2, 5, 6, 8, 9, 13, 14, 17, 20, 21, 22, 23, 24, 28, II, 2, 3, 6, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20 i 22. Ukupan broj: 30. Postotak: 60 %. KATEGORIJA II I, 4, 10, 11, 15, 18, 19, 25, 26, II, 4, 5, 10 i 21. Ukupan broj: 12. Postotak: 24 %. KATEGORIJA III I, 1, 12 i II, 1. Ukupan broj: 3. Postotak: 6 %. KATEGORIJA IV I, 3, 16 i II, 7. Ukupan broj: 3. Postotak: 6 %. KATEGORIJA V I, 7 i 27. Ukupan broj: 2. Postotak: 4 %. 2.5.2.4. Interpretacija rezultata Po etni dojam o pia evoj stidljivosti i pristojnosti pri opisima golotinje itekako je potvren rezultatima: ak 42 pisma (zbroj primjera iz I i II) opisuju dijelove tijela koji su ionako vidljivi i neskriveni odjeom poput kose, dijelova lica i dlanova. Dakle, samo preostalih 8 sadr~i opise erogenih zona: zastupljeni su opisi ~enskih grudi (pokrivenih odjeom ili ne) i vrata, a dodajem i opise stopala. Grudi su uglavnom prikazane odjevene, uz napomenu o veli ini, obliku ili vrstoi (usp. I, 1, 36-38). U pojedinim primjerima logi no je zamisliti da su gole, ali to u tekstu nije jasno nazna eno (npr. aluzija u I, 3, 28-30 i I, 12, 22-23, metafora s vokama u II, 1, 37-42 i metonimija u II, 7, 21-22). Djelomi nu golotinju grudi (ako izuzmemo pisma u kojima je golotinja potpuna, ali se autor na opisu grudi ne zaustavlja (npr. gola kupa ica u I, 7)), spominje Aristenet samo u I, 16, 17-18. }enin dodir podru ja vlastitog dekoltea definiran je kao seksualna provokacija u I, 4, 18-20. Prostor izmeu grudi i potkoljenice ~ene (njezinu golotinju opisuje u I, 27, 27) autor posve preska e. Osim spomenutog primjera, opisi udova su veinom openiti; naj eae se spominju njihov sklad, ato ne podrazumijeva punu golotinju (I, 2), ali postoji i primjer (I, 7, 18-20) u kojem su i cijele noge obna~ene, ali nisu opisane detaljnije. U I, 27, 28-29 skidaju se (nakon razgolienja stopala i potkoljenice) nedefinirani  drugi mogui dijelova tijela . U veini pisama rije  je o prikazima ~enskih tijela, ato je u skladu sa zaklju cima iz poglavlja o analizi spola korespondenata  pisma veinom piau muakarci. Iznimke su pisma I, 8, 11, 18 i II, 5. U njima su, vrlo konvencionalno i bez izrazitijih detalja, opisani muakarci (kosa, lice ili stas). U slu aju I, 18 i II, 5 poailjatelj i primatelj su ~ene (u I, 18 je jedna hetera prekorava drugu zbog izbirljivosti i opisan je izgled muakaraca kakvi doti noj heteri dolaze u obzir, a u II, 5 djevojka opisuje prijateljici muakarca u kojeg se zaljubila), a druga dva piau muakarci muakarcima (u I, 8 je opisana ljepota vienog jaha a, a u I, 11 su i poailjatelj i primatelj nevezani za radnju. Uo ljiva je i zanimljiva sama po sebi injenica da druga knjiga sadr~i pristojnije opise: od njih 22 ak 20 (tj. sva osim II, 1 i 7) uope ne sadr~i opise golotinje! Tu je injenicu nemogue objasniti dok ne dovraim analizu seksualnosti i ne napravim osvrt na moralnost sadr~aja jer je mogue da su ovi faktori u meusobnoj vezi. Objaanjenje e biti ponueno u zaklju ku cijelog poglavlja, kad svi rezultati budu na raspolaganju. 2.5.3. Opisi golotinje u Alkifronovoj zbirci S obzirom da sam u literaturi redovito pronalazila osvrte na veliku razinu stidljivosti u Aristenetovim opisima, o ekivala sam da e, za razliku od njegove, Alkifronova zbirka obilovati eksplicitnostima. Rezultati koje sam dobila su iznenaujui; pornografija o ito nije obilje~je epistolografije kao ~anra u cjelini. 2.5.3.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Alkifron nudi viae od Aristeneta. Dozvoljeno je spominjanje i opisivanje bokova, stra~njice i trbuha, dijelova tijela koji su Aristenetu zabranjena zona. Ipak, takvi su opisi relativno rijetki. Eksplicitnoau se izdvaja IV, 14, a sva ostala pisma imaju mnogo viae zajedni kog s Aristenetovima nego ato je bilo o ekivano. Promotrimo distribuciju Alkifronovih pisama po kategorijama: KATEGORIJA I I, 16, 22, II, 6, IV, 1, 2, 3, 4, 5, 7, 8, 10, 15, 16, 17 i 18. Ukupno: 15. Postotak: 60 %. KATEGORIJA II I, 11, III, 31, IV, 6, 9, 11 i 19. Ukupno: 6. Postotak: 24 %. KATEGORIJA III IV, 12, 13 i fr. 5. Ukupno: 3. Postotak: 12 %. KATEGORIJA V IV, 14. Ukupno: 1. Postotak: 4 %. 2.5.3.2. Interpretacija rezultata ak 84 % (I i II) pisama ne sadr~i eksplicitan sadr~aj, ve eventualno opise vidljivih dijelova tijela (o i, kosa, lice), a najvei dio ima samo openito spominjanje ljepote. Neato veu koli inu golotinje nalazimo u pismima IV, 12, 13 i fr. 5, pa u se na te primjere detaljnije osvrnuti. U IV, 12 ljubomora hetere navodi je na uvredljiv opis suparnice; sve primjedbe o izgledu i tijelu druge ~ene sadr~e porugu. Napominje se njezin loa ten, nenjegovana kosa, smrdljiv dah, neskladnost tijela i vrlo velika i ru~na stopala. Ve smo na primjeru Aristenetovih pisama vidjeli koliku va~nost za ~eninu ljepotu imaju stopala; jedan od njegovih poailjatelja tvrdi da  lijepo oblikovana stopala mogu ukrasiti ak i ~ene koje ina e nisu lijepe ,  p A z T b v p  6 , a Filostrat ide i korak dalje (usp. stopalo kao fetia u pismu 37). Alkifron je u tom pogledu bli~i Aristenetu  opisi stopala su u drugom planu, ali se va~nost lijepog stopala naglaaava. Dakle, da se vratimo naaem primjeru: ru~no stopalo dodatno kvari izgled i smanjuje seksepil opisane ~ene. U IV, 13 zabava se otela kontroli  viaak alkohola i dobro raspolo~enje potaknuli su jednu od hetera na zavodljiv ples (eroti no njihanje bokova i stra~njice) i uzvanici se s vremenom razodijevaju. Nalazimo vrlo neobi nu usporedbu stra~njice jedne od hetera s mekokuhanim jajetom: q  p s  e 1 w&  (Jaja su drhturila baa kao guzovi) Fr. 5 je mnogo pristojniji opis Laide; istaknuta je ljepota i seksepil njezinog golog tijela. Slobodom se izdvaja IV, 14. Zabava je sli na onoj u IV, 13, s tim ato su na ovu pozvane samo hetere. I u ovom slu aju okida  je alkohol: ~ene dolaze na ideju natjecanja u ljepoti fizi kih atributa. Najprije jedna od njih u plesu kroz prozirni ogrta  pokazuje mekou svojih bedara i stra~njice te pleae lascivan ples uz vrtnju zdjelice i vulgaran uzdah, zatim druga odgovara na provokaciju i ide i korak dalje  skida hiton, naginje se prema naprijed i pokazuje golu stra~njicu te vrti njom (ako se i podrazumijeva neko donje rublje, ono je jedino ato stoji izmeu natjecateljice i sutkinja). Alkifron nudi opis glatkoe i istoe ko~e bedara i bokova hetere te saznajemo da je stra~njica dovela do pobjede. Slijedi (bez detaljnijeg opisa) sli no natjecanje bokova i grudi. Najljepai trbuh bez konkurencije ima Filumena; jedina nije raala, pa joj je, Alkifron ka~e, trbuh vrst i lijep. Sve opisano (bokovi, bedra, stra~njica i trbuh) Aristenet potpuno preska e. 2.5.4. Opisi golotinje u Filostratovoj zbirci 2.5.4.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Po etni dojam manje aarolikosti i detaljnosti pri opisima erotike kod Filostrata posve potvruje rasprostranjenost pisama po kategorijama. Rezultati su sljedei: KATEGORIJA I 1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 14, 20, 23, 24, 26, 27, 28, 30, 31, 33, 35, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 52, 55, 56, 57, 59, 60, 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72 i 73. Ukupan broj: 49. Postotak: 67 %. KATEGORIJA II 4, 9, 13, 15, 16, 17, 21, 22, 25, 29, 32, 38, 50, 51, 53, 54, 58, 61 i 63. Ukupan broj: 19. Postotak: 26 %. KATEGORIJA III 18, 19, 36 i 37. Ukupan broj: 4. Postotak: 5,5 %. KATEGORIJA V 34. Postotak: 1,4 %. 2.5.4.2. Interpretacija rezultata Ogromna veina pisama (oko 93 %) sadr~i opise koje ne bismo mogli smatrati opisima golotinje. Ako pogledamo rezultate detaljnije, Filostratova sadr~i zna ajno vei postotak kategorije I od Aristenetove (67 : 60 %), ali neato manji kategorije II (26 : 24 %). Razliku djelomi no objaanjava postojanje ne-ljubavnih pisama u Filostratovoj zbirci; promotrit u koliko se stanje mijenja ako samo ljubavna uzmemo u obzir. KATEGORIJA I 1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 14, 20, 23, 24, 26, 27, 28, 30, 31, 33, 35, 39, 46, 47, 55, 56, 57, 59, 60, 62 i 64. Ukupan broj: 31. Postotak: 58 %. KATEGORIJA II 4, 9, 13, 15, 16, 17, 21, 22, 25, 29, 32, 38, 50, 54, 58, 61 i 63. Ukupan broj: 17. Postotak: 32 %. KATEGORIJA III 18, 19, 36 i 37. Ukupan broj: 4. Postotak: oko 7 %. KATEGORIJA V 34. Postotak: oko 2 %. Kao to vidimo, postotak pisama u I i II se smanjuje (za oko 3 %), ali tendencija prevlasti te dvije kategorije ostaje. Pritom je logi no da izbacivanje pisama ne-ljubavne tematike ne remeti eksplicitnije kategorije III-V. Kad se okrenemo eksplicitnijim kategorijama, razlike meu zbirkama se poveavaju. U zastupljenosti kategorije III Aristenetova prevlast je joa minimalna, neato je uo ljivija u zastupljenosti V, a vrlo uvjerljiva u IV, u kojoj Filostratova nema predstavnika. Dakle, sveukupno gledano, na polju opisa golotinje ak i stidljivi Aristenet nudi viae od Filostrata, ato svakako nisam o ekivala. Najuo ljivija je razlika to ato Filostrat dozvoljava da oba spola budu u seksualnom odnosu s muakarcima koji aalju pisma, pa sam, sukladno proairenju tematike, o ekivala i brojnije i raznovrsnije opise. Velika veina Filostratovih pisama opisuje openitu ljepotu muakaraca i ~ena, esto usporeenu s ru~om ili drugim cvijeem: ru~a je prikladan poklon lijepom muakarcu (1 i 3), ljepota voljene osobe nadvisuje ljepotu ru~a, pa su nepotrebne i/ili gube pri usporedbi (2, 4 i 9, a u 21 ~ena je crvenokosa pa ve ima  ru~e na glavi), naglaaava se kratkrotrajnost njihovog cvata u odnosu na trajnost ljudske ljepote (npr. 21 i 63) ili prolaznost obje (17). Prenose miris na osobe kojima su poklonjene (63), ali vrijedi i obrnuto (46). Veselje na licu i u o ima ~ene kad je proe ljutnja je kao cvijet ru~e meu trnjem (25). Prirodnu ljepotu Filostrat usporeuje i s ljepotom gro~a i jabuka (27), ona ima sjaj zvijezda, sunca i plamena (9) i njom ~ena na livadi nadvisuje ostalo cvijee (10). Primjeujem da Aristenet motiv ru~e eae od Filostrata koristi precizno (npr. za opis boje obraza ~ene u I, 1, 9 i I, 10, 44 te novoroen eta u I, 19, 55 ili mirisa ~enskog vrata u I, 12, 21), a rijetko za openitu usporedbu (ima i takvih primjera, npr. usporedba ljepote voljene hetere u II, 21, 13, koja nadvisuje druge ~ene kao ru~a drugo cvijee). Kao ni u Aristenetovoj zbirci, ni u ovoj ne nalazimo niti jedan primjer lascivnijeg opisa golog muakog tijela; opisi se uglavnom zadr~avaju na opisima lica. 32 obraze usporeuje s vinom, a usne s bojom ru~a, dok su o i ogledalo duae. Velika je pa~nja posveena opisima kose (i muakaraca i ~ena); primjeujem da pohvale njezine ljepote prednja e pred opisima lica, o iju i usana. Ljubavnici tragi no do~ivljavaju rezanje kose drage osobe (muakarca u 16, ~ene u 61), a ~aljenje za oaiaanim kovr ama i ~elja za njihovim ljubljenjem u 61 i ~elja muakarca da sa sobom uzme kovr u voljene ~ene u 21 pribli~avaju se fetiaizmu. Mialjenje prema prvim naznakama brade i brijanju je podijeljeno: prva brada je kraj mladosti i ljepote (13, 14) i njezino brijanje pomlauje (58), ali u pismu broj 15 se svia poailjatelju i smatra da donosi pravu, mu~evnu ljepotu. Nekad se hvali i suprotno, prirodnost i nediranje kose i brade. Openito, sukladno gornjim primjerima s kontradiktornim stavom o muakoj bradi i kosi (aiaanje ili ne, brijanje ili ne), ali i neobi nom pohvalnom stavu prema dostupnosti i spremnosti muake prostitutke u 19 (i promiskuitetnost hetere se hvali u 38), ne uspijevam se oteti dojmu da se poailjatelj pragmati no divi baa onome ato objekt njegovih seksualnih ~elja posjeduje, a on ~eli pohvalama i pismom dobiti. Kad je rije  o aminci i ukraaavanju kose kod ~ena, kontradikcija nema; redovito se hvali umjerenost ili minimalizam (usp. 22 i 40), a ostalo se smatra znakom heterskog zanata (u slu ajevima kad je ionako rije  o heteri cilja se na njezin ni~i status i uspjeanost). Izdvajaju se opisi stopala; dok su u Aristenetovoj zbirci i uklopljeni u cjelovit sud o ljepoti, u Filostratovoj zbirci zauzimaju cijela pisma. Hvali im se izgled i bjelina (oba spola) i pri~eljkuje se njihova stalna izlo~enost pogledu (18 opisuje stopalo mladia, a 36 i 37 ~ene); pritom se barem opis u 37 pribli~ava fetiaizmu. Golotinja cijelog tijela se samo pri~eljkuje u 37, a autor je napominje (bez detalja) u 19 i 59. Najveu slobodu je sebi autor dozvolio u pismu 34: divi se opsegu ~eninih prsa i skladnom trbuhu, a imamo razloga misliti da opisuje posve nag torzo. Zanimljivo je da je ovo jedino pismo sa slobodnijim opisom golog (~enskog) tijela, a u njemu u opisu doti e dio tijela koji je Aristenetu zabranjen. Ipak, nakon gradacije koja jasno cilja smjerom prema spolnom organu (kree od glave, a nakon spominjanja ljepote golog tijela navode se detalji u smjeru prema dolje: prsa, trbuh), opis prestaje i zamijenjen je pristojnom formulom, sli nom formulama koriatenim za zaobilazak opisa spolnog ina u Aristenetovoj zbirci: p  P 6  6. 2.5.5. Zaklju ak; specifi nosti Aristenetovih pisama a) Aristenet i Alkifron Sli nosti: opisuju se ~enska tijela; opisi muakaraca (kad ih ima) su konvencionalni i ostaju na gornjim dijelovima tijela (openita primjedba o ljepoti ili opis dijela glave), opa je tendencija obje zbirke stidljivost u opisima; velik broj (84 %) pisama pripada u nevine kategorije I i II (zanimljivo, postotak je identi an u obje zbirke), sukladno prethodnom re enom, malen broj pisama sadr~i polupornografske opise golotinje cijelog tijela ili va~nijih erogenih zona (4 %, tj. dva pisma u Aristenetovoj, a samo jedno u Alkifronovoj zbirci), za razliku od Filostratovih pisama, u obje zbirke je zna ajno je smanjen naglasak ljepote stopala; oblik stopala jest va~an, ak i presudan za ljepotu ~ena, ali mu se ne pridaje toliko pa~nje (nema nijednog pisma koje je cijelo posveeno isklju ivo opisu tog dijela tijela). Glavna razlika (sadr~ana u pismima IV, 13 i 14) je Alkifronovo opisivanje torza ni~e od grudi te gornjih dijelova noge (trbuh, stra~njica, bokovi i bedra). Prisjetimo se, Aristenet ima (uz nekoliko pisama koje spominju, ali ne opisuju punu golotinju) opis djelomi no gole dojke (I, 16) te razodjevene  neke druge dijelove tijela (a ne precizira se koje) nakon opisa podizanja ruba haljine i pokazivanja potkoljenice u I, 27, a sve izmeu potkoljenice i grudi se posve ignorira. Ipak, ovaj Alkifronov odmak, koliko god zna ajan bio, izoliran je u navedena dva pisma. b) Aristenet i Filostrat Jedina je sli nost openita tendencija k stidljivijim opisima, s tim ato je u Filostratovoj zbirci zna ajno zastupljenija. Razlike: Filostrat opisuje i muakarce (seksualni smisao), ogromna veina Filostratovih pisama sadr~i ature i posve openite opise ljepote, njegovi opisi ljepote lica, kose i ruku su takoer manje detaljni, Filostrat eae sveukupnu ljepotu opisuje usporedbama s ru~ama; rjee precizira usporedbe (npr. rumenilo obraza i usana) kao Aristenet, stopalo i kosa, ija je ljepota va~na i u Aristenetovoj zbirci, u Filostratovoj postaju centralni motivi nekolicine pisama (fetia) i iako su mu pisma u cjelini srame~ljivija ak i od Aristenetovih, Filostrat u 34 prikazuje viae golotinje i opisom se spuata ni~e. Opetovane tvrdnje o Aristenetovoj stidljivosti u literaturi zna ajno su pretjerane. Istina, Filostratova zbirka sadr~i i opise homoseksualne zaljubljenosti te i njegova i Alkifronova imaju primjere koji golotinjom idu korak dalje od Aristeneta i prikazuju za njega zabranjenu zonu (trbuh, stra~njica i bokovi), ali je rije  o posve izoliranim primjerima (dva pisma u Alkifronovoj i samo jedno u Filostratovoj zbirci), nikako pravilu. Zaklju ujem: pornografski pristup opisima golotinje netipi an je za fikcionalnu epistolografiju u cjelini i u ~anru predstavlja prije iznimku no pravilo. 2.5.6. Eksplicitnost u opisima seksa u Aristenetovoj zbirci 2.5.6.1. Kriteriji analize i kategorizacije pisama Kako bih dobila preglednu sliku o razinama eksplicitnosti pri opisivanju predigre i odnosa, pisma sam podijelila u pet kategorija, a kriteriji svrstavanja su sljedei: KATEGORIJA I Obuhvaa pisma u kojima nema naznaka seksualne aktivnosti (Ia) ili je ona posve u drugom planu, van radnje samog pisma (usputna primjedba o ranijem seksu, mogunost da on slijedi ili da se na njega tekstom izdaleka aludira) ili je izra~ena neispunjena seksualna jednog od aktera (Ib). KATEGORIJA II Pisma ove kategorije sadr~e opise interakcija koji se mogu smatrati poticajem na seks (eroti ni pogledi i uzvraanje pogleda, osmijesi i sli no) ili blagom predigrom (dodiri ruku i poljupci, ali samo oni usmjereni na podru je glave), ali ne i opise ostvarenja samog ina. Ubrojila sam i pisma koja sadr~e indirektne aluzije na in, ali samo ona u kojima je ta informacija u drugom planu i bez  poja anja eksplicitnijim opisom. KATEGORIJA III Okuplja pisma osrednje razine eksplicitnosti: sadr~e dvije ili viae indirektnih aluzija ili jednu direktniju (npr. eufemizam ili metafora) uz opis seksualne ~elje nekoga od aktera. KATEGORIJA IV Obuhvaa pisma koja sadr~e (za razliku od onih iz III) naglaaenije eufemizme ili jasnije metafore za sam in u kombinaciji s opisom strastvene predigre ili drugim elementom koji je u sferi seksualnosti (trudnoa kao klopka muakarcu, savjet za glumljenje nevinosti u prvoj bra noj noi, plan o prevari, osveta koja uklju uje seks itd.). KATEGORIJA V Ovdje su primjeri u kojima Aristenet iskazuje veu slobodu u izrazu, a postignuta je gomilanjem detalja o predigri aktera u kombinaciji ili s formulom (frazom) kojom je zaobien (ali nesumnjivo nazna en) seksualni in ili sugestivnim i  prostim glagolom koji seks opisuje (vulgarizmi) ili dodatnom informacijom iz sfere seksualnosti koja pridonosi dojmu odudaranja ovih pisama od karakteristika prethodnih kategorija (nimfomanija, objektofilija, voajerizam i sl). Pisma iju u analizu prikazati su ve smjeatena u kategoriju u koju smatram da pripadaju; prikaz prati redne brojeve kategorija (od nevinijih prema eksplicitnijim), a ne redoslijed u kojem se pisma u Aristenetovoj zbirci pojavljuju. Grupiranjem prema ovom kriteriju su meusobne sli nosti unutar pojedinih kategorija postale naglaaenije i itatelju uo ljivije. Unutar pojedinih kategorija pisma su poslo~ena redoslijedom pojavljivanja u zbirci; u kategoriji I prvo su izdvojeni svi primjeri Ia, a zatim Ib. I i II ne sadr~e eksplicitnosti, pa u njihovoj analizi dati manje prostora i sa~eti je, a veu pa~nju pridati ostalim kategorijama i argumentaciji svrstavanja pisama u svaku od njih. 2.5.6.2. Opisi seksualnosti KATEGORIJA I Ep. I, 8 Pismo sadr~i samo posve neodreeno spominjanje Erosa. Ep. II, 12 Nema eksplicitnih detalja. Ep. I, 1 Poailjatelj navodi zavodljivost i fatalnost pogleda voljene ~ene: A r   & P    @ . (Zlatni Eros nau io ju je dobro (precizno) pogaati pogledima.) Jasno je da su u (seksualnoj) vezi, ali opis ina izostaje. Nalazimo tek moguu insinuaciju njezine openite seksualne aktivnosti u rije ima: & v    Q. (& i predaje se ljubavnim zagrljajima.) Ep. I, 5 Ne nalazimo nikakav  akakljiv opis. Ipak, udana ~ena iz nekog razloga bje~i sa zabave u trenutku kad sti~e njezin mu~. Mora postojati neki razlog  ili se seks izmeu nje i nekoga od aktera ve dogodio ili se planirao (ato je, mislim, vjerojatnija varijanta) i bio osujeen dolaskom. Mu~ sumnja u prevaru u datoj situaciji ili je ~ena sklona varanju (snala~ljivost ~ene u rjeaavanju krize poja ava taj dojam). Zbog postojanja ovakve sumnje (spominje se i dio odjee koji je skinula, bez preciziranja koji je to) pismo sam smjestila u kategoriju Ib. Ep. I, 7 Iako je u opisu golotinje ovo pismo jedno od ekplicitnijih, na polju seksa ne nudi mnogo. To je i o ekivano jer je mladievo nastojanje odbijeno uz bijesnu reakciju. Ipak, iskazana ~elja prema goloj kupa ici (mladi se razgovorom  okuaao s ljepoticom ,   ), iako jednostrana i odbijena, smjeata ovo pismo u Ib. Ep. I, 23 Saznajemo da je kockar neuspjeaan u igri kockicama, a posljedica je nesrea u ljubavi: zaljubljen je u heteru koja provodi vrijeme s bogatijima. Seks je u drugom planu, ali se podrazumijeva u jadikovanju ato  hetera zbog poklona cijeni druge viae nego njega , pa pismo svrstavam u Ib. Ep. I, 28 Mladi se odlu uje povui iz natjecanja za naklonost hetere. U tekstu je aluzija na njezin povremeni trud oko mladia koji se mo~e shvatiti kao seksualna provokacija: &    ,   x  Q &  (& sad se u svemu se ponaaa poput zaljubljene ~ene i pobuuje u meni veliku ~elju& ) Pismo pripada u Ib. Ep. II, 2 Iz ~enine reakcije saznajemo da nije zainteresirana za ovog mladia  ne uzvraa mu pogled i skriva lice. Mladi joj u pismu nudi (ljubavno) ropstvo:    ~ a   (}elia li da ti budem rob? Uzmi me kao dobrovoljnog roba!) U skladu s injenicom da je mladia  oainuo Eros kad je po prvi put ugledao djevojku , ponuda bi mogla biti aluzija na seks; takvu upotrebu ljubavnog ropstva pokazuje npr. II, 7 (robinju je  zarobio Eros i ona se nudi tuem ljubavniku). Ipak, s obzirom na kontekst (djevojka nije hetera i tekst pisma ne odaje dojam da mladia zanima samo seks s njom), ta aluzija ostaje u drugom planu i seks se eventualno podrazumijeva uz ostvarenje ljubavne veze; zato pismo svrstavam u Ib. Ep. II, 9 Muakarac piae bivaoj ljubavnici koja je  prekraila zakletvu . Ukoliko je rije  o aluziji na seks, indirektna je i nenaglaaena, pa pismo pribrajam u kategoriju Ib. Ep. II, 21 Nema eksplicitnih detalja; izra~ena je jedino ~elja muakarca za ~enom: v v p |  &  (Ja gorim jedino za tobom& ) KATEGORIJA II Ep. I, 14 Hetera aalje upozorenje ljubavnicima  ne zanimaju je pjesme i zavoenja, samo novci: ' p  ,   . (Ako bude srebra, bit e i seksa (dosl. sve tr i i mrda).) Ona nije  dijete neupueno u tajne Afrodite , &  . Smatram da se aludira na poznavanje prirode heterskog zanata u cjelini   Afrodita je ovdje metonimija za openitu zavodljivost, ne za sam seksualni in (kao u I, 4). Budui da se savjet o seksu ne odnosi se na konkretnu priliku, pismo pribrajam u II. Ep. I, 20 uvar zatvora nije uspio sa uvati vjernost svoje ~ene: A  & x   z t   t . (A on mi se odu~io za moje ovjekoljublje  zaveo mi je ~enu.) Preljub je naveden bez dodatnih detalja. Ep. I, 24 Hetera je zaljubljena u jednog od ljubavnika i odbija ostale, zanemarajui zaradu: & '     , |  d    , v   *** (& doi mi donosei sa sobom samo poljubac, a ja u te uzeti za uai i triput izljubiti, i to lijepo***) Nakon spominjanja poljubaca navodi se hvatanje glave voljenog muakarca, ato je, smatram, gradacijom iznesen uvod u opis strastvenijeg poljupca kao po etne faze predigre. Na tom se mjestu opis nje~nosti zavraava i uvodi se novi motiv, ~rtva Afroditi, ali tekst pokazuje da je rije  o doslovnoj ~rtvi, ne aluziji na seks. Ep. I, 27 }ena ~eli isprovocirati muakarca kako bi mu se narugala. Mami ga pokazivanjem potkoljenice, stopala i golotinjom:  r   & E   x  . (Razodjenula je i druge dijelove tijela& kako bi mladia uzbudila.) Aristenetovo definiranje svrhe i cilja ove provokacije (seksualno uzbuenje muakarca) smjeataju ovo pismo na gornju granicu kategorije II. Ep. II, 6 Poailjatelj piae rivalu koji mu je preoteo ljubavnicu. Uz izra~avanje bijesa navodi: & D&  v  , v   Q E  . W V !  x  . (& dabogda dugo vremena u~ivali jedno u drugome i nek vam dijete bude nalik na svoga oca! Ma  je pronaaao korice dostojne sebe.) Iako su obje re enice aluzije na seks, smatram da su u ovome pismu sporedne jer su uklopljene u airi kontekst, mladiev stav o srodnosti (loaih) karaktera ljubavnika. Ep. II, 20 Zaljubljeni mladi se otvoreno nudi ~eni koja ga uporno odbija:  &  x  v  . (Uzmi me jer ea osvojiti onoga tko je bio neuhvatljiv svim muakarcima i svim ~enama.)  O ekivano novo odbijanje elaborirano je proairenom metaforom iz lova kog ~argona: spominjanjem janjadi (~ene) i vukova (muakarci) ~ena definira muakarce kao predatore, a ~ene kao njihove ~rtve. Aluzija se mo~e lako povezati i sa seksualnom sferom: muakarci su pro~drljivi vukovi  nezasitni seksualni predatori, a ~ene nejak i lako uhvatljiv plijen (uz to, uta~enje gladi i seksualne ~elje je u zbirci esto povezano i isprepleteno). Ipak, smatram da sam seks u drugom planu. KATEGORIJA III Ep. I, 9 Dvoje preljubnika susreu se na trgu dok je ~ena u aetnji s mu~em i slugama. Glumi posrtanje, stvarajui priliku za dodir u javnosti: A r x&  x @ t &    v    z  &  (A ~enin ljubavnik& je ispru~io ruku& uhvatio je za desnicu i isprepleo svoje prste s njezinima& ) }ena ljubi dodirnuto mjesto na ruci: #  (& )  , g  . (Ona& je poljubila prste koje je on dotaknuo.) Naravno, javno mjesto susreta i bra ni status ~ene sprje avaju mogunost seksualne zgode i njezinog opisa. Muakarac je odreen kao A x, pa znamo da je do seksa meu akterima ranije sigurno doalo. Aristenetov poailjatelj, zamialjen kao o evidac zgode, misli da su  oboma zadrhtale ruke od strasti , x   Q  1 , ato potvruje jaku obostranu seksualnu privla nost i ~elju. Dodir ruke i preplitanje prstiju je u drugim pismima kod Aristeneta uvod u strastveno sjedinjenje (usp. I, 16 i II, 14), a sli an  posredni poljubac kao u ovom pismu (~ena ljubi mjesto koje su dirali tui prsti) sa ~eljenim muakarcem prikazan je u I, 25 (iz iste aae piju muakarac i ~ena koji e na kraju pisma otii skupa sa zabave). Poato je na drugim mjestima i dodir ruke i poljubac tuih prstiju (II, 14 i vjerojatno I, 22) va~an element predigre, sklona sam i ovaj dodir promatrati u istom kontekstu, iako okolnosti isklju uju (barem na neko vrijeme) nastavak odvijanja pri e u o ekivanom smjeru. Ep. I, 10 Prikazana je ljubavna pri a napisana po uzoru na romane, pa je izostanak eksplicitnosti o ekivan. Jedinu informaciju o seksualnom inu nalazimo tek na kraju pisma, u frazi iskoriatenoj za opis prve bra ne noi: C ' V     ,   x 0  !. (Te noi je kratko vodio ljubavnu bitku s djevojkom, a kasnije je u~ivao u mirnim u~icima.) Budui da pa~nju ne fokusiram na ostvarenje seksualnog ina, ve na njegov opis u samim pismima, pri svrstavanju ovoga pisma potrebno je primijetiti da je informacija o seksu dodatna primjedba uz happy end ljubavne pri e. U prvom planu kroz cijelo pismo nije ostvarenje samo seksualnog odnosa, ve openitijeg sjedinjenja dvoje mladih. Promotrimo: Akontije nakon prvog susreta i zaljubljenja na prvi pogled ima dvije opcije: "  " . Iako  mo~e ozna avati i brak i seksualni in, kontekst pri e bezrezervno upuuje na prvo zna enje. Metafora koja opisuje seks postoji (u drugom planu), kao i opis Akontijevog nestrpljivog o ekivanja bra ne noi:  x   P   x  &  (Tu no Akontije ne bi mijenjao za Midino zlato& ) Ep. I, 15 Prvi odnos ljubavnika nazna en je aturom napomenom: v    0 P&  (Ubrzo su njih dvoje zavraili u krevetu& ) Iako je seksualni odnos spomenut je samo na ovom mjestu, neu ga tretirati kao usputnu napomenu. U skladu sa zaklju cima analize ljubavnih statusa aktera pisama, smatram da tekst nudi dovoljno dokaza da prvi seksualni susret smatramo pokreta em daljnje radnje i sredstvom kojim Pijerija ostvaruje va~nije, pomirenje gradova. Dodatna okolnost pismo smjeata u kategoriju III. Ep. I, 17 Mladia odbija ljubavnica, ali planira nastaviti nastojanje da je pridobije. U metaforama porijeklom iz rje nika ribolova prepoznajem aluzije na seks:  V x  P ,  V x  ,  , v    P  t   (Treba joj eae prinijeti mamac. Kad zagrize udicu opet u pokuaati, a iz treeg pokuaaja u joj silom zatvoriti ralje.) U ovom je kontekstu mamac i ribolov o ito nagovaranje na seks, vjerojatno rije ima i poklonima (ili novcem), a mladiev plan da joj prisilno zatvori usta (s mamcem na udici koja je unutra) mo~da aluzija na penetraciju kao kona ni cilj mladievih nastojanja. Na kraju pisma nalazimo sli nu (i uvjerljiviju) metaforu iz ratne sfere:  r v     . (S vremenom su i Atridi zavladali Trojom.) Kao i u prethodnom slu aju, gdje je udica (s mamcem) ta koja ulazi u tijelo ~ene, u ovoj metafori u Troju, zamialjamo, ulazi vojska (s Atridima na elu) i nad gradom vrai nasilje  zidine Troje su metafora za ~enino odbijanje, a nadvladavanje obrane i ruaenje zidina je njezin kona ni pristanak na seks. Za dokaz da sam aluzije protuma ila na ispravan na in mo~emo promotriti sli ne kontekste. Ribar u I, 7 pokuaava upecati golu kupa icu koja ga odbija te na kraju pisma ~ali ato mu je pobjegao tako dobar ulov  s obzirom na ~eninu golotinju jasno je da je  ulov metafora za (neostvareni) seks s njom, kao i u ovome pismu (mada ovdje akter o ekuje pozitivan ishod, ali u daljoj budunosti). Ratne metafore (borba, nadmetanje) nalazimo npr. u I, 10 (111-112), a opis otpora i suprotstavljanja ~ene u I, 12 (18-19): u oba slu aja rije  je o seksualnim kontekstima. Pismo, dakle, sadr~i dvije vjerojatne aluzije na seks i dokaz seksualne ~elje poailjatelja. Ep. I, 26 Za pantomimi arku-plesa icu zaklju ila sam da je vjerojatno hetera, mada to sam tekst ne potvruje. Ipak, postoje dijelovi teksta koji idu u prilog tom zaklju ku, npr:  0| P ~ ,   1   !v& Q&  (Tko se u tebe nije zaljubio na prvi pogled? Bogovi imaju Polihimniju i Afroditu: ti nam& njih dvije predstavljaa (utjelovljujea)& ) Zbog dvojnosti zna enja oblika  ( zaljubiti se i  po~eljeti u seksualnom smislu) i u pismima zbirke u estale veze Afrodite i heterskog zanata mogue je sljedei citat smatrati aluzijom na seks: & P  Pr x V       (& nije nedoli no ni da neki dostojanstvenik u~iva u tvom uveseljavanju.) Dvojnost Polihimnija: Afrodita koju utjelovljuje umjetnica predstavlja spoj plesa uz glazbenu pratnju i heterskog zanata,  u~ivanjem u njezinoj vjeatini uveseljavanja aludira se na zabavljanje i plesom i seksom. Kraj pisma mo~e se shvatiti kao u~ivanje je u njezinom tijelu (doslovno zna enje) ili u njezinoj umjetnosti (metonimija): P V 1  P&  (Bla~eni su oni koji u~ivaju u Panareti& ) Za primjer sli an ovome usp. npr. II, 8, 11-12, gdje kontekst jasno nala~e seksualni smisao:    & . }enino ime (pseudonim) Panareta upuuje ili na veliku vjeatinu (vjeata je u svemu ato na sceni pantomimom mo~e prikazati) ili na vjeatinu koja se manifestira u svemu (i na sceni i u krevetu), ato bi takoer mogao biti signal njezinog dvostrukog zanimanja. Zbog brojnosti izraza koji mogu (ali ne moraju) biti aluzije na seks u kombinaciji sa ~eninim vjerojatnim zanimanjem, pismo u smjestiti u kategoriju III. Ep. II, 13 Spominjanje seksa je uzgredno (djevojka je hetera zaljubljena u jednog od ljubavnika): & A   Q   &  (& spavam s mladiima i glumim da ih volim dok sam s njima& ) Zaljubljena ~ena, kao utjehu u odsustvu mladia, dodiruje se njegovim pZ|  <b  *Źwrmrhrmrm hO.j] h(M] h\]h\h\6]jh 0JU hO.jh(Mh(Mh(M6h h(M h^'hS h\hS h^'h( h&h^'5CJaJhsf:5CJaJhvh&56CJaJh&5CJaJh&h&5CJaJhy5CJaJ h^'5' ,$ $1577<;>;J>L>4CEEErFtFNvQ$ & Fdha$gd $dha$gdy $dha$gdx@lnRz*,rt*,.FHJn ~!#ʾƶz¶¶jhuX0JUhjh0JUhh+=h=h.>s6 h.>s6hS hl6 hS hlhlhhhS h( h^'hjhlOq0JU] hO.j] hlOq] h ] h(M]jh(M0JU] h( ]0#.##$$$ $T$t$$$$$$$%%z%H&J&\&'((()@))**6*:*l*.+>+j,,---.2/T//////////0&0l0r000ݾݺݶݶݶ쮧 huXhh"DjhuX0JU hhhhh( huXjhO.j0JUh+=h+=mHsHjh]0JU h+=h+=h/Ah(h]hlhO.jhh+=80001111&1L1b11222435H5N5V567799x::::;<;>;<<=l=x=~====H>J>>>??@0C2C4C\C^ChCCCTDVD̞h"Dhyhw1hZ${h+=h|k h+=huXhS h( huXh1h*]`hhh hyh+= h+=h+=h]h/Ajh0JUh hh hhhuXh56VDdDDDDEEEEEEEEFnFpFrFtFFF4G6GGGII JJJJJzKK@ V̷̻Ŗŏ||||u h0h0h0hnOJQJh0hn5 h0hnhphN@OJQJhp hihN@ hphnhnh0jhN@0JU hphN@hkjhhh00JUhN@hN@5 hN@5 h&5 h,:5hN@h5h*2.VXړ <@Bprtv|~0XZtvcetuߪߪߣߣߟߛjhyL0JUhyLh.Ph9kh{ h(hE ;h(hE ;OJQJhk h(hN@hN@ hN@6 hphN@hphN@OJQJhphE ; hnh5h& h0h0h0h0OJQJ4 @Bj2xzүԯԷ¹ Jd$dh7$8$H$a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx $dha$gdx&=>? V`̛ޛ:<>@BżvodhC'h"CJaJ hh"hhhFCJaJ!jhhhM1 0JCJUaJhX5CJaJhY7hx5CJaJhY7h"5CJaJh&5CJaJh,:5CJaJh&jh(h50JUh5h.PhthN@hM1 hyLjhstS0JUh5hstS'PRžĞğ6<̠ D\lpҡ4\^`b<TXprDrƪꗪ{{p{phC'h,@ CJaJhC'h~t_CJaJ!jhC'hj)w0JCJUaJhC'hj)wCJaJhkCJaJhC'hFCJaJ!jhC'hKd0JCJUaJhC'hCJaJ!jhC'h"0JCJUaJh5CJaJhC'h"CJaJhC'hKdCJaJ,rؤܥ&Fjަ8Bdfhj>@b|02ҩ8ACK{ļګģ}u}u}u}u}u}h6 nhm^6 h6 nhm^hLhm^hP;hC'hz6h6 n hC'hzhC'CJaJ!jhC'hz0JCJUaJh9kCJaJhC'hzCJaJhC'h~t_CJaJh6 nCJaJhkCJaJhC'hC'CJaJhC'h,@ CJaJ.{Ӫ۪:>ЬԬ2|ȭʭ̭Hd®Tprtv;ƖƑ}yuƶƖƾukjhP;0JUhP;hQ_hLhL6hLhC'hC'6 hL6h)[5jhQ_hL0JU h6 nh6 nhh6h6 nhh"h+3 hC'hC' hC'hzhC'hz6 h6 nh9kjh6 nhm^0JU h6 nhm^h6 nhm^6*vxzЯүԯ(<а$&(*46JNf|پƾưƨΝym]mƨƨhouhou6CJOJQJaJhouhou6CJaJhouhou6CJ\aJhouhouCJaJhP;houCJaJhP;hC'CJaJhP;CJaJjh90JCJUaJh9CJaJhouCJaJhC'hC'CJaJh2CJaJhQ_hQ_5 hX5 hQ_5 h,:5hP;hQ_$ʱ̱αб(**pPrDPptȸzrazzrzzYhCJaJ!jhC'hC'0JCJUaJhouCJaJh9CJaJhh6CJ\aJhh6CJaJhh6CJOJQJaJhh-!6CJaJhh-!6CJOJQJaJhh-!CJaJhP;houCJaJhP;hC'CJaJh-!CJaJhC'hC'CJaJhou<>ҷԷTԸ28¹ʹ غDFHJʻ̻λɹwskd h5hHh5hsV6hxjh0JUh> h5hsVhQ_hQ_hQ_CJaJhQ_5CJaJh,:5CJaJhQ_hQ_5CJaJhlCJaJh>CJaJhsVCJaJhFCJaJhQ_CJaJhCJaJh9CJaJjh0JCJUaJ$λܻ,`ddfhjzr~|>lĿȷȷȷ婳ӥӥӒ׊גӊ hY fhLGhLGhxhghxh,2A5 hY fh,2Ah,2AjhJ0JUh2hJhJ6 hJ6h5hJ h>h5hXhY fjhY f0JUh> h>hH h5hHh5hH63DXj"`b461OZ`abvyZf,px,.02:Լ h,:5hXjh6c0JUh6ch{nyh_gbh2 hy37hy376hy37hLGhLG0Jhg hY fhLGhLGhLG6hY fhLGhxBdf402z|67 <(JLN$dh^a$gdx$dh7$8$H$a$gd"Y $dha$gd"Y $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdx:Nvxz|~ H`lF~ $,.PZ\`nr.0228dfh ιʹʵݵݵᵧh=h h{nyh hR"jh 0JUh h{nyhCBjhCB0JUhCB h{nyhs?hs?h"h{nyhXjhr_hr_0JUhXhX5 hX5<fnvxz".2DF &@l0|56=BFGdeBDX|;;ͺͺͫͫ͡͝͝hp^jhp^0JU h"Yh=h8h(Ehhvb hhPhGhPhGh"Y hhSS;hSS;jhSS;0JU hh h hjh0JU>| :<&'(>BDRT8v.0>zFHJLN»ƦƢžʢʢʖ–h:h+3h6h<$h]uhpjh>:A0JUhui0 hui0hui0 hui0h>:Ah,:h>:AhY7 h,:5h:5CJaJhr_5CJaJh,:5CJaJjh"Y0JUh"Yhp^5N@fx4R^x"*N^vxz|~ɿɻɷɷٳɯɫh<hxU5OJQJh<hxU5h<hxUOJQJ h<hxUh<h2\hZh[h]ujh"0JUhf0hh6hhp hprhY7hY7hr_h: h:hY7h:h:54Nz6<|~FP  $dha$gdq$dh7$8$H$^a$gdx$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdx .046:<JLNPZ\jlnpxz|~<V\(JNPV`併h%+jh"0JUhR h"hVWh<hZCJaJh<h<CJaJh<CJaJh<hZCJaJjh<0JU h<hZh<hxUOJQJ h<hxUh<hxU5h<hxU5OJQJ3.Pbl"HPRz|~ Nhj0BDFŹhH_hLi5 h2\hLihLihH3hqh:- h]uh*\Eh%+hVWhH_h[h<h'h= h2\hr_hQX%hr_h2\C `j`xȻȩ툃yjh,0JU h6hClh6 hhjh0JUhLihLi6hM@ hhCl hh]ujhhCl0JU hh Rh RhClh:- h:- 6h:- jh2\0JUh hhhLih'hLi/ tx~~HJNPZ`XZ:| " F     , : t x  ѻѴ߰hQhQ6hQhRBhRB6h2 hRBhRB hK&6 hRB6hRBhG hqkhK&jhq0JUh%+hqk6hqkhqjh,0JUhH3h_O}h_O}6 h,6h_O}h]uh Rh,3 > x z | ~        T V &(`dfVz*6:ǼǴǰǰǨְ{wh2h$5h$56h2h_6h$5 h-h_h_h:jhH30JUh{1he6h{1hehe6h+3 hH3hehehQX% hQhQhr_h5CJaJ h%+hjhQ0JUhQh]uhH3.   "+ .12$4&4T4V4`;=ZA\AAAEJJ $dha$gdx.JX\^`@J>@^jnh j ȢȢțȓȏȏ}jh-0JUh"h"6h"h2h"5 h-h"hIFyhQX%h zhr_hM hjh20JUh%h-h2h26 h-h2 h$5h_h2h*6jh*0JUh*h2h$51j l    !x!!!!!!!! """"""R#v#x####$% &`&r&'8'((+++ .....2.4.P.b.x.|..... /V//0\0011 1ǡ h^Rh^Rh^Rhvxhvx6 hvx6 hvxhvx hvxh:Uh:Uh2 hvxh/th/th/t6h/tjhvx0JUhvxhzjQh-hJk*h"< 1\1223 3&3:3z3344 4"4$4&4*4244464T4V444:5<5B5D5V6p666667:7j778V8\9^9`94:ûԏ{uԋ h4 0JhTh7Eh%hS>hN}hemh@qh@q6h@qhQX%h]}h@q5h]}h:5h]}h]}5h]}h,:5 h]}h]}jh@q0JUh4 hPhP6h%hP5 hvxhPhPh^Rh^Rh^R6+4:6:8:>;D;J;P;^;`;;:<N<<<<<<X====== >>0>f?x?@@ZA\AjAAAAAAAjBlBnBrBBƾ˺˶|xtphhnghP`jh.>s0JUh.>s h]}hjh]}h>0JUh]}h%5h]}h5h]}h]}5h5Ah%h.dh.d6 h.d6h.dh@qh=jhem0JUh|h7Eh4 hemhN}jhN}0JU+BBBBBBBC.C6CCCD.D0D2DDDRDbDhDjDDDDDDDEEE(FBFFFHIbIdIzIIIIII$J*J0JJJJJJJK@KBK~KKļh[(h%CJaJh[(h4CJaJhCJaJh%h~h>hhwAh{6jhng0JUjh_0JUh=hhnghi./hi./6hi./h5Ah8KKKKKKjMpM~MMMMPNNNNNNNNNNO(OrOxOOOOOOOOOOOOOֺᤘ|qfhhuCJaJh[(h~CJaJ!jh[(hhN0JCJUaJhhhNCJaJh[(hhN5CJaJh[(hhNCJaJhhCJaJh[(hCJaJ!jh[(h40JCJUaJh[(h4CJaJhCJaJh[(h45CJaJhh4CJaJ%OOPPPP@PVPPPPPPPPQQQQQQLRRRR8S:SSBSPS\SSSSɾɰݾɾ}xsnf\W h|5jhT0JUhCfhT5 hG5 h]}5 h:5h.>sh[(h=CJaJ!jh[(h .0JCJUaJh RLhuCJaJh RLCJaJjh0JCJUaJh[(h~CJaJhCJaJh[(hu6CJaJh[(h~6CJaJh[(hu5CJaJh[(huCJaJ"JSSSTVZ^`aacgg h hhDijTknnooVs$dh^a$gdx $dha$gdx $dha$gdxSSSS:T>TfTTTTTTTTTTT(U*U,U2UDUJUUUUUU,V.VBVJVlVnVpVtVVVVVzWWWWWWWWpXXXXX*Yĺjh]0JUh4Hh=jh640JUh]h]6h]jh{60JUhqLjh-0JUh.>sjhQde0JUh-hQdehh2[hv=hTh RLh,K5*Y,Y4YZZZZZN[[[[[[[[Z\x\\\\\\\\\\\\]]]^^"^$^b^^^^____` ` `````2`ۿ߷߷߷߷߷񷿷 hWlh'.jhWlhqL0JU hWlhWl hWlhqL hWlhXh|hqevhP`hv=h hWlheh'.6h LhehX6hjh64h'.jhd0JUhXh4Hjh4H0JU32````RaaaabeNeeefffffgggggghhh hPhǹݲíh8hjh5 hVyhQX%jhVyhVy0JUhjhQX%5 h]}5 h:5 h DhlwjhOc0JUhjh@Rh Djh@R0JUhlwhWlhq h>h8hqhfIhhqLhv=0PhrhxhhhhhhhhhhiiiHiJihiiiiiiHjLjdjxj~jjjjjmBmHmVmmm$nnnnnn:oooohhh65hhh5hhhR5hhh]}5hh5hfh86hj h^:6 h){6hDhfh^:6 hD6 h^:h^:hh8h^:hȅF`†̆ў|hBh>hX6hXhe hqi,h>:A hqi,h-u>h-u>hR hqi,huthqi,h[MhuthCfh>:A5hhh>:A5hhh]}5 h>:A5h m}jhh80JU hh8jh0JUhh80̆Ԇ,^nʊ 8rt (<>@Bđ9:¾xjhv0JUhPhvhN hqi,hN hqi,h[( hqi,huhqi,hr6 hqi,hrhrhr6hrhuh>:Ajhqi,h# g0JU hqi,h# gh[(h# g6h# ghhGjhX0JUhXhqi,/:ؔdĖƖȖʖΖnTʘԘƚ"6^`bdf~ .>D  $&(,ڹ񹮪|hNhN5hoh&:whNhh3JMjhn0JUhph]6hnh] hEyhCfh# gha=`hP hPhPjh60JUh6jhEy0JUhEyhEy0Jhqi,hEyhMk hvhv0,>Nbdf x Ƞؠޡ&(2¢jģޣ 2>@NZn̤8^h%Dѱѵѭѝѝh3JMhi hOtvhOtvhwW6hwWhr hwXhwX hwX6hrThrT6hshNhwXh-"thN=hrThh5CJaJ hN5hNhP5 h]}58DEG/ 268FTΫЫFĮrt*NϸϮϤϠϜϠϠϠϮ|u hBhwrh$$hwr6h$$h$$6hwrOJQJhwrhQX%h$$hBjh>0JUjh=B[0JUh*:h=B[OJQJ\ h*:h=B[hwXh=B[ h]}h]}hjn hh-"th]}hrThOtvhi jhi 0JU+fGVXln@3Xĸع $dha$gdx$ & Fdha$gd $dha$gdxNPRTVX|(*.JLNPұܱJ\fh»woje`\XXTh3JMhh$$ h\ h\\ hB\hBhB\hBh\hBh$$\hBh\hBhI\jhBh0JU\hBh3JM\ h\hBhrF\ hBh3JMhhB h]}h]}h-"th]} hhrFhrFh=B[hwrjhBhwr0JU hBh$$ hjlnʳ̳γسڳܳ$&(,.68>@BHJNPR:ftξβΔΔΔΉΉh3JMhvCJaJhCJaJhBCJaJh3JMhI6CJ\aJh3JMhI6CJaJh3JMhI6CJOJQJaJh3JMhICJaJ h3JMh&Jjh3JMh&J0JUhqOV h3JMhIhJh3JM2tRTֹعڹܹ"~Z\ʼ02468DPnBɾ|xxtphU9hQX%h$$jhJ0JUhJjhwX0JUhwXhPY h4hBhoh&J hh&Jh$$h&JCJaJh3JMhICJaJh3JMCJaJh3JMhvCJOJQJaJh3JMhvCJaJhCJaJh3JMhv6CJaJ*عڹxd$ $dha$gdo$dh7$8$H$a$gdcd$dh7$8$H$^a$gdx$dh7$8$H$a$gdx$dh^a$gd4 $dha$gd4 $dha$gdxBDFR ".<Vh~|*`.2l2txLXhĺĤĠĜhlhBh7hY=hi ho ho6h h46hFahJ6jhJ0JUhJh,hphm>jh L0JUh L h4hU9h$$h4hU9jhY=0JU7hzb>\ "(*.046>@BFHJLVfhprtx@hoJhrCJaJjhr0JUhhrOJQJ hhrhhrOJQJ hhrhrjhB0JUhlhohyC@BbdVX ,^bv,."0jBRTVPRTjɾ庶嶺墶庖区jh0JUhhBhB6jhs\y0JUjh^0JUhs\yhBhcdhi CJaJjhfzT0JUhfzTjhBy0JUhByhcdh7hoJhrCJaJhrCJaJ7FH$(6l n~.4B~LNR\lx~4ҸҸθθθθθθθθθμjhOx0JUhi}hOxhi jh0JUhhR;mhbhhkkjhi 0JUh hxhs\yhcdhohBD2:f ,x ",.68<>DFJLPR`blnxz|~jh 0JUh h OJQJ h h h~h Kh hkkhhyhL"$v24: Z\^`0N~\r &H~8t"FHJ/0ԼԸԴظjh=0JUhh=h&JhhMhyEFhy h0Jjh0JUhbhhrhjh0JUhhh Kh CJaJh h CJaJ;$`b$ & Fdha$gd $dha$gdx$ dha$gdx0=@Xtw/Sfivwx"ƹ짣wsle h]}h! h$`h!h;jh$`0JUjh!0JU h$`6h$`h$`h$`6 h$`h$`h(gH h$`ho h]}hh]}jhh0JUhh56hh5hh$`5 h]}5 hhhhh?hhyEFh='*Jbf|~BDTV\^bdfjnprtv\񺲦~h2Bh;h(gHh;6h;h;6OJQJ\h;h;6\h;h;6OJQJh;h;6h;h;6OJQJ^Jjh(gHh(s0JU h(gHh(s h(gHh2B h(gHh! h(gHh;h(gH h]}hoh$`1\^`b0@  4:PR^`t$&fR޸ıĤޖ|h2Bh2B5 ho5h$`h5 h$`5 h;h; h hbhjh h;0JU h h2Bh;OJQJh2B h h;hbhhh h]}hoh; h]}h; h;5 h(gHh$`jh;0JU- "$BLR@dpFV"RTV\ֳ֤֤֤֚h6jh60JUh.hIh hjn5jhd 0JUh hohjnhhjnjh .0JUh .hK0jhVh0JUhd hVhh h5CJaJh2Bh5h2Bh2B56/!gcNP|~v dhgdx $dha$gdx $dha$gdx$ & Fdha$gdRTV`bdft|~<>@RZ\кưzvokhqOV hr)h.hK0hh6OJQJ^Jhr)hjn6OJQJjhr)hjn0JU hr)hjnhr)hjn6hr)hjn6\hVhjn6OJQJhVhjn6\hVhjn6hIhhjn6OJQJh6jhVhjn0JUhIh hVhjn&  046<>@DFNPVXZ`bfhj9] !'cNP|~ hVh hohhK0hrCJaJ hhjnhh.6 hh.hkCJaJhh.CJaJhhjn6CJ\aJhhjn6CJaJhhjn6CJOJQJaJhhjnCJaJ5~  ",.0:<>npvx~>HJ4BLNPZ\^`ջݳɧhK0jhr)h0JUh[oYh6h6hr)h\hh6OJQJ^Jhr)h6OJQJhr)h6hr)h6\ hr)h. hr)hwrhk hr)h:`bhjnprtv * 4 6 n 0 >    DXXh&hzƿ| hhjhM 0JUhM h \hh1jhe0JUheh1OhK0hkhohNh . hNhjhNh0JUh1Oh1O6OJQJ^JhNh6\hNh6hNh6OJQJ.^&** ++/4F7:H>J>n>?T@$dh7$8$H$a$gdx $dha$gd/$ & Fdha$gd $dha$gdx n6Z\^DùõëçÜ~tplhhhvU?h"htjjhG?80JUhG?8h~3hh~35 hohpN hoh hPhU#GhSh=z<jhU#G0JUh1OjhS0JUhU#GhPhzhP5hzhz56hzhz5hzh5 hU#G5hhYn5 h5'DFnp\^`.\^2< J"""""R##j$l$&&&&&"'b''' ("($(0(X(d(j(p((((((()X)f)t)))********ݽjh0JU hhh1Ohh&hhjhL=0JUjh60JUh6hL=hihG?8h"h=z<hvU?jhvU?0JU@* ++:+L+N++++++,,,,2,f,z,<->-@-J-L-T---- .....>/|/~///////0"0(0001ַ֯үүڨĝČxh1Ohn6hnhrhz hlhljhpN0JUho hh&ho hh&hh&hpNhOcjhghg0JUhh&jhh.0JUhh.hgh=z< hg6hlhl6 h1O6h5CJaJ hoh.1&1>1j1l1t11111112 22Z2222223:3>3h3334"464`4x4444444444445,5~5555555*6666ؿʿʵʭʭʭjh 0JUhU%h&hh&h6 h/6h&hh]Lhh&jh]L0JUh=T h/h=Th/jhn0JUhn h/hnhnhn5 h=z<hU% h=z<hr hh&hr766@7B7D7F7J77777777 88888"8$8&8(8*82848F8L8^8d8f8h8j8p8t8v8x8z8|8888888ȹޥwh&hh&h6h0UGh0UGOJQJ\h0UGh0UG\ h0UGh0UGh0UGh0UGOJQJ h0UGh&hh/h0UGOJQJ^J h/h&hh/h0UG\h/h0UGOJQJ h/h0UGh0UGh&hhhU%h/jh]L0JUh]Lh1O,888889D:F:\:::::: <^<<<<<*=>=@=B=T=Z===D>F>H>J>h>j>l>n>>>>>>>>ĽҹҹҹңҒ}skshbh/c6hbh/c6\hbh/c6OJQJ\ hbh/c hbhzjhC 0JUhqOVhhU%jh~30JUh hh&h8#Wh8#Wjh/0JUh/ hYkhYkhYk hYkh({Jh({Jh0UGh&hh&h6h&hOJQJ*>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>???????????"?X?Z????????????????÷~hbh'6OJQJ\ h'\ h/hi hC \hbh'\hbhi6\hbhi6hbhi6OJQJhbh'6\hbh'6OJQJhbh'6hbh/c6\hbh/c6OJQJhbh/c61??B@Q@S@q@@=A?AAABBBC CCCC"C$C&C,C0C2C4C6C:CCBCDCLCRCTC\C^CbCdClCnCpCvCCCCCCCDDDžŰhbh'\hbh-w\hbh-w6OJQJhbh-w6hbh-w6\hbh-w6OJQJ\ hbh' hbh-w h1O6hbhz6 hbhzh' hbh'hbh'6hbh'6OJQJ3T@"ABCDEE'FFHGIGL|S~SSUVWXYYZ[ $dha$gdYn$ & Fdha$gd $dha$gdW-! $dha$gdxDDDDDDE7E8E?EZE^EEEEEEEEEEEFFF'FIFaFcFjFkF}FFFFFFFGGG GGGHGIGiGoGsGII|KƿҸ᝕ᑊh hoh hbhhzhbhz6 hbhzh1Oh1Oh1O6h1Ohb6 h1Ohb hhW-!h'hW-!6hW-! h'hW-!hbhb6 hbhbhC h1O6hbh-w6 hbh-w2|KKLLLOOPP6Q8QJQQQQ\RRzS|S~SSSSSSS.ThTTTTTTTUUUU>UUUVV;VIVZVsVVVVἵ᮪ᮗhC h1O6hC hD6 hDhDhC h6 hC hh@hD hDh hohh&hqOVhhbjh)0JU hC h)h)OJQJhC h)jh0JUhhoh61VVVVVV"W>WjWkWpWWWWWWWWWWWWWWX:X=XFXGXrXXXXXXXYY YY,YY?YIYJY[YgYhYkYlYY˿޿泷 h'h@hqOVh1O6hqOVh@6OJQJhqOVh@6 hqOVh@hqOVh@hC h@6 hC 6 h@h@ h@hDhC hD6OJQJhC hD6hC hDhhDhC hOJQJ4YYYYYYYYYYYYYYZZZ[[[ ["[<[P[[[[[[[[[[ \ \D\r\t\\\\\\\\D]F]`]]]]^Ļ蜘蜑荂hT hqOVhh&hh& hqOVhE#hlhE#hl5CJaJ hU#Ghl hU#Ghh- hYn5CJaJ hU#Ghzh0UG h@h@hqOVh@OJQJ hqOVh@hqOVh@ hh@hqOVh@63[ ["[[t\^__````cBqsst t$vz|rt $dha$gdWS$ & Fdha$gd $dha$gdx$ & Fdha$gd^^^.^@^x^^^^^^^^ _ __$_________`H`P`V`l`````````aalaaabJbbcc"de0eZeneƽۏۚۏۋۏhqh- h23 h"h"hRh hWSh- hWShRjhWSh0JUhWSh0J hWShhjhWS0JUhWSjhqOV0JUhYkhqOV hqOVhThE#hT5neeeeeeeopp q>q@qBqqqqqrRrrrrsssst tjuluwx*x0xxyz켴İh$%jh0JU hohhan5CJaJ h"hlh1Oh)h)6h)h6h) h- h- h)h- OJQJ h)h- h"h- h- hhh23hqhWS6zzzz||"NԀP&h6jlnprtЅZ^FH$HRZ¾hamHsHh"h- mHsHha h"h- h- hqhd|? hd|?h- hhlhd+h5CJaJjh$%h0JU h$%hhCJaJ hanhjh0JUhh$%3ڛ.\^$ ذڰ@$dh^a$gdx dh@&gdx $dh@&a$gdx $dha$gdxXpzNnpb:zȍVBPv^Ε<v›؛ڛ`L.TV,役 hcbhcbhcbhcbCJOJQJaJh)h"OJQJhcbh"6 hcbh&OhE hcbh" hqh" hqhq hqhd|?hd|?hh- h&Ohqh$%h q h"h- h B5,.0ZV\^ʤ"$  4ȿȥylhdyh]P]hjh2hd+0JU h2hd+h2hd+jhihd+0JU hihd+hsWhd+5hRhT5hd+h@B04>\lnpr HJNTf(fhjҺʺʖʡ{ph҆҆hCJaJhhTfCJaJhhCJaJhCJaJh BCJaJhTfhdCJaJhWCJaJ!jhTfhTf0JCJUaJh2CJaJhhCJaJhTfCJaJhTfhTfCJaJ hih hsWhi hsWh hsWhwHp hih6&@Bfh4t  BD^.0NRT $dh@&a$gdx$ rdha$gdx$ & Fdha$gdx $dha$gd $dha$gdxjlnĴ޴468:صjpȽȽދȲuudYNhhiMCJaJhh2CJaJ!jhhW0JCJUaJhhCCJaJhhO11CJaJ!jhh{0JCJUaJhhCJaJhhhCJaJhhWCJaJhhACJaJhh{CJaJhhYCJaJhhTfCJaJhCJaJjhTf0JCJUaJ>b~bdfh68x0蕎|ung`Y`R hh hhY hh% hhm hh0 hih hm hih% hih(  hihm hh{!jhh{0JCJUaJhh(CJaJhhhCJaJhhCCJaJhh{CJOJQJaJhhfCJaJhh{CJaJhh`6CJaJ02xκк޺PTnrл$>PRd~ʼּ(68VZnƽǬǹΕιΜΜy hh hh hh\ hh2V hh hh%hh\0Jjhh0JU hh(  hh0 hh\ yh hh2<hhmOJQJ hh hhmjhh#i0JU/ƽʽ Hfܾ  BNʿ̿@BD\^>bž|x|tpt|t|||thzEh]Eh B hih]E hV>*hMMhV>* hihH hhHhF hh]E hhx'* hh hh hh hh' hh'Cu hh( jhh0JU hh2< hhY hhh,BlJn*,6<0,.0JLNBRpLltv "&:4ļеЮЧ hihs6 hih ' hih%hh'Cu>* h'Cu>* h]Eh]Eh'Cuh]Eh]E>* h]E>*h/dhvMeh]E hih]EhMMh]E>*hF@Tp68DF.0J\z, "^ dh@&gdxdhgdx $dha$gdx $dh@&a$gdx4684:hjxdfhjDN*,.0HJ\^hn6p6Nbtxzzzzzz h\ yhrfphy9hrfp>* hrfphgm hrfphrfphMdbhMdbCJaJh~CJaJhMdbCJaJ hsWhvMehe[h~hrfph/hCjh340JUh3hfUh/dh34hvMe hihK hihi hih'Cu.xz"V,.bd6  "$4B\`t ȺıȪ퉂{wlllh\ yhHOJQJh{ h/dhH h\ yhHhHh@ihH>*hrfp5CJaJhmhrfp>*CJaJ h/dhrfphMdb5CJaJjh/d0JUhrfp h\ yhrfphvMehy9hrfp>* hMdbhMdbh/d hgmhgmhgmhgmhgm>* h\ yhgm*^`t(*@~& $dh@&a$gdxdhgdx$dh^a$gdx dh@&gdx $dha$gdx"$8:LNRT\^bdnpxz~& " 20P$&*Hbºͣ h{hHh/dhHhgm hmVhHh{h{CJaJh\ yhHCJaJjh\ yhH0JUh\ yhH5OJQJh\ yhH5 h\ yhHh\ yhHOJQJ=b&(*@BLRb|~^Rfh| <&8:PT| ʣʜ h~>* hJuLhrfp hrfp>*h B h\ yhrfphrfph'Cuhrfp>* hrfph~hR hrfphrfph~5CJaJhJuLh/d hM*DhH h/dhHhgmhM*DhH>*hrfp5CJaJ h\ yhHhH5&6<J>z "&(246bdlprxz~  "68>@HJNļļjh\ yhrfp0JUh\ yhrfp5h\ yhrfp5OJQJh'nh\ yhrfpOJQJhrfp hrfp>*h B h\ yhrfphJuLhy9hrfp>*@ NF:T$r $dha$gdJuL$dh^a$gdJuL$dh^a$gdxdhgdx $dha$gdx $dh@&a$gdxNPl@DF\pr26v6<>HJNPRTZRbļޱޥޱޱޱޱޱޱޱh\ yhrfp5h\ yhrfp5OJQJh\ yhrfpOJQJhy9hrfp>* hrfp>*jh\ yhrfp0JUhJuLhrfp h\ yhrfph'nCJaJhrfpCJaJh\ yhrfpCJaJ>,.>@DFRThjpr  $FLrtȽ𗢞Ȟ h@ihrfphgh@ihrfp>* hrfp>*jh'n0JUhJuLh\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JUh\ yhrfpOJQJh\ yhrfp5OJQJ h\ yhrfph\ yhrfp5;rt8B& 4\zj6$dh@&^a$gdx dh@&gdx$dh^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx:<PRVX\^tv (*<>@B$&8>R^`LTɾɯɚɯh'njhhrfp0JUh{ hhrfphrfpCJaJh\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JUh\ yhrfp5OJQJh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJ h\ yhrfp< 4Tfxdfjtz|  $8:^hjpvxzԨjh\ yhH0JUh{hH5OJQJh{hH5h\ yhHOJQJhHh  hH>* h\ yhHh{h@ihH>* hrfp>* hhrfp>zfvfj$jlpr4jJLNRTVjlҶh\ yhH5hthH>*CJaJhS@h{jh\ yhH0JUh\ yhHOJQJhKhH>* hrfp>* h{hHh hH h\ yhHh\ yhHCJaJ<TH J `   V      P2@ $dha$gdMdb$dh^a$gdx dh@&gdx $dha$gdx $dh@&a$gdxlntv|~  F H J ` b         & ( B D p r x z | ~      T      0 2   Ĺ䵱䱵䩥䱵䡵 hMdbhHhS@h~hKhH>*hHh{h\ yhHCJaJhHCJaJjh\ yhH0JUh\ yhHOJQJ h\ yhHh\ yhH5h\ yhH5OJQJ<        `     (48>LNPRZ\`bhjn~*,ÿ˸˿˞˞˞˒˞˞ˊ˞˞˞˞˞˞ˆhCh\ yh5h\ yh5OJQJh\ yhOJQJh~1 h\ yh'h h\ yh~#h{h Bh. h\ yhh~h'Cuh>*h'Cuhj<>*h'Cuh2=>* hrfp>* hrfphrfp hH>*2,.02>@JLZ\fhjnptv~  ,48:<>DFLNPj׌ h\ yh Gho^hCJaJh!!Qh\ yh5OJQJh\ yh5h\ yhOJQJ h\ yhho^hCJaJh\ yh#CJaJh\ yhCJaJh!!QCJaJho^CJaJjh\ yh G0JU4jTx !^!!"$$$dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdxjlz|8:NZ\(HRbz&(Ĺxtph)m*h Bjhd 0JUhS@hU}hd h~1hDDQh)m*CJaJhU}CJaJho^h#CJaJho^CJaJho^hCJaJh!!Qho^jh\ yh G0JUh\ yhOJQJ h\ yhh\ yh5h\ yh5OJQJ*(*,.>pv6T\^fhjlxz  "0268NĽĽȽȽĽĽh\ yhrfp5OJQJh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJ h\ yhrfph~1hrfph'Cuhrfp>* h~1h'Cu h~1h G h\ yhho^hS@hjhf0JU=NPT8DFvx(LP4LZɾɾɾɾɾɶɾɾɾɦɦɦɦɞɾɾɾɾhS@hy9hrfp>*h~1h\ yhrfp5OJQJh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJ h\ yhrfph!!QhrfpCJaJhrfpCJaJh\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JU< &* HP^pv2 L                  ! !!\!^!!!!!!! """"" """."0"4"ֶ֮jhS@0JUh~1hS@h\ yhrfpCJaJhrfpCJaJjh\ yhrfp0JUhrfph\ yhrfp5OJQJh\ yhrfp5 h\ yhrfph\ yhrfpOJQJ@4"6":"<"N"P"b"p"t"v""""""""""""""""""@#z#"$$$D$`$r$$$$$%%%%%%%V&&&&&&&&0'N'P'R'f''''ʻշՙh3thy9hrfp>* hy9hrfph@Qe h@Qehrfph~1 h20hrfphrfpCJaJh\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JUh\ yhrfp5 h\ yhrfph\ yhrfpOJQJ<$$P'R'f'()b**+,///z0&12p2344b5688 dh@&gdxdhgdx$dh^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx'' (P(((((((((((((((()) )))P)R)n)p)|)~))))))*>*`*d******+++.+4+6+:+<+F+H+R+T+^+`+j+l+p+r+x+|+~+++++++ƾ޲޲h\ yhrfp5OJQJhrfpCJaJh\ yhrfpCJaJjh\ yhrfp0JUh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJh@Qe h\ yhrfphrfpF++++++++b,,,,,,<-H-~-----J.L..../B/V//////0:0x0z0|0~00000000000000000000001ҿݻݻݻݻh\ yhrfp5hy9hrfp>*h h@Qehrfph@Qeh3th!!QhrfpCJaJhrfpCJaJh\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JUh\ yhrfpOJQJ h\ yhrfp=1 1"1&1111p2r2v2x2~22222222222222222222333L334<4V444444444444444444444444445 5¶ݮʦ¶¶¶¶h@Qeh3th BCJaJh\ yhrfp5OJQJh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJhrfpCJaJh\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JU h\ yhrfpA 55B5D5R5T5\5^5b5f566B6D6F6`66666666677 7(707>7v7778T8888888888888888899r9~99:: :Ƹݰݥh;m h3thrfph~h@ihrfp>*jhrfp0JUh@Qeh3th\ yhrfpCJaJh@QeCJaJhrfpjh\ yhrfp0JU h\ yhrfph\ yhrfpOJQJ:889 ;===B>?$@@@@0AA`BC4DDFFFzG dh@&gdxdhgdx $dha$gdx$dh^a$gdx $dha$gd3t $dh@&a$gdx :":4:@:B:J:L:X:Z:\:b:d:n:~::::: ; ;0;<;>;d;p;~;;;=H=Z=`=f==========><>T>V>Z>\>b>x>|>>>>䱵䱵䭵䦟h3th~h@ihrfp>* hhrfp h3th3t h3thrfph@QehjhrfphrfpCJaJh\ yhrfpCJaJjh\ yhrfp0JUh\ yhrfpOJQJ h\ yhrfph\ yhrfp5h\ yhrfp5OJQJ5>>>>>>>>>>>>>>>>> ??????"@$@&@<@@@T@h@t@@@@@@@@A,A0ADAHAJANAPAfAhAjApArAɾɯɨh\ yhHOJQJh\ yhH5h~h[UhCh@ihH>* h\ yhHh@Qeh3t h<hrfph\ yhrfpCJaJhrfpjh\ yhrfp0JUh\ yhrfp5OJQJh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJ h\ yhrfp2rAtAAAAAAAAAAAA"BZB^BBB8C:CNCnCCCCCCCCCCCCCCCCCCCD D.D0D4DDEEEEE F:FZF\FFFFF併 h[UhHh@Qeh[U h@QehHhiCJaJhHCJaJh\ yhHCJaJjh\ yhH0JUhHh\ yhHOJQJ h\ yhHh\ yhH5h\ yhH5OJQJ:FFF.GvGGGGGGGGGGGGGHHHHPIRInIIII8JJJJJJJJJJJJJJJJJJJKKKK K"K$K&K(K*K.KKKhLjLrLtLLLLLLh\ yhHCJaJjh\ yhH0JUhHh\ yhH5OJQJh\ yhH5h\ yhHOJQJh[U h\ yhH h@ihHh@ihH>*CzGGHJ.KKnL6MMMMNOPQQQQQ $dh@&a$gdx dh@&gdxdhgdx $dha$gd[U$dh^a$gd[U $dha$gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdxLLLLLLLLLMM M MMM M$M&M2M4M6MMMMMMMN"N2NDNNNNNNNNNNNNNNNNNOOOOO&O(O*O,O0O2OLONOTOVOdOڟh[U hS`hHhS`hih~hKhH>*hrfph\ yhHCJaJjh\ yhH0JUh\ yhH5h\ yhH5OJQJ h\ yhHh\ yhHOJQJ>dOfOpOrOOOOOP*P0P6PPPPPPQVQlQQQQQQQQQQ$RFRPRRRRRSS6T8TBTRTTTdT·skskh\ yh5h\ yh5OJQJ h\ yhA. h\ yh2=hCvEh3 h\ yhh'Cuh>*h'Cuhj<>* h\ yh~hrfp hS`hHhHh[UhHCJaJh\ yhHCJaJh[UCJaJjh\ yhH0JU h\ yhHh\ yhHOJQJ*Q6TUUWWWp]d^X_Z_n_abcVdXdldnfgggghj dh@&gdx $dh@&a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdxdThTjTnTpTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUU8UUU VV V>VjVVWW4W^WtW~WWWWWWWWźz h\ yh{$h~hy9h{$>* h\ yh^M h\ yhmh[UhC h\ yhA.hcJhW,hW,CJaJh\ yhCJaJh!!Qhdjh\ yhA.0JUh\ yh5OJQJh\ yh5h\ yhOJQJ h\ yh/WWW X XX6XY:YLYTY^YtYYYYZ Z*ZZZZZZZ$[J[L[P[n[p[r[t[[[[[[[[[[6\:\P\R\b\d\n]p]]]]]]]]]]]]޾޺h\ yh$OJQJh\ yh$5hih:c h\ yh$jhK+0JUhK+ h\ yht+=ht+=hKb h\ yh^Mh~ h\ yh{$hYh~hu <]]]]^^^^2^4^<^>^J^L^^^`^b^d^V_X_Z_n_|_______``4``aaaaaaaaaaaaaaaøzh\ yhrfp5h\ yhrfpOJQJhE?ThrfphQhY h\ yhrfphy9hrfp>* hrfp>* h\ yhh\ yhCJaJh!!QhKbjh~0JUh\ yh$OJQJhi h\ yh$h\ yh$5h\ yh$5OJQJ/aaabbbb bbbb&b.b>b@bRbTbdbjblbnbpbbbbbbbbbbbbdcccccdd,dLdRdTdVdXdlddddս䟛䔌hihmh~hy9h>* h\ yhZhE?T hChrfp hm^hrfphrfpCJaJhE?TCJaJh\ yhrfpCJaJjh\ yhrfp0JUhrfph\ yhrfpOJQJ h\ yhrfph\ yhrfp5h\ yhrfp5OJQJ1ddddeeeeeeeeeef"f>fRfXfjflfnffffffffffffffffffffffgggg|gȼ߼߱߱߱ߦ߼ȟ߱ꎃh\ yhRCJaJh!!Qjh\ yhfx"0JU h]mhRh]mhROJQJh\ yhROJQJh\ yhR5OJQJh\ yhR5h]m h\ yhfx"hC h\ yhRhE?T h\ yhhch~hQ h\ yh/|g~ggggggggggggh:h* h\ yhp h\ yhRh]mCJaJh\ yhRCJaJh\ yhhcCJaJ8(jDjFjVjXjtjvj|j~jjjjjjjjjjj8l:l*hf7h\ yhAnACJaJh\ yhGLCJaJh!!Qh8jh\ yhW0JU h\ yhGLh\ yh435OJQJh\ yh435h\ yh43OJQJ h\ yh43,j:lw$dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx dh@&gdx $dha$gdx$dh^a$gdx*hHh\ yhHCJaJhiCJaJhHCJaJjh\ yhH0JUh\ yhH5h\ yhHOJQJ h\ yhH@sst t tt*t0t2t6t`tbttt uuBuJuuuuuuuuuuuv8vBv`vfvvvvvvvvwww4ww@wTwVwrwwwwwwww&x(xʺʶ񛗶ꗶ񶓶hTkh~h@ihH>* hGshHh\ yhH5OJQJhGshGsCJaJhHCJaJh\ yhHCJaJjh\ yhH0JUh\ yhH5 h\ yhHhHh\ yhHOJQJ:>w@wTwxxyyy,zz{{0{{v|x}}~D~~~$dh^a$gdi$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx dh@&gdx $dha$gdx(x*x,xxxxxxxxxxxxxxx@yTyyyyyyz,z.z8z:zJzPzRzVzXzjzlzxzzz~zzzzzzzzz{{{{"{0{{{{{{{{{ҪҦhM*DhH>* hH>*hihKhH>*hHCJaJh\ yhHCJaJjh\ yhH0JUhHh\ yhHOJQJh\ yhH5h\ yhH5OJQJhTk h\ yhH<{{{{{{{||||"|&|(|*|,|.|0|@|B|F|H|P|R|T|Z|\|j|p|r|v|0}n}v}x}z}}}}}}}}}~~ ~~~~~~~:~@~B~h\hH5h\hH5OJQJ h\hHh\hHOJQJhTkhHCJaJh\ yhHCJaJjh\ yhH0JUhHh\ yhH5h\ yhH5OJQJh\ yhHOJQJ h\ yhH7B~R~T~Z~\~n~p~z~|~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~  8:>:<>TV`brtԀրɲhTkh\ yhHCJaJhHCJaJhHjh\ yhH0JUh\ yhH5h\ yhH5OJQJh\ yhHOJQJ h\ yhHF~~><āƁBT ·$dh^a$gd4f $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx$dh`a$gdTk $dha$gdTk:<ā X҂>@BPVX^`hzȃʃЃ҃ԃփǵǮϛϛϦˎ˂wpdϛddh\ yh 5OJQJ h\ yhTh\ yhTCJaJh<CJaJh<jh\ yh^w0JUh\ yh OJQJh\ yh 5 h\ yhhc h\ yhRh4f h\ yh^whRh!!Q h\ yh h~h@ih >* h\ yhHhHhiCJaJh\ yhHCJaJ'փ؃ڃ46<dfx~ʄԄ6JRTdfη΢ΐzrzrzkgc\g h\ yh+|h|9h4f h\ yhTh!!QCJaJh\ yhCJaJh\ yhTCJaJh\ yh^wCJaJ h\ yh^wjh\ yh^w0JUh\ yh5h\ yh5OJQJh\ yhOJQJ h\ yhh!!Qh\ yh OJQJ h\ yh h\ yh 5OJQJh\ yh 5$ʅ $ *02>DFPRZ\`bhjnpʇ̇·ЈžŲžžz h4fhR h4fh@i h4fh+|h\ yh4fCJaJjh\ yh4f0JUh\ yh4fOJQJh\ yh4f5OJQJ h\ yh4fh\ yh4f5h4fhsh\ yhz5OJQJhR hqhR hqh+| h\ yh]+ h\ yh+|.x6ԑLNbؒPғp> dh@&gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx $dh@&a$gdx$dh`a$gdx*x~‰ΉЉ҉ԉ։B\rvxb؋Llntڌ܌"ƿ媟匈z hggh<2# h\ yhf0}hf0}hi hNh<2#h<2#CJaJh\ yh<2#CJaJh4fCJaJjh\ yh<2#0JU h4fh<2#h\ yh<2#5h\ yh<2#5OJQJh\ yh<2#OJQJ h\ yh<2#h<2#h4fh@ih<2#>*h!-/̍΍ҍԍ*jގ BRTʏ̏ RTfln *,246BPRVX\^njh4f0JUh4fh`h<2#CJaJh\ yh<2#CJaJjh\ yh<2#0JUh\ yh<2#5h\ yh<2#OJQJ h\ yh<2#h<2#h\ yh<2#6@np|~ґ0JNbԒ֒ؒڒܒ$&(*6HJLNP䵮Ȯynh\ yh6#hCJaJ h\ yhcjh\ yhc0JU h`h6#hh\ yh6#h5h\ yh6#hOJQJ h\ yh!- h\ yh6#hh@ih!->* h`h<2#h<2#h`h\ yh<2#CJaJjh\ yh<2#0JU h\ yh<2#h\ yh<2#5h\ yh<2#5OJQJ(ГғޓpĔ>@DFhjlnp~8:<>@Thܾܾܾܾܾܾܾܶܩꖉ܂{sl h\ yhh@ihX">* h\ yhX" h\ yhWjh\ yhW0JUh\ yhCCJaJh[CJaJjh\ yhc0JUh\ yhC5h\ yhCOJQJh\ yh6#hOJQJh`hf0} h\ yhC h\ yh6#hh\ yh6#hCJaJh\ yhcCJaJ)>@Td֗jLڙhȝ. >$dh@&^a$gdx $dha$gd`$dh^a$gd`$dh^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx8bdfhz|̗җԗ֗ڗ\hl̘,:LNbd|~񺳨|||t||h\ yhw(5h\ yhw(OJQJ hf0}hw( h\ yhWhICJaJh\ yhCJaJh\ yhw(CJaJ h\ yhw(jh\ yhW0JUh\ yh5h\ yh5OJQJh\ yhOJQJ h\ yhX"h` h\ yhh JhI-ԙؙ֙ڙܙ,2B`dfhl|BLb~ƛ$\|ʜڜϼϧϣڣژڣڑڍڑڣڑtlh\ yhPB"5h\ yhPB"5OJQJjh\ yh 0JUh Y h\ yh hIhPB"hIh`jhf0}hW0JUhICJaJh[CJaJh\ yhPB"CJaJh\ yhw(CJaJ h\ yhPB" h\ yhWjh\ yhW0JU h\ yhw(h[)"$&(68<>VX~ĝƝȝ68`tBڟܟƿhf0}h`h[ h\ yhQ\h YCJaJhf0}CJaJh[CJaJh`CJaJh\ yhiACJaJ h\ yh jh\ yh 0JU h\ yhiAh\ yhPB"5OJQJh\ yhPB"5 h\ yhPB"h\ yhPB"OJQJ2 $Ġ,.0268<>FHJNdjtv|~¡ġơڢ.ɪɪɪɪɪɵɝɋ}} h\ yh n> h\ yhh\ yhl4CJaJ h\ yhl4jh\ yh n>0JUh\ yhepOJQJh\ yhep5OJQJh\ yhep5 h\ yheph~hKhep>* h\ yh h\ yhiAhf0}h[ h`hf0} h`h@i1.046FHJLTVZ\npz|ƣڣ<>@r¤ĤƤȤʤԤڤܤ"$&(JPɜh\ yho{CJaJ h\ yh h\ yh n>h:kh[h\ yh n>CJaJh[CJaJh\ yhCJaJjh\ yh n>0JUh$h\ yh5h\ yh5OJQJ h\ yhh\ yhOJQJ6>Ȥ(ҧ^`vxT^ڮ@B $dh@&a$gdxdhgdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdxPpإڥ,̦ΦʧЧҧZ^`v :<tۼۼۼۼۯ⢞◓℀th\ yhq5OJQJhq h\ yhqhKhq>*hiw h\ yhb hK hK5h$CJaJjh\ yh n>0JUh\ yho{OJQJh\ yho{5h\ yho{5OJQJ h\ yho{h[ h\ yhh\ yho{CJaJhiCJaJ,ĩƩʩԩ֩کܩΪ FPRTZ^`bfhprvx̫ګܫ f䪵䪵ѵ䢹hqCJaJh[ hqhqhqh\ yhqCJaJjh\ yhq0JUh\ yhqOJQJh`hq5 h\ yhqh\ yhq5OJQJh\ yhq5@Ь֬NPXZbdjx~ʭ̭ڭܭ*@خڮܮ2<@BD\^bdnptv|~ʷʷʷh`hqOJQJ h`hqhqhxIh[CJaJh\ yhq5OJQJ h[h[h\ yhq5h\ yhqOJQJjh\ yhq0JUh[ h\ yhqh\ yhqCJaJ:~@xڰ(0268HJZ^x»~vviahiCJaJjh\ yhn 0JUh\ yhiw5h\ yhiw5OJQJh\ yhiwOJQJ h\ yhiwh-h1khxIhKhiw>*hq hxIhq h\ yhqh\ yhqCJaJjh`hq0JUh`hq5h`hq5OJQJh`hqOJQJ h`hq%,BƵ46Lڸ"hعXP$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx dh@&gdxdhgdx<BDPVX\^tvxz|ƳȳҳԳ.0DFLNftvعععععععععععععععجإh\ yh:jCJaJ h\ yhn jh\ yhn 0JUh\ yh:jOJQJh\ yh:j5h\ yh:j5OJQJ h\ yh:jh1khxI h\ yhhDB h\ yhiwh\ yhiwCJaJ:(fĵƵ *x̶ζضڶhķڷ026LNn۴ۡ۬ۡۡۡۡۋ۝ۃh~hKhQv>*h\ yhQvCJaJ h-h-h-h\ yhQvOJQJh\ yhQv5h\ yhQv5OJQJ h\ yhO h\ yhn jh\ yhn 0JU h\ yhQvhxI h\ yh:jh\ yh:jCJaJh-CJaJ1nָظڸܸ޸ "fhjx|йԹع NV2p~h-CJaJh\ yh4tOJQJh\ yh4t5OJQJh\ yh4t5h-h\ yh4tCJaJ h\ yhfjh\ yhf0JUh\ yhO OJQJh\ yhO 5h\ yhO 5OJQJ h\ yhQv h\ yhO hxI h\ yh4t1pL*8RXltxн(*n~ƾȾξо־ؾ "4HJLP¿Žꚉ!jh\ yhf0JCJUaJh\ yh+ CJaJjh\ yhf0JUh\ yh+ OJQJh\ yh+ 5h\ yh+ 5OJQJ h:kh+ hxI h-h+ h-h4t h\ yh+ h1k h\ yh4th-6PFH^LNst$ & F dh@&a$gd $dh@&a$gdx$dh`a$gdxI $dha$gdxI dh@&gdx $dha$gdx$dh^a$gdx*@BDFH^`"PRf:|ƿ俸ʤʤʰ~v~v~o h\ yh(htCJaJh\ yh(CJaJ h\ yhfjh\ yhf0JU hxIh(h\ yh5OJQJh\ yh5 h1khxI h\ yhxIhxI h\ yhh~hKhF}>* h\ yhF} hxIhxI hxIhK hxIh+ h\ yh+ *JLN^l BqrstTjpLRb(0pr&,2np˿˷hdhMMhM*D>*h U hyEhM*Dh hM*D hO.>*hMMhO.>*huhehHhO.hRhR5 h$hR h1khhO h1k5 hsWh*hMMh U>* hM*D>*h UhyEhdhM*DE8>@xf 8vxpr~6v<>Nj"4:>2bÿÿh^#hIh h}&hUh$hO=qhhOhyEh1] h$h}JF h$h U hyEh U hyEhdh h-gh Uhdh Uh U>*@  46 ,LM[b $dha$gdx$ & F dha$gd 2 89A  "*,46BDHJXZ\^bjXl  LP`\t^nøøøïïܫܫܫܴh      . 0          , ߞߚߚߚhrhMjh0JUh h;N6 h;Nh;N h$=h;jh;Nh;0JU h;Nh;hhMh;Njhm 0JUh;hHCjh;0JU<, . 0 4 > V v    |DHJ>DVXZ\>R^7:QT h6h|Zh_hRhsWh|Z5 h_h_ h_5 h_h|Z h;Nh|Zh|ZhsWh;N hsWh|Z hsWhsWhsW5CJaJ h|Z5 hsW5 h;N5 h.'65hsWhsW5 hyh8hr4z|`b~"$>N*MN] $dha$gdx]Dijwl!$((j)l)))*$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdx(>X~B^z("F"z"":#>#@#D#P#R##"$.%N%P%T%%%^&t&&&"'$'J((((()h)j)l)p)))*Z+\+++h8 hR5 hM5hRhsW5hRhM5hRhR5hMjh|Z0JUjh0JUhQ3{h|ZOJQJ hQ3{h|Zh.'6h_h hRh|ZhRh|Z:*\+d,>-6.:/22 3 34>578$99N:$;&;p; $dh@&a$gdx$ & F dha$gd $dha$gdx$dh7$8$H$a$gd $hdh7$8$H$^ha$gd $ & F dh7$8$H$a$gd+++, ,d,--^.p..8/p/////0:0R000h2x2222223 3 34 4L4N4445577;;;";&;0;2;P;n;p;r;;;;;D<ŽţŜ hJAh|Z hJAhJA hm#5hJAhDDQ5 h.'65hJAh>>>>>> ?.?hTMhTh\hYhRhR5 hJAhRDFFFFZGGGGG:HRHHHHIVII,JRJJJJJJJK KxKKKKKKK L.LFLfLLN NBNDNFNHNdNNNNOP:PxPPPPPQQQR"R(RӿϿϵ˱ϭí˭Ϟh\h"Y hhYhhzjh}JF0JUhR>h"dh'zh8huh}JFhH %hMMhY>*hJAhYh(R,RRRTRVRZRxRRRRRR6S8SFSHSS T~TTHUUUUUUUUUVV2V4V6VVVWDWFWJWWWXXXYVYYZ^ZfZZZZZZZ]] h-Wh-WhzhY5CJaJhQ$h.'6jhY0JUh"d hihYhm\hXjhm\0JUhk`jh80JUh8hMMhY>*hhYh\hH %:UVVJWZZ^^^^__$_.bbpcc`deeDffjj$dh^a$gdx dh@&gdx $dha$gdMdbdhgdx $dha$gdx]^^^^^^___"_$_8_N_f_p_r`z```` aFa^ala~aaa.b0bFbHbNbPbhbjbvbxb|b~bbbbºtltlhF/BhD5hF/BhD5OJQJ h6ghDh6ghDOJQJjh-_0JU hJhDhF/BhH %hm\h\ hJhDDQh*h*hR hzhzh`5CJaJ h`hR h`h`hR5CJaJ hMdbhkh-W*bbbbbbbbbbncpcrccccccccccccccccd d dddd d"d&d(d:df@fBfDfffffffg&gXggggggggǻǻ}h%h_jhJ0JUhF/Bh\hJhk`hJhJCJaJh`WPjhJhJ0JUh\hJ5OJQJh\hJ5hJhJOJQJhw/hJ5OJQJhw/hJ5 hJhDDQ hJhJh6g1ghhhh h^h`hbhdhhhhhhi0inizi|iiiiiiiii2j4j6jTjbjjjjjjjjjjjkkkXk\kkkkkkkkkɾ洰椠hdNhz5h.'6 h"hzhzh*hw/hbVjhhU0JUhJhOJQJ hJhhhF/BjhZ#0JUh)*hhUjh_0JUh_h`WPh%7jjklmopfq:sp@pFpHpLpNpXpZpnppppppppp8q`qfqqqrr s4s6s8s:s* h"hzjhz0JUh.'6h`WPhzh`WPCJaJhehzCJaJh_CJaJjhehz0JU hehzhehzOJQJ8xxx,x.x2x4x@xBxJxLx^x`xbxdxrxtxxxzxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx yyyy0y2yByDyLyNyZy\ybydytyvyyyyyyyyyyyyyyyyyzzzz"z$z&z.z@zhzhhz5OJQJhhz5hhzOJQJ hhzT@zFzHz\z^zpzrzvzxz~zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz{{{ {{{{.|R|V|p|||||||"}(}.}Z}}}hbhPmhbCJaJh.'6CJaJhzCJaJhPmCJaJh`WPCJaJhChzCJaJjhhz0JUhhz5hhz5OJQJhzhhzOJQJ hhz8}}}}F~P~R~T~V~X~Z~\~n~p~r~~~~~~~~"$&0Ҁ^`āƁց؁ }}}}}} hCVnhzhCVnhzOJQJ!jh$Whz0JCJUaJhPmCJaJhzCJaJh"hzCJaJjh"hz0JUh"hzOJQJhshz5OJQJhshz5 h"hzhzjhz0JUhb. ,.@BDFH܂ނhn,.Th„Ą̄΄҄Ԅ˴˴˭˥}rrrr}}h-WhzOJQJh-Whz5h-Whz5OJQJjh-Whz0JU h-Whzh-Whz>* hPmhzhPmhzCJaJhCVnhzCJaJhzjhz0JUhCVnhzOJQJ hCVnhzhCVnhz5OJQJhCVnhz5,,҄z24Hʉdfz6P dh@&gdx $dha$gdxdhgdx dh^gdx$dh7$8$@&H$a$gdx$dh7$8$H$^a$gdx$dh^a$gdx$dh7$8$H$a$gdx dh7$8$@&H$gdx 24HJVXZ\lnvxz24HvćƇԇև؇$024ÿjhI 0JUho4hI 5ho4hI 5OJQJhKhI OJQJ hKhI hPmhhI h.'6h* h-WhI h-WhzCJaJjh-Whz0JU h-Whzh-WhzOJQJ5Ɖ6bfz|46Ƌ *,.02>ƍ @zގNP\`bfҖҎ҃hhI OJQJhhI 5jhI 0JUh*- hPmhjhPmhI 0JUhPmOJQJhPmhI OJQJ hPmhI hhI hh*hPmhI CJaJhBhI CJaJhI 3fhtvxz|4TzBZ,L<NЖD乲٢乽hz hK%hI h jh 0JUh!hI 6hPmOJQJhjFhI 5 hPmhI hPmhI hhI CJaJjhhI 0JUhhI OJQJ hhI hhI 5hhI 5OJQJ0b2 "$FH\ƢZޣ  $dh@&a$gdx dh@&gdxdhgdx $dha$gdx$dh^a$gdx0  "*,2F\^b™24P֛؛(*PRhjtvx|~󤙤hZ[h=5OJQJhZ[h=5hZ[h=OJQJ hZ[h=jh=0JUh(h=CJaJh=CJaJjhHh=0JUhF+h=5hHh=OJQJ hHh=h h=h*0 "DƝ (*.0BFH\^hjПҟԟ֟؟ܟޟ $(.źźźźŮźźźŦźźŎ~hb)CJaJh*-CJaJjh)h=0JUhKrh=OJQJh6ch=5h6ch=5OJQJh)h=OJQJ h)h=hb)h h*hZ[h=CJaJh= hZ[h=jhZ[h=0JU..lrBDFH\С  "ƢȢТڢܢ&(.0268:<@BJʯʢʗ~~vjvjvjvjvhh=5OJQJhh=5hh=OJQJ hh= hFh=hFh=OJQJjh'wh=0JUh*-h'wh=\ h*-\h'wh=5\ h'wh=h*h=h=CJaJh*-CJaJhb)CJaJhFh=CJaJ)JLNTVZhܣޣޤ &LNPRTXZ^`jlrxz~ƥȥΥХҥ֥ 6>Pֿ֥ÚÚh5h=CJaJh*-CJaJ hh=hFh=OJQJh*-h=CJaJhFh=CJaJh=jh=0JU hFh=hh=5hh=5OJQJ< ֥D02F Z\pt"$:dhgdx $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdxPاڧܧRVXntĩީ|$&(l`𼴭𢛼Ð~ hS h=hS h=OJQJhz hmh= hh= hFh=hr hOyh=h=OJQJ hC'uh=h~Kh* h5h> h=5 h*-h=jh=0JUh> h=h*-h=CJaJ0ĬƬʬά  *,02>@JPRVXZ\^`bfhjnpJTDFHLN翴簬祚h+Xh=OJQJ h+Xh=hrh~Kh=h=CJaJh=CJaJjh=0JUhb)hS h=OJQJ hS h=h=hCh=5OJQJhCh=5*h=CJaJh+Xh=CJaJh=jh+Xh=0JUh@yYh=5OJQJh@yYh=5h+Xh=OJQJ h+Xh=3ֶضڶ HP~TVZ\pظ¹йҹԹֹع "񳫧񠘌hh-WOJQJhh-W5OJQJhh-W5 hh-Wh,yh* h,y5hb)CJaJhfh-WCJaJh-WCJaJjh-W0JUh^sh-W5OJQJh^sh-W5h-Whfh-WOJQJ2"$PRZ\`bprt "$: $&68PRhjlnptμ:@BDZʾʮΉΉΉʂ h*h-Wh-WCJaJhh-WCJaJjhh-W0JU hh-Whh-WOJQJ3:t@DZ"$:HvxpL$dh^a$gd,y $dh@&a$gdx$ n dha$gdx$dh^a$gdx $dha$gdxZN\^vxztBJ PXZhjlZlztvlnwr h&7\jh-W0JU\ hb)\h3bh-W\ h h-Whb) h3bh-Wh*hr hr6 hrhr h,y6hrhr6jh-W0JUh,y hN}h-Wh-W5OJQJ\h6h-W\ h-W\hN}h-W\h-W+n|^r~"$:V&hHJNPTVhjnptz߿h: h-WCJaJh4h-W5OJQJh4h-W5 h0,h-Wh0,h-WOJQJjh-W0JUh* h&7h-Wh&7h&7h&76 h&76h,y h&7\jh&70JU\h-Wh-WOJQJ2zZbxp*fxz,6FHLNdx····ժ՟鑛݁ hUnh-Wh1>*CJaJjh-W0JUh1h^h-WCJaJjh&7h-W0JUh^h-WOJQJ h^h-Wh^h-W5OJQJh^h-W5h*h,yh-Wh: h-WCJaJh-WCJaJ2LNdfh|Zfh|  dhgdx dh@&gdx$dh^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdxx*,68jl6<@JLX\`bfh|@VZ<幱|hnh=CJaJjh=0JUh+Xh=OJQJ h+Xh=jh10JUh=h* h* h-W>* h1h= h1h&7jh:kh=0JU h:kh=jh=0JUh&7h=hc1h=CJaJh=CJaJhnh=CJaJh1CJaJ+hnpr~v$d&Zz68:bxz| ⶮ⪦h* h/U7h=jh=0JUh&7h/U7hb)CJaJh zh=CJaJjh?Kh=0JUhNh=5h?Kh=5OJQJh=h?Kh=5h?Kh=OJQJ h?Kh=6 &2L|~"Z  *24R`bdhjln >lp,.2اh?h-WCJaJhnKh-WCJaJjh-W0JUhnKh-W5OJQJhnKh-W5h h-W5hnKh-WOJQJhb) hnKh&7jh&70JUh/U7h-Wh&7 hnKh-W8$,x8:DFHJRTZ\^`npxz|\üõüÏÏÏÏÂwpplh s hI h% rhI hV{CJaJjhI hV{0JUhI hV{OJQJhI hV{5hI hV{5OJQJ hI hH hI h-_ hI hhU hI hV{hI hhU>*hI hH>* hz>*hzh= h?h-W h?h? h?h&7h-W*8|$Jln^0 $dh@&a$gd2 $dh@&a$gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx dh@&gdxdhgdx\^jlJNh@B8:PRTVZ\bdnpz|~ZپhI h>CJaJhI h$ggCJaJhI hUCJaJjhI hU0JUhI hUOJQJ hI hU hI h mjhI hs\50JU hI hs\5 hI h2 hI h hI hIh s hI h% r4Z`"$&068Hdflnz~J.8n&RtквЧвЧЧЧЎЃ|u|||| hI h> hI hIhI h2CJaJjhI h20JUhI h25OJQJhI h2OJQJhI h25 hI h% rh sh1U hI h3k hI h2hI hs\5CJaJhI h$ggCJaJhb)CJaJhI hUCJaJ.t~ &0PVB^v$BlHNjlnvθέh*hU >h2h2CJaJ h shDht'jhD0JUh mhshIhDh-oh1U hI h> hI h-ojhI h3k0JU hI h3kh s8v~.Bt*:Rj"b>|*46R @VXZ\^`ȹ㹮h2hD"U>*hp@jh20JU h"hM}Xhb) h"hD"Uh2h<h{h mhE] h"hh$h shS h"hmh1U h1U>*h*7`bfhjlrtvx|~&.02DFtʊʊzrk hhzhhz5hhz5OJQJh2hzh* h-W>*hSCJaJh'CJaJh"hD"UCJaJ h"hM}Xjh"hD"U0JUhS h$W5 hp@hD"Uh"hD"U5OJQJh"hD"U5 h"hD"Uh"hD"UOJQJ%02D X "6H  \^$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx dh7$8$H$gdx dh7$8$@&H$gdx$dh7$8$H$a$gdx$dh^a$gd2 $dha$gdx $dh@&a$gdx.04@BHJNPvx|~   8fh2CJaJhyhzCJaJh'CJaJjhhz0JUhhz0Jh2hhz5OJQJhhz5 hhzhhzOJQJATVXp&\^~bpr  "6~    2 4 ޽޽ڶگ֣֣hxZhI 5h hI OJQJ h hI hI h* hp&hI h2hzhhzOJQJhSjhz0JUh2hz hhzhzCJaJhyhzCJaJh2CJaJ64 8 : < B D H L h z     (        npr ,.24:<@BPRVXZ^`fhln골hI OJQJhKrhI OJQJ^JhKrhI OJQJh$Z[hI OJQJ h$Z[hI hl h?[hI h`Ah2hI CJaJh hI CJaJjhI 0JUhI h hI OJQJ h hI 5 ^v(*,Z\^rtDFLNtvz|žضضغداhv0h=5 hv0h=hv0h=OJQJ hh=h=h* h[$=hI h`Ahl hhI hhI CJaJhI CJaJhI jhI 0JUhl hI 5 h$Z[hI h$Z[hI OJQJ0^r<>R^T.DT$$h&''' $dha$gdx $dh@&a$gdx$dh^a$gdl$dh^a$gdx $dha$gdl dh@&gdx|~:<>R.^`bd˵өӞӓtlh=OJQJhlh=OJQJhh=5OJQJhh=5hh=OJQJ hh=hlh`Ah*hlhlCJaJhv0h=CJaJh=CJaJh=jhv0h=0JU hv0h=hv0h=5hv0h=5OJQJ*ThzDT&6t.DF "24:<TVXZ^`jlpr÷÷ðjh&h=0JUh&h=OJQJ h&h=h&h=5OJQJh&h=5h`Ah* h`Ah=h'hlh!h=CJaJh=jh=0JU8 @DTflnpt~\|P!!!!###$$ $ $$$($*$,$.$<$>$@$B$D$F$X$Z$d$f$r$ὬᡚhmTh=5OJQJhmTh=5 hmTh=hmTh=OJQJhh_ch`h=0Jjh=0JUh ,hlh&h=OJQJ h&h=h=h=CJaJh&h=CJaJh`ACJaJ4r$t$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$h&t&&`'''''''''''(((),)8)F)|)))))))))¾h?Ch=OJQJ h?Ch=hh* h*h-Wh-WCJaJhCJaJ!jh-Wh=0JCJUaJh_cCJaJh-Wh=CJaJhh=CJaJh=jh?Ch=0JUh?Ch=OJQJ h?Ch=h^h=5h^h=5OJQJ.V//////////<0>000000000000111111>1l1112222 2:2θǸǰǸǸǸǣyyqyfh"hvwCJaJh_cCJaJh{CJaJh'CJaJh"h"CJaJhp@CJaJ h"h"jh"h"0JUh"hvw5h"hvwOJQJh h"hvw h"hh*h*hz hzhz h_c>* h''hzh_c&:2R2x2222222222>3h3t344"4$4*42464F4H4Z4\4n4v4~4444445$5b5{shdh9Eh1>h"CJaJh_cCJaJhdCJaJjh1>h1>0JUh$Hh1>5h1>h1>OJQJ h1>h1>h1>OJQJ hdh1>hdh1>hph*h*h"h"CJaJ hdh" hdh{h_c h"h" h{h"$445L66:::V<<=>>>BCHDDEEFG dh@&gdxdhgdx dh^gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdxb5d5j55555555555555566666686<6>6@6F6H6L6b6v66666677788&9ĸ~z~p~jh:d 0JUhdhMZh_ch1>CJaJh9ECJaJh1>h1>CJaJhdCJaJ hdh1>h9Eh1>5h9Eh1>5OJQJ h1>h1>h1>h1>OJQJh1>OJQJ^Jh1>h1>OJQJ^Jh1>h0Wjh1>0JU)&9*9B9F9N99990:::::::::::::L;;T<V<X<`<d<f<p<r<v<x<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<¾ݮjh =0JUh =h =OJQJ h =h =hdOJQJh =OJQJh'h =h h*h* h$Hh:d h9Eh:d jh_c0JUhZ#hMZhdhMZhMZ63<======>>6>>>>>>>>>>?L@@@@@(BPBfBlBBBCCCCCDHDhDDDDDDEEE^EEE(Fֽ֏ֈ֏ hmh= hAh=hAhdh'CJaJhdh=CJaJjhdh=0JU hdh=h h=>*h  h >*h*h= h=h=h+Ehdh'h =h =CJaJhdCJaJ2(FRFpFxFFFFFFGGGGGGG G"G4G6G8G:GBGDGHGJG\G`GbGGGGG@H2JTJVJXJlJJK KKlKpKrKvKxK~KKKKKKh% h=5h% h=OJQJ h% h=h* hYh=hAh)h=CJaJjh=0JUh)h=5OJQJh)h=5h)h=OJQJ h)h=h=h 5G@HVJXJlJlKKHLtRvRRhSHTDUUUVVVVWW $dha$gd$dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdxKKKKKKKKKKHLLLLLLMMMNlOPPQQVQQ R>R@RFRrRvRRRRRR,S:S* hAh= hAh h jhA0JUhAjh=0JUh=h h=CJaJjh% h=0JUh% h=OJQJ h% h=h% h=5h% h=5OJQJ,vSxSSSSSSSSSSSSSSSSTT.T0T6T8TBTDTFTHTDUFUUUUVV.V:V*h hzh hN@Th=h*hAhN@Th=CJaJh=jh=0JUh?Rh=OJQJ h?Rh=h?Rh=5h?Rh=5OJQJ9WXX*XDZZr[_V`accc~ggh$dh^a$gd4$dh@&^a$gd4$dh7$8$H$a$gd4$dh@&^a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx dh@&gdxdhgdxfXlXXXYZYdYtY Z4Z@ZBZFZHZPZRZnZrZtZzZ|Z~ZZZZZZZZZZZZZZZ$[&[,[.[h[p[r[[[[[[:\<\>\@\p\(]*]Žѹ h>WhI hzCJaJh>WhI CJaJhI CJaJjhl'hI 0JUhzh+EhI 5h+EhI 5OJQJhl'hI OJQJjhI 0JU hhI h hl'hI hI h 6*]J]L]N]Z]\]^]r]t]z]]]]]]]]]]]]^^^^^_ _(_*_D_F_H_R_V_X_\_^_h_j_x_z_~______`&`P`ÿôôçôôßôôôçÛÔhhI 5 hhzhzh>WhI 5jh>Whz0JUh>WhI OJQJh4 h>WhI hjhl'hz0JUhhI OJQJ hhI hI OJQJhI hl'hI 2P`R`V`d``aa*aNaTahaa@bBbZbjbbbccccccccddd e8ejeeeeeee6ffff~ggggȽȽȳȯȽȠȽȽh4h45 h4h4jh40JU\ h4\ h4hI h*h-WjhI 0JUh4 ht:hI hI hzh>WhI CJaJhI CJaJhzCJaJ hhI jhhI 0JU-ggghhhhh(itiiiiijj j"j:j>j@jHjJjPjRjjjjZkkkkklllll(l*l8l:lFlHlNlPlXlZl`ldlflhlllnltlɽɽɶܶɶɽh7CJaJh7hI CJaJjh7hI 0JUh7hI OJQJ h7hI hO~hI 5OJQJhO~hI 5 h7hI hZ&hI h4h4CJaJ h4h4jh4h40JU6hijkllmnnnstuuw8xxnyyyz{ dh@&gdxdhgdx $dha$gdx$dh^a$gdx$dh7$8$H$a$gdxtlvlllllllllllllmmmbnnnnnnoo o"o4ooopPpppq(qqqHrJrXrfrrrrr s4s8s`ssssss䱩 hmh= hF h=jh=0JUh7h=h*h=CJaJhZ&hI h7hI CJaJjh7hI 0JUh7hI OJQJ h7hI hO~hI 5hO~hI 5OJQJ6sssssssstttttt t&t(t8t:tJtLtNtPtVtXtZt\t^t~tttttttuuuuuuuvvvvv"v$v&v(v@vBvHvJvTvVvtvvv|vֲֽhF h=5hF h=5OJQJ hh=hh=OJQJhZ&h7h=CJaJjh=0JUh=hmh=5OJQJhmh=5 hmh=hmh=OJQJ;|v~vvvvvvvvvvvvvvvvvww www&www6x8xjxxxxxxxxxxxxxyyyy$y(y,y.yɢɏh!(h=OJQJ h!(h=h!(h=5OJQJh!(h=5hZ&h'CJaJhh=CJaJh=CJaJh=jhh=0JUhh=OJQJhF h=5hF h=5OJQJ hh=0.y0y2y4y8y:yJyLyjylynyyyz(z{{{{{{{{|||| | |0|2|4|r||||}ƾطwldl`\h7hZ&h=CJaJh|bh=CJaJjh|bh=0JUh|bh=OJQJhJ_h=5hJ_h=5OJQJh|bh=5h|bh=5OJQJ h|bh=h* h$dh^a$gdZ4>$dh@&^a$gdZ4>}}}} ~"~~~"rtƀȀր؀ڀӨyh% h=5h% h=5OJQJ hk7h=hk7h=5OJQJhk7h=5hk7h=OJQJjh7h70JUhZ4>OJQJh7h=OJQJ h7h= h% h=hZ4>h7h* hnhI h=hZ&/ځ.`*Ѓ8Dȅʅ΅Ѕ  $&,.68:<Ȇʆfpǩ|xhxh-WCJaJhh-WCJaJhh-W5jh-W0JUhzBh-W5hzBh-W5OJQJhzBh-WOJQJ hzBh-Wh-Wh*hI hZ4>h=h7hk7h=CJaJ hk7h=jh=0JU/$&Ј҈Ԉֈ؈"$24:<@BFXĉƉ}ynygy h7heRh6RheROJQJheRhDtCJaJhYhYCJaJh'CJaJjhYhY0JUhYhY5hYhY5OJQJ hYhYhYhYOJQJh9 hkhDthYh*h*h* hI >*hI h-W(ֈFƉDnP(Hj $dh@&a$gdx$dh7$8$H$^a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx prr؋ދ 24<Rpr~΍<zڎhvxz,lȐ"R׷׭שששhFhjhx0JUjhl0JUhG|_h8jh0JUh({"hth"hYjheR0JUhxhDtheR h6RheR=đƑȑʑ&(*,28:PTVvx~BLXpʓɽɽɽɽɽɽɽܰvhA)hA)0JhA)hkhth"hG|_h6Rh6RCJaJh6RhjqCJaJ h6RhYjh6Rhjq0JUhG|_hjq5OJQJhG|_hjq5h6RhjqOJQJ h6Rhjq hxhthjqhjqOJQJjht0JU,\^fhjlnp”ƔȔДҔڔܔ  ".0268>@BDNRTZ\fhjnpxzƾƾƾƾƾƾƾƾƾh/h/OJQJ h/h/h/h/5h/h/5OJQJ hG|_hA)jhx0JUhA)hA)0Jhnhn6hnhA)hV\DzؕN*.F`hj|ڗ&(*,0ֽ}yng h7h:h6Rh:OJQJhi-hTn,hG|_h:h/h/CJaJh/h:CJaJh/hA)CJaJh'CJaJh/h?8CJaJh/hN5CJaJjh?80JOJQJUh/h/h/5OJQJh/h/5h/h/OJQJ h/h/&08ZژNbvxzښ Λқԛ֛؛6 LpԞ $,.ŸğΟFH|~ݾݷݤݝݖݯ݌jh^0JU h6Rh^ h7h^h6Rh^OJQJhnheV h"h^h({"jh80JUh8h80Jh)<h$Doh^h/h8h"hi-hTn,h: h6Rh:7bʣ̣8ܤЦ2lԧާDΨjMO|صԉ{wsshTh hMhJ+ heVhk heVhMhMheVhJ+5 heV5hkh9h5h1ohQhQv hQvhQvh*h!oh-Wh>*heVhj1 h-W>*h*hhA) h8h8h8hi--~Ȫ2Ffuɫ$ & F!dh@&a$gd $dh@&a$gdx $dha$gdx|~êƪȪݪ.2AFfuɫի٫,<DV^ҬPd <NTڰ 0߼øϸ߸߸heh~[hXh9hl1 hGahMhJ+hMMhMM>*hGahMMh61C>*hMMhj1h61CheVhMMh5>*hk5CJaJh5Bɫ٫,D^Ԭ֬bdLNlX$ & F!dh@&a$gd $dh@&a$gdx $dha$gdj1 $dha$gdx!-<BL˲̲>̴ &6 TZ`bҹ T|ĺƺֺ068nptȻػܻ&,XZlnpt "\dսսhvkhhth0Ph~hJ+h~hX=h9h~[hXhl1hehj1jh~0JUJdԽ<.HJLl  VXn**NT~>Ttξºheyh?chx6hSLhl1h0Ph''hheh'hJ+jhtG0JUh9htGhhvkh;gh~Dt2 FVXJbft~HTZDFZ\lpx|2Lr~*fxܣܧܕhMjhQS?0JUhhN}hQS?hN}hN}OJQJ hN}hN} hN}h;g hN}hc:$h9hc:$6 h96hbhc:$hJ+h^hSLh?nhl1h;gh3aK:Xxz`bv>@ $dh@&a$gdx $dha$gdx  `f~(46tvxz8&`l踴䦞蕎蕎 hC>* hQS?hChC hm#>*hChC>*h'jh?0JUh)hm#h hm#h|Z5hm#hm#5hm#5CJaJ h''hm#h?h9hQS?h}hJ+hhMhb6 *<^`btvz|<@VXrNPjz~@Z` rt:ܸܸܸܸh-*h?h^hzPh+ hzPh'h' hQS?6 hQS?hQS? hN>*hNhN>* hQS?hNhN hC>*hm# hQS?hChQS?hChC>*hC>@XNPj@>@B $dha$gdx:<4>@Brtv:HhBr(*-2Gfhw '(1240>RV|Իԯԯh-* hzPh hzP5 hzPhzPjh 0JUh+hMh h^h 5h^h^5 h^5 hNh+hNh^hzPB34CdfTVX8:lZ\ dh@&gd'' $dha$gdx $dha$gdx"$<`$PRX**868:l~>XZ\춯諧~yt h''5 h+5hhI5 h95hIh A5CJaJ hI5 hM5 h''h''h''h+ hh+h h+h|Z h+h+h+5CJaJh+h5h+h+5 hyh h+h-*h h-*5 h-*h-*)\~$`:@*0  $ & ,   , . > R      ʿ宿uuhIh`=$CJaJhcZh`=$CJ\aJhcZh`=$5CJ\aJhfHrCJOJQJaJhfHrCJaJ!jhcZhb0JCJUaJhcZhbCJaJhICJaJhueh`=$CJaJh".CJaJhMCJaJhueCJaJhcZh`=$CJaJ+    2 4 6 D F n p z |      : z |     p  Z\^ǷǷǷǷǬ~zsohohd] h&h A5ht h&hoth& h&h&hothRhhC)h".hfHrhkzhI hcZhe>hIh".CJaJhuehe>CJaJhIhICJOJQJ\aJhIhICJ\aJhIhICJaJhueCJaJhIh`=$CJaJjhue0JCJUaJ$\  \^46fx@p^v$dh^a$gdx$dh@&^a$gdxdhgd'' & Fdhgd $dh@&a$gdx $dha$gdx $dha$gdxtv26dftvxz@Btp»|xtthC)hueht ht CJaJjhR0JUht hRhR5OJQJhRhR5 hRhRhRhROJQJ h&hRhRhROJQJ^Jh h5 hhRhRh'' hhhotjh A50JUh A5*p "XZ\8Z^8>Zv &d|~  ᭦ḗᓸḗhT 9h&hQhT huehT huehQ hueht huehhC)ht CJaJht ht CJaJhRjht 0JUht ht ht 5OJQJht ht 5 ht ht 8~  4!!T"V""#@####"$$$&&&&*'' $dha$gdGAM $dha$gdx "Bfj,.0Nfl , . B p          !$!2!4!!!!!L"V"~"""""""##8#>#ҽүҶ쫧Ҷүү h7qh8 h7qhh&h>m h7qhT h7qh>m h7qhS 8hS 8jh|&0JUh7qh|& hT 9hT 9hT 9hT 9OJQJhhfhT 9hC)hue<>#@#x##########$$!$"$J$h$n$z${$$$$&(&^&`&&&&&&&&'*'P'V'b'f'x''''''''' (&(((*(,(>(p(ɾͺɺɺɳ߳ɾɺɯɺɪ h<hot h<h<hoth7q5 h A55hot h&h&h& h7qh(9h7qh(9hT h7qhT h7qh8 hGAM hh hhGAMh8 h h7qhS 88''((*(,(r(t(+111`1b12222v3x334<4>4l45$dh7$8$H$a$gdx dh@&gd'' $dh@&a$gdx $dha$gdxp(r(t((()@)D)F) *&*<*|*******++++,-. ...t......//>/r///0,0N0r0001111B1^1`1b1d11111112 222N2R22º̶̶ h{;h;h;h''h<5 h ~5 h<5h<h='h&h A5hL'h#hGAMh7qh= hot hot5 h<h(9D222222243\3x333333333444>4l4v4z444455556585<5>5@5r555555555 6J6T6X6b6f66666667B7D7F7x8888D99:^:.;мм h<h;jh{;h;0JU hGAMh; h{;h;hGAMh< hjh; h<h<h A5h;jh;0JUF5>5@5r556 6J6666B7D70;&@(@*@n@p@FFFGHG$dh7$8$H$a$gd'' $dha$gdx dh7$8$H$gdGAM dh7$8$H$gdx$dh7$8$H$a$gdx.;0;2;8;j;;;;$<D<F<<<<<<<<<<f=h=8>x>>"??$@&@(@*@R@l@n@p@AAAB|hnFhXhjhhhZczhZcz5h ] hThZcz hTh"'hp9Bheh1&6hZcz hThe hTh1&6 hThhTh)<fpfgggiiflhlllhnoopTppxqrrtju v v$ & Fdha$gd $dh@&a$gd''$hdh^ha$gdx $dha$gdxflhlvlllllm$mmmHnSnhninnnnnooppp6pRpTpppppq q6q8qvqxqqqqr:rprvr s"s$s@snsxssssttthujuuuuvv v v2v̼ܼܼܼܼܲȼȼȼЪh h hnFjh0JUhK:`hyhBh7h$h"'h>|hbchjhhh ]hhbc5 h>|5 hnF5 hbc5A2vvvvww.w>wNwPwRwTwbwhwtwwww"x2xHxxxxxxxxy"y.ypyryyyyyz{*{V{{{{{{||}}}}}}}}}}ÿÿû÷h^ h?rh?rh?rh?r>* h?r5 hnFhbc hnFhnFhchyh"'hbch h2bG6h2bGh2bG6h2bGhjhhh h 6 hjh6h6hnFh hg19 vvTw"xx.yyy({*{}}}}}(~R||.$dh^a$gdx $dh@&a$gdx$ & Fdha$gd $dha$gdx}}$~&~(~,~n(ȁ^p\^>^z IOΆ;*nʋ0@RT¾¾ԾԾưƾԾԾƬƬƬƬƬƬԨԨƨƨƨ¤jhD0JUhJhW'hejhJ0JUhnFhyh"'hajh/0JUh/h?r h?rh?rh?rhbc>*h?rh?r\h?rh?rOJQJ\<ƌތ&čЍ&*,DFHT\`bdfhlnprtvxz|~~ļ|qlq|gl|l h \ h1@\h~Idh1@OJQJh1@h1@\h1@h1@OJQJ h1@h1@ h1@h]q h1@hCY& hJ\h1@h]qOJQJh1@h]q\h]qh \h]qh OJQJ\ h]qh hyh]qh)g hJhJ6 ha6haheh"'hJ(~   "*,BPb֑"$&4hz|8hTVΔVʕz|Ζ(,.ļ߷߼} hj8\hahe\ ha\ hg1\ hy\ hX\ h8\ hG~\ h)g \ h1@\ hCY&\ hJ\h1@hCY&\ h1@h1@ h1@hJh~IdhJOJQJ^Jh1@h1@\h1@hCR \ hCR \jh)g 0JU\0.0DTҗԗr`j&fh|TVlT$dh^a$gdx dh@&gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx.0@BDXΗЗҗԗ@FdƘdflnrƾܢ~to~hto h8h8 h8\h8h85\h8h8\h8h8OJQJjhqd0JU\ hqd\ hG~\h~IdhDOJQJhDhDOJQJ\hDhD\ h^ >*\hDhD>*\ hj8\ ha\ hD\ h^ \ h)g \h)g h)g >*\ he\%,~&*,:<BDFTVZ\dfjlnrxzF_`ĽĽĽĽԎىفyhahG~\haha\ ha\ h^9\hKQhKQCJ\aJjhKQ0JUhKQhqd5OJQJhKQhqd5 hqdhqdhqdhqdOJQJ hD\ hj8\ hG~\ hqd\ h8\ h8h8h8h8\h8hqd\/`hi"$&.6ƢΣ02 "<zަ`bdhxz|~Ŷűʼn}h^h^OJQJ\h^h^>*\hh5\ hC|\ h\ hg1\ h_e\ h i\ h\ hX\ hG~\ h^\ hde\hj8OJQJ\hj8hj8OJQJ\hj8hj8\ h^ \ hj8\h^hj8>*\/~ڧާTVXΨ@ZĩܩvxPRTVfjln ռ˷˲˷zuzu h8E \ h-\hwh37\hwhBOJQJ\hwh^ \hwhB\hwhB>*\ h^\ h:Lo\ han\ hX\ hB\ hG~\ hC|\ h\ hde\hBhB\h^OJQJ\h^h^OJQJ\h^h^\.  ,­&*48tx28pܯ*24LްhjPRTt|~&6V>@BJ\l JnpҷҲòèͲ h:Lo\ h9E2\ h-\ h i\jhmK70JU\ h\ h=L\ hYxb\ hH\ hI\ h"-\ h?7\ hqK\h8E h8E 6\ h\ h8E \> 4R>@RxnpZ:<P|dh7$8$H$^gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx   *,.02̹ ƺ,.02 \^`p|º¤}yuyyqmmmmih:Loh(hXh ihh:Lohv\h:LohvOJQJ\ h:Lohvhvh=Lhjh i0JUh ih5OJQJh ih5 h ihh ihOJQJhh\ h\hh5\hwh\hwhOJQJ\' tz 024PοҿԿֿ޿,.046:@BFṬzozh`h\Xhh}h}h}\ h}h}h}h(OJQJ h}h(h}h37\ h(\h(h(OJQJh(h(\h~Idh(OJQJh~Idh(OJQJ^Jh(h37\h37h37\ h^ >*\ h37>*\h37h37>*\ h37\h(hvhD hh=L hhv Fp"&.468:<>@RTtvxzBprv|~Ź䢖sksah}OJQJ^Jh^ h}\h~Idh}OJQJ^J hD\h^ OJQJ\h^ h^ \h^ h^ OJQJ\hA(h^ >*\ h37\hh}\jh:L0JU\ h:L\ hI\hh^ \hhA(\ hA(\ h^ \ h\ h}\ h=L\hh=L&&B\dfhjlnp؛}xnfZfhhOJQJ\hh\hh>*\ h\ h^ \jh:L0JU\ hI\hhA(\ h:L\h}h}OJQJ h}h}h}h\ h\h}h}\hA(OJQJ\hA(hA(\ hA(\h}OJQJ\h(h}\ h}\h~Idh}OJQJ^J!L >rt| $.0268:<>H"ǼǵԞԓԞ򈁈yhmK7h5 hhhhOJQJhhOJQJ hhhh\hOJQJ hhhhOJQJhh\ h\ h\jhl0JU\ hl\hh Il\ h:L\hh9-\/"$&(*^x\&(VXZVXZ\h8xü{{sgsgsgs{gh/Sh/S5OJQJh/Sh/S5 h/Sh/Sh/Sh/SOJQJh/Sh/S\ hD\ h:L\ hl\ h/S\hh/S\h}h/SOJQJ h}h/Sh/SjhmK70JUhmK7hh:Ljhh0JUhmK75OJQJhmK7h5OJQJ(&(.08:V, $468:<NPRzJlrzȶ}uhIh:L\ h2bG\ h`g \ h:L\hh\hhOJQJ\ h>*\hh>*\ h\h/ShOJQJ h:Lhl h:Lh2~h:Lhlh2~jh/S0JUh/Sh/SOJQJ h/Sh/Sh/Sh/S5,>L\|b"*V~ӿɷķίh[eh[e5OJQJh[eh[e5h[eh\h[eh[eOJQJ h[eh[eh[ehHs\h[eh2>\ h2>\ h2bG\ hJ \ h[e\ hM\hIhM\hIh[e\ hIh[ehIh:L\hIhI\. 4FX"$4nJrHz`tx~ůō~r~rih3OJQJ\h3h3OJQJ\h3h3\ h3>*\h3h3>*\hIh3\hIh2bG\hIh0 >\ hs \jh30JU\ hI\ h3\jh0 >0JU\ hJ \ h\ hHs\ h0 >\ h[eh[ejh[eh[e0JU\(>Vhrt*64fzþ贯|x|t|phThIhe|hWh>|ihyhyOJQJh9}h9}OJQJ hyhyhyhy\ hs\ h_e\ h$7\ h9}\ h\ h \ h>|i\jhL0JU\hLhL6\ hL\ hI\ hK\hKhs \ hy\, "6Z.x "6fj*D dh^gdxdhgdx$dh^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx "468:VXZ$,.024ukfaZ h+h+ hHs\ h+\hshs5\hshs5OJQJhshs5h]qh 5\hsh]q5hsh]q5OJQJ hs\hsOJQJ hyhs h]q\ h \h h OJQJ\h h \ h >*\h h >*\ hWhT hIhThThe| &(*,.vx*R` ,dnr "468:PRºsshGfhGfOJQJ\hGfhGf\ hs>*hshs>*h78 hIh$7 hIhlhlhshIhXh+h+CJaJh+h+CJaJjh+h+0JUh+h+5h+h+5OJQJ h+h+h+h+OJQJ-Rbdf  "*24@FƿտտtldhAhf\hAOJQJh}hAOJQJ h}hA h$7hAh$7hA\hAhAOJQJhAhAOJQJ\hAhAhA\ hAhGf hAhAhAOJQJ hyhAhAhGf\ hI\hGf hGf\hGfhGfOJQJ\hGfhGf\'<dfhj  $&(*:ǼϱϱϱϱϩϱϱϩϓyuquqmhXhY#he|hY#hY#CJaJhY#hfCJaJhGfjhf0JUhfhf5OJQJhfhf5hfhfOJQJhKrhfOJQJhfOJQJ hfhfhhf hAhA h+hf hAhfhKrhfOJQJ^J*(Lb   ,.>@BDtz.prƾ{hZd h-hGf hIhCEhe|hCEhXh-CJaJh-h-CJaJhXCJaJjh-0JUh-hY#5h-hY#5OJQJ h-hY#h-hY#OJQJh-OJQJhfh-hIh>|ihY#-"&vx8ž⾺žšššɚš~y hCE\hCEhCE\hCEhCEOJQJ\hCEhCE>* h zJhCEhCEhOJQJ^JhhOJQJh$7 hhhh zJh78OJQJ\hhOJQJ\hh\h-h78>* hCE>*h-h->*.  (       $&:`$dh7$8$H$a$gdxdhgdx $dha$gdx8vTr:HJй殦{{ssohm3hh\ hh#8 hhh zJhhOJQJ\hh\ h->*hh>*h- h zJh zJ h zJh)h>|ih>|i6hSih>|ih) h)h)h)h)OJQJ h)hCEh)hCE\ hCE\ hX\'JLNXZ`b,>D>Dp B D F f h      ¾¶{{sg_hh5hh5OJQJhh\ hX\hhh\h zJh zJ6\ h$7\h zJ hh hhk]hhk]\ h zJ\hh\h$7 hhhe|jhh0JUhh5OJQJhh5 hhhhOJQJ%                           & ( . 0 : < > @ D F P R V b d j l v x ~       ǿ䷫hh2OJQJhh2>*OJQJhh2>* hh2hh25OJQJhh25hh zJ6 h zJ6h zJhh>*OJQJhh>* hhhh5hh5OJQJ4        H t        , 2 T V ~         :6<>׼״ץ{wpiah h#8\ h#8h#8 h#8hz'hm3hz'h=U h h h h OJQJ\h h \ h >*\h h >*\ h-\hm3h \jh6^0JU\ h$7\ h zJ\ h2\ h \h2 hh2h zJhh25OJQJhh25#>@BDLf~TVXZ."^6>ZbhjprƼʸʴδ|wrkckckhAfhAf\ hAfhAf hAf\ hk#\hk#hk#OJQJ\hk#hk#\ hk#>*hk#hk#>*h- h h hm3hk# hy5hk#hjh?D0JUhhh?Dhm3 h#8h#8 hm3\ h#8\ h?D\h#8h#8\ hh?Dh#8hz'\%r:<>vBF "$&8:<>\^`ѿѺ޵znzngchx hxh-hxhxOJQJ\hxhx\hxh->*hxhx>* hk#hx hk#hk#hm3hm3\hm3hx\ hm3\ hx\ hX\hAfhAfOJQJ hAfhAfhAfhAf\ hV\ hAf\ h6^\h hAf\hk#hAf\hAfh6^%4B &2@B\bJ b|n46HNTVX`bvhaha\ haha ha\ hm3\ hp\hphp\ hp>* h->*h-hh hm3hpjhp0JUhp hm36hr$hr$6h6^hr$hxhm37`"!$!8!b!),--.:.$0&0:0`0,5.5B5|56t8 $dha$gd`$dh7$8$H$a$gdxdhgdx $dha$gdx@FHPRTf    !!! !"!$!6!8!:!^!`!b!!!!!"|""""xsxkshphWz\ hWz\h2ChWz\h2ChWzOJQJ\hm3hWz h2Ch2Ch2Ch2C\h2Ch2COJQJ\ ha>*haha>*h- hahphm3ha\ hX\ ha\ hm3\haha\ hahah6^OJQJhh6^OJQJ)"""">#l#|#~####$$$$$$&$($*$,$.$J$L$V$~$$$$$%%%%X%f%l%%%% &L'''':(B(())X)))))**0*ȻȶȮh6h6\h6h{R\hh{R\ hhhh\ h#\ hi\h2Ch\ h\hh\ h vL\ hS@6\hWzhWz6\ h6^\ h\ hWz\ hS@\80*8*<*>*@*0+L+N+P+R+V+X+\+j++++B,D,,,,------.. .".&.(.8.:.r.../ / /"/D/拏yuuun hS@hS@han hanhanhanhanOJQJ\hanhan\ han>*\hanhan>*\ han\ hS@h#h6h{Rh#hS@h hh hh{Rhh{ROJQJ hS@\ h6\ h6h6h6h6\h6h{R\+D/`//0"0$0&080:0\0^0`0b0p000111111 3333*3T3>4@4B4żtojbWOh# h vL\h# h vLOJQJh# ho\ h vL\ hm\jho0JU\ ho\hoho\hKrhoOJQJhKrhoOJQJ^J h#\hoh#\ h#\ hS@\h#OJQJ\h#h#OJQJ\h#h#\ h#>*h#h#>*h- hanhan hS@hanhS@hanB4D4F4L4444 5&5(5*5,5.5@5B5^5`5f5h5v5x5z5|555555555556J6z6~6d7728l8r8ޗިޗ㐆|wwwrjh`hqE\ hqE\ hm\ h`\ hr5\h+h+6\ hS@6\ h+\h vLh vLOJQJ\h vLh vL\ h vL>*\h vLh vL>*\h#5OJQJ\^Jh vLh#\hS@h vL\ h vL\ hS@\h# h vL\ h# h vLh# ho\)r8t8v888888899:<:::::::::;;;;;.;p;;;;;;;<(<,<.<^<z<|<~<<<þ;ҾȾwp h>>*\h>h>>*\h#5OJQJ\^Jh>h#\h`h>\ hV\ h3\h+h+6\ h`6\ h`\ h>\ hqE\ h# \ hX\ h+\hs1hs1OJQJ\hs1hs1\hs1hs1>*\ hs1\ h vL\+t8v888:.<|<~<<<>??@JAA~CCCCIIII8Ldhgdx$dh7$8$H$a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx<<<<<<v=x=|==>>> >^>p>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>???????ȼthQhQCJ\aJjhQ0JUhQhQ5OJQJhQhQ5hQhQOJQJ hQhQh>h`hXhQhQhT\ hQhThT hThThThT\h>OJQJ\h>h>OJQJ\h>h>\,??6@B@D@H@@@@@@@@@@@AAA A"ADAFAHAJAAAAAA`BhBjBzBBBBBBBBBBBB۽~~~zpjhl0JUhlhlhlOJQJ hlhlh`hjhQ0JCJUaJhQCJaJhQhQCJaJh#jhQ0JUhQhQ5OJQJhQhQ5hQhQhQOJQJ hQhQ hQ\h#CJ\aJ,BBB,CJCdClCrCzC|C~CCCCCCCCCCDDDLDDD&E8E>E@EEEEEEVFFFFFFFFGG G GGG÷÷y h`hnh`h^L\ h`h^L hnh^LhXhnhVhq}Fh^Lh$hOJQJ\hhOJQJ\hh\ h>*hh>*hl hlhl h`hV h`h h`h`h`h/GG"GGGPHVHXHfHHHI III`IIIIIIII4KKL4L6L8L:LNLPLRLZL\LjLlLnLpLĿؕyyyjhNhNCJOJQJaJhEhGPOJQJ\hEhGP\hEhGP>*hGPjh`hn0JU\h`h\ h# \ h\ hGP\ hl>*hGPhGP>* hnhn h\ hUD\ hn\h`h# \h`hn\ h`\h`h^L\&8L:LNLnLORUU V,VLYYBZ^^^_JdLd`ddii$dh^a$gdx$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdx $dha$gdxdhgdxpLtLzL|LLnM|MMMNNdOnOOOOOO PP&P(P*P@PRPPPPPPPPPFQHQJQLQNQPQXQ|xxqxqfqfqh%\h%\OJQJ h%\h%\h%\jh%\h%\0JUh# h%\hJ h%\hEh+;h` h+;\h%\hj|6\ h# 6\h%\hE\ h`\hEhNCJaJh`CJaJhj|CJaJhNCJaJhNhNCJ\aJhNhNCJaJ'XQZQ\QQQRRRRRRRRS"S$SpSS\U^U`UpUUUUUUV V VV*V,VrVVVVVVֽ⹱|q|dhKrhT*hTghTg>*h h+;hyh3` jhb;<0JUhb;<h+;hW'hGPhzwh# h%\h%\h%\jh%\0JU&VVVV0WBWDWJWLWXJYLYPYnYpYvYxYYYYYYYYYYYYYYYYYYYBZLZNZ^ZZZZ[[ǹǐ˅ǁ}s}oh2>}jhb;<0JUhshb;<hyEhyECJaJjhyE0JUhyEhyE5OJQJhyEhyE5hyEhyEOJQJ hyEhyE hT*hq hyEhyE hsh2>}h2>}hs(dddddd,dHdJdLd^d`dbdtdvdddddddVeeeeHfvfzff g(g0g2g$h&h~hhhi6iTiZiiiiii˿}hBhS,0\h} h>%hVhVh>%hb;<hS,0hB h"\ hb;<\h}OJQJ\h}h}\h}h}OJQJ\ h}>*\h}h}>*\ h\hsh}\jh}0JU\ hs\ h}\.iiiiiiiiiHkbkdkhkjknkkkkkk,lFlJlZl\l^lbldlrltlvlxl|ll¾}ugc_h\+hb"jhq0JOJQJUh>%OJQJh4 hqOJQJ^Jh4 hqOJQJhqhqOJQJ hqhqh>% hqh*!thXhqhb;<h*!t hb;<h*!thb;<h*!tOJQJ h>%\ h*!t\h*!th*!tOJQJ\h*!th*!t\ h*!t>*h*!th*!t>*!iiiRnTnhnnoo6oxxx y@Еҕ$dh7$8$H$a$gd $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdxdhgdxlllll`mmmmmmmFnLnNnPnRnTnhnnnnoo2o4o6o:o%\hCh0.\hChQP\ hChQPhQPhGP\hQPh\+OJQJ\hQPh\+\h\+h\+>* hTg6 h\+>* h}>* h\+h*!t h>%hb" h>%h\+h>%OJQJh>%h\+h\+h\+\ h\+h\+h\+h\+OJQJ%tpvpzp|pppppr rrrr2r4r:ruFuHuXuZu\u`ufuudvvvvwwxVxxxɿɑh{:hChCOJQJhChC\h>%h hb"hC hChCjhC0JUhp[hCh0.5hCh0.5OJQJjhCh0.0JU hCh0.hCh0.OJQJ6xxxxxxxy yyyyy y`ylyyyzz&zfz.{0{{{|l|v|x|z||||||||||l~˿˿˿~qf~h4 hTOJQJh4 hTOJQJ^Jh_ hTOJQJ\h_ hT\ hT\ h:-\ h0W\ hX\ hp[\ hb"\ haw~\ hj\ h_ \h_ h_ OJQJ\h_ h_ \hw h#>*\hw hw >*\hCh#5\hCh{: h>%h{:(l~n~HJLPRX`Nzցځ ^prtƂ̂΂ź||tm h#5\h_h#\ hp[\h>%hp[\h>%h \h>%h_\h_h_\hb"jh_0JUh_h_OJQJ h_h_hp[h>%h_h0W h0Wh0Wh0Wh0WOJQJh0Wh0W\ h_\ h0W\ hT\ h>%\).0>@ЃԃƄ :Frx΅؅ 2܆d>@JLPdR 46ݿݺĵĺģ{v{vq h \ hmQ\ hq+\ h\hmQhhG hG hG hG hG OJQJhG hG \ h{\ hr\ h&\ hrf=\ hI\ h>%\ haw~\hS&jhS&j6\ h_\ hS&j\h_h_OJQJ\h_h_\h_h_>*\,6ċ"24Xt .lt"$0JNZΔ$ΕЕҕ@h~֖R`zĿĿɵصzzzu h<\ hWK\hh_\hh\ h_>*\hihi>*\ h_\hS&jh_\hhI\ hI\ hp[\ h{\ hS&j\ h\ h\ h$\ hbg\ h*hrf=hrf=>* h:h: h:hhh5hh<haw~h:jh<h<0JUh<h<5h<h<5OJQJ h<hWKhp[ h<h<h<h<OJQJh<hWK\0&(ثګNFH^DDF\z$dh7$8$H$a$gd:$dh7$8$H$^a$gdx $dha$gd:dhgdx $dha$gdx"$&HȝΝ0jhjlƢ$&(6ʾִʰʰʬڥڞzrmh h4F\ h.\h.h.\h.hCR\h.h OJQJ\h.h \h.h >* h.h h:hh:hG jhq+0JUh hq+6mHsHh h hq+6hq+hhCRh{ h{\h{h{OJQJ\h{h{\(&PRpJ^Ʀ  ̩6<ԫ֫ثګҬ蹱𗏗xsgchXd~hR hR OJQJ\ hCR>*hR hR >* h.h h:h.\h:h \h:hR \h*RhR mHsH h*RhR h*RhR \h*RhR OJQJ\h.hR OJQJ\h.hR \h*RhR hR hR hR hR \ hR \ h4F\ h\%Ҭܬ6Ʈn~,8°̰ΰڰܰ,.0>@JL6lJtڳֵǼǴǼǼǼǼǼǛΗh76ha$jh`~h`~0JUh`~h`~5OJQJh`~h`~5h`~h`~OJQJ h`~h`~h`~hQ_h=9h=96h=9h:hO`hXd~h*Rh*Rh*R6 h:6:ܶR6J@DFH\^ھR@BDŹ葉褖jhu0JUhQ_hQ_6 h:6hqmjhQ_0JUhujhqm0JU hqhrf=jhq0JU\hqhq\h.hrf=>*hqhq>*h=9 h:hQ_hQ_h*Rhh:ha$h760,8>BDF\dfvx&Xjnx~ǿ|wowhhOj\ hOj\hh6\ h:sX6\ h\h&>h&>6\ h:sX\ h9)\ h&>\h&>h&>OJQJ\h&>h&>\h&>h&>>*h&>h h:sXhOjjh&^0JUh&^h*Rh:sXh:hhOjh76hKp*8:>28ThLln| b|tlb[ h_>*\hphp>*\h\ h:sXhpjhp0JUhphLh>L6\ h>L\ h\ hr\ h-0JUhW]h>-5h9) hkd)hkd)hW]hkd)5hW]hkd)5\hW]hkd)\hW]hkd)OJQJ hW]h>-hkd)hOhO\hOhOOJQJ\hOhO>* hOhOhkd)hp\'R \bdfhj汤ymymyeh3hp\h3h^};OJQJ\h3h^};\ h^};>* h{>* hW]hO hkd)hz hkd)hW]hW]jhW]hW]0JUhkd)hW]hW]OJQJhW]hW]5OJQJhW]hW]5 h9)\ hkd)\hW]hW]\ hW]hW]h9)hW]\h9)hW]OJQJ& Tx&68@Lpvxz~46̞̐|t|hhthtOJQJ\htht>*hth_>* h_\ hkd)h^}; h0h{ h0h0h{ h{h{ h{\h{h|m\h{h|mOJQJ h{h|mhrh0h|mh9)h3hkd) h3h3h3h3OJQJ hkd)\h3h3\' `fjln:,.02NhjlrtxzXbdȽȵȽȽȩȽȽȽȜȑևȀ h h fjhtF0JUh h CJaJjh h 0JUh h 5OJQJh h 5h h OJQJ h h h hth h9)hiJht ht\hthtOJQJ\htht\. "$&02BDJNPRVXfhnrtxz &(.046h}0h CJaJh fjh}00JUh h f5OJQJh h f5h}0h fCJaJ h h fh h fOJQJHr6&n(>zF$dh7$8$H$^a$gdx$dh7$8$H$a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdxdh7$8$H$^gdx$&n(,.TV`bpz|(*46:NPT\^prtv檦Ȣț||||h}0h f5OJQJh}0h f5h}0h fOJQJ h}0h fh9)h fjh}00JUh}0h}05OJQJh}0h}05 h}0h}0h}0h}0OJQJh}0OJQJhiJh}0h}0h CJaJh}0h}0CJaJ-vxzZ\^LNlnpr <^bjlnp*BDϽ˫˹˹˹˹˫˹ˣˣˣjhiJhn0JU hiJhO)jhO)0JUhARyhO)h9)jht0JUhCe+hthzjhiJ0JUhiJhtFh}0CJaJhtFhtFCJaJhtFh}0CJaJh fjhtF0JU2Lfp<DFH\^` 4̲̿ѭǣyyypǭǭfǭhzh6\hOJQJ\hhOJQJ\ h>*\hh>*\ h#\hiJhxVQ\ hxVQ\ h/0\ h\ hCe+\hiJh\hiJhiJ\ hiJ\ hz\hh\hiJhO)\ h#>*\hO)hO)>*\ h h f htFhtF&FH^`bxLNh<=L$dh^a$gdx$dh^a$gd%. $dha$gdx ^~ B^`bxZ4 L    꽵ʃ{vqq{jf_WhVphVp\ hVphVphxVQ hxVQhxVQ hr\ hVp\hxVQhxVQ\ hxVQ\jhzhz0JU\hzh/0OJQJ\hzh/0\ h/0>* h#>*hh\h,)h/0\ h,)\ h%.\ hrq\ hz\h/0h/06\ h,)6\ h/0\ h\jh0JU\"   . R Z d r t                 ~  0 2      JLNfhtļķЩh''h%4 hhh hrqh%.h ] h%.h ] h%.h,V h0N"h0N" h0N"6h0N"h0N"6h0N"h-NO]l68.h@ Z!\!|!dhgdx $dha$gdx $dha$gd%.$dh^a$gdx$dh^a$gd%.,.l JLN8XHNZlf>   !V!X!Z!\!b!|!~!!!!!!!!!"'"R"W"""""""%#,#.#1#c#h#H$h$l$ûششش h%.h6h7th65 h}h6 h}h} h}h%4h6h7thD[5hThh8h}hw\2h&"h%.G|!~!!!"""G"h"i"x""""#8#X#y#z#H$$$$:'T* $dha$gdx dh^gdx dh^gd%.dhgdxl$p$$$$$$$x%%%&&*&h&8':'J'''(()R*T*V*\*r*t*******+6+z+++!,U,b,,,,,.,.0.4.D.F.H.J.....^//N00ƿ֢ڞ֞hAjh^0JU hhh6hhh6h6>* h$h6 h$h$ h65hj]h$h%4hVh$h} h%.h} h%.h6h6h%.>T*V*r*t*****+l++++4,U,i,,,,,,.r.. dh^gdx dh^gdhdhgdx $dha$gdx..15686<>,@AKKKHLJLLLNN,UXffj$dh7$8$H$a$gdAa$dh7$8$H$a$gdx$ & Fdha$gd $dha$gdx001^1~115`5555506b6666672777(8h8r88888889D9T99R:::::; ;&;4<6<<=">>>?? @"@ARBbB CfChCdDfDhDD hhh. jhhh'|0JU hhh'| hhhhh'|h'|6jh. 0JUh'|hrhhHCh%4hj]h$hJhAhh?DTEVEdFFFFFGGG G,G6GPGbGvGGI&I8IFITII:JLJJJJJPKKKKKFLHLJLLLLMM MMHNNNNNNNNN.Oþ hAa6 hAahAahAahAa>*htGhAah0 hv)h0 6 h8@8h8@8h8@8 h8@85hvEh0 5hvEhvE5hHC h'|h'|hx! hx!h. hx!h&h&hGEhhh. 6.O0OhOOOOOPP6RtR:TxTTTUU&U(U*U,UUUUUUUU VVVVVtVvV~VVVXXXXYYfZhZ[X\]]```(aZatava~aaaaaaaaabd.d0d:dh$sh0 OJQJ h$sh0 hAahAa>*h0 OJQJh~Idh0 OJQJh|Dh0 OJQJ h|Dh0 htGhAahnh0 F:d2exeeeeeeeefffgggjkk"k$k(k*k.k0k:kHl~lllllmm~mmmmmm&nfnBoBrruuu u uuuuu&uDuVuXu^u`ufu¾¾Ѷhcfh0 OJQJ hcfh0 hUP= h?9h0 hAahAa>*hhh?hjh0 OJQJ hjh0 jh0 0JUhAahQh0 OJQJhtG hQh0 h0 *h{hAahrh?9h0 OJQJ h?9hUP= h?9h0 hUP=h0 <n̅΅ЅH N̈PRTFHdvxҎ֎ގƏ>Pbv0jޑ:<Ljƻ߷߷߳߳hf9hf96CJaJh{CJaJhf9hf9CJaJhf9hrhRgh3}hnhnOJQJ hnhnh<hnjh<0JUh{hl2jh0 0JUh8@8h0 h8@8h0 6:p"`lΖHJ*jΙؙĚƚޚ؜&(*ƿwsh0 hWhnOJQJ^Jh(Lh8@8hWOJQJ^JhWhWOJQJ hWhWhWhRgh"K hf9h"Kh& hf9h3}hf9hnCJaJhf9hqCJaJ!jhf9hq0JCJUaJhf9hf9CJaJhf9CJaJ,*,RftԝLV`bp~"`x|ʡ *024HJLh6$^ھھگڣڜ h`%h0 h`%h0 6h<jh<0JU h&6 h&h&jh0 0JU h&h0 h&h0 hu h0 5 h8@8h0 h8@8h8@8h8@8 h8@8h&=<>NPt,D^lԨ:xLdܪ Bnt "02ޮ2td79ڲBFH.01?ȴ hDhuhrh}h0 5 hD5 hDhD hDh0 huh0 huhuhD h&huhuhK\Xh_-hhh0 h&BҨ8HLdfܪ&D$dh7$8$H$a$gdx+KLjڲ BZ\01?@Mmζ $dh7$8$H$a$gdx?]i DHJXʻ "4>ľƾ<>&2HTbf "$fn&(248øíøÚÚÚæh)t heh)t \ heh)t heh)t OJQJhNph)t OJQJ hNph)t hAh6(h6(heh)t 5hehe5h''hDh0 hDhuhrhu<?\]ijwʷٷH~ָ \`j $ & F hdh7$8$H$a$gd$ & Fdh7$8$H$a$gd$dh7$8$H$a$gdx "ľƾbdr $dha$gdx$ hdha$gdx$ hdh7$8$H$a$gdx$dh7$8$H$^a$gdD8Jn FNdj&68<>BDH*,02V|heh.jOJQJ\heh.j\ heh.j hehc7hehc7\ hc7>*hc7hc7>*h)t h6(h|Zhc7 hDh)t heheheh)t OJQJ heh)t h}.h)t OJQJ h}.h)t hNph)t hD-0HJ8FX`dprtxz>248d02ҿҿҜ莺hz+jh50JUh5heh\ hehhehOJQJ h>*hh>*h)t hDhhhhOJQJ hhhDhe hh.jhehc7>*824BZjl&(6Hxz,@ $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdx dh7$8$H$gdx $dha$gdz+24@BDJVXZdhjlx  "׶zoh`hohY hz+hSmhehSm\ hehSmhehSmOJQJhUhSm>*hUhU>*h!}hU>*h!} hz+h!} hUh!} h7hz+ h7h5h h5h5heh5heh5OJQJ heh5 hz+h5hz+h5OJQJ\ h5>*h5h5>*hz+hz+>*!"$&(06<>H\rvz0n&,8:<>@hv Ǖ֦ǦǦyǦjhehU0JU hehehUhU6 hz+hejhU0JUhUhSmhUhSmOJQJ hz+hU hUhUhehehSmOJQJ hehSmhUhSm>*hUhU>*hUOJQJ hUhSmhz+/ 2jlz,.<P "$$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdx dh7$8$H$gdx "&(.02Nbdfjltz\»ʳﬡʻ﬇ujhUhiOJQJhUhUOJQJ hUhi hehihUhi>* hUhehUhehSmOJQJ hehSmhUOJQJ hz+hUhUhU5 hUhUhehUhSm\ hUhSmhUhSmOJQJhUhSm>*hUhU>*) $&*,.6<>HJLNPfh $TZžžžരФ{w{w{w{wmwjhz+0JUhi hihhz+h6(h6(hSm>* h6(hSmh6(hSmOJQJ hi>* hz+hUhUjhi0JU hehSmhehSmOJQJhihSm>*hihi>* hihi hUhi h7hUhe hUhU* "DH^`b`J$TVn8:BDN46BZxPhµ±¦¦ɟɟɟɟh\b hphuhNhuOJQJh%)jhNhu0JU hNhuhuh h''h hu5 h5ha&hz+ hz+h6(h6(hSm hz+hU=*Jd`bnp  $ hdha$gd%)$ hdh7$8$H$a$gdx$ hdha$gdx $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdx@&(FHJPRTV^,.02v>j"$\XVnz :NV>񨣛hOhu\ hu\ h%)\jhOhu0JU hOhuh\b hzhuhphu6h\bhuOJQJ h\bhuhphuOJQJh%)hu hphu=npJNt<z|B6T d & @ N T      " & * @       0 d h    ^ ^     * , . 0 Z j 0 2 J J Ľ h\bhuhLrh7 hchuhc hSbhuhSbh\bh%) h%)huhu hu\ h\b\H    f h    .   0 2 J   F H J \ P   $ & F hdha$gd$ & F hdha$gd$ hdha$gdxJ \   & ( D P Z h l  Z \ ^  :  $ h x   > @ B D P V d ~ "! " " # # # D$ x$ z$ ~$ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ ƽh&!h&!5CJaJhZ5CJaJhr5CJaJh&!h" 5CJaJhIv 5CJaJh785CJaJhIv hIv 5CJaJh{h'' h/hhc7hhZhchLrhu hLrhu6 &   @ B $! 6" " # |$ ~$ $ $ $ $ $ x& 2 $dha$gdx $dh@&a$gdx $dha$gd''$ & F dha$gd $dha$gdx$ & F hdha$gd$ $ $ $ % % $% F% `% v& x& & & ' ( ( ( ( ( ( 6) 8) ) * d* * + 6+ x+ + + + - - t- v- x- - - ͺ³}y}oghIv CJaJjhIv 0JUhIv h$BhMa8h$B h$BhhZ hw h` hw h hw hZhZ hw hMa8 hw h78hIv CJaJhw h$BCJaJhw h78CJaJhZCJaJ hw hIv h&!hIv 5CJaJh&!h&!5CJaJ&- - / / : `: v: : : : : ; ; < < < < < < < < < < = H= = > > > > 2? 3? 4? 5? 6? c? d? e? n? ? ? @ @ L@ @ pA A *h qh6E>*h7h6Ejh,h,0JUhe h,hrhNhrh,jh0JUEP P P P P P P P P P P Q Q Q Q ,Q .Q >Q BQ DQ PQ RQ TQ \Q nQ vQ xQ Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q @R XR zR |R R R jS S S S S S S S BT PT RT VT hT jT ̵̵̱̬̕hb}h6E>* h5 h6Eh5 h6E>* h6E>*hehh6ECJaJh{h6ECJaJh6Ejh6E0JUh{h6E5h{h6E5OJQJh{h6EOJQJ h{h6E9VT jT T U V V V lW nW W X X 0X Z Z Z [ [ [ \ \ \ f] h] ~] ^ ^ ^ $dha$gdx $dh@&a$gdxjT T T T T U U U U `U xU zU ~U U U U U U U U U U U U U V PV RV VV XV rV tV V V V V V V V V V V V 4W hW jW nW W W W W W W W W X X X .X 丱hh6E>*h, h,>*hM%gh,>*he hM%gh6EhTRhM%gh6E>*h$!jh6E0JUh{qth6EOJQJ h{qth6E h6E>*h{qth6E>*h<h6E hb}h6E:.X 0X RX X X X Y Z Z [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ \ \ b] d] f] h] ~] ] ] ^ ^ ^ &^ ,^ <^ X^ \^ x^ |^ ^ ^ ^ &_ 2_ \_ `_ x_ _ _ _ _ _ _ ׼˸򯣞׏h9i-hg-5hzlhM hMhM h,>* hI>* h<hrhr hr>*h -h -h ->* h)&vh6Ehh)&vh6E>*hTRhv fh6E>* h@h6Eh@h6E>*h6Eh< h6E>*5^ Z^ \^ z^ |^ ^ ` Z` ` ` a b b b b jc c @d e e e f dh^gdxdhgdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx $dh@&a$gdx_ ` ` ` ` ` ` ` "` &` (` *` ,` 8` :` V` X` Z` ^` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` a a a a a "a &a (a .a 0a {shzlhM5hhohhMOJQJhzlhMOJQJ hzlhMhzlCJaJhzlhzlCJaJhzlhMCJaJjhMhM0JU hzlhzlhMhMOJQJhMhM5hMhM5OJQJ hMhMhzlhMh<(0a 2a >a @a Ba Da Fa Ja La ^a `a ha ja na ~a a a a a b b b b Db Zb db b b b b b b b b b b b b b b 仳|xqldlhb}h6E>* h6E>* h7h7h,h$!jhj|i0JUhj|ihj|iOJQJh<hg-5h hj|ihj|ihzlhICJaJhhoCJaJhzlhzlCJaJjhzl0JUhhM5OJQJhhM5 hzlhMhzlhM5hzlhM5OJQJ'b b *c 2c Dc Xc jc nc pc tc vc xc zc c c c c c c c c c c c c c c c c c c c >d @d Jd e e (e *e Be De je le e e e e e Bf f f f f f f hZD;h6EhZD;h6EOJQJ h6E>* h<h6EhTRhh6ECJaJh'h6ECJaJjh6E0JUh'h6EOJQJ h'h6Eh'h6E5OJQJh'h6E5h<h$!h6E6f f f f f f f f f f f f f f f f f f g g g g g ,g .g 0g 2g 4g Hg Jg Lg Ng g ,i .i i i i i i i 0k k k k k 8l jl l l l l l l ҵұֱҭҭҭҦhhohho>*hho h6Eh6E h/>* hh6E h<h6Eh<h$!hh6ECJaJjh6E0JUhWh6E5h6EhhZD;h6EOJQJhZD;h6E5hZD;h6E5OJQJ hZD;h6E5f Ng g l l l l l m n fo q q q \s s $t t t t w hw w y $dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdxl l "m Zm m m m m m m m m m m m m m m m m m m n n n n 4n 6n n @n Vn Zn \n dn fn n n n n n do fo o o bp xp p dq hq q q q \s ^s h-qh6Eh6E h6E>*hg-5h qhnhPQhhoCJaJhhohhoCJaJjhho0JUhhohho5OJQJhhohhoOJQJ hhohhohhohho5hhho hho>*6^s `s hs rs ts xs zs s s s s s s s s s s "t $t *h zh/h/hTRh$!h6ECJaJh-qh6ECJaJh6Ejh6E0JUh-qh6E5OJQJh-qh6E5 h-qh6Eh-qh6EOJQJ+hw w w 2x Bx x x x y y y y y y y y y y z z $z :z >z @z Zz fz z z z z z z z z z { { { { { { { "{ ${ F{ J{ L{ T{ V{ d{ f{ r{ t{ |{ ~{ { { { { { { { { 乲h9i-hE5h9i-hE5OJQJ h9i-hEh9i-hEOJQJ hEhE hE>*hEhE>*h$!h`Eh6EhE h z5h/h zh$!h zCJaJ>y y y y y z { ~| d~ f~ z~ \ : d f ΅ Ѕ   8  $dh@&^a$gdx$dh^a$gdx$dh^a$gd/ $dh@&a$gdx $dha$gdx{ { { { || ~| | } } *} ^~ b~ f~ x~ z~ ~ ~ ~ ~ ~  4 8 D F              & Z \ üՠ՜ՕՕ|xxtxxhphVhAkh@ h@ OJQJjh@ 0JU h@ h@ hFh@ hjdjhjdj hjdj>*hjdjhjdj>*hjdj h/hBtHhBtHjh/0JUhg-5h/hBtHCJaJhBtHhBtHCJaJjh9i-hBtH0JU h9i-hE+\ ^ h j l n r t ʁ . 4 : ΂ ܂  R D ^ b d f x ̅ ΅ ǿ䨤Ǡ|tlh9[Yhg-55h9[YhD-5h9[YhbB5h9[Yh&!5 hbB5 hgh hbBhgh hFh/h& CJaJh@ h@ CJaJhTRCJaJh@ jh@ 0JUh& h@ h@ OJQJ h@ h@ h@ h@ 5h@ h@ 5OJQJ(΅ Ѕ ؅     6 8 և އ    4 B ` b d n q s w و ڈ    ' . 1 2 P Q R [ s t 볫h9[Yh/5h9[Yh X5h9[Yh&!5h Xh75 h!h/Z} h!h!h zh -h!h/ h,h/hD- h iAh iAh/hbBh/Z}h] h]h] h]59 3 4 B w و ڈ   ' 2 Q R t u Z Ě " $ ~ $dha$gdx $dh@&a$gdxt h p ؊ ( & . J d Ԍ  * , . x ( 8 > Ž ֎ ގ  6 B L n p z    Ծ뭩贈h zhd"h hbBhDhHjh/Z}h=W0JU h/Z}hHh" hAk5 h/Z}h - h/Z}h=WhAkh" h=WhTRh -h/Z}h!h Xh X5< F Z d đ Ƒ ȑ   j v ̒ ޒ N     r t Д 4 V X ʖ  J L š Ě * P ~ ț ̛  H v ̝ " $ | ƺh&!h&!5CJaJh9[Yhrdh2zjh#0JUh~hbBhAkh h#hDh/Z}hHhd"D| ~ $ Z ^ ` b l f h r 6 | 8 2 3 5 6 C J L U Ѥ  # + , A T \ e }  2 ` b  Шhh&!5 h5 hh&!h h7h&! h&h&!jh9[Y0JUhX<+h&!5 h9[Y5jh&!0JUh9[Yh7h&!h&!hrd5CJaJ=~ h j 5 6 C Ѥ  + , 9 A [ \ ~ b İ $dha$gd $dha$gdx 2  : X ȫ ֫ ث ܫ ޫ      , . > @ B D F ` . n , 0 ί ޯ 0 İ ư ʰ ԰ ְ ܰ ް        \ h[@h&!CJaJjh[@h&!0JUh[@h&!OJQJ h[@h&! hL5h&!hL5hTRjh&!0JUhZ\eh&!OJQJ hZ\eh&! hh&!hh&!h <İ  `    l n λ Ƽ Ǽ ռ A B Q b $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdL5$dh7$8$H$a$gdx$dh7$8$H$^a$gdx\ ^ ` l r ȱ   . 4 D V ` 0 j r Ե j ζ f ( P 4 J j  j l n v ʺ Ǽ A b h''hL55hL5h 5CJaJ h 5hL55CJaJh h 5CJaJh 5CJaJh hL5h hL5h&!hTRhL5h&!h[@h&!CJaJjh9[Yh&!0JU9b ʽ ˽ < > X " C Q    $dha$gdL5 $dha$gdx ɽ ˽ * @ x r > < > " 2 B C   6 ^  n & B H ~ v 6 v  N  T Z : x  > r ~ h zhTR h zhla h zh hlah z h 5hjh 5 hCO95h hL5O b L    d " $dh@&a$gdx$ & Fdh7$8$H$a$gd$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdx   *     . d t h H J 2 * 4 6 8 8 b       < չդʛhTR5CJaJjh,A0JUh gh OJQJ h gh jh 0JUh;J h,Ah h hEjh zh 0JU h zhlah,Ah z h zh =<   \ d 0 & (   J x ~      ( 0 @ P ĸĬhpohrd h:Af5h[ih:Af5h[ih[i5 hrd5h[ih095CJaJh[ihad5CJaJh[ih[i5CJaJhX<+h9[Y5h[hTRh,A h;Jh;Jh;Jh h;Jh;J5CJaJ5 4 ^ n x | ~    N P j      >   $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdx$ & Fdha$gdP R V X N P h t     d         > @ B V ^       > N ~     b p  F N ` b    " 2 ^    ` b f   ( ֲҮ֪֮h&h.6h& Yh Gjh G0JUh'8jh62 0JUhLKh62 h=hrChadhv hvhv hrdhrdhJWhrdhAkA  h j & (        f h ~    L   f   $dh^a$gdx $dh@&a$gdx $dha$gdx( . h  8 X \ b < `  $ (      >         ^ b  N              ،h(h%>*hv h Gh G hKh5h[ih=5h[ih:Af5 hTR5h[ih[i5h[ih'85 hKhhTRh'8h+*h09h09>* h Gh G hHhD hD>*hHhD>*hDh%hJW h(h% h%>*- < H L d f h r x                              " $ 4 6 ƿ{sn h%>*htz?h%>*h%h GCJaJh4h2 CJaJh[_jh^?0JUh^?h2 5OJQJh^?h2 5h2 h2 OJQJ h2 h2 h!wh2 CJaJh^?h2 hJWh!wCJaJhTRCJaJh09h09CJaJh[_CJaJ) " $ 6    , . B ~ ! d" # 6# 8# L# x$ $ H% ) ) ) `* $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx6 N T   (  @ v   L      * l           * , . @ B v   & F ^ d H J v | ~ ͸԰짣짙h1}h6h1}>*h^? hq)hIQjhIQ0JUh(hIQ hIQ>*hhIQ>*jh%0JUh(h%OJQJ h(h%hKhh(h%>* h%>* hq)h%hq)hAkhJWh%h!w3 ! ! ! ! $! &! H! ! ! ! ! " " " 0" 2" 4" D" F" R" `" b" d" " # *# 4# 6# 8# J# L# X# # # # # $ $ $ x$ |$ ~$ $ Ľthe)3h1}5OJQJhe)3h1}5 h1}>*h#h1}>*h G hq)h1}h5 h1}CJaJh1}CJaJjh1}0JU h5 h1}h5 h1}5h5 h1}5OJQJhQi,h1}5hQi,h1}5OJQJ h1}5 hQi,h1}hq)h1},$ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ F% H% % % % & & ^& ' ( ( ) ) ) ) ) ,) 6) ) ) ) * B* ^* `* b* v* x* * * * * ̵̵̵̵̮̦zvrh(D_hZX hZX>*hw`hZX>*h G h(hh= hq)hh=h(hh= hh=>*h hh=>* hq)h1}hq)h1}CJaJhe)3h1}CJaJh1}jh1}0JUhe)3h1}5he)3h1}5OJQJhe)3h1}OJQJ he)3h1},`* b* x* + F+ ~+ + + + + + b, , 2- / / / B0 0 V1 1 1 1 d2 $dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx* + + + + + + + + + + + + "+ $+ &+ :+ >+ @+ B+ D+ F+ ~+ + + + + + + + + + \, b, d, l, p, t, v, , , , , , εznhAh%5OJQJhAh%5hAh%OJQJ hAh% h%>*h h%>*hKhh Gh%hq)hh=hFhZXCJaJjhZX0JOJQJUhZXOJQJhFhZX5OJQJhFhZX5 hFhZXhFhZXOJQJhZX+, , , , , , , , .- 0- 2- :- N- - - - - - - - - - - - - - . >. P. R. T. V. . . / / 0/ L/ R/ / / / / / B0 D0 әӨӨӤӨӋӤӃ~shh%OJQJ h%>*hh%>*h(jh%0JUhoah%OJQJhO hoah%hq)jhp h%0JUhAh%CJaJh%CJaJh%jhAh%0JU hAh%hAh%5OJQJhAh%5-D0 V0 ^0 `0 f0 h0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 T1 V1 X1 f1 1 1 1 1 1 1 h2 j2 x2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 |ph9hIQ5OJQJh[BhIQ5h9hIQ5 h9hIQh9hIQOJQJh(hp4-hIQ>*hIQ h Eh%hOh%CJaJh Eh%CJaJjh%0JUhh%5OJQJhh%5hh%OJQJ hh%h%,2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 &3 ,3 .3 03 23 4 4 5 5 5 6 v6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 T7 b7 |7 7 7 7 7 7 ׽ϯxqxq h& h1}h& h1}OJQJh1} h1}>*hTxh1}>*h%hOhIQCJaJh9hIQCJaJhIQjhIQ0JU h[BhIQh9hIQOJQJh9hIQ5 h9hIQjh9hIQ0JUh9hIQ>*OJQJh9hIQ>*,d2 23 4 6 6 6 7 8 8 9 9 9 p: h; j< = = = P> > ^? C C 6C 8C JC $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 8 8 8 8 8 8 8 8 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 F: n: p: t: v: : : : : : : : : : ꯫꧟tthx Ihh=OJQJhx Ihh=5hx Ihh=5OJQJ hx Ihh= hh=>*hhh=>*hh=hO hOh1}h1}CJaJhCh1}CJaJjh(h1}0JUh& h1}5h& h1}5OJQJh1} h& h1}h& h1}OJQJ-: : : : : : : : ; ; ; ; ; ; "; $; (; *; D; F; J; L; V; X; ^; `; d; f; h; h< j< t< x< < = H= = = = = = = = > P> R> \> ɾɮɲɲɪ~h4\hZX5h4\hZX5OJQJ hLhhZXhZX hZX>*hLhhZX>*hKhh)1$hp uhh=CJaJhhh=CJaJhh=jhx Ihh=0JUhx Ihh=5OJQJhx Ihh=5 hx Ihh=hx Ihh=OJQJ.\> `> b> f> h> n> p> r> x> z> > > > > > > > > > X? Z? \? ^? PA A B C 6C 8C HC JC LC nC C C C C C TD VD XD \D ^D hD Ĺ֖֚zozozh2vh%OJQJ h2vh% h%>*h(h%>*hKhh%hp uh(hZXCJaJjhp u0JUhp uhp u0Jh4\hZXCJaJh)1$CJaJjhZX0JUhZXh4\hZXOJQJh4\hZX5h4\hZX5OJQJ h4\hZX+JC VD @E F NF F G O O O P Q :R jW W LX NX bX X Y hY X\ Z\ n\ $dh@&a$gdx$dh@&^a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdxhD jD rD tD D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D E E E E E "E $E &E :E E @E JE E F F F NF PF VF `F rF tF F ½֓քhDh%5 hDh%hDh%OJQJhp uh%CJaJh)1$CJaJh2vh%CJaJ h%5jhKhh%0JU hp uh%h%h2vh%5h2vh%5OJQJ h2vh%h2vh%OJQJ1F F F F F F F F F F F F F G G G G H H H (H *H ,H H H I *h(hDh%OJQJ h2vh%h2vh%OJQJhp uhDh%CJaJh%CJaJh%jh%0JU hDh%hDh%5hDh%5OJQJ68O fO ,P >P fP P P P P P P P P P P Q Q Q &Q (Q *Q BQ DQ HQ JQ LQ ZQ \Q ^Q nQ pQ vQ xQ zQ |Q ~Q Q Q Q Q Q 6R 8R :R \R R S S S T 6T U U ۽۵h:h%OJQJh(jhp h%0JUh h%CJaJh%CJaJhp uCJaJjh%0JUh" <h%5OJQJh" <h%5 h" <h%h" <h%OJQJ h h%hp uh%hJ4U U U U U U U V V NW hW jW lW nW zW |W W W W W W W W W W W W W W W W W LX NX `X bX lX xX X X X X X X X X ĸĸĸıࢗttthtnh%OJQJ htnh%hA h%>*h h%>*hk/h%CJaJh%hk/h%OJQJ hk/h%hk/h%5OJQJhk/h%5jhAh%0JU hAh%jh%0JUhp uh:h%OJQJ h:h%-X X X Y Y Y Y Y Y Y Y fY hY Y Y Y ,Z Z Z t[ [ [ [ [ [ \ L\ T\ V\ Z\ l\ n\ ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ^ ^ ^ ^ *^ ,^ <^ >^ X^ 翻紧矚瓈hIqh%OJQJ hIqh% h%>*hxh%>*jh[h%0JU h[h%hA hoah%h[h%CJaJhtnh%CJaJjh%0JUh%htnh%5OJQJhtnh%55n\ ] ^ _ :b b b xj zj j k l m (o o Np r @s s t w w w x x ry $dh@&a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdxX^ Z^ x^ z^ |^ ~^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ ` ` v` ` ` ` "a (a a b :b Bb Db Hb Jb Pb Rb Tb Vb \b ^b fb hb jb lb xb zb ~b b b b b b b b b Ḻ̵̵̵̱̪́Ъh6oh%5OJQJh6oh%5h6oh%OJQJ h6oh%h)1$h[hh%CJaJh)1$CJaJh%jh%0JUhIqh%5hIqh%5OJQJ hIqh%hIqh%OJQJ3b b b b d d h h i Ti \i @j vj xj zj j j j Tk Vk k k k k k k k k k l l l l "l 2l 4l 6l Fl Hl Vl Xl dl fl hl jl ll rl tl l l l ٻٰh*hbh1}>*h1}hAh[hJh%h)1$CJaJh6oh%CJaJ2l m m m m m Dn n n n n n o o (o .o 0o 4o 6o Fo Ho Jo Lo Po Ro Xo Zo ro to zo o o o o o o o o o Lp Np Pp zp p q Bq rq q q 0r r r r s s s ŹŹ񱦞񗌗h0h1}OJQJ h0h1}h1}CJaJhTxh1}CJaJh[CJaJh'ph1}5OJQJh'ph1}5hAjh1}0JUh[ h'ph1}h'ph1}OJQJh1}h'ph1}CJaJ7 s s s &s (s 0s 2s :s s @s s s s s Pt Rt bt dt ht jt t t t t w w w w w w x x x x x x x x x x žtltltlhAhD5hAhD5OJQJhDOJQJhoZ hhD hD>*hhD>*hD h[h1}hShh1}OJQJh[h1} hShh1}h0h1}CJaJjh1}0JUh0h1}5OJQJh0h1}5 h0h1}h0h1}OJQJ(x x x x x x x x x x x x x x x ry y y y z *,FHTVhjxz|~,Hִֻֽփ{ֽֽhDCJaJh0hDCJaJh0hD5OJQJh0hD5 hI6hDh0hDOJQJ h0hDUhoZhI6hDCJaJjhD0JUhDhAhD5OJQJhAhD5hAhDOJQJ hAhD0ismom: & a P&   Q  &  (& jer si ga svojom rukom& napisao, stavila sam meu dojke& ) Budui da sam u sli nim slu ajevima obraala pa~nju na indirektna milovanja i poljupce, potrebno je to u initi i u ovom pismu; znak je e~nje za njegovim dodirom. Ep. II, 14 Pismo (sli no kao I, 22) opisuje strastveno pomirenje dvoje ljubavnika. Pomirbeni seks inicira ~ena ulaskom u mladievu sobu dok on spava. Zanimljivo, svi (prili no detaljno opisani) ~enini dodiri i poljupci usmjereni su na zidove spavae sobe; pokazuju njezinu iznimnu sreu zbog povratka u zajedni ko  ljubavno gnijezdo , x  6. Opisa konkretnih dodira izmeu ljubavnika nema: Nakon buenja muakarac ~eni upuuje gestu prstom: & ' ! x  & Px &  (& u veselju si podignuo prst& i zavrtio ga& ) Drago napominje da je opisana gesta vrsta pozdrava.  Kontekst navodi na zaklju ak da je prije rije  o gesti kojom muakarac poziva ~enu k sebi. Naime, muakarac je u krevetu, a ve idui motiv je fraza o pomirenju, koju tuma im kao aluziju na seks: v   ! 1   ' U  . (Ugaanja (dosl. ulagivanja) ljubavnika nakon svae djeluju slaa.) Ep, II, 17 Muakarac pismom iskazuje svoju ~elju: v p <x> x  "   "  1. (Zbog tvoje ljepote biram ili seks (s tobom) ili smrt.) Jasno je ato u ovom kontekstu  zna i  ~ena koju ~eli ovaj muakarac je ve udana. Spominjanje fizi kog odnosa (ali samo na ovom mjestu) i ispoljavanje ~elje koja je dovoljno jaka da mladia nije strah potencijalne smrti ukoliko ~enin suprug sazna za njegovo nagovaranje smjeataju ovo pismo u kategoriju III. Ep. II, 18 Pogled muakarca prema ~eni pokreta  je ~elje, ali i radnje u ovom pismu: & p  @  , v e & . (& putem o iju se seksualno zagrijao i kao bik& uzbudio.) Sam in opisan je akrto: &    a    &  (& zatim je, iako se do tada tome protivila, pristala po prvi put spavati s mladiem.) Eufemizam koji mijenja opis ina i opis ~elje muakarca smjeataju pismo u III. KATEGORIJA IV Ep. I, 4 Dvojica mladia (jedan je iskusniji, stoga vjerojatno i stariji) promatraju prolaznicu. Viae je razloga zbog kojih stariji pretpostavlja da je ~ena hetera, a jedan njezin pokret tuma i kao seksualnu provokaciju: & 0 1 &  t p v  x ,    p  z  0 p . (& ~ene imaju obi aj pridizati desnicu i prstima dodirnuti njedra, prizivajui tako eroti nim znakovima k sebi mladie.) Uzvraanje pogleda i osvrtanje ~ene za njima u vrauje njegov zaklju ak:  p v  , ,  # r v Pt .  ( Uostalom, osvrnuo sam se za njom  re e on - a i ona se osvrnula za mnom. ) U razgovoru sa ~eninom robinjom muakarac jasno otkriva prirodu svojih namjera. Nakon ato se potvrdilo da je ~ena hetera,  Afrodita mora biti seksualni in: & Pr  0 . (& i neemo tra~iti seks bez naknade (dosl. Afroditu bez srebra.)) Pregovori trebaju biti obavljeni s robinjom, ali ~ena pogledom unaprijed daje pristanak: ! r t   v  @  & v    v  P&  (Ona je umiljato iskazala slaganje podatnim i ~eljnim o ima& i poslala nekakav zavodljiv i sladak pogled& ) Ova hetera, iako aktivno  komunicira pogledima i pokretima (najprije pogledom i dodirom dekoltea poziva, zatim pogledom prihvaa prijedlog te, opet pogledom, zape auje dogovor i poziva na njegovo ostvarenje), uope ne dobiva svoj glas i ne progovara u cijelom pismu. Uz to, nakon ato joj se muakarac obratio i ponudio novac, a ona pogledom prihvatila, nema ni potrebe za ostatkom pregovora. Dakle, elementi koji se pojavljuju su: eroti an pogled hetere (tri puta s tri razli ite svrhe), zavodljiv pokret (milovanje dekoltea), razgovor s heterom (mada je jednostran ato se verbalne komunikacije ti e), obeanje plaanja (metonimijom  Afrodita ), njegovo prihvaanje i pokret aktera na kraju pisma zbog kojeg djeluje da e se  Afrodita ostvariti odmah. Ep. I, 6 Djevojka, bez detalja u opisu, saopava tajnu svojoj robinji:  P   &   ( Nisam ti viae djevica&  ) Robinja joj savjetuje kako e se praviti da je djevica u prvoj bra noj noi:        ! x   t     .  (Ja u te tada podu iti kako da se ona koja je prije braka postala ~enom mlado~enji prika~e kao joa uvijek djevica.) Djevojka je  postala ~ena (eufemizam, kao i prethodni primjer), a savjet koji starica obeava mora biti u sferi seksa  vjerojatno je rije  o pouci u odglumljenju boli i nespretnosti ili ideji kako ostaviti trag krvi kao la~ni dokaz defloracije. Pikantnost teme upada u o i viae no eksplicitnost, pa je smjeatanje pisma donekle problemati no. Ono ato sprje ava aktericu u detaljnijem opisivanju su stid i strah. Svjesna je da je napravila veliku pogreaku te se pribojava i posljedica (mogue trudnoe) i reakcije odgojiteljice i roditelja. Aristenet je, stoga, namjerno viae pa~nje pridao opisu kolebanja djevojke izmeu estitosti i strasti. Dva eufemizma i savjet robinje koji moramo smjestiti takoer u seksualnu sferu smjeataju ovo pismo u kategoriju IV. Ep. I, 11 }ene procjenjuju mladia te njegov izgled budi u njima seksualnu ~elju: W ! P , ! v  Q. (On nam je prikladan ljubavnik, jer dobiva prvi brk.) Pismo sadr~i i jasne eufemizme za seksualni in:  !  ,  ' Pt v   . (Sretna je ona koja s njim spava, u~iva u krevetu i veseli se tom ljepotom!) Ep. I, 13 Mladi je zaljubljen u o evu ljubavnicu. Njegova se strast manifestira kao bolest tijela (t &), a Aristenet e~nju za nedosti~nom ~enom naziva  bolest duae :  r   ,  r& 0 . (Pravio se da ima nepoznatu bolest tijela, prikrivajui je& boleau duae.) Liije nika se naziva spasiteljem, a seksualni odnos bit e jedino rjeaenje. Otac je spreman zatra~iti lije nikovu ~enu (naveden je lukavstvom na mialjenje da sin ~eli nju): &  p  P  x  . (& nazivao je to nekakvim spasenjem, a ne preljubom.) Paradoksalno, upravo e otac biti posrednik u rjeaavanju problema:   0 5  x  1. (Od dva zla treba izabrati ono koje je manje.) Sasvim je jasno da je spomenito  umjerenije zlo ustvari prepuatanje ljubavnice sinu. Dakle, pismo sadr~i opise sinove seksualne ~elje (i njezine jasne fizi ke manifestacije), uta~enje se naziva metafori kim izrazima i eufemizmima za seks, a otac se povla i. Ep. I, 25 Na zabavi jedna hetera oduzima drugoj ljubavnika. Svjesna je va~nosti prve stepenice u zavoenju muakarca, a to je privla enje njegovog pogleda na sebe: & 0 t   x &  (& svrtala je njegov pogled na sebe& ) Muakarac, zagrijan alkoholom, odgovara na njezina nastojanja i dolazi do indirektnog poljupca, koji drugoj heteri daje do znanja da je izgubila bitku. Ona izrijekom izjedna ava va~nost takvog poljupca s onim pravim: v   x Px   (& )  t x  e   Q &  (Meusobno su razmjenjivali aau s piem i na taj na in kao da su jedno drugo ljubili u usta.) Igra zavoenja se nastavlja  mladi odgriza komad jabuke, ~ena je ljubi i ubacuje meu grudi. Drugoj heteri ovo pada teako kao i pravi poljubac dekoltea suparnice:  r  x | P  0 x  , # r  z  & . (Pamfil je, odgrizavai komadi, vjeato ubacio jabuku u njezina njedra, a ona ju je poljubila i strpala meu grudi.) Mlaa sestra odlazi s Pamfilom i postaje mu ljubavnicom, a druga hetera prijeti: P p   ' x <t>  .  (Niata me ne prije i da sebi prisvojim trojicu umjesto jednoga od njezinih ljubavnika!) Premda se seksualni odnos u samom pismu ne opisuje, lako je pretpostaviti da slijedi. Sklona sam smatrati sve indirektne poljupce dijelom predigre, ponajviae zato ato ih sama akterica pisma shvaa tako, a kontekst pokazuje i da je bila u pravu. Uz to, planirana je osveta ostavljene hetere u sferi seksa. Ep. II, 1 Muakarac piae molbu pismom (petitio) u ime prijatelja koji je ne im naljutio heteru. Kao u I, 13, mladi je od e~nje smrtno bolestan, a ~ena ima  lijek : &     , v & 0 t t   &  (& on gori najslaom vatrom za tobom i umrijet e& ako mu ne udijelia lijek koji ti je pri ruci& ) Poticaj iz prethodnog citata poja an je frazom:   @ t e . ' @    (Daj vokama vrijeme njihova branja! Uskoro ea biti staro stablo.)  Voke su metonimija ~enske ljepote i aluzija na ~enske spolne organe, a poziv na  branje jasan poziv na njihovu upotrebu, i to kad je njihova zrelost adekvatna. Neato je manje o ita seksualna aluzija u kojoj je iskoriaten cvijet: x ' V ,    P , . (Ru~a vene i kad se nitko njome ne slu~i.) Drago tuma i da je ru~a u ovom citatu metafora za mladost. Moje je mialjenje da je pojam neato airi i da se misli na tjelesnu seksualnu privla nost koja s mladoau dolazi. Glagol  () ovdje svakako pripada u sferu seksualnosti, pa je svrha fraze vrlo sli na kao u prethodnom citatu. Pismo sadr~i opis fizi ke manifestacije mladieve ~elje, spominje se  lijek (~enino prihvaanje), a ~enu se na seksualni odnos s njim poti e viaestrukim aluzijama. Pismo pripada u kategoriju IV. Ep. II, 3 Udana ~ena je nezadovoljna brakom. Da je rije  o seksualnoj sferi pokazuje re enica: W p  p x x  P&  v  &  (Naime, on se svaki put kad je vrijeme za seks (dosl. krevet)& izmotava da treba razmatrati poslovne stvari& ) }ena pokazuje ~elju za seksom, a mu~ je taj koji se izmotava; Aristenet ovdje obre uobi ajenu predod~bu o aktivnosti muake strane u iniciranju odnosa. Budui da zanemarivanje traje ve neko vrijeme, ona prijateljici odaje da razmialja o prevari mu~a: &      . (& drugi e se retor pobrinuti za moj slu aj.) Dakle, uz dvije jasne seksualne aluzije (seks je spomenut metonimijom  krevet i metaforom iz pravne terminologije), pismo sadr~i napomenu o ~eninoj ~elji i opis muakar evog izbjegavanja seksualnih obaveza, pa ga svrstavam u kategoriju IV. Ep. II, 5 Buenje zaljubljenosti i ~elje raa pogled na mladog glazbenika: x r      0 r Qr p    t . (Lice mladia dok ljupko gleda prema meni za arava mi duau.) Strast i ~elja opisani su (viae puta) analogijom s vatrom, npr.: f   (O, preslatkog li ognja!) Pojavljuju se i  medicinske metafore: 0 x ,  t  (& ) v T &     (Stidim se svoje strasti, prikrivam bolest (& ), a lijek& ne mogu uzeti.) Jasno je da je i ovdje  lijek aluzija na seks. Nade da e strast biti uta~ena nudi sam kraj pisma (eufemizmom se aludira na seksualni in). Citat pokazuje i va~nost uzvraenog pogleda kao djelomi ne zamjene fizi ki kontakt (ako nije ostvaren ili ostvariv): 4& t   @, p v ' E   . (Hoemo li& ne samo o ima ve i cijelim tijelima u~ivati?) Ep. II, 8 Poailjatelj je istovremeno zaljubljen u suprugu i punicu. Strast prema punici naziva  sramotom , x r, i tra~i od bogova da pomognu da iskuaenje proe: v v   .  (Nek ne spavam s kerkom i s majkom!) Bez obzira na opis nastojanja da do nedozvoljenog seksualnog odnosa ne doe, naglaaeno je postojanje sna~ne ~elje prema punici (izrijekom: ), a postoje i dvije aluzije (druga je posve direktna) na sam in. Ep. II, 11 Poput prethodnog slu aja, i ovo pismo opisuje istovremenu strast muakarca prema dvije ~ene  supruzi i ljubavnici. Kontekst nala~e da sljedei citat smatram aluzijom: &  | P   &  (& s kojom god sam od njih dvije (u krevetu) mislim na onu drugu& ) Direktniju aluziju (eufemizam za mnage trois) nalazim na kraju pisma: ' 4&  v 1   . (Kamo sree da& bez ljubomore ~ene ~ive jedna s drugom.) Glagol  ozna ava, izmeu ostalog, su~ivot u braku; poato brak podrazumijeva i seksualne odnose, jasno je da mladi ovdje pri~eljkuje meusubnu toleranciju dviju ~ena, tj. njihovu dozvolu da nastavi vezu s obje (su~ivot utroje je vjerojatno isklju en). Drugi detalji u opisu izostaju, ali je jasno iskazana ~elja muakarca, pa pismo pripada na donju granicu kategorije IV. Ep. II, 15 Udana ~ena je zaljubljena u roba druge ~ene, a ova u mu~a one prve. Seksualna ~elja (i njezino mogue uta~enje) opisana je metaforom:  &  x   ;  < >&  &  (Kako da& svaka od nas dvije izlije iti svoju strast? Upitala sam Afroditu& za lijek& )  Lijek je ovdje lukavi plan kojim obje imaju priliku ostvarenja seksa: &     ,      t . (& ispuni svoje ~elje spavanjem s njim meni tako omoguujui ljubavni u~itak.) Ep. II, 16 Premda kontekst jasno pokazuje da pismo piae hetera svom sada ve bivaem ljubavniku, ono sadr~i opis njihovih prijaanjih  susreta . }ali ato je uvijek bila na raspolaganju: t      0, ' 0&  (Nisam zaklju ala vrata i rekla:  Unutra je netko drugi , nego sam te primila& ) S obzirom na njezino zanimanje, jasno je da je rije  o susretu s ciljem seksa ak i bez Aristenetovog namjernog naglaaavanja ovom igrom rije i  aluzija na penetraciju u glagolu 0 sasvim je o ita. Sli nu aluziju sadr~i i re enica: z r V 4 &  a P v   (Mislia da u ti biti na raspolaganju tako dragovoljno i spremno?!) Autor dodaje i neato pikantniji opis strastvene predigre: &   !& Q  , v  . (& slatko sam te ljubila& uzela te u naru je i dopustila da me diraa za dojke.) Ep. II, 19 Zbog lijepog glasa muakarca ~ena se odlu uje na seks s njim  spominje se eufemizmom:   ,    ,   . (Neka opet prie pjevajui, i ako mi se bude inio zaljubljen, ugodit u mladiu.) Po etak predigre je opisan: spominje se ljubavni klin , dodir prsima i poljupci: &    P    , p v   p   p  &  (& njih dvoje su u~ivali jedno u drugome ne samo obgrlivai se prsa o prsa, ve i pro~evai duae poljupcima; to, naime, poljubac mo~e& ) KATEGORIJA V Ep. I, 2 Mladia u uskoj ulici presreu dvije djevojke, jasnih namjera: ...   & &  (& priale su mi dvije djevojke& smijeaei se) Spomenuti osmijesi su u slu~bi zavoenja, a saznajemo da djevojke idu i korak dalje: seksualna provokacija je isklju ivo u njihovim rukama. Odlu no iniciraju i seks, mada mu se muakarac ispo etka opire; pismo odaje dojam da je muakarac njihova ~rtva: & , |   ! . (& zgrabile su me, a ja sam bio prisiljen na sladak na in.) Naravno, nije rije  o silovanju: muakarac naposljetku pristaje na odnos s obje (ne saznajemo odvija li se istovremeno ili ne, iako mo~emo sumnjati i na tu opciju), a opis je nadomjeaten formulom: & , a P . (& treba rei da nijednu nisam razo arao.) Iznenaujua seksualna otvorenost djevojaka i formula iz koje nedvosmisleno saznajemo da je do seksa doalo dodatno su  za injene napomenom da je seks ostvaren na mjestu koje nu~no mora biti polu-javno;  je ovdje skroviate, ne krevet: &  P Q|   . (& pronaaao sam nam skroviate  bilo je improvizirano, ali je poslu~ilo svrsi.) Ep. I, 3 Ve na po etku pisma nalazimo aluziju na seks:  &     v       (U ljubavnom gaju sam u~ivao s Leimonom i to vrlo odgovarajuemu ljepoti moje drage.) U~ivanje koje se podrazumijeva je uta~ivanje gladi i ~ei, a najlogi nija je pretpostavka da je  u~ivanje u ljepoti i njezina konzumacija aluzija na zadovoljenje tree fizioloake potrebe  one za seksom. Promotrimo kontekst: dru~enje dvoje ljubavnika odvija se meu poznanicima na simpoziju, a ~ena je hetera. Sli na je aluzija i na kraju pisma: &  ! v   v  !   (.. itavo nam je dru~enje proteklo uz Dioniza i Afroditu.) Spomenuti  Dioniz je u~ivanje u alkoholu, a  Afrodita je metonimija za dodire, predigru i sam seksulani in (usp. koriatenje Afroditinog imena kao metonimije za odnos u I, 4). Dojmu o konzumaciji odnosa dvoje ljudi dopridonose i slobodniji opisi kontakata tijela, za koje je logi no pretpostaviti da se odvijaju dok su bez odjee; rije  je ili o strastvenijoj predigri ili (vjerojatnije) eufemizmu za sam seksualni in: & & v   &  (& plivamo& i obavijamo se jedno oko drugoga u ljubavnom zanosu& ) U vodi se dogaa i mladiev (neuspjeli) pokuaaj hvatanja ~ene za dojku; ova je pogreaka u procjeni, smatram, rezultat golotinje ~ene:  p  z&   v ,  6  x&   . (Jabuka je izmeu nas& plutala, pa sam je pograbio rukom, mislei da je& dojka moje drage.) Iako je mladi pograbio jabuku umjesto ~enine dojke, ostvarenih kontakata meu (golim?) tijelima svakako je ve bilo, a posezanje pokazuje konkretnu namjeru muakarca da inicira predigru. Uz to, opis  ljubavnog gaja je nabijen erotskim simbolima. Opisane vrste, zrele i mirisne voke raznih vrsta asociraju na ~enske atribute, prvenstveno grudi (zgoda s jabukom nije izolirani primjer; spominje se i gro~e), a njihova  nabubrenost od soka mo~e biti i asocijacija na spolne organe, i to oba spola. Na sli an na in mo~emo tuma iti i bri~ljivost u opisu izvora koji gaj napaja. Nadalje, trava je mekana, bujna i rascvjetala. Simbolika plodnosti zemlje (= ~ena) u kojoj je sjeme (= muakarac) nije slu ajna, kao ni ~enino ime; Leimona zna i  Livada . Dakle, zbog opisa koji je pun simbola ljepote, fizi kog sjedinjenja i plodnosti, ali i aktivnosti koje se u njemu odvijaju pod utjecajem ambijenta (mladi i djevojka nisu jedini par!), opisani je vrt Aristenet nazvao  ljubavnim , tj.  erotskim na po etku pisma. ak tri aluzije se mogu smatrati seksualnima, s tim ato jednu od njih ( obavijanje u erotskom zanosu ) lako mo~emo shvatiti i kao eufemizam za sam in. Ep. I, 12 Eufemizmom se zaobilazi opis seksa: & p p   ~  (& radosti Afroditine treba tajiti.) Poailjatelj spominje ugodu od ~eninog daha i poljubaca s njom: 0 r  "    ,  . (Kad je poljubia zapitat ea se miriae li na jabuke ili na ru~e koje se dodaju piima.) Opis dodira ide i korak dalje: muakarac joj je glavom naslonjen na prsa i ljubi ih:  r    v t t , Px  x   . (Bdio sam polo~ivai glavu na prsa ljepotice, ljubei joj same udarce srca.) Ljubljenje dekoltea, bez obzira je li ona u ovoj prilici razodjevena ili ne, jedini je primjer poljupca u podru je torza u zbirci. Koristei Homerovu frazu pjesnik, smatram, unosi dozu ironije u opis sklada dvoje ljudi:     x 5 . ( veseli su otiali u bra ni krevet stari .) Naime, fraza kojom Homer opisuje ponovno sjedinjenje Penelope i Odiseja (Od., XXIII, 296) nimalo kontekstom ne odgovara opisanoj prilici: ~ena opisana u pismu je hetera, pa mladi nije njezin mu~, a ak vjerojatno nije ni jedini njezin ljubavnik. Ep. I, 16 Saznajemo detalje koji spadaju u opis predigre; ~ena je aktivna u iniciranju seksa: v   Pt & x  z & v& x &   . (Uzela me za ruku& pomilovala mi prste& a& pogled& joj je postao otvoreno eroti an.) i prvog kontakta tijelom te strastvenog poljupca: &  U  , e   p &  (& poljubila me, privivai se uz mene tako mahnito da mi je skoro otrgnula usne& ) Aristenet spaja ak dvije formule kojima se aludira na ostvarenje seksualnog odnosa: p '  (6 p A p )   p , f &  (Ostalo domialjaj i sam, prijatelju (znaa ve kako ide dalje)& ) Ipak, i nakon formula, odaje nam dodatnu pikanteriju: &  ' E  ,       (& vodili smo ljubav cijelu no, nadmeui se tko e iskazati veu ljubav prema onom drugome.) Pismo je detaljima predigre i opisom odnosa jedno od najeksplicitnijih u zbirci. Ep. I, 18 Hetera prekorava kolegicu zbog pretjerane izbirljivosti; ova ~eli samo mlade ljubavnike: &    &  (& ~elia se veseliti s po~eljnim ljubavnicima& ) Seks sa starijim klijentima opisan je odbojan:  r   ,  v   P , t E t  &  . (Slijede i druge stvari koje je neugodno i uti, a kamoli odraditi ih kad je nu~no.) Trud iste hetere oko zadovoljenja mladih ljubavnika prikazan je kao ovisnost: x r  0&  ' ! P ... (Problem ovisnosti o vinu& mo~emo primjetiti meu nama& ) Pismo svrstavam u kategoriju V jer sadr~i direktne aluzije na seks (eufemizmi), izraz gaenja u opisu seksa i/ili predigre sa starcima i napomenu o heterinoj nimfomaniji. Ep. I, 19 Hetera se nakon uspjeane karijere udala za ljubavnika. Prijateljica joj je u ranijoj prilici pomogla oko prekidanja ne~eljene trudnoe: & & P  1 t  (& ) |&     , &   . (& osjetila je& da sjeme nije iscurilo iz nje& Ja& sam joj naredila da postupi onako kao ato sam znala (da treba) i brzo sam je rijeaila brige.) Jedini je ovo primjer u zbirci koji jasno (uzro no-posljedi no) povezuje  sjeme koje je ostalo u ~eninu tijelu s (ne~eljenom) trudnoom te jedini primjer koji muakar evo sjeme uope spominje. O savjetu glede abortusa ne~eljenog fetusa Aristenet (o ekivano) ne nudi detalje. Sljedei slu aj opisuje ~eninu ~elju da s drugim muakarcem zatrudni  ta je trudnoa o ito sredstvo lukavog ostvarenja trajne veze. Mada ostatak pisma govori o transformaciji hetere u estitu ~enu i njezin povu eni ~ivot s voljenim muakarcem i sinom, eksplicitnost detalja navedenih u opisu prvog odnosa i njegovih posljedica i isplanirana trudnoa u drugom slu aju svrstavaju pismo u kategoriju V. Ep. I. 21 Saznajemo za neobi nu zabranu  ~ena dozvoljava muakarcu razne varijante predigre, ali zabranjuje finale:  &  ,  ,    t ,  r    &   ( Hvataj& moje grudi, u~ivaj u poljupcima, uzmi me u naru je dok sam obu ena, ali seks ne tra~i niti ga o ekuj&  ) Mladi pristaje na uvjete, a Aristenet ka~e: v    P p p  v ...  (}ivio je sa ~eljenom ~enom kao eunuh, ustrajui oko ljubavnih stvari i eznui (dosl. li~ui je)& ) Smatram da odabir dvosmislenog glagola  nije slu ajan; ozna ava e~nju muakarca da uta~i seksualnu ~elju, ali i priziva u umu itatelja perverzne varijante koje su muakarcu preostale (osnovno zna enje glagola je  oblizivati , a ve smo susreli direktne paralele izmeu uta~ivanja gladi, ~ei i seksualne strasti (usp. I, 3)). Iako navedena zabrana razodijevanja ~ene (usp. prvi citat) isklju uje najpikantniju opciju, oralni seks, ne uspijevam se oteti dojmu da je Aristenet ~elio proizvesti upravo tu asocijaciju kod itatelja. Mogue je da asocijaciju namjerno nudi i ograuje se od nje, ~elei  uhvatiti itatelja u perverznim mislima. Sli noj se asocijaciji priklanjaju (ili je barem primjeuju, a na itatelju ostavljaju njezino definiranje) u svom prijevodu navedenog mjesta Hercher ( amorem liguriendo ) i Lesky ( an den Dingen der Liebe in mssigem Spiel herumnaschend ). Oblizivanje ~ene je jedino uta~enje strasti i najbli~a to ka ~eljene penetracije kojoj se muakarac primi e. Ukoliko su asocijacije koje sam analizirala shvaene na ispravan na in, ovo pismo pripada u kategoriju V. Ep. I, 2 Pomirenje inicira ~ena milovanjem i indirektnim poljupcima: & t   ,    &  (& poljubila je svoju ruku kojom je dotakla mladia& ) Slijedi zgodna igra rije i: & x x    (& uskoro se pomirila (sjedinila) s mladiem.) Glagol  ovdje je o ito dvozna an: pomirenje je centralna ideja pisma i o ekivani happy end, ali okolnosti navode na drugo mogue zna enje, pomirenje i sjedinjenje u tjelesnom, seksualnom smislu. Kontekst nala~e takvo tuma enje: ~ena je hetera, susret bivaih ljubavnika dogaa se u kui, sami su, a navedeni dodiri i posredan poljubac signali su po etka predigre. Daljnji je postupak sli an kao u prethodnom pismu: nakon ato nam ponudi dvozna an pojam, Aristenet se od seksualnih implikacija odmi e  u iduoj re enici naglaaava se ~enina ljubav i ~elja za nastavkom veze: P p  A&   &  x . (Nije joj dozvoljavala& (njezina) ljubav da pomisli ostaviti voljenoga.) Ukoliko Aristenetovu upotrebu  shvatimo kao namjernu provokaciju, a dodatne informacije smatramo po etkom predigre, pismo pripada u kategoriju V. Ep. II, 4 Noni susret ljubavnika mora biti odgoen jer djevojka ne mo~e napustiti kuu. Iz njezine molbe mladiu jasno je da u nastavku pisma slijedi neato eksplicitniji sadr~aj: & v       . (& i zbog tvog kratkog ekanja ugodit u ti viae.) Moli muakarca da ne  ne raspiri joa ja e oganj u njoj svojim odlaskom (5 t v  Q t ), a kad se pridru~i muakarcu inicira seks:  & t  #  ! A x @  . ( & nemojmo uludo potroaiti ovu priliku ato nam se ukazala. ) Formula potvruje da je do seksa doalo: &    p v   (& zagrlili smo jedno drugo joa strastvenije i obavili ono ato slijedi iz toga.) Ep. II, 7 Dok gleda gospodaricu  na djelu s ljubavnikom u robinji se javlja ~elja za tim istim muakarcem. Dakle, ovdje je voajerizam pokreta  daljnje radnje: &  Pz 6 ! , v '   v  d  v t  t P&  (& djevojka ih je vidjela kako se prepliu jedno oko drugoga i kroz sluh i vid Eros je uaao u njezinu duau& ) Djevojka se odlu uje ponuditi muakarcu (nudi  da mu slu~i , & r&  ). Nakon njegovog pristanka, Aristenet opisuje predigru (drugog po redu) seksualnog ina u ovom pismu: &  @   p  v  &  (& obujmio joj je nedozrele jabuke na grudima i u~ivao u njezinim poljupcima& ) Slijedi i drugi primjer voajerizma (ovaj je nehoti an); fraze odaju da je predigra otiala daleko ili gospodarica zati e sam in:  r V  ! r     &  (Dakle, time su se bavili. Gospodarica ih je lukavo zatekla dok su se stvari dogaale& ) Tra~i od muakarca da odabere nju i nudi mu se, naglaaavajui svoje seksualno iskustvo:  &   <> v   .  ,     &   ( & odbaci nezrelu djevoj icu koja ne zna ljubiti. Joa je djevica i nisu joj poznata ljubavna umijea (dosl. Afroditine vjeatine)&  ) Zbog svega navedenog ato nudi (voajerizam koji budi seksualnu ~elju, seksualna ponuda, opis predigre, formula iz koje saznajemo da je gospodarica zatekla par na djelu, nagovaranje muakarca i spominjanje iskustva) pismo je jedno od najeksplicitnijih. Ep. II, 10 Logika nala~e da je pokuaaj slikara da vodi ljubav s naslikanim likom nemogu, ali za naau analizu ta je injenica nebitna  u fokusu je Aristenetova naracija, a ne ostvarivost ~elje. Slikar pokazuje ~elju, ljubi naslikanu djevojku, nagovara je na odnos: &  x & v A   t . (& )   , ,   &  (& poljubio sam joj usta& i nagovaram djevojku da sam mnom vodi ljubav. (& ) Stavio sam je u krevet, zagrlio je i obujmio joj grudi& ) Neobi na je i injenica da se mladi zaljubljuje u svoju, ne tuu tvorevinu; Hschele (rekla bih, ispravno) smatra da je zaljubljenost u ideal umjetni kog izraza postignut vlastitom rukom na granici narcisizma i autoerotike, tj. zaljubljenosti u samoga sebe. Situacija je vrlo bliska Narcisovom zaljubljenju u vlastiti lik; razlika je jedino to ato je slikarov ideal lik nekog drugog, dok je Narcisu ideal ljepote i objekt e~nje on sam. Paradoksalno, upravo je prikazu ove neprirodne i neostvarive strasti (objektofilija ili, preciznije, ikonofilija) Aristenet poklonio ponajviae pa~nje i detalja u opisu. Naravno, do ostvarenja samog seksa ne dolazi, ali detaljnost pri opisivanju predigre je iznimna. Ep. II, 22 }enu u preljubu prekida iznenadan povratak mu~a: x   x x  &  (}ena je u kui imala ljubavnika koji je na nju joa navaljivao& ) Glagol  odska e eksplicitnoau od ostalih u ovoj zbirci (aluzije, metafori ki izrazi, formule); do~ivjela sam ga kao vulgarizam. Sli no, mislim, zaklju uje i D. Novakovi jer ga prevodi jednako  pikantnim  objahivati . Arnott smatra da je mo~da skovan kao  analogija na primjere iz komedija poput  u }abama i smatra ga jednim od rijetkih primjera Aristenetove bezobraznosti. Preljubnica vjeato skriva tragove seksa:  x    , E    (Uklonila je rukama znak drugog tijela (na krevetu) jer je nepogreaivo upuivao na seks) U nastavku pisma uspijeva smisliti lukavstvo (tvrdi da je ljubavnik provalnik) i ubija tako dvije muhe jednim udarcem: otklonila je sumnju i stvorila novu priliku jer muakarac ostaje. Na~alost, pismo je prekinuto. Postupit u kao i u ostalim analizama i pismo u svrstati u skladu s onim ato iz teksta saznajemo: lascivna metafora opisuje seks, spominje ga se neato ni~e eufemizmom, a ~enino nagovaranje mu~a da poatedi  provalnika odaju njezinu ~elju prema ljubavniku i plan ponavljanja ina. 2.5.6.3. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Analiza Aristenetove eksplicitnosti u opisima seksa dala je sljedee rezultate: KATEGORIJA I Ia: I, 8 i II, 12. Ib: I, 1, 5, 7, 23 i 28. II, 2, 9 i 21. Ukupan broj: 10. Postotak: 20 %. KATEGORIJA II I, 14, 20, 24 i 27. II, 6 i 20. Ukupan broj: 6. Postotak: 12 %. KATEGORIJA III I, 9, 10, 15, 17 i 26. II, 13, 14, 17 i 18. Ukupan broj: 9. Postotak: 18 %. KATEGORIJA IV I, 4, 6, 11, 13 i 25. II, 1, 3, 5, 8, 11, 15, 16 i 19. Ukupan broj: 13. Postotak: 26 %. KATEGORIJA V I, 2, 3, 12, 16, 18, 19, 21 i 22. II, 4, 7, 10 i 22. Ukuapn broj: 12. Postotak: 24 %. 2.5.6.4. Interpretacija rezultata 16 pisama (I i II) ne sadr~e opise koje bismo mogli smatrati pikantnima, a joa 9 (kategorija III) pokazuje ni~u razinu eksplicitnosti. Dakle, to no polovina ukupnog broja pisama, njih 25, pripada u ekplicitnije kategorije. Iako sam razdvajala rezultate koji se odnose na prvu i drugu knjigu, nisam uo ila zna ajna statisti ka odstupanja. Istina, u V je u drugoj knjizi dvostruko manje pisama nego u prvoj (8 : 4), ali je u IV omjer suprotne tendencije (5 : 8). Ipak mo~emo uo iti da pisma siromaanija opisima golotinje nude itatelju kao kompenzaciju mnogo viae na polju seksualnosti (12 od 22 pisma druge knjige su u kategorijama IV i V). Rezultat se mo~e protuma iti kao ~elju Aristeneta da zadr~i pa~nju i zagolica maatu itatelja na ovaj na in, ako je ve (mo~da) ostao bez ideja pri opisu golotinje. Joa jedan osvrt na ovu tematiku ponudit u nakon ato dobijem i rezultate moralnosti pisama (v. kraj poglavlja). Mo pogleda naglaaena je u viae pisama: njihova zavodljivost prikazana je u I, 1, 3 i 4, uzvraanje pogleda je seksualna provokacija u I, 4 (uzvraa ~ena) i II, 5 (~enu gleda muakarac), a pogledom se mo~e i prihvatiti seksualna ponuda (I, 4). Akteri pisama su svjesni va~nosti privla enja pogleda ~eljene osobe na sebe (npr. I, 25), a prvi pogled na neku osobu aktera dovodi u nevolju i izaziva zaljubljenost i jaku ~elju (npr. II, 18). U I, 16, 23-27 pogled ~ene je definiran kao eroti an: u tom primjeru je dio predigre i odaje ~enine namjere. Zavoenje se ostvaruje i osmijesima (npr. u I, 2), glazbom (mladi pjeva ~eni u II, 19) i dodirom dekoltea (I, 4), a nagovor na sam in dodirima ruke (npr. I, 16 i II, 7), lica (I, 22), uaiju (I, 24) i golotinjom  u I, 27 ~ena izaziva mladia pokazivanjem najprije stopala, pa potkoljenice i naposljetku skidanjem  drugih dijelova tijela . Dodir ruke je u I, 9 istovremeno fizi ki pokazatelj i pokuaaj uta~enja seksualne ~elje koja zbog okolnosti u datom trenu ne mo~e biti ostvarena. Predigra je zastupljena opisima poljubaca usana (I, 16, 21, 24 (tu su zamialjeni) te II, 7, 10 (slikar ljubi nacrtane usne djevojke na slici) i 19) i jednim poljupcem u podru je ~enina dekoltea, mada ne saznajemo je li ona pritom odjevena ili ne (I, 12, 22-23). U seksualnim igrama va~nu ulogu imaju posredni, tj. preneseni poljupci: u I, 9 ~ena si ljubi ruku jer je dotaknuo njezin ljubavnik, u I, 22 druga ruku kojom je milovala mladia, a u I, 25 muakarac i ~ena ljube isto mjesto na aai, isto ponavljaju s jabukom, a naposljetku jabuka zavraava meu ~eninim grudima. Ljubavnici se grle ili muakarac obuhvaa grudi ~ene  primjere sam susrela u I, 21 te II, 7, 19 i 10; zadnji je primjer neobi an jer muakarac grli naaslikanu ~enu. U I, 3 muakarac, zbunjen sli noau oblika, greakom grabi jabuku umjesto dojke. Postoji i primjer posrednog dodira grudi: u II, 13 ~ena stavlja ljubavnikovo pismo u njedra. Seks je u I, 7 te II, 17 i 20 glatko odbijen (u sva tri primjera odbijaju ~ene), u I, 27 je ~ena namjerno isprovocirala ponudu kako bi je odbila i time ponizila muakarca, a u I, 21 ~ena dozvoljava muakarcu sve osim samog seksualnog ina. Nedvojbeno se ostvaruje u I, 2, 3, 10, 15, 16, 20 (preljubni ki), 22 (pomirbeni), II, 4, 7 (dva puta), 14 (pomirbeni), 19 i 22. Od navedenih primjera, na javnim ili polujavnim mjestima je u I, 2 (improvizirano skroviate), 3 (zabava u parku s potokom) i II, 4 (sli no kao I, 2, iako tekstom nije precizirano). Seks s viae partnera prikazuju I, 2 (muakarac i dvije djevojke), II, 7 (muakarac je najprije s ljubavnicom, a zatim s njezinom robinjom) i II, 11 (o~enjeni muakarac ima odnose sa suprugom i heterom). U II, 8 akter ~eli ~enu i punicu, ali se nada da e se neprikladne ~elje rijeaiti; za razliku od aktera u II, 11, ne ~eli odnos s obje. Iako I, 4 zavraava prije opisa samog ina, naznake da on slijedi su prisutne  dva muakarca odlaze za heterom u nepoznatom pravcu. Netom nakon radnje pisma seks je mogue pretpostaviti (osim u spomenutom primjeru s troje aktera u I, 4) u I, 13 (otac daje ljubavnicu sinu), 25 (hetera i mladi odlaze skupa sa zabave) te II, 15 (plan dvije susjede da jedna uzme roba druge, a ova mu~a one prve za ljubavnika). Vjerojatno je planiran u I, 5 (ali osujeen dolaskom mu~a na zabavu), 11 (~ene sa ~eljom promatraju mladia), 14, 17 te II, 5 (zaljubljena djevojka zove prijateljicu da je savjetuje). Netom prije radnje pisma seks se dogodio u I, 6 (izgubljeno djevi anstvo), a sigurno i nekoliko puta u slu aju aktera pisma I, 9 (~ena susree ljubavnika; tu je vjerojatno i da e se ponoviti nekad nakon radnje pisma). Preljub je ostvaren i opisan u II, 22 (tekst kraja pisma, mada prekinut, odaje dojam mogunosti njegova ponavljanja), a vrlo je mogu (kao rjeaenje protiv zanemarenosti i usamljenosti) u II, 3 i nakon radnje iznesene u I, 9 (iz teksta je jasno da se preljub ranije dogodio, a uzajamna reakcija pri susretu pokazuje ~elju meu ljubavnicima). Poseban primjer je II, 15: ~ena planira prevaru vlastitog mu~a sa susjedinim robom, ali istovremeno i mu~a aalje k susjedi jer zna da ga ova ~eli. Dakle, u slu aju bra nog para rije  je o uzajamnom preljubu (druga ~ena nije u  prekraaju jer je udovica). Mogue je zamisliti da je seks sredstvo za ostvarenje drugog cilja u pismima I, 15 (pomirenje zavaenih gradova) i 19 (hetera zatrudnjuje s bogatim ljubavnikom). Dodatne nijanse koje stvaraju dojam eksplicitnosti koje sam uo ila su: nimfomanija u I, 18, voajerizam u II, 7, objektofilija u II, 10 (slikar zaljubljen u lik na slici), mogua aluzija na oralni seks (I, 21), spominjanje abortusa i sperme (I, 19), pretvaranja u krevetu (II, 13) i savjet za glumljenje nevinosti pred mlado~enjom (u I, 6). Jednako kao i kod opisa golotinje, Aristenet se suzdr~ava od pikanterija koje se ti u dodira i poljubaca sredine tijela, ispod grudi (govorim o ~enskim tijelima jer su njihovi opisi u ogromnoj veini, ali i kod opisa muakaraca vrijedi isto). Dodiri trbuha, bedara i stra~njica su zabranjena zona i ne postoji nijedan primjer u zbirci koji ih uklju uje (iznimka su strastveni zagrljaji gdje se podrazumijeva prislanjanje itavih tijela jedno uz drugo, za ato postoje primjeri). Isto vrijedi i za udove  dodiri i poljupci ruku ostaju na opisima preplitanja prstiju i poljubaca u podru je dlana, a opis dodirivanja bilo kojeg dijela noge rukama ne postoji. Nema poljubaca ni dodira koji su usmjereni na vrat. `to se seksualnog ina ti e, najvulgarniji opis samog ina sadr~i pismo II, 22, a jedino II, 7, 25  27 sadr~i opis popratnog znojenja i uzbuenog i ubrzanog disanja dvoje ljubavnika dok se on odvija: & 1,  r&     {x r  }. Primijetila sam da se na pojedinim mjestima u zbirci autor otvoreno poigrava itateljem. Postoje barem dva primjera u kojima djeluje da pisac ponudi so an detalj, pa se nakon toga od njega ogradi. Prvi je  u I, 22, 42: ljubavnici se mire, a itatelj u upotrebi ovoga glagola nu~no, s obzirom na okolnosti (spavaa soba, mladi i ~ena su ljubavnici) pomialja na pomirbeni seks, ali Aristenet na tom mjestu prekida opis i iznosi osvrt na emocije ~ene koje joj ne dozvoljavaju daljnju ljutnju. Dakle, autor je ponudio aluziju, itatelj je shvaa kao znak da do seksa dolazi, a onda je aluzija ubla~ena openitom primjedbom van sfere seksa i itatelj ostaje uhvaen u vlastitim nedoli nim mislima! Sli an je i drugi primjer: u I, 21, 20-21 pri opisu veze s udnovatim ograni enjem (~ena muakarcu dozvoljava sve osim seksualnog ina, pa on s njom ~ivi, kako tekst ka~e,  kao eunuh ), iskoriaten je particip  (glagol zna i prvenstveno  lizati , a preneseno  ~eljeti ili  ~udjeti za ). Smatram malo vjerojantim da itatelj u ovakvom kontekstu pomisli samo na preneseno zna enje, a posve previdi mogunost da se aludira na oralni seks. Ipak, Aristenet se ranije od opcije da ispadne perverzan ogradio  ~ena u zabrani napominje da ~eli ostati obu ena dok se dozvoljene opcije u krevetu ostvaruju. Osim fizi kim izgledom i uljepaavanjem (vrijedi za oba spola) i ~ene i muakarci zavode raznim sredstvima. }ene zavode osmijehom (I, 2), pogledom i svrtanjem pogleda na sebe (I, 4, 16 i 25), dodirom dekoltea (I, 4), umjetni kim nastupom (pantomima u I, 26), pismom osobi koju ~ele (I, 24 i II, 13), verbalno (I, 2, 27 i II, 7), dodirom ruke i prstiju (I, 16), razodijevanjem (I, 16 i 27), la~nim odbijanjem partnera i otezanjem po etka seksualnog ina (I, 12, 21, 28 i II, 1) i lukavstvom ili glumom (I, 22 i II, 18). Muakarci takoer zavode pogledima (II, 2 i 5), pjevanjem i sviranjem (I, 14; II, 5 i II, 19), eae otkrivaju ~elje i namjere pismima nego ato to ine ~ene (I, 17, 26; II, 17 i 21), u verbalnom zavoenju su direktniji (I, 7; II, 10 i 20), rjee se koriste lukavstvom (I, 10), a esto im je taktika upornost (I, 17, 27; II, 17 i 20). 2.5.6.5. Aristenetove formule (fraze) za zaobila~enje opisa seksa i na ini njihova koriatenja Jedno od sredstava kojima autor istovremeno zainteresira za seksualni in koji u pismu slijedi, ali uskrati zadovoljstvo bezobraznijeg opisa, jesu formule, odnosno fraze. Na prvi pogled, njihovo koriatenje navodi na jednostavan zaklju ak da su tu kako bi se Aristenet mogao ograditi od nemoralnosti ina okolnosti u kojima se odvija. Prisjetimo se, akteri koji se u predigru ili seksualni in upuataju veinom su s prostitutkama ili ine preljub, a detaljna analiza erotike pokazala je da je in esto obavljen na javnom mjestu, s viae partnera i sl. Ipak, razlog njihove upotrebe nije tako o it, a argumenti kojima svoj zaklju ak potkrjepljujem su sljedei: a) Osim frazama, Aristenet na seks aludira brojnim eufemizmima i metaforama i sl, a one su esto direktnije nego ato bi bilo o ekivano (ako pretpostavimo da su fraze tu kako bi autor mogao ostati pristojan). Uz to, fraze su u odnosu na druga stilska sredstva kojima je cilj sli an upadljivo malobrojne, b) Pronaala sam barem jedan primjer vulgarizma; emu seks zaobilaziti formulama na jednom mjestu ako ga na drugom mjestu eksplicitnim glagolom opisujete? c) Okolnosti u kojima se odnosi ostvaruju esto su aokantnije nego ato bi sam opis ina bio, d) fraze i formule esto nisu zavrane pia eve natuknice o seksualnom inu, ve se opis nastavi nekim dodatnim pikantnim detaljem. Sukladno uo enom, smatram da su i formule jedan od na ina prvenstveno razbijanja monotonije izraza (seks je barem jednom opisan vulgarizmom, brojni su primjeri metafora, metonimija i eufemizama, pa su i formule tu kako bi opisi bili ato aarolikiji) i joa jedna u nizu autorovih varijacija koje smatram temeljnom odrednicom djela. Nudim i joa jednu pretpostavku: sukladno mom shvaanju pisama I, 21 i 22, mogue je da su i formule Aristenetova provokacija itatelju: potakne ga da samog sebe ulovi u poveanom interesu za ono ato slijedi, ali mu naposljetku ostavlja  prljavu maatu nezadovoljenom. U nekoliko primjera mu nudi utjehu i ipak otkriva dodatne pikanterije. Formulama se prekida ili zaobilazi seksualni in, a razlog je: 1. tobo~e moralne prirode:  r V       v x A, x r &  (Do ovoga je mjesta bila pri a za sva ije uai, a dalje& ) p p    (radosti Afroditine treba tajiti) 2. ~elja za sa~etoau: Pr    (ne treba o tome velike pri e) 3. itatelj ionako zna ili mo~e pretpostaviti ato slijedi: 6 p A p  (poznato ti je kako ide dalje) p ' &   p  (ostalo& znaa i sam) p v   (obavili smo ono ato slijedi iza toga) 4. itatelju je ve re eno ato e se dogoditi; frazom se zaklju uje prikazano i uvodi novi dogaaj:  r V  ! r &    (Oni su, dakle, to radili. Gospodarica je uala dok su se stvari dogaale) Primjeri u kojima se smisao fraze (zaobila~enje opisa prizora) u osnovi naruaava uvodom u nastavak izlaganja (novom frazom) su: , a P  &  (Treba rei tek to da nijednu nisam razo arao& )   , a&  ' E  &  (Ipak, rei u da& smo cijelu no vodili ljubav& ) U I, 2 i 16 sadr~aj koji slijedi nakon fraze eksplicitniji je od informacije koja je samom frazom bila izre ena. Ove primjere smatram (ranije navedenom)  utjehom radoznalom itatelju koji je ostao ~eljan pikantnijih detalja. U I, 2 i II, 4 fraze su pri kraju pisma jer je in kulminacija radnje, dok su u I, 12, 16 i II, 7 smjeatene u sredini, a radnja se nakon napomene o seksualnom inu nastavlja. Frazama se zaobilazi samo in, ne i opisi predigre, milovanja ili golotinje. Jedini primjer koji bismo mogli smatrati iznimkom je I, 27, 27-29,  r     p . Aristenet ne otkriva koji su dijelovi tijela razodjeveni, ali mo~emo pretpostaviti da je rije  o grudima ili gornjem dijelu noge. 2.5.6.6. Aristenetova metaforika Lako je uo iti raznovrsnost stilskih sredstava (prvenstveno metafora, metonimija, aluzija i eufemizama) kojima se Aristenet slu~i kako bi zaobiaao njemu nedopustivu detaljnost ili vulgarnost pri opisu seksualne ~elje i zaljubljenosti, predigre i seksualnog odnosa. Budui da se naaao u procjepu izmeu moralnih ograda s jedne strane i ~elje da provocira maatu itatelja i zadr~i njihovu pa~nju s druge, ne udi ni brojnost ni raznovrsnost porijekla stilskih sredstava kojima djelo obiluje. Velika veina njih je posuena od ranijih pisaca, no to ne mijenja injenicu da ih je Aristenet sam odabrao i prilagodio kontekstima vlastitih pisama, pa smatram potrebnim detaljno ih prou iti. Cilj je promotriti i interpretirati primjere, razvrstati ih prema porijeklu te tako dobiti pregled zastupljenosti svake pojedine skupine u Aristenetovom tekstu, ali i pregledno prikazati aarolikost sfera iz kojih autor crpi ideje i airinu zna enja i konotacija koje njima posti~e mijenjajui im kontekst. U kona nici, rezultati e poslu~iti kao polazna to ka za usporedbu s metaforikom Alkifrona i Filostrata, s ciljem razdvajanja za ~anr karakteristi nih opisa od onih koji su zastupljeni samo kod Aristeneta. Slikoviti izrazi razvrstani su u skupine najprije prema porijeklu, tj. sferi iz koje potje u, a zatim i prema pribli~nom zna enju koje posti~u u kontekstu u kojem se pojavljuju (redom: opis ~elje, predigre, seksa, seksualnog iskustva i ostalo). Svrstavanje (i isklju ivanje) ponekih primjera zasebno sam komentirala u fusnotama  u velikoj veini slu ajeva rije  je samo o pojaanjenjima konteksta pisma iz kojeg je primjer preuzet. Pojedini primjeri su se odupirali svrstavanju po na elu porijekla; nekolicinu takvih sam bila prisiljena svrstavati po na elu sli nosti i bliskosti njihova zna enja nekome od neupitno svrstanih primjera. I to sam redovito pojaanjavala. Radi lakaeg praenja, pri razvrstavanju kategorije sam uvijek slagala istim redoslijedom (~elja, predigra, seks, iskustvo, ostalo), ak i u slu aju kad sfera koju obraujem ne nudi primjer za neku od njih (to je ozna eno crticom, tj. znakom -). Unutar podjele po zna enjima primjeri su poslo~eni sukladno rednom broju pisma u kojem se pojavljuju u zbirci. Ima primjera koji pomakom naglaska s jedne na drugu rije  potpadaju i pod drugu kategoriju. Poato sam pri citiranju isticala klju ne rije i, smatrala sam nepotrebnim te primjere dodatno ozna avati i objaanjavati zaato se javljaju viae puta. 2.5.6.6.1. Metafore, aluzije, eufemizmi i sl.; razvrstanost prema porijeklu 1. Sfera botanike, hrane i pia te njihove konzumacije a) }elja I, 6, 15-17: P (sc. )& a x   &    Q  (rasla mi je ~elja& poput biljke iz tla& i bujala u mojoj duai) b) Predigra (poljupci i milovanja) II, 7, 22:  @   p  (obuhvatio joj ne nedozrele jabuke na grudima) c) Seks I, 18, 1-2: & P& p x %   (ljubav& si ostvarila& koja, kad je rije  o onome najslaemu, ne robuje bogatstvu) II, 1, 40:    @ t e  (daj svojim vokama vrijeme branja) II, 1, 56-57: x ' V ,    P ,  (ru~a uvene i ako je nitko ne ubere) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo II, 5, 26-29:  (sc.) v     (zaato (Eros) ratuje protiv djevoj ice neupuene u ljubavne vjeatine (dosl. zelene, nedozrele u Afroditi)) e) Ostalo Nimfomanija I, 18, 30-31: x r  0&  ' ! P  (i meu nama mo~emo vidjeti problem vinopije (alkoholizma)) Veza sperme i za ea, ali i za ea i ~enine ~elje za njim I, 19, 21-22: p  v t  ,P  1  !  (kad ~ena ~eli zatrudnjeti, sjeme ne izlazi iz nje) Mogua igra rije i, aluzija na oralni seks (ili provokacija) I, 21, 20-21:    P&  (~ivio je sa ~eljenom ~enom baa kao eunih& li~ui je (ili: pohlepno je ~elei)) Budui da su porijeklom iz sfere osjeta okusa, izdvojit u na ovom mjestu i primjere upotrebe pridjeva ! i z (naravno, samo u erotskim i seksualnim kontekstima) i tako dati kratak pregled njihove zastupljenosti i aarenila konteksta u kojima se pojavljuju. I njihova je distribucija aarolika  razdvajam ih u iste kategorije kao metafore i eufemizme: a) }elja i zaljubljenost II, 1, 5:      (gori prema tebi najslaim ognjem) II, 13, 24-25: P p t t ,  ' %   (tako ti tvog tobolca, iz kojeg si me najslae ranio) b) Predigra (poljupci i milovanja) I, 21, 5: !   (u~ivaj u najslaim poljupcima) II, 4, 18-20: 1 r v x 5 Q, C  r % (pogledi joj pru~aju dra~est koju je najslae ljubiti) II, 7, 49:   %&    (i ja u te na najslaei na in& podsjetiti na moje (sc. poljupce)) II, 19, 24: !  U     (to je mijeaanje duaa slatko) c) Seks I, 21, 14:   A  ! (seks je sladak samo dok mu se ovjek nada) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo Dodatno opisuju sredstva zavoenja II, 5, 38: A & %  (mladi& najslae svira) II, 14, 12:   (slatko si se nasmijeaio) Zaziva se voljena osoba ili je njime ozna ena (atribut ili apozicija) I, 3, 38-39:      (zapuhuje mirisima moju najslau) I, 24, 26:  v ,  (znaj i ovo, najslai) II, 4, 5:6: 5  , ,  (da ti mogu doi, najslai) II, 5, 38: A  A z  II, 13, 1:  Q,  (uzaludno si ljubomoran, najslai) II, 5, 38: A  A z  (mladi, moj slatki neprijatel) 2. Sfera radosti i u~itka (uzajamno veseljenje, briga oko zadovoljenja), milost a) }elja - b) Predigra (poljupci i milovanja) I, 10, 112:   x 0  ! (kasnije je u~ivao u mirnim u~icima) II, 7, 22:   (u~ivao je u poljupcima) c) Seks I, 3, 1-2:  &     v&     (U~ivao sam ( astio sam se) u ljubavnom gaju& s Leimonom i& u ljepoti moje drage.) I, 4, 40-41:    (u~ivaj skupa sa svojim ljubavnim u iteljem) I, 12, 17-18: p p    (radosti Afroditine treba tajiti) I, 18, 3-4:   (radovati se s ljubavnicima) I, 18, 4-5: & P  (veselia se kad spavaa& s mladiima) II, 4, 6-7:        (ugaat u ti viae zbog tvog kratkog o ekivanja.) II, 5, 48-50: 4& v t   @, p v ' E    (zar emo u~ivati i cijelim tijelima, a ne samo o ima?) II, 6, 9: D&  (nau~ivajte se jedno drugoga) I, 14, 20:   (zadovoljit emo strasti) II, 14, 20-21: ! 1   ' U   (ljubavna ulagivanja djeluju slaa iza svae) II, 15, 3-4:  &   (kako da zadovoljimo svoju strast) II, 19, 16-17:    (ugodit u mladiu) II, 19, 19:   (u~ivali su jedno u drugome) d) Iskustvo i neiskustvo II, 7, 43-44: t    ((sc. neiskusna djevojka) ne veseli se seksu (ili: seksom ne uveseljava)) II, 7, 46-47: A   v x   P ((sc. iskusna ~ena) podjednako veseli i sebe i ljubavnika) e) Ostalo Su~ivot (uz seks) I, 10, 123:     (u~ivali su uzajamno u ljepoti) II, 8, 3: &   (u~ivao sam u voljenoj ~eni) Odbojnost prema seksu I, 18, 9-10: z r   (starijima se ne veselia) I, 18, 14-16:  P , t E&  (nije ugodno uti, kamoli obaviti) Savjet za ostvarenje seksa II, 15, 4-5:  < >&   t   (tra~ila sam od Afrodite da mi da savjet oko zadovoljenja) Prihvaanje ljubavnih jada i ~elja za uzajamnom ljubavi II, 21, 26:   P  (nek u~ivam zbog pogotka Erosa) Zavodljivost I, 2, 2:    (o ima su pokazivale umilost Erosovu) 3. Sfera pogreake (grijeh, nesrea, sramota, razo arenje), brige, sa~aljenja i spasa a) }elja i zaljubljenost II, 8, 13: x r  (odvratite od mene sramotu) b) Predigra (poljupci i milovanja) - c) Seks I, 2, 24: P  (nijednu od njih dvije nisam razo arao) I, 6, 19-20: v t t   (Osramotila si me (dosl. moju sijedu kosu)) I, 6, 21-22: r   (ne grijeai viae) I, 6, 24: &  x r 1  (da roditelji ne saznaju nepromialjenost) I, 13, 55-56:  P &  (nazivao je to spasom, a ne preljubom) II, 20, 5: P   (zar se neea sa~aliti nada mnom?) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo Gubitak djevi anstva uz strah od posljedica (trudnoa i udaja) I, 6, 18-19:  r x  (vrlo je velika tvoja nesrea) Zaljubljenje kao opasnost po fizi ki izgled I, 8, 15-16:  1  (Erosi su nepravedni prema tebi (na~ao ti ine)) Abortus I, 19, 25-26: &    (brzo sam je rijeaila brige) Tra~enje oprosta za otimanje muakarca i dozvole za nastavak veze II, 7, 35:  & Q  (pravedno je da se sa~alia nad zaljubljenom) 4. Sfera nadmetanja (opiranje i prisila), ratovanja (pokoravanje i osvajanje) i potla enosti (posjedovanje i ropstvo) a) }elja i zaljubljenost I, 15, 12-13: a t '    Q (priznaje poraz i predaje bitku) II, 5, 26-28:    , v   (Zaato (sc. Eros) vrai nasilje nad nevinom djevojkom i ratuje protiv djevoj ice?) II, 7, 10:    A  (ljubav je robinju u inila robinjom) II, 7, 33: !  z    t  (sudbina me nije u inila robinjom i tijelom i duaom) II, 7, 35-37: t  & x   v x   (ne vrijeaj Erosa, i mog i tvog gospodara) II, 20, 5-6:  &  x  v   (uzmi me jer si osvojila onoga tko je svim muakarcima i svim ~enama bio neosvojiv) b) Predigra (poljupci i milovanja) II, 7, 21-22:  @   p  (obuhvatio joj je nedozrele jabuke na prsima) c) Seks I, 2, 21-22: |   !  (ja sam bio prisiljen na ugodan na in) I, 6, 17: ! (pora~ena sam) I, 10, 111:      (kratko je vodio nonu ljubavnu borbu s djevojkom) I, 16, 35-36:  ' E   ,  &    (natjecali smo se cijelu no i nadmetali se tko koga viae voli) I, 17, 28:  r v     . (S vremenom su i Atridi pokorili Troju.) I, 18, 1-2: & P v v&   (ljubav& si ostvarila& koja nikakvom& bogatstvu ne robuje) II, 2, 11:     (~elia li da ti budem rob?) II, 6, 10-11: W V !  x   (ma  je pronaaao korice) II, 7, 14-15: 0 & r&   (~elia li da ti slu~im?) II, 22, 1: x   x x   (~ena je imala u kui ljubavnika i on je joa na nju navaljivao) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo Borba strasti i razuma I, 6, 13-14:   ~   ~    (Da se pokorim Erosu? Da zanemarim ~elju? I jedno i drugo je ja e od mene.) Posredovanje za seks II, 18, 13-14: & Pt&    (obeao je& nju& pretvoriti u mladievu robinju) Odbijanje kao taktika zavoenja I, 12, 18-19:  , E    . (protivi se onoliko koliko je potrebno da me otezanjem nadra~i) Seksualna dostupnost II, 16, 20-21: 4 & &  (mislia& da u ti ja biti& na raspolaganju) 5. Medicinska sfera (patnja i bolovanje od zaljubljenosti i/ili seksualne ~elje, opasnost od smrti, tra~enje lijeka) a) }elja i zaljubljenost I, 10, 16-17: 7  1 ' Px  (kako su patili oni koje je ranio) I, 13, 9-11: t &&  r   0  (bio je bolestan& a uistinu je bio kriv za bolest duae) I, 13, 44: t   (odbio je lije enje) I, 13, 53:  x  t  (prepoznao je mladievu bolest) II, 5, 32:  t  (krijem svoju bolest) b) Predigra (poljupci i milovanja) - c) Seks II, 1, 5-7 :  & 0 t t    (umrijet e ubrzo ako mu ne daa lijek koji ti je pri ruci) II, 5, 32-37: T &    (lijek& ne mogu uzeti) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo Zaljubljenje kao opasnost po fizi ki izgled I, 16, 9-11: & , 5 t   P  x  (ustrijeli je& umjerenije, da mukama ne umanjia njezinu ljepotu) }elja za uzajamnom ljubavi I, 27, 33-34: 5& 1 r x x   (da molia da ti ja izlije im patnju) 6. Sfera vatre a) }elja i zaljubljenost I, 6, 10-11:  x     (straano sam gorjela od ~elje) I, 6, 17-18: !&    (pora~ena sam od nepobjedive lu i) I, 19, 14-15: z p 6  (imala je strastvenije ljubavnike) I, 24, 24-26: P&  t t   (neprestano mi spaljuje srce) II, 1, 5-7:      (gori najslaim ognjem za tobom) II, 1, 14-15: z r @  (ti uzbuujea kad te se pogleda) II, 4, 9-10: r &  , 5 t v  Q t  (nemoj mi zakinuti ~elju, da se plamen ne raspiri joa ~eae) II, 5, 14:    ( ini mi se da mi gori (sc. srce)) II, 5, 16-17: . f   (o, najslaa vatro!) II, 5, 25-26:  A x v   %  (plamen Erosov (ljubavi) mi je uniaao sve do jetre) II, 7, 7-8: d  v t  t  (Eros joj je uaao u duau& ognjem) II, 18, 7: p  @   (pogledom se zagrijao na erotski na in) II, 21, 21-22: v v p |   (samo za tobom ja gorim) b) Predigra (poljupci i milovanje) - c) Seks - d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo Strah za budunost veze zbog manjka strasti u njoj II, 14, 1-3: 0&   &  (Ako& Afrodita uskoro u nama& ne raspiri vatru) 7. Sfera lova i ribolova (gaanje, pogaanje, trk), divlje ~ivotinje i kroenje a) }elja i zaljubljenost I, 8, 3:  P   (njega nije ukrotio Eros) I, 8, 14:    (mislio sam da si ti poateen strijele (Erosove)) I, 8, 16-17: v t     (oni (sc. Erosi) su i tvoju majku ranili) I, 10, 14-16:  p&        (i pravo je& da onaj koji je svojom ljepotom ranio& bude jednom ljubavnom strijelom iskuaan) I, 10, 17-20: A  P   t  (E v t  ! ), ' &  p    x . (Eros nije umjerenom snagom napeo tetivu (tada je strelja ka vjeatina zabavna) nego je& nategnuvai luk svom snagom odaslao strijelu.) I, 10, 22: Px  (on te ranio) I, 14, 25-26: p  ,    (ako bude novaca, bit e i seksa) I, 15, 6-7: A&     (onaj strijelac pogotkom malene strijele) I, 15, 14:    Q   (predaje bitku dje aku-strijelcu) I, 15, 27-29: & x    t t v   t  P  (Frigije& je pogoen od Erosa u duau im je prvi put vidio djevojku) I, 16, 2 Pv      x , 0 t   A  (nitko ne zna da mi je srce pogoeno osim tebe, koji si me ranio) II, 1: &   v  z  4  (Eros& dobiva krila kad ima nade, a kad je nema i kad to prepozna ima obi aj brzo izgubiti perje) II, 2, 5-6:     (pogoen sam tvojom ljepotom) II, 7, 7-8: d  v t  t&  (Eros joj je uaao u duau& strijelama) II, 10, 2-3: !  x , P  x     |   (vjeatina je stvorila ~elju, ne strijela Afroditina; pogoen sam vlastitom desnicom) II, 13, 24-25: P p t t ,  ' %   (tako ti tvog tobolca, iz kojeg si me najslae ranio) II, 18, 8: e &  (uznemirio se& kao bik) II, 21, 6: t x & 0 t t   (tako ti Erosa& koji me ranio u duau) b) Predigra (poljupci i milovanja) - c) Seks I, 7: S   v # P $   (jaukao sam za ribama koje sam bio uhvatio, a joa viae plakao za onom koju nisam sebi ulovio) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo Zaljubljenost kao inspiracija I, 8, 9-10: (sc. ) r v ' & x 5 , v&  (ljubav mene, a preko mene& i mog konja goni i& poti e) Prihvaanje ljubavnih jada i ~elja za uzajamnom ljubavi I, 16, 9: 4  t t   (istim hicem ustrijeli moju dragu) I, 27, 32-33: v  x &    (nadam se da e strijelac& odapeti na tebe strijelu) II, 21, 26:   P  (nek u~ivam zbog pogotka Erosa) Zavodljivost I, 1, 3-5:  &    @  (Eros je nau io& strijeljati pogledima) II, 1, 15: A  (ranjavaa kad se ovjek s tobom dru~i) II, 21, 16-18: & 7 T 0z z 5, T D t T   (privla ia k sebi kako ni ribar ne vu e k sebi ribu ni lovac na zvijeri svoj plijen ni lovac sa psima jelen e) }ena kao seksualni objekt I, 5, 4-5: A &    0|  (Haridmo je upecao kad je vidio kako aeta po trgu) I, 7, 6: &   (drugi& mi je plijen dospio u ruke) I, 17, 22-24:  V x  P ,  V x  ,   ( eae joj treba prinijeti mamac, a kada proguta udicu ponovo u je pokuaati uloviti) II, 20, 26-28: a p  z  , U p   1  (kako vukovi vole ovce, tako mladii vole ~enski rod) Muakarac kao seksualni objekt I, 18, 2-3:   !  (tr ia za mladiima) I, 18, 8-9:   v 0 E '  4 x  &   (tr ia (za njima) i njuaia gdje bi mogla nai nekoga tko je tvoje& potjere vrijedan) Seksualna privla nost nedosti~ne ~ene II, 16, 10-11:  , E    (nju progonia jer od tebe bje~i) 8. Sfera pokuaaja (htjeti ostvariti cilj, zahtijevati) i uspjeha (sree imati, ne propuatati priliku i sl.) a) }elja i zaljubljenost I, 10, 14-16:  p&     (i pravo je bilo& da bude iskuaan jednom ljubavnom strijelom) b) Predigra (poljupci i milovanja) - c) Seks I, 4, 6:    (okuaajmo se s ljepoticom) I, 4, 29-30: Pr  0  (neemo tra~iti seks bez naknade) I, 11, 21: P ! x  P (bla~ena je ona kojoj se posrei s mladiem) I, 26, 25-26: P V 1  P (bla~eni su oni kojima se posrei s Panaretom) I, 18, 1: Y   P (Blago tebi, imaa sree da ostvarujea ljubav s lijepim) II, 4, 21-22: t &  (nemojmo uludo potroaiti prilku) II, 7, 20-21: & t 4    (djelom& je ispunio zahtjev djevojke) II, 8, 11-12:     ,  |  (Dakle, loae sam sree i ako uspijem i ako ne uspijem (sc. ostvariti seks s punicom)) II, 15, 18:  &  (iskoristiti priliku) II, 18, 22:    (prvi je put s njim spavala (dosl. okuaala se u ljubavi)) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo - e) Ostalo }elja za uzajamnom ljubavi I, 27, 34: 5& 1 r x x   (da molia da ti ja izlije im strast (ili: patnju) 9. Sfera dru~enja i sjedinjenja (su~ivot, zajedni ki boravak, odlazak u zajedni ki krevet), pomirenja i mijeaanja (preplitanje, obavijanje) a) }elja i zaljubljenje - b) Predigra (poljupci i milovanje) I, 3, 24-25:    (prepliemo se jedno oko drugoga na ljubavni na in) II, 19, 24: !  U     (to je mijeaanje duaa (sc. ostvareno poljupcem) slatko) c) Seks I, 3, 72-73:  ! v   v  !   ( itavo nam je dru~enje proalo uz Dioniza i Afroditu) I, 12, 37-38:   x 5 (u krevet stari su veselo otiali) I, 15, 29-30:    0 P (ubrzo su otiali skupa u krevet) I, 16, 19-21: A & Pt   0 v  v  x P (Erose& u ini da ona prva zatra~i i potakne i povede prema krevetu) I, 20, 5-6: t   t  (zaveo mi je ~enu) I, 21, 13-14: &  t  (zaato odbijaa seks?) I, 22, 43: x x    (ubrzo se sjedinila s mladiem) II, 7, 6-7:  Pz 6 !  (djevojka ih je vidjela kako se obavijaju jedno oko drugoga) II, 8, 13-14: v v    (nek ne opim i s kerkom i s majkom) II, 10, 24: A   (nagovaram je da sa mnom spava) II, 13, 15: A   (spavam s mladiima) II, 11, 7: v  | P    (s kojom god sam od njih dvije, onu drugu ne mogu smetnuti s uma) II, 15, 19:      (omogui mi priliku da spavam s njim) II, 16, 6: 0  (primila sam te k sebi bez oklijevanja) II, 22, 6:    ((sc. udubljenje na krevetu) upuivalo je optu~iva ki na snoaaj) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo II, 7, 43-44: t    v  (seksu se ne veseli (ili: ne zna uveseljavati) i nije s njom ugodno ii u krevet) e) Ostalo Zavodljivost II, 21, 19-20: x  @  &  ! (privla ia nas k sebi pogledom o iju) Izbjegavanje seksa (muakarac) II, 3, 2-3:  p x x  P&  (on se izmotava svaki put kad je vrijeme za krevet) Su~ivot bez seksa I, 21, 20-21:    P (~ivio je sa ~eljenom ~enom kao eunuh) }elja za seksualnom vezom s dvije ~ene II, 11, 12-14: 4&  v 1   . (kamo sree da& bez ljubomore obje ~ene toleriraju jedna drugu (dosl. u su~ivotu borave)) Odglumljena ljubav i/ili strast II, 13, 15-16: a  p  A   Q    (budui da sam hetera i da opim s mladiima radi zarade, dok sam s njima glumim da ih volim) 10. Sfera obrazovanja (pou avanje, podsjeanje, savjetovanje), vjeatine i znanja a) }elja i zaljubljenost - b) Predigra (poljupci i milovanja) - c) Seks I, 4, 41-42:    (u~ivaj skupa sa svojim ljubavnim u iteljem) d) Seksualno iskustvo i neiskustvo II, 5, 41-42:  r  ,  r  (nemam znanja o ljubavi, nepoznat mi je seks) II, 7, 43:     (joa je neupuena u ljubavne vjeatine (dosl. Afroditu)) II, 7, 44:  t v  P  (ne zna ugaati u krevetu) II, 7, 45-46: t &   1t   (a ~ena& ima dovoljno iskustva u ljubavnim vjeatinama) e) Ostalo Zavodljivost I, 1, 4:  &    @  (Eros je nau io strijeljati pogledima) Nagovaranje II, 7, 49-50:    (podsjetit u te na moje (poljupce)) Glumljenje nevinosti I, 6, 29:    ! x   t      (pou it u te kako se ona koja je prije svadbe postala ~enom mo~e mladiu prikazati kao djevica) Savjet (lukavstvo) za ostvarenje seksa II, 15, 4-5:  < >& t   (tra~ila sam od Afrodite da mi da savjet) 11. Ostalo (primjeri koji ne pripadaju u prethodne kategorije) a) Pravna terminologija II, 3, 13-14:       (drugi e se retor pobrinuti za moj slu aj) b) Pomorska terminologija I, 17, 29-31: v z p A    , v  x    . t p , x  (I ti si upoznao strast sli no kao ja i trpia navalu mora. Zajedni ka laa, zajedni ka nevolja.) c) arobnjaatvo II, 5, 5-6: x r      0 r   t  (lice mladia dok gleda milo prema meni za arava mi duau) d) Izolirani primjeri I, 6, 4: P    (nisam ti viae djevica) I, 6, 29: ! x   t (ona koja je prije svadbe postala ~enom) I, 17, 21-22: v p U   v  6  (kap vode ato neprekidno pada i stijenu zna izdupsti) I, 18, 5-6:     (na erotski na in razmialjaa samo o lijepima) I, 19, 17: '    (muhala se samo oko najbogatijih muakaraca) Uz sve navedeno, seksualni se in opisuje u pismima i srednjim rodom imenice x  (npr. I, 13, 56), participom x r (I, 6, 20), pokaznim zamjenicama (  u I, 6, 21 i  u II, 7, 29) i sli nim sintagmama (p '  i p  u I, 16, 33,  r   u I, 18, 14, p v  u II, 4, 22 itd.). 2.5.6.6.2. Interpretacija rezultata Zastupljenoau odska e pet kategorija. To su redom, prema ukupnom broju primjera: sfera broj 7 (lov, ribolov, trk itd.) s 33 primjera, 2 (radost i u~itak) s 24 primjera, 1 (botanika, hrana, konzumaciija) s takoer 24 primjera, 9 (dru~enje, sjedinjenje i sl.) s 23 i 4 (nadmetanje, ratovanje i potla enost) s 21 primjerom. Iako na prvi pogled apsolutna prevlast sfere 7 iznenauje, posve je logi na  Eros, bog ljubavi, zaljubljenosti i raanja strasti u gr koj mitologiji letei je strijelac, a od ukupnog broja primjera sfere 7 njih ak 15 (dakle, gotovo polovina) u vezi je s Erosom (ili Erosima) i njegovim pogocima. Sukladno konceptu boga-streli ara, o ekivano je i da su unutar te kategorije najbrojniji primjeri koji opisuju buenje ~elje; njih je ukupno 18. Bitno je napomenuti da sam pri analizi primjera ove sfere uo ila i najvei broj proairenih metafora, tj. re enica koje imaju viae srodnih metafori kih elemenata, a ja sam ih smatrala jednim primjerom; razdvajanjem bismo dobili joa vei ukupni broj. `to se ti e sfere 1, primjeri su brojni (24 primjera) jedino ako u ukupnu brojku ura unamo i primjere koriatenja pridjeva koji su odatle porijeklom (15). Bogata zastupljenost sfera 2 (24 primjera) i 9 (23 primjera) objaanjiva je joa jednostavnije jer eufemizmi i metafore porijeklom iz njih upuuju na injeni no stanje: seksualni je in u~itak za oba partnera, a posti~e se fizi kim kontaktom i preplitanjem tijela. Objaanjenje zastupljenosti sfere etiri (21 primjer) naoko ide u prilog ranijem, vrlo pojednostavljenom shvaanju koncepta gr kog erosa kao podru ja aposultne muake prevlasti  muakarac je aktivni inicijator ~elje i provoditelj samog seksualnog ina, a ~ena je objekt i pasivni primatelj. Sukladno tome, brojnost primjera iz ove sfere bila bi slika muakarca-tla itelja, ali detaljnija analiza dokazuje da je pravo stanje stvari posve druga ije. Samo 6 primjera prikazuje ostvarenu prevlast muakarca nad ~enom ili ~elju za njom. Nadalje, od tih 6 primjera dva prikazuju robovanje ~ene muakracu (II, 7, 14-15 i 18, 13-14), ali ista sfera sadr~i i dva suprotna primjera (robovanje muakarca ~eni se nudi u II, 2, 11 i 20, 5-6). Ostali primjeri veinom prikazuju robovanje (oba spola) seksualnoj ~elji, tj. samom Erosu. Sve ostale sfere zastupljene su s manje od 15 primjera: sfera broj 6 (vatra) ih ima ukupno 14, broj 8 (pokuaaji i ostvarenje cilja) 12, sfera tri (pogreaka, grijeh) ih nudi 11, a 5 (medicinska) i 10 (obrazovanje, pou avanje) imaju po 9 primjera. Samo u jednoj sferi 1 (sfera botanike, hrane, pia i njihove konzumacije), ostvarila se potpuna rasprostranjenost zna enja  sve zna enjske kategorije imaju po barem jedan primjer. Manji zaostatak pokazuju 2 (ugaanje, milost, spas), 4 (nadmetanje, osvajanje, ropstvo) i 9 (sjedinjenje i sli no); svima im je neispunjena po jedna zna enjska kategorija (~elja/zaljubljenost u sferama dva i 9, a iskustvo/neiskustvo u sferi etiri), a najsiromaanija je zna enjska distribucija primjera u 6 (sfera vatre), gdje su zastupljena samo dva zna enja: 11 primjera opisuje seksualnu ~elju i/ili zaljubljenost, a samo jedan neato drugo, ali opet vrlo blisko (pribojavanje za budunost veze zbog manjka strasti). Sve ostale sfere se po kriteriju rasprostranjenosti zna enja nalaze izmeu ovih krajnosti, tj. nemaju primjere za po dvije zna enjske cjeline. Ukoliko pretpostavimo da su i raznovrsnost (prema ispitivanom kriteriju porijekla) stilskih sredstava i raznovrsnost zna enja koja ta stilska sredstva proizvode namjerne varijacije autora, mo~emo zaklju iti da je o~ivljavanje sadr~aja njihovom upotrebom (ato je vjerojatni autorov cilj) prili no uspjeano ostvareno. Naglaaena zastupljenost neke od sfera i dijapazon zna enja koje primjeri iz nje nude (kao i manjak zastupljenosti i aarolikosti unutar pojedinih zna enjskih kategorija kod drugih) esto je razumljiva sama po sebi (usp. objaanjenje zastupljenost 2 i 9), proizlazi iz koncepta shvaanja gr ke mitologije (usp. 7) ili je, ato je naj eai slu aj, odreena samim sadr~ajima pisama  u pismu koje opisuje jade bolesnika koji boluje od ljubavi o ekujemo niz primjera iz medicinske sfere, u onom koje piae ribar o ekujemo metafore iz sfere ribolova, a u pismu u kojemu je naglasak na samom inu o ekivane su metafore iz sfere u~itka ili fizi kog kontakta. Dakle, ato je vea zastupljenost ovakvih pisama, vea e biti i zastupljenost metaforike iste vrste. Ipak, direktna veza metaforike s fabulama i njihova predvidljivost nije apsolutno pravilo: u I, 5, 45 nema ni spomena o ribolovu, a iskoriaten je glagol iz te sfere, , a ni metafora u I, 17 nema veze s tematikom pisma. 2.5.6.7. Aktivna i pasivna uloga u seksualnosti u Aristenetovoj zbirci 2.5.6.7.1. Aktivnost spolova; definiranje cilja istra~ivanja Potaknuta zaklju cima proizaalim iz prethodne analize (prvenstveno interpretacijom zastupljenosti sfere 4 i primjerima u kojima je ~ena seksualni objekt u sferi 7) i novijim radovima na temu gr ke seksualnosti, doala sam na ideju provoenja vlastitog istra~ivanja odnosa aktivnosti i pasivnosti spolova na primjeru Arisitenetove zbirke. Primarni  pilot u istra~ivanju bio mi je rad M. Funke; ona je na primjeru Alkifronovih pisama dokazala da koncept muake prevlasti i aktivnosti u izra~avanju ~elje, iniciranja seksa i njegovog ostvarenja s ciljem muakog u~itka apsolutno ne vrijedi za njegova pisma, potkrjepljujui svoje tvrdnje relevantnim citatima iz zbirke. Funke je pritom doala do zaklju ka da su svi slu ajevi u kojima je ~ena inicijator primjeri pisama u kojima su one hetere. Iako je na prvi pogled taj rezultat o ekivan jer je istra~ivala pisma okupljena pod naslovom Pisma hetera, lako je mogao biti i druga iji; korespondenti pisama ne moraju biti ujedno i akteri, tj. hetere bi mogle pisati o ljubavnim ili seksualnim dogaajima treih osoba (te osobe, naravno, ne moraju biti takoer hetere). Na sli an na in i upotrebom sli ne metodologije (crpljenjem citata koji zorno dokazuju tvrdnje) prou it u Aristenetovu zbirku. Pitanja na koja tra~im odgovore su: tko i u kolikoj mjeri prednja i u iskazivanju seksualne ~elje, tko, u kolikoj mjeri i na koliko otvoren na in inicira predigru i seks i u slu ajevima gdje su ~ene inicijatori provjeriti je li uvijek u pitanju hetera (pritom se oslanjam i na svoju analizu pisama prema statusu korespondenata). Radi jednostavnosti kasnije usporedbe s njezinim rezultatima (iako u sve rezultate i sama provjeriti naknadnim istra~ivanjem Alkifronove zbirke), preuzimam terminologiju iz spomenutog rada M. Funke. U analizi je fokus prvenstveno na primjerima opisa predigre i seksualnog ina, ali dodajem i primjere u kojima je iskazana ~elja (verbalno ili pismom osobi prema kojoj se ~elja rodila). Pribrojila sam i primjere u kojima je jasan seksualni kontekst pogleda i one u kojima uzajamni pogled raa ~elju. Sukladno navedenom cilju istra~ivanja, iz kona ne interpretacije posve isklju ujem 15 pisama jer ne sadr~e seksualne situacije ili je u njima nenaglaaen i/ili nejasan omjer aktivnosti i pasivnosti ljubavnika. Isklju ena pisma su redom: I, 5, 6, 8, 14, 20, 21, 23, 26, 28, II, 1, 6, 8, 9, 12 i 16. Preostala pisma razdijelila sam u etiri kategorije: aktivniji je muakarac, aktivnost je podjednaka, aktivnija je ~ena i posebni slu ajevi. Gdje smatram potrebnim, izdvajam argumente (prvenstveno citate iz samog teksta) za svrstavanje pojedinog pisma ili naglaaavam neke njegove osobitosti i zanimljivosti. 2.5.6.7.2. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama 1. Pisma u kojima je aktivniji muakarac Takvih pisama uo ila sam 13. To su: I, 1, 3, 7, 10, 12, 13,17, II, 2, 10, 11, 17, 20 i 21. U dva pisma je i aktivnost oko zavoenja i seksa i openita premo posve u rukama muakarca, i to u tolikoj mjeri da su ~ene svedene na objekte bez prava glasa. Promotrimo pobli~e: u I, 13 otac zbog lukavstva lije nika predaje svoju ljubavnicu vlastitom sinu, a nju se ne pita za mialjenje; ne progovara u cijelom pismu, ak ni njezin fizi ki opis ne postoji. Drugi primjer je I, 10; Akontije navodi Kidipu na obeanje da e se udati za njega. Za razliku od prethodnog primjera, ~ena progovara i time uzrokuje misteriozna i opasna oboljenja u kasnijem dijelu pisma. Njezino mialjenje o vezi ne saznajemo i ostaje dojam da je svedena na seksualni objekt kao i ljubavnica u I, 13. Dapa e, taj dojam je u ovom pismu dodatno poja an Aristenetovim izborom rije i kojima opisuje ostvarenje lukavstva i monologom u kojem se Akontije kaje zbog Kidipinih patnji. etiri pisma sadr~e ponude muakarca, glatko odbijene u njih ak tri: u I, 7 ribara odbija kupa ica, u II, 17 upornog udvara a udana ~ena, a u II, 20 hetera. etvrta ponuda je iznesena pismom (II, 2) i rekla bih da je mogunost njezina ostvarenja minimalna  muakarac navodi da ~ena na njegov pogled nije uzvratila. Dva pisma sadr~e planove muakaraca i pri~eljkivanje njihovog ostvarenja (koje takoer nije izvjesno): u I, 17 muakarac se nada da e ga ~ena, ako bude uporan, prihvatiti, a u II, 11 planira nastavak seksualne veze sa suprugom i ljubavnicom, Najneobi niji primjer je II, 10: u pismu je velika seksualna ~elja i iznimno detaljno opisana inicijativu muakarca, ali na inicijativi ostaje jer ~ena nije stvarna. Jedino pisma I, 1, 3, 12 i II, 21 ostavljaju dojam da je muakarac doista i ostvario svoju iskazanu ~elju. 2. Pisma u kojima je aktivnost podjednaka i uzajamna Pisama koja sadr~e jednakost u iskazivanju ~elje i njezinom ostvarenju ukupno je u zbirci 6. To su: I, 4, 9, 22, II, 4, 14, i 19. Na prvi pogled, situacija u pismu I, 4 djeluje kao djelovanje muakarca. Muakarac upuuje pogled kojim iskazuje ~elju prema ~eni i odlu uje se na prvi korak. }ena, doduae, u pismu ne progovara, ali komunicira neverbalno  pogledima od kojih svaki ima druga iju ulogu. Najprije uzvraanjem pogleda daje muakarcu do znanja da je zainteresirana, drugim pogledom prihvaa ponudu, a trei je otvoreno zavodljiv i dio je predigre. }ena i eroti nim dodirom po dekolteu privla i pa~nju muakaraca. Dakle, muakarac predla~e, ali je ~ena ta koja je prijedlog prihvatila, a velikim dijelom i potakla. U I, 9 ~ena je inicijator plana kojim e privui k sebi ljubavnika, a on ga shvaa, prilazi joj, dodiruje je i porazgovara s njom. Mladi u II, 4 pokazuje inicijativu dolaskom na dogovoreno mjesto, zvi~danjem djevojci i ekanjem da se ona pojavi, ali ona njegov trud nakon dolaska nadmaauje  savjetuje da ne gube vrijeme, ve se odmah  bace na posao . Dakle, priliku je dolaskom omoguio muakarac, ali ga u kona nici inicira ~ena: & t & . (& nemojmo propustiti& priliku.) Sli no tom primjeru, u II, 14 ~ena dolazi k muakarcu u ~elji da se pomire i ulazi mu u sobu dok on spava, dok sam poziv u krevet obavlja muakarac, a u II, 19 muakarac pjevanjem uporno zavodi ~enu pod njezinim prozorom, ali je ona ta koja se odlu uje popustiti i prihvatiti ponudu. U I, 22 ~ena smialja lukavstvo kako bi pobudila veu ljubav u muakarcu, a on pati kad na varku (la~nu vijest da ga ona viae ne voli) nasjedne. Dakle, varka pokazuje ~elju ~ene da joj muakarac iskazuje veu pa~nju, a reakcija muakarca pokazuje da je i on u nju zaljubljen. 3. Pisma u kojima je aktivnija ~ena Takvih pisama je u zbirci ukupno 13, a to su: I, 2, 11, 16, 18, 24, 25, 27, II, 3, 5, 7, 13, 15 i 22. Pet pisama je meusobno sli no jer sadr~e ~elje i planove za budue ostvarenje seksa: I, 11, II, 3, 5, 15 i 22. U I, 11 ~ene promatranje mladia prate seksualnim komentarima, a u II, 5 pismo zaljubljene djevice otkriva veliku strast i ~elju (plan) da se ona uta~i. U II, 3 ~ena otvoreno iskazuje ~elju za seksom, mu~ odbija i izmotava se, pa ona razmialja o seksu s drugim muakarcem. II, 15 sadr~i detaljan plan za uta~enje seksualnih ~elja (rob jedne susjede treba postati ljubavnikom druge, a mu~ druge ljubavnikom prve); ono je ekvivalent stanju u pismima I, 10 i 13 jer su ovdje muakarci ti iji glas ne ujemo i mialjenje ne saznajemo. U II, 22 ~ena stvara priliku za ponavljanje preljuba. }ensko zavoenje prikazano je u pismima I, 18, 25 i 27. Hetera u I, 18 zavodi samo mlade ljubavnike; mo~da su zato njezina nastojanja prikazana objektifikacijom muakaraca i metaforama iz lova ke terminologije:   v 0 E '  4 x  &  . (Tr ia (za njima) i njuaia gdje bi mogla nai nekoga tko je tvoje& potjere vrijedan.) Druga u I, 25 zavodi mladia na zabavi; takoer djeluje da je objekt njezine odluke: C r  ,   . (On je lako prihvatio, jer je bio mlad ljubavnik.) }ena u I, 27 otvoreno izaziva muakarca i cilj je jasno izre en: E & x  . Tri pisma opisuju seksualni in koji su potakle ~ene, a dva od njih prikazuju odnos muakarca s dvije ~ene. U I, 2 prolazniku prilaze dvije djevojke, jasno pokazuju zavodni ke namjere i iniciraju in. Pristajanje na seksualni in prikazano je kao kapitulacija muakarca. U II, 7 najprije robinja nudi seks muakarcu, a zatim, nakon ato se seks meu njima dogodi, starija ~ena nudi svoje iskustvo kao prednost pred njom: aktivnost pri seksualnom inu navedena je kao presudan argument: t r ,  r . (}ena ljubi, a djevojka puata da je se ljubi.) Pismo koje pokazuje najvee oklijevanje muakarca u prilasku ~eni je I, 16; on sam, molei Erosa, predaje inicijativu u ~enine ruke: A &   0 & v  x P (Erose, u ini da ona prva zatra~i& i povede prema krevetu) }ena prva dodiruje i iskazuje svoju ~elju:   Pt  x  z &  (Uzela mi je ruku i preplela prste s mojima& ) Zadr~ava aktivnu ulogu i naposljetku strastvenim poljupcima inicira i sam in. Pomalo neobi nu situaciju pokazuje pismo I, 24: hetera ljubavniku piae pismo u kojem iskazuje veliku ~elju prema njemu, ali i prepri ava kako odbija druge. Oboje bivaih ljubavnika u II, 13 imaju nove partnere (on je naaao drugu, a i ona je s drugim klijentima), ali njena ~elja za obnovom veze svrstava pismo u ovu kategoriju. O muakarcu, njegovim osjeajima i ~eljama ne saznajemo niata. 4. Posebni slu ajevi U zasebnu kategoriju izdvojila sam tri pisma koja okolnosti i pozadina radnje ine karakteristi nima. To su: I, 15, 19 i II, 18. I, 15 djeluje vrlo sli no pismima I, 13 i (posebno) 10: ne sadr~i potvrdu uzvraenosti osjeaja, a Pijerija progovara, kao i Kidipa, samo jednom. Na tom mjestu uo avamo zna ajnu razliku: Kidipu ono ato izgovara pretvara u igra ku u rukama Artemide i Akontija, a sadr~aj izgovorenog je tua (Akontijeva) ~elja, a Pijerija izgovara svoju ~elju, pomirenje gradova. Pijerija, naoko seksualni objekt, istovremeno je i mogui manipulator; objekt je kraljeve ~elje, ali je on mo~da objekt njezinog lukavog plana politi ke prirode! Aristenet izborom rije i (mo~da namjerno) navodi na to: x r   . (Odobrio je dragoj ono oko ega se trudila.) Sli na je situacija u II, 18: muakarac se veseli ato je dobio ~enu u krevet, ali je istovremeno objekt spletke koju provode ~ena i njezin ljubavnik kako bi se domogli njegovog novca. U I, 19 naoko okolnosti dovode do umirovljenja i udaje hetere. Pomnije promatranje teksta daje dodatnu mogunost: hetera se ~eljela udati za bogatog klijenta i trudnoom ostvaruje svoj plan. Aristenet ka~e da je bila sita nastupa,  t, opisuje njezinu pa~nju da ne zatrudni s drugima (i abortus ne~eljenog djeteta), a sreu zbog trudnoe s odabranim. 2.5.6.7.3. Interpretacija rezultata Slu ajno je jednak broj pisama u kojima je aktivnost na strani ~ene i onih u kojima prednja e muakarci, po 13. Rezultat je va~an sam po sebi i smatram ga poprili no neo ekivanim jer na prvi pogled i pri povranom itanju djeluje da u zbirci u zavoenju, ljubavnim ponudama i iniciranju seksualnog ina prednja e muakarci. Jaku aktivnost muakaraca oko ostvarenja seksualnog ina nalazimo u 6 pisama, pa u ta pisma detaljnije promotriti. U etiri pisma su verbalni pokuaaji glatko odbijeni: djevojka ne ~eli ribara u I, 7, mladie udana ~ena (II, 17) i hetera u II, 20, a odlu nog slikara ignorira (ato je i logi no jer nije stvarna) naslikana ~ena u II, 10. Akontije (I, 10) uspijeva dobiti ~eljenu djevojku, ali nakon mnogo ekanja i patnje za njom, a vjerojatno (ali van radnje samog pisma) i zaljubljeni mladi iz pisma I, 13: ovaj primjer prikazuje muaku aktivnost oko ostvarenja seksa, ali ne mladievu nego drugih aktera (lije nika, kasnije i oca). Dakle, Aristenetovi muakarci uglavnom ne ostvaruju ono ato ~ele. Aktivnost ~ena najizra~enija je u I, 2, 16, 27 i II, 7. I, 2 i 16 su sli na jer sadr~e odlu nu aktivnost ~ena  u I, 16 muakarac je svojevoljno prepustio kontrolu u ~enine ruke, a I, 2 ostavlja dojam nasilja nad njim. Opisi ~enske odlu nosti u ostvarenju plana u oba primjera sadr~e gradaciju: I, 2 ~ene prilaze, smijeae se, razgovaraju s muakarcem, nagovaraju ga te naposljetku fizi ki grabe, a u I, 16 muakarac oklijeva, ~ena ga dodiruje, miluje, grli te prva pokazuje uzbuenje. U I, 27 izazivanje ne ide tako daleko, ali je gradacija takoer prisutna jer ~ena muakarca zavodi svla enjem u redoslijedu: stopalo, potkoljenica, ostalo (ne saznajemo to no na ato se misli, ali je posve logi no pretpostaviti da autor preauuje grudi ili bedro). II, 7 sam izdvojila jer su obje akterice odlu ne u ~elji da muakarca dobiju za sebe. U tri pisma ~ene planiraju preljub, a najodlu nija je i najsnala~ljivija akterica pisma II, 22. Muakarci nemaju pravo glasa u II, 15: supruga jednog od njih je smislila vrlo detaljan plan kako obje mogu zadovoljiti strasti, svaka u intimnosti vlastitog doma. Retorova supruga u II, 3 je manje odlu na  izra~enija je ~elja za seksom nego odluka da prevari mu~a, a kraj pisma pokazuje i ~elju da popravi brak radije nego da se snalazi za seks van njega. }ene uspijevaju dobiti ato ~ele u ak etiri slu aja: djevojke (I, 2) nagovare mladia, ~ena u I, 16 takoer, u II, 7 robinja osvoji mladia i s njim ima odnos (a vjerojatno i gospodarica koja mu se nudi kasnije), dok preljubnica u II, 22 ne ostavlja ulovljenom mladiu izbor, mora suraivati ili mu je, ako oda tko je, ~ivot u opasnosti. }enino zavoenje u I, 27 je la~na provokacija  cilj je muakarca izazvati i poniziti, ato je i ostvareno. Mo~emo pretpostaviti da su planovi ~ena iz II, 3 i 15 ostvareni. Dakle, za razliku od muakaraca, odlu ne ~ene uglavnom u svojim planovima uspijevaju. Od navedenih 13 pisama za samo njih 5 sa sigurnoau mo~emo tvrditi da prikazuju hetere. To su; I, 18, 24, 25, 27 i II, 13. Je li ~ena u pismu hetera ili ne ne mo~e se utvrditi za 2 pisma (I, 2 i 11), a vrlo vjerojatno nisu hetere akterice u I, 16 i II, 7. Posve sigurno nisu hetere u II, 3, 15 i 22 (sve su udane ~ene) i neudana djevojka u II, 5. Od 4 pisma koja se isti u iznimnom aktivnoau ~ene u zavoenju i otvorenom iniciranju seksa samo je jedno (I, 27) prikaz hetere; za I, 2 ne mo~emo biti sigurni, a u I, 16 i II, 7 ~ene vjerojatno nisu hetere. Kad su u pitanju planovi seksualne prirode, nijedna od 4 odlu ne ~ene nije hetera, ve je rije  o udanim ~enama (usp. pisma II, 3, 15 i 22). 2.5.6.7.4. Zaklju ak; aktivnost i pasivnost spolova u Aristenetovoj zbirci U izra~avanju ~elje i iniciranju predigre i seksa sudjeluju oba spola gotovo podjednako. Zanimljivost zbirke je da su ~ene daleko uspjeanije i eae ostvaruju ~eljeno nego muakarci. Od akterica koje sam izdvojila kao aktivnije samo 5 ih pripada heterskom zanatu. Dakle, Aristenet se prikazom ~enske aktivnosti razlikuje od Alkifrona. 2.5.6.8. Osvrt na (ne)moralnost pisama Uza sve varijacije koje sam primijetila i analizirala treba dodati i kratak osvrt na moralnost i neprikladnost u pismima; pojedina su gotovo nevina, a neka aokiraju. Izdvojit u pisma koja odska u prirodom veze meu akterima ili okolnostima pod kojima se seksualni in dogaa, odvojivai pritom moralno aokantna ili nemoralna od onih u kojima je sadr~aj viae neprikladan nego aokantan. U prvoj e kategoriji biti pisma u kojima je iz sadr~aja jasna nemoralnost, a u drugoj pisma u kojima je nemoralnost mogue pretpostaviti, ali ne i dokazati, kao i pisma u kojima neke okolnosti umanjuju nemoralnost sadr~aja (npr. heterski zanat).  1. Nemoralna ili aokantna pisma I, 2  seks sa dvije djevojke, ostvaruje se na javnom mjestu i uz upadljivo insistiranje djevojaka (uz to saznajemo i da je mladi u nekoj vrsti veze s nekom drugom), I, 13  otac prepuata sinu vlastitu ljubavnicu, I, 16  mogui incest (neobi na upotreba pridjeva ; njime se ne karakterizira nijedan drugi od nemoralnih odnosa u zbirci), II, 3  planirani preljub; ~ena iskazuje ~elju da spasi brak, ali i spremnost da strast uta~i s nekim drugim, II, 4  seks na javnom (ili polu-javnom) mjestu; sli no kao I, 2, II, 7  voajerizam, izmjena partnerica (~ena pa njezina robinja), otvorene ponude ~ena, II, 8  muakarac ~eli i ~enu i punicu, II, 10  objektofilija; slikar zaljubljen u lik ~ene koji je sam naslikao i pokuaava ostvariti seks s njom, II, 11  muakarac ima odnose sa suprugom i heterom, pri~eljkuje da ta situacija potraje i da ~ene prihvate jedna drugu, II, 15  udana ~ena aalje svog mu~a susjedi, a ~eli susjedinog roba (dvostruki preljub), II, 18  zaljubljeni mladi je prevaren i doveden na prosja ki atap lukavstvom hetere i njezinog ljubavnika (ili svodnika) i II, 22  ~ena je zate ena u preljubu u vlastitom bra nom krevetu te lukavstvom ostvaruje sebi i ljubavniku priliku za dodatno u~ivanje. 2. Neprikladna pisma I, 3  ne mo~e se bezrezervno utvrditi da u parku mladi i hetera vode ljubav, I, 6  neprikladan je rje nik, ne situacija; spominje se sperma i lukavstvo kojim e ~ena odglumiti nevinost, I, 10  djeluje da je djevojka u klopci i mora ispuniti zakletvu, I, 15  mo~da je ~ena s muakarcem radi politi kog cilja, I, 18  nimfomanija, ali rije  je o heteri, pa nisam pismo izdvojila u prethodnu kategoriju  podrazumijeva se da hetere mogu imati viae ljubavnika, a spomenuto pretjerivanje mo~e biti samo ljubomora druge hetere na uspjeanost i zaradu prve, I, 19  hetera je mo~da namjerno zatrudnjela kako bi sebi osigurala udaju za bogataaa i I, 27  djelomi na golotinja na javnom mjestu i pred svjedocima (~ena koja se skida je vjerojatno hetera, zato pismo nisam pribrojila prethodnoj kategoriji). Nemoralnih i aokantnih pisama upadljivo je viae u drugoj knjizi  takvih sam izdvojila 9 (od 22), dok prva sadr~i njih 3 (od 28). Iz kratkih sadr~aja pisama vidljiva je i aarolikost okolnosti i detalja kojima se dojam nemorala posti~e. Uz injenicu da je u drugoj knjizi bilo i viae eksplicitnog sadr~aja seksualne prirode (usp. pisma koja su svrstana u kategorije IV i V u toj analizi), sada je mogue dijelom objasniti manjkavost i siromaatvo koje sam uo ila u analizi golotinje u njoj (uz prethodno iznesenu pretpostavku da je Aristenetu jednostavno ponestalo ideja za opise golih tijela). Mo~da pisma druge knjige nude viae eksplicitnih opisa seksa i nemoralnih situacija kako bi se kompenzirao dojam nedovraenosti i manjka zanimljivosti nastao zbog malo opisa golotinje. Teako je i nezahvalno govoriti o stavu autora prema motivima koje prikazuje; primjer u kojem mi se ini da bismo mogli ia itati njegov stav je izbor rje nika u I, 10: zakletva koju Kidipa izri e je  nevoljka i patvorena (nezakonita) , tj.   v , a Akontije se ni~e u pismu kaje ato je Kidipu doveo u neprilike. Meutim, dojam klopke sli an je dojmu koji ostavlja ista pri a u Ovidijevoj obradi (usp. Ep. Her. XX i naro ito XI), pa je mo~da rije  o utjecaju izvora, a ne autorovom stavu. Drugi primjer je vulgarizam  u II, 22: mogue je da odabirom glagola Aristenet osuuje nemoralnost situacije (preljubnica je s ljubavnikom u vlastitoj kui u bra nom krevetu). 2.5.6.9. Aristenetove hetere 2.5.6.9.1. Uvod  gr ke hetere, njihovo mjesto u druatvu i prikaz u umjetnosti Gr ki svijet razlikuje pojmove uli ne prostitutke () i kurtizane (). Od obi nih prostitutki s ulice hetere se razlikuju prvenstveno zaradom i brojem klijenata  hetere ih imaju malo i na du~e vrijeme, dok obi ne prostitutke odlikuju slabo plaeni i vrlo kratki seksualni susreti. Odnos s uli arkom je uta~enje seksualne ~elje (potreba kao i ~e ili glad), odnos je anoniman, kratkotrajan i bezna ajan te nije neato ime biste se trebali pohvaliti u druatvu. Za razliku od toga, hetera uta~uje ~elju za dru~enjem (uostalom, sama rije   je ~enski rod od , ato u gr kom jeziku zna i  drugar ,  pratitelj ), muakarci se s njima pojavljuju u javnosti, a one im esto podi~u ugled u druatvu (ljepotom, umjetni kim nastupima ili britkim umom). Muakarci ih zavode i openito se u odnosu prema njima ponaaaju kao prema osobi s kojom su u vezi. Antika ne gleda blagonaklono na plaanje za seksualne usluge i nov ane transakcije rezervirane su za odnos s uli arkama. Prostitutke se koriste kao nov ii  klijentima djeluju meusobno sli ne (jer ih ne upoznaju), a nakon seksualnog odnosa s jednim klijentom ona prelazi na novog poput novca koji prelazi iz jedne ruke u drugu. Heterama se odnos plaa darovima (skupa odjea, nakit, parfemi i sli no); uli arku sebi mogu priuatiti gotovo svi, dok skupe hetere mogu uzdr~avati samo imuniji. I povijesni podaci i literarni primjeri podudaraju se u jednome: hetera ima relativno malen broj (istovremenih) ljubavnika ( esto je razmjenjuje nekolicina prijatelja iz istoga druatva), a esti su primjeri kad dugo vremena ima i samo jednoga, ukoliko su obje strane zadovoljne (odgovarajua dob, zajedni ki interesi, cijena koja odgovara i klijentu i heteri i sl.) i ukoliko je ljubavnik dovoljno imuan da si ih mo~e priuatiti na du~e staze. Na taj na in pojedini odnosi mogu postati i prave veze, a poznati su i primjeri umirovljenih hetera koje su imale sreu pa ih je neki od ljubavnika uzeo za ~enu. U anti kim je izvorima esto mijeaanje pojmova uli arka i hetera i razlika u statusu nije posve jasna ni oatra: i jedne i druge mogu biti slobodne ili robinje, imati svodnika ili ne, a postoji i kategorija svira ica i plesa ica koje su nastupale na simpozijima i pru~ale seksualne usluge, a nejasno je jesu li bile hetere ili ni~i stupanj od njih. Nije rijetkost ni da se u istom knji~evnom tekstu ista osoba naziva sad heterom, sad uli arkom. esto su doseljenice iz drugih gradova ili robinje (to se esto ogleda u njihovim imenima), pa su obespravljene u politi kom smislu; ne mogu biti u punopravnom braku, raati punopravnu djecu, imati pravo glasa. Ropski status nije obavezna karakteristika. Pojedine su imale gospodaricu ili svodnika koji ih podvodi, a neke su djelovale same. Pred kraj karijere one uspjeanije esto su i same imale robinju koju su uvodile u zanat kako bi je u poznijim godinama, kad same postanu neprivla ne, podvodile i zaraivale na njoj. Obespravljenost je kompenzirana injenicom da su u gr kom druatvu hetere bile jedine ~ene koje su imale vlastiti imutak i zaradu. Uspjeanije su mogle zaraditi i zna ajno bogatstvo, imati svoju vlastitu kuu, udati se, imati djecu (koja, doduae, nemaju graansko pravo), ponekad i robove i robinje. Dakle, ako promatramo u cjelini, hetere su istovremeno i u boljem i u loaijem polo~aju od ostalih gr kih ~ena. Naravno, happy end bio je sudbina tek malog broja hetera: veinom su ostajale robinje cijeli ~ivot, imale svodnike i klijente koji su ih maltretirali i umirale same, bolesne ili u siromaatvu jer su zatrudnjele i porodom upropastile sebi figuru. U prikazima u gr koj knji~evnosti (i drugim umjetnostima, npr. vaznom slikarstvu) ne razlikuju se previae od djevojaka plemenitog roda ili udanih ~ena  nije postojala prepoznatljiva odjea (neki vid  uniforme ) koju su nosile ili neki drugi znak po kojem bi se izdaleka moglo pretpostaviti njihovo zanimanje (npr. prekratka ili izazovna odjea). Dapa e, uspjeane hetere su nosile skupu, ukusnu i modernu odjeu  mo~e se rei da su bile trendseterice svoga doba i esto posjedovale odjeu, nakit i parfeme o kojima su druge ~ene mogle samo sanjati. Poznato je da namjerno nisu ~eljele odjeom odskakati od asnih ~ena  hodom, dr~anjem, ponaaanjem na javnim mjestima, odjeom i modnim dodacima imitirale su stale~ kojemu nisu pripadale, do te mjere da su esto sebi birale nova imena (pseudonime) tipi na upravo za gr ke asne i rodom plemenite ~ene. Ipak, suptilni znakovi zanata su postojali: pretjerana ukraaenost nakitom, pretjerana koli ina parfema, a mo~da i upadljivija aminka spominju se u literaturi. Kodeks ponaaanja namijenjen asnim i udanim ~enama bio je u anti koj Gr koj strog. Nisu se pojavljivale u javnosti bez pratnje (mu~a, drugog lana obitelji ili barem robinje), rijetko su van kue ili dvoriata, nisu izlazile nou, nisu sudjelovale na simpozijima, u javnosti su bile prikrivenog dijela lica (maramom), tihe, ponizne, oborenog pogleda. Stoga, sve ato odudara od tog izgleda (i ponaaanja) u prikazu u knji~evnom tekstu mo~e biti signal da je rije  o heteri. `to se karaktera ti e, nisu jednoobrazno prikazane. Mogu biti pohlepne i skromne, dobroudne i zle, okrutne ili nje~ne prema udvara ima, nimfomanke ili izbirljive, lakovjerne ili ( esto) lukave, u dobrim odnosima s konkurenticama ili na njih ljubomorne i neprijateljski nastrojene. 2.5.6.9.2. Aristenetov prikaz hetera Gotovo polovina ukupnog broja Aristenetovih pisama bavi se odnosima u koje su uklju ene hetere, ato ne iznenauje ako zbirku promatramo iz perspektive uzora  Alkifrona, Lukijana, djela Nove komedije i sli no. Cilj je ovog istra~ivanja prou iti kako Aristenet prikazuje hetere i tvrdnje potkrijepiti relevantnim citatima. Uo eno e naknadno biti usporeeno s njihovim portretima u drugim zbirkama (Alkifronovoj i Filostratovoj). Provjerit u ima li eventualnih razlika koje bismo mogli protuma iti kao Aristenetov otklon ili inovaciju u ~anru. Sumnjam na takvu mogunost jer on piae kasnije, kad utjecaj kraanstva mo~da mijenja autorov stav prema prostituciji, a on mo~e zauzvrat promijeniti njezin prikaz. Hetere se javljaju kao korespondentice 14 puta: poailjateljice su 8 pisama (I, 14, 18, 19, 24, 25, II, 13, 14 i 16), a primateljice njih 6 (I, 18, 19, 25, 26, II, 3 i 21). Tri puta piau drugoj heteri (I, 18, 19 i 25), a pet puta ljubavniku (I, 14, 24, II, 13, 14 i 16). Hetera dobiva u I, 26 ljubavnu ponudu, ona iz II, 1 molbu za oproatajem, a u II, 21 klasi nu izjavu ljubavi. Kad god su hetere korespondentice, pisma zadr~avaju tematiku u sferi heterskog zanata. Osim toga, u cijeloj zbirci ne postoje pisma u kojima su hetere eksterni korespondenti, nevezani za radnju pisama. Provjera situacije u drugim zbirkama pokazat e je li rije  o obaveznoj karakteristici ~anra. Naravno, u ulozi akterica hetere se javljaju eae i prisutne su u velikoj veini Aristenetovih pisama. Najviae informacija o njima saznajemo iz pisama: I, 4, 12, 14, 17, 19, 25, II, 1, 13 i 16. a) Izgled i ponaaanje u javnosti U I, 4 pretjeran miris, izgled i na in hoda odaju heteru:  p  t e v p    P  U    v 1p x z . Pr   E D v  Q.  ( estita ~ena ne bi prolazila u ovo doba dana kroz grad ovako ukraaena i vedra niti miriae po parfemu da je izdaleka mo~ea nanjuaiti.) U I, 19 hetera opisuje transformaciju bivae kolegice; ponaaa se i izgleda kao asna ~ena:   &  &,  ,   , &    . (Diviti se mo~ea njezinoj& odmjerenoj naravi, dostojanstvenom osmijehu, kopreni& i jezgrovitosti u mirnom glasu.) O ekujemo da bi sve suprotno od navedenog vrijedilo za heteru: neumjereno ponaaanje, preglasan smijeh i glas te nepokriveno lice (usp. i II, 18, gdje hetera glumi asnu ~enu navla ei na lice koprenu). asne ~ene hodaju druga ije i ne uzvraaju pogled:       v   (Ka~u da dok hoda spuata pogled i da kora a sitnim koracima.) Potvrdu da je s hetarama druga ije nalazimo (opet) u I, 4: p v & # r v Pt . (Osvrnuo sam se za njom& a ona je uzvratila pogled.) Pretjerivanje u ukraaavanju opisano je u I, 25. Nema dovoljno dokaza da su se hetere isticale posebnom vrstom aminke (npr. poput japanskih gejaa) ili njezinom koli inom, ali idui citat mi djeluje kao dokaz za upravo to (mogue je da je rije  o nekoj vrsti svjetlucave kreme za lice ili ak kreme u boji, sli ne danaanjim tekuim puderima): & &   v  p p . (& doala je pretjerano ukraaena i lica zasjajena maau.) Umirovljena hetera iz I, 19 oponaaa asnu ~enu i promjenom imena, a i one aktivne ponekad namjerno uzimaju imena tipi na za ~ene plemenita roda: &   & v x x    v  (& nakon ato je siala sa scene& pretvorila je u dostojanstveno i ime i izgled) b) Razlika izmeu hetera i uli arki i priroda heterskog odnosa s ljubavnicima Hetera srozava suparnicu odreenjem cijene na status jeftine uli arke:  @  , 0  . (Taida je vrijedna u vrh glave etiri obola.) U nekoliko se primjera navode taktike kojima se hetere slu~e kako bi zadr~ale ato du~e interes muakaraca: srde se na njih ( esto iz nerazjaanjenih razloga, kao u II, 1), lukavstvima ispituju njihovu naklonost (usp. I, 22), s vremena na vrijeme ljubavnike odbijaju (usp. I, 28) ili glume nezainteresiranost, pa ih muakarci moraju nagovarati na seks, iako im ga plaaju:  , E    . (Suprotstavlja se onoliko koliko je potrebno da me otezanjem nadra~i.) Pretvaranje je vjeatina koju hetere moraju dobro svladati: p  A   Q    (Budui da spavam s mladiima zbog zarade, glumim da ih volim dok sam s njima.)  &  &  (Trebaa & voljeti na heterski na in& ) Opis ~ivotnih uvjeta prosje ne hetere sadr~i I, 19 (hetera je i glazbenica): | ' x       v  . (Ja u cijelo vrijeme robovati gledateljima bez ukusa i bezobzirnim ljubavnicima.) Ipak, nekoliko je druga ijih primjera odnosa: prava ljubavna pisma heterama su II, 13 i 24, a emocije jedne hetere prema ljubavniku koji je naaao drugu otkrivamo u II, 16 (ona pismom prekida vezu). Muakarac u I, 12 posve je svjestan da dru~enje skupo plaa, ali to ne umanjuje njegove emocije i sreu ato je njegova: p  !   t v     0 P P % (Zbog nje mi je svaki dan vedar i troakovi u nov aniku mi sreu ne umanjuju.) Najneobi niji je primjer ljubavnog pisma I, 24: hetera odbija sve druge ljubavnike, a tekst daje dokaz da joj nije stalo niti do mladievih poklona, ve samo do njegova druatva. Svojim se karakteristikama opisani odnos pribli~io  obi noj vezi. Iako je najupe atljiviji, ovo nije jedini primjer izbirljivosti  u I, 18 hetera optu~uje drugu za nimfomaniju kad je rije  o mladim ljubavnicima (mogue je da je motiv ljubomora). c) Porijeklo i mjesto u druatvu Hetere se esto (zbog ropskog ili openito niskog porijekla ili porijekla koje nije za pohvalu) rodoslovljem navode prema majci:  t &  (Melisariju, ker Aglaidinu& ) Veza s bogataaem donosi ugodan ~ivot, mo~da i dugotrajnu vezu koja je mogla zavraiti brakom. Sve to mo~e pokvariti neplanirana trudnoa i roenje djeteta: & P    , E t p   o&  (& nije htjela zatrudnjeti, da ne bi zbog maj instva postala manje tra~ena& ) Ponekad je trudnoa navodila oca da prihvati heteru i dijete. Takav happy end je u I, 19. d) Karakterne osobine U zbirci su u estale metafore iz svijeta faune kad je rije  o heterama. ud im se usporeuje s onom divljih zvijeri ili barbara: b  , b   r 4   t . (& barbarske li udi! O, duae li sirove, takve da je se ne mo~e ukrotiti, poput prirode divljih zvijeri!) Muakarac u I, 4 zaklju uje da je ~ena koja mu se svia hetera:   @  x . (Po kan~ama prepoznajem lavicu.) Sli no tome, hetera u I, 25 sprema osvetu sestri koja joj je ukrala ljubavnika  lukavost i podmuklost suparnice povezuje s karakteristikama lisice i namjerava odgovoriti isto: & |& x  & <>. (& i ja u& se ponaaati kao lisica spram druge lisice.) Openito negativan dojam koji ostavljaju ove usporedbe uveava prikaz okrutne hetere koja namjerno izaziva muakarca kojemu se svia kako bi ga ponizila u I, 27. Viae je opisa pohlepe i bezobzirnosti hetera  kao njihov moto djeluju citati iz I, 14: &    (& )  Pr   v . (& robujemo samo zaradi& niata sem srebra heterama nije milo) Odnos hetera: klijent prikazan je i kao poatena razmjena: Q r @ , | r  . (Vi pose~ete za ljepotom, a ja volim novce.) Jedan od poailjatelja, opisujui koliko je njegova draga druga ija (koncept  hetere zlatnog srca , poznat iz Nove komedije), prikazuje svoj negativan stav prema heterama openito:  r p ! p 4 ,  r   v  &.      . (Iako je Pitijadu zapao ~ivot hetere, ima prirodnu jednostavnost i neporo nu narav. U svemu nadilazi svoj stale~.) Druge su nezahvalne i pohlepne: & P e   x  x ! (& ne smatra, poput drugih hetera, sve ato joj se pokloni sitnicom) Pokazuju snala~ljivost, lukavost i spremnost da se bore za vlastite ciljeve, ak i na atetu bliskih osoba  usp. otimanje ljubavnika vlastitoj sestri u I, 25 ili primjer iz I, 14: &     v    p  A&  (& ~ivjela sam s u iteljicom u kurvanjskom zanatu, svojom sestrom, i s njenim sam ljubavnicima spavala pod izgovorima...) Ipak, kad odlu e da ih viae zanima neato drugo (naj eae netko drugi), hetere ne stavljaju zaradu na prvo mjesto: & P  ,  Q, 0   . (& ne popuata ulagivanju, ne mari za novac, robuje samo vlastitom cilju.) 2.5.6.9.3. Interpretacija rezultata Iz navedenih primjera zaklju ujem da se ne mo~e govoriti o jasnom moralnom stavu Aristeneta prema heterama i prostituciji openito. Ima primjera izrazito negativnog prikaza (npr. pohlepna i bezobzirna hetera u I, 14), neke su okrutne (u I, 27 hetera izaziva zaljubljenog mladia kako bi ga pred ljudima ponizila), esto i prema bliskim osobama (u I, 14 i 25 kradu ljubavnike vlastitim sestrama), ali ima i primjera nje~nosti (I, 24) i  hetera zlatnog srca (poput one u I, 12). Pojedine tretiraju muakarce kao potroanu robu (usp. I, 18), ali nalazimo i primjere njihove velike naklonosti prema jednom od ljubavnika (najuo ljiviji je primjer I, 14). Sklone su lukavim igricama (I, 22, 28 i II, 1), a usporedbe s divljim ~ivotinjama (I, 4, 17 i 25) aludiraju na njihovu prevtljivu, muai avu i teaku narav. Meusobno su esto u dobrim odnosima ( dopisuju se ), ali ljubomora lako naruaava njihov odnos (usp. vidljivu dozu ljubomore na udanu heteru u I, 19 i mr~nju hetere prema sestri koja joj je otela ljubavnika u I, 25); veliku mr~nju ispoljava hetera u II, 16 prema suparnici kad je srozava na razinu jeftine uli arke, odredivai joj cijenu od 4 obola. I odnos s ljubavnicima je krhak  ljubav se lako pretvara u mr~nju (usp. II, 16). Pisma koja uklju uju odnose s heterama su neato manje zastupljena u drugoj knjizi. Mogui razlog za tu pojavu vidim u ipak ograni enom dijapazonu na ina prikaza samih hetera, kao i varijanti odnosa s njima koje su na raspolaganju piscu. Mogue je da je u drugoj knjizi Aristenet rjee birao odnose s heterama kao motiv kako bi izbjegao zamku pretjeranog ponavljanja ranije prikazanih sadr~aja i time smanjenje zanimljivosti pisama. Ipak, odstupanje u estalosti veza s heterama u II knjizi nije toliko zna ajno da bismo u ovu pretpostavku mogli biti sigurni. Smatram potrebnim i detaljno promotriti autorovu upotrebu pojmova  i .  nalazimo u zbirci tri puta (I, 14, 2; II, 11, 5 i 16 u argumentumu), jednom umanjenicu  (argumentum pisma I, 14) i naziv za svodnicu,  (u I, 14, 13). Promatranjem konteksta doala sam do zaklju ka da je u II, 11 (istu ~enu poailjatelj naziva prvo heterom, a zatim ) pojam airi i openitiji od pojma hetera  na ovom je mjestu bli~i openitom zna enju rije i prostitutka. Pretpostavljam da je sli na situacija i u II, 16  ~ena je u argumentumu ozna ena kao , a iz teksta pisma i imena jasno je da je ona hetera. Zanimljivo, u I, 14 hetera sama dovodi u vezu svoje zanimanje s novcem, ato nije karakteristi an na in plaanja za njihove usluge. Naknada heterama koju o ekujemo je nedefinirana  korist ,  (I, 14, 2; I, 17, 12; I, 24, 7; I, 24, 31 i II, 13, 15), a ne novac, tj. srebro, a upravo plaanje srebrnjacima spominje se u ovom pismu ak 5 puta (argumentum, I, 14, 2; 8; 16 i 26), kao i zlato (, I, 14, 17), novci ( , I, 14, 22), ali i  (I, 14, 2). Plaanje srebrom je i u I, 4, 29, a openita nov ana razmjena () osim u ovom pismu i u I, 24 (8 i 12) te II, 18, 30 (svaki je put rije  o heterama, ne o uli arkama). Dakle, Aristenet ne obraa pa~nju na distinkciju uli arka - hetera i ne razlikuje koncept plaanja po sistemu novci: pokloni. I, 14 je najupe atljiviji primjer toga mijeaanja, tim viae ato je sama hetera ta koja pismo s tim mijeaanjem u rje niku piae. Primijeeno e dobiti na va~nosti kad promotrim okolnosti pojavljivanja hetera u zbirkama Alkifrona i Filostrata. Usporedbom u dobiti odgovor je li brkanje naknade poklonima i plaanja odlika Aristenetove zbirke ili odrednica cijelog ~anra. 2.5.7. Eksplicitnost u opisima seksa u Alkifronovoj zbirci 2.5.7.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama Alkifronovi opisi predigre i seksa svrstali su pisma na sljedei na in: KATEGORIJA I IV, 4. Ukupno: 1. Postotak: 4 %. KATEGORIJA II I, 16, 22, III, 31, IV, 1, 5, 9, 12, 15, 19 i fr. 5. Ukupno: 10. Postotak: 40 %. KATEGORIJA III I, 11, II, 6, IV, 2, 3, 6, 8, 10, 11 i 18. Ukupno: 9. Postotak: 36 %. KATEGORIJA IV IV, 7, 14 i 16. Ukupno: 3. Postotak: 12 %. KATEGORIJA V IV, 13 i 17. Ukupno: 2. Postotak: 8 %. 2.5.7.2. Interpretacija rezultata Veina pisama je u relativno pristojnim kategorijama I i II (gotovo polovina) te III; samo 20 % pisama pripalo je u kategorije poja ane eksplicitnosti (u Aristenetovoj zbirci je pola pisama u te dvije kategorije). Dakle, ope tendencije zbirki su posve suprotne. Vjeatina zavoenja, toliko va~na stavka u Aristenetovim opisima (pogledima, osmijehom, sviranjem i pjevanjem), gotovo je zanemarena u Alkifronovoj. Posti~e se (osim samom ljepotom) uglavnom nesuptilnim na inima: poklonima (IV, 17), djelovanjem alkohola (IV, 13) ili upornoau (muakarac u IV, 8). Ostali na ini zavoenja su uglavnom neuspjeani: loae prolazi muakarac koji se ~eli nametnuti heteri znanjem filozofije u IV, 17, a mo~emo pretpostaviti da e sli no sudbinu do~ivjeti i ribar (I, 16) koji se nada da e zbog poatenja dobiti djevojku za ~enu. ak se i pisma odbijaju kao sredstvo zavoenja (IV, 15): hetera zahtijeva novce. Suptilnu zavodljivost (glazbom, ali i umijeem voenja razgovora) spominje samo IV, 11. Simulaciju pokreta karakteristi nih za seksualni in (vrtenje stra~njicom i bokovima ukrug u IV, 14) nije mogue smatrati pozivom na seks  na opisanoj zabavi muakarci nisu prisutni, ali hetere natjecanjem u vrauju svoju hijerarhiju u privla nosti. Opise predigre (poljupci usana ili dijelova tijela i milovanje) sadr~i samo nekoliko pisama: poljupce usana IV, 11, 13 i 16, zagrljaje IV, 16, a dodire ruku i preplitanje prstiju ljubavnika IV, 13. Strastveniju predigru opisuje samo IV, 13. Ljubavnici se diraju tijelima u (~ene se trljaju o muakarce), a igrom rije i se opisuje i njihova erekcija: w r $ ! r   p q,   r  (Nama ~enama je rasla strast, a muakarcima se podizala njihova.) Ostvarenje seksualnog ina detaljnije je opisano samo u IV, 13: najprije parovi ope skriveki, a kasnije, zagrijani alkoholom, upuataju se u ljubavne igre i pred ostalima. Primjeujem, kao i kod Aristeneta, naglaaenu vezu zadovoljenja triju fizi kih potreba (glad, ~e i seks) gotovo simultano. Gubljenje nevinosti ( in se dogodio prije radnje pisma) sadr~i IV, 17. Primjeujem da se ista informacija iznosi najprije indirektno, eufemizmom  od njega sam dobila prvu lekciju o ljubavi (t } w  ' P), a zatim i direktnijim  on me razdjevi io (W q  s). Isto pismo sadr~i i frazu koja dokazuje da se odnosi s navedenim muakarcem i dalje dogaaju: nakon opisa raskoai i raznovrsnosti poklona kojima je mladi obasipa, protuusluga se preauuje:  . Osim u ova dva pisma, seksualni in se ne opisuje, iako je u velikom broju pisama jasno da se ranije dogodio (jer su sugovornici u ljubavnoj vezi, poput primjera u pismima IV, 7, 11, 18 i 19) ili da e se dogoditi (IV, 1 i 7 sadr~e pozive, a 2 pribojavanje hetere da e je pohotni ljubavnik prevariti s prijateljicom). Tjelesne tekuine kao popratna pojava seksa se ne spominju u zbirci (usp. spominjanje sperme u Ar. I, 6 i znoja pri seksualnom inu u II, 7), ali u IV, 7 nalazimo neobi an zahtjev. Hetera pismom poziva k sebi ljubavnika i moli ga da doe  kao kad dolazi iz vje~baliata, briaui sa sebe znoj : '& 7 | x <> w& x 1 }. O ito, znoj nije popratna okolnost seksa, ali hetera pokazuje da joj je znojno muako tijelo seksepilno. Vrlo je neobi na usporedba kapi vode u gaju sa znojem u IV, 13. Budui da je rije  o razuzdanoj zabavi hetera, smatram da je i ovo spominjanje, mada ne djeluje tako, u sferi seksualne aktivnosti (drugoj se heteri aludira na znojenje tijela, njoj dobro poznato). Zvukovi kao popratna pojava snoaaja nisu zastupljeni (usp. Ar. II, 7). Stenjanje hetere koja pleae i simulira seks u IV, 14 je pred ~enskim auditorijem, muakaraca nema. Praznovjerje kao o ekivana pripomo u ljubavi postoji i u ovoj zbirci (usp. mladia koji upoaljava maga u Ar. II, 18): u IV, 10 hetera ljubavnim napitkom ~eli vratiti ljubavnika. Iako to pismo nije bilo dio ove analize, potrebno je dodati da Alkifronova zbirka uklju uje i scenu silovanja. U II, 35 udovicu u aetnji siluje muakarac koji je nagovarao da se uda za njega. Aristenet sli ne scene nasilja ne uklju uje u svoju zbirku. 2.5.7.3. Formule (fraze) za zaobila~enje opisa seksa Samo su dva primjera koriatenja formula ovog tipa. Pod utjecajem glazbe i alkohola sudionici gozbe u IV, 13 po~ele seks, a hetera smatra njegovo opisivanje nepotrebnim i ka~e:  znaa na ato mislim , 6 E  s, a druga dok definira svoj odnos s mladim susjedom spominje poklone, ali preauuje protuuslugu:  . Pronaala sam joa svega jedan sli an primjer. Silovana udovica posramljeno navodi okolnosti koje su dovele do nemilog dogaaja, a prije opisa ina ka~e:  stid me je rei ato me je prisilio pretrpjeti , 0 0& w  q. Malen broj fraza direktno ovisi o malenom broju opisanih seksualnih susreta u zbirci. 2.5.7.4. Alkifronova metaforika Bogatstvom i raznovrsnoau prednja e primjeri sfere 9 (sjedinjenje, dru~enje, mijeaanje) s preko 20 primjera, 3 (pogreaka, nepravda, sa~aljenje) i 4 (nadmetanje, prislila, ropstvo) s njih 10-ak, a sfere 1 (botanika, hrana, pie, konzumacija), 2 (radost, u~itak, zadovoljenje), 6 (vatra), 7 (lov, ribolov, trk) i 8 (pokuaaj, ostvarenje cilja i sl.) imaju podjednak broj primjera (7 ili 8). Apsolutna prevlast sfere 9 razumljiva je: veina promatranih pisama opisuje odnose s heterama, kod kojih dru~enje s muakarcima uglavnom uklju uje odlazak u krevet ili ~elju da se on ostvari. U pismima koja nisu uzeta u obzir primjeujem da metaforika opisa uglavnom ostaje vezana uz sferu kojoj ona tematski pripadaju. Pretpostavljam da bi vea zastupljenost ljubavnih pisama (da ih ima) iz knjiga I, II i III zna ajno promijenila prikaz rasprostranjenosti slikovitih izraza. Sukladno tome, ne iznenauje npr. izbor pomorske metaforike za ribarov opis u I, 16  um mi je potopljen od ~elje (x & Qx  q w). Ipak, da ne bude monotono i kako bi se izbjeglo ponavljanje u istovrsnim pismima, Alkifron mora dodavati drugovrsne metafore; isto pismo sadr~i i primjer iz sfere vatre, s za opis zaljubljenosti. Zanimljivi su pojedini izolirani slu ajevi. I Alkifron koristi izraz iz pravne terminologije: {s  v "   y. Ru~a, motiv koji je iznimno naglaaen u Filostratovoj zbirci, u Alkifronovoj nema va~nost. To je joa jedna karakteristika kojom je Alkifron bli~i Aristenetu. 2.5.7.5. Aktivnost spolova u Alkifronovoj zbirci Aktivnost spolova u iskazivanju ~elje i tra~enju njezina ispunjenja otprilike je podjednaka. Moji rezultati se, dakle, poklapaju s rezultatima rada M. Funke, ali sam doala do zaklju ka da nisu hetere jedine kojima je Alkifron podario aktivnost. Naime, Funke je uzimala u obzir samo knjigu IV, pa je njezin rezultat stoga nu~no ograni en na hetere  ranije sam naglasila da se u pismima koja piau hetere jedna drugoj meusobno ili svojim ljubavnicima nikad ne pojavljuju kao akterice asne ~ene (tako je i kod Alkifrona i kod Aristeneta; vjerojatno kod drugog zbog utjecaja prvog). Ve u malom broju pisama koje sam dodala Pismima hetera u svom istra~ivanju pronaala sam primjer u kojem ne-hetera ~eli muakarca, iskazuje svoju ~elju u pismu (doduae, ne njemu ve svojoj majci) te prijeti samoubojstvom ako joj ne bude usliaena i ako se ne poniati obeana udaja za drugoga (usp. I, 11). Za analizu je nebitna injenica da je mala vjerojatnost uta~enja ove ~elje (djevojci majka u odgovoru (I, 12) ruai sve nade), bitno je postojanje ~elje i aktivnost u pokuaaju njezina ostvarenja. Dakle, Alkifronove akterice mogu aktivno ~eljeti i pokuaavati dobiti ono ato ~ele te ne moraju biti hetere da bi im autor to omoguio, mada je navedeni primjer ne-hetere u toj ulozi apsolutni raritet. 2.5.7.6. Alkifronove hetere Sve ato vrijedi za Aristenetove hetere vrijedi i za Alkifronove. Prikaz fizi kih karakteristika se poklapa: pretjerana ukraaenost je redovito znak zanata. Sustav darivanja opisan je u IV, ali i u drugim pismima u zbirci koja spominju hetere (npr. supruga siromaanog ribara u I, 6 trpi ne samo njegovu nevjeru ve joj je i egzistencija ugro~ena jer on heteru zasipa darovima). Izbirljive su i potrebno ih je zavoditi kao i asne ~ene (usp. IV, 8). Naravno, prednost imaju bogatiji ljubavnici. Priroda zanata nekad je prikazana kao nu~no zlo i poatena razmjena (IV, 9), a nekad su hetere otvoreno pohlepne (IV, 15). Kao i Aristenetove, esto vrlo hladno i okrutno odbijaju ljubavnike, naro ito starije (usp. IV, 17). Motiv  hetere zlatnog srca takoer je prisutan (IV, 11, 18 i 19). Mogu se zaljubiti, biti u vezama (usp. ljubav Menadra i Glikere u IV, 18 i 19) i voljene (usp. tugu poailjatelja pisma IV, 11 za umrlom heterom). Pojedine imaju sreu i udati se za bogate bivae ljubavnike (usp. spomen udane Filumene na zabavi u IV, 14). Meusobno mogu biti u dobrim odnosima (zato si piau toliko pisama ili se esto dru~e, kao u IV, 13 i 14) i iskazuju uzajamnu naklonost (IV, 4), osjeaju ugro~enost jedna od druge (IV, 2), ljubomoru (usp. IV, 5), ak i otvorenu mr~nju (usp. IV, 10 i 12). 2.5.8. Eksplicitnost u opisima seksa u Filostratovoj zbirci 2.5.8.1. Pregled svrstanosti pisama po kategorijama KATEGORIJA I Ia: 1, 2, 3, 4, 9, 16, 18, 21, 22, 24, 25, 27, 41, 42, 45, 49, 51, 52, 58, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72 i 73. Ib: 10, 12, 14, 15, 34, 36, 37, 40, 43, 50, 53, 56, 60, 61, 62 i 63. Ukupan broj: 44. Postotak: 60 %. KATEGORIJA II 5, 6, 20, 23, 28, 30, 31, 33, 44, 46, 48, 55 i 59. Ukupan broj: 13. Postotak: oko 18 %. KATEGORIJA III 7, 8, 11, 13, 17, 26, 32, 35, 39, 47, 54, 57 i 64. Ukupan broj: 13. Postotak: oko 18 %. KATEGORIJA IV 19, 29 i 38. Ukupan broj: 3. Postotak: 4 %. Jasna je tendencija Filostratove zbirke u cjelini: gotovo 80 % pisama (zbroj I i II) ne sadr~i eksplicitne opise. Ukoliko uzmemo u obzir samo pisma ljubavne tematike, svrstanost je kako slijedi: KATEGORIJA I Ia: 1, 2, 3, 4, 9, 16, 18, 21, 22, 24, 25, 27, 58. Ib: 10, 12, 14, 15, 34, 36, 37, 50, 56, 60, 61, 62 i 63. Ukupan broj: 26. Postotak: 49 %. KATEGORIJA II 5, 6, 20, 23, 28, 30, 31, 33, 46, 55 i 59. Ukupan broj: 11. Postotak: oko 21 %. KATEGORIJA III 7, 8, 11, 13, 17, 26, 32, 35, 39, 47, 54, 57 i 64. Ukupan broj: 13. Postotak: oko 24 %. KATEGORIJA IV 19, 29 i 38. Ukupan broj: 3. Postotak: oko 6 %. 2.5.8.2. Interpretacija rezultata I nakon izbacivanja pisama koja nemaju ljubavnu tematiku tendencija prema  pristojnijim kategorijama je primjetna (oko 70 %). Pisma koja sadr~e metafore i aluzije seksualnog smisla (kategorije III i IV) u pravilu ne sadr~e opise predigre, ve ih u eksplicitnije kategorije smjeata uglavnom naglaaenost ~elje poailjatelja. Zanimljiva je iznimka 54: mladi je sebe nadomjestio ru~ama koje njegovu dragu trebaju ljubiti u vrat, obuhvatiti po grudima i ponaaati se prema njoj kao muakarac. Ovo bi bio primjer objektofilije (iz perspektive ~ene). Sli an je primjer dodir u 46 (ovdje muakarca) posredovanjem poklonjene ru~e. One su muakar ev posrednik u ostvarenju predigre u krevetu. U 59 mladi ne ~eli dirati dojke ~ivotinje, a posredno saznajemo da je ve dirao dojke ~ene kojoj piae. Drugih primjera fizi kih kontakata, ak ni manje strastvenih, u zbirci nema: ne spominje se grljenje, poljupci u usne ili tijelo, dodiri tijela i sl. Ni opis ostvarenog seksualnog ina ne postoji (zato nema primjera kategorije V), iako je iz teksta nekolicine pisama jasno da se meu akterima ranije dogodio. Jedini  dokaz konzumacije veze te vrste je spominjanje vreline daha (Ep. 38, 16). Autor ne prikazuje sredstva zavoenja osim poklanjanja cvijea, uglavnom ru~a. Akteri ne razmjenjuju poljupce niti spominju prethodna zajedni ka milovanja. 2.5.8.3. Filostratova metaforika Na polju metafori kih prikaza Filostratova zbirka je relativno siromaana (ato je i o ekivano, ako uzmemo u obzir sve ranije re eno). Slikoviti izrazi su aarolikog porijekla, ali ih je neusporedivo manje. Najzastupljenije su: sfera 6 (vatra), 1 (botanika, hrana, pie i njihova konzumacija), 7 (lov, ribolov, gaanje i trk) i 4 (nadmetanje, ratovanje i ropstvo), sve s okvirno jednakim brojem primjera (oko 12). Najlakae je objasniti brojnost primjera iz sfere 7 (Eros je bog-streli ar). Neobi an primjer pronaala sam u 28: poailjatelj je  dobio krila jer se zaljubio; sli nu upotrebu Aristenet nema. Sfera 1 bogato je zastupljena dijelom zbog raznolike upotrebe metaforike vezane uz ru~u kao sredstvo zavoenja. U ostalim primjerima prednja e metafore ~ei i njezinog uta~enja u zna enju ~elje i seksualnog ina. Primjere nalazimo u 11, 32 (opis ~ei), 26 (uta~enje), 64 (poziv na pijenje i prije ~ei (starosti)) te u 19 i 32 (zaljubljeni pije iz mladia kao iz rijeke, odnosno, piju ~enu; uta~enje je neato direktnije).  Vatrene metafore su bogato zastupljene i redovito u vezi s primjerima sfere 1 na koje sam se ranije osvrnula (~e i uta~enje) jer ih autor shvaa kao uzrok i posljedicu. Vatru mo~e proizvesti ljepota (8 i 13), ljepota i zavodljivost su prolazne, ali pogubne dok traju (usporedba s plamenom u 15 i spaljivanje ~ene straau u 34), griju i pale usne (34 i 60), dah (38) i o i (12). Novost u sferi 4 je opsada izazvana pogledom, tj. ostvarena je putem zarobljavanja pogleda (11, 56 i 60). Zanimljiva je metafora kojom se poziva na ostvarenje seksualnog ina, a porijeklom je iz kazaliane sfere:  dovrai dramu , a neobi ni su opisi zaljubljenosti  biti domain nekome u 28 i  gost u o ima u 10 i 11. 2.5.8.4. Aktivnost spolova u Filostratovoj zbirci Apsolutno prednja e muakarci. Preciznije, prednja e poailjatelji (tj. autor) jer glas primatelja ne ujemo, bez obzira kojemu spolu pripadali. Jedino pismo koje dijelom pokazuje aktivnost primatelja je 19 (primatelj je muaka prostitutka, a poailjatelj klijent). 2.5.8.5. Filostratove hetere Pretjerana ukraaenost je simbol zanata: u 22 je pohvaljena asna ~ena jer aminku i nakit koristi minimalno - to su sredstva kojima se slu~e hetere, tj. w v w v y q. Mialjenje o prodavanju tijela nije jednozna no: u 35, 38 i 44 hvali se heterina dostupnost, ali u 23 poailjatelj smatra sramotnim uzimanje novaca. Prema muakim prostitutkama stav je pohvalan: 19 hvali de ka koji gol eka klijente. 2.5.9. Zaklju ak: osvrt na specifi nosti Aristenetovih pisama U prikazima erotike autor je pokazao najveu dozu varijacija, a ostvarile su se na dvije razine: kvantitativno ili koli inom detalja (od nevinijeg prema eksplicitnijem) i kvalitativno ili vrstom prikaza (na podru ju golotinje i prikaza seksa). Pokazalo se da su razdvajanja promatranoga (najprije odvajanje golotinje od prikaza seksualnog ina, a zatim i odvojeno promatranje rezultata prve i druge knjige u obje analize) dala zanimljive rezultate. Na taj na in uo ila sam manjak golotinje u pismima druge knjige (u 20 od 22 je posve nevin prikaz), a poja anu, mada manje ubjedljivu, eksplicitnost i nemoralnost. Usuujem se dovesti ta dva faktora u meusobnu vezu i ustvrditi: a) autor je mo~da ostao bez ideja za opise golotinje, pa namjerno, ~elei izbjei zamku repetitivnosti ideja i motiva, poja ao eksplicitnost i nemoralnost i okolnosti ostvarivanja odnosa u II kako bi itatelju zadr~ao pa~nju, b) II je mo~da ostala nedovraena (manje uvjerljivo objaanjenje jer preostaje  visiti u zraku njezin viaak nemoralnosti i seksualne eksplicitnosti) ili c) upitno je je li obje knjige napisao isti autor. Naravno, sve je pretpostavke nemogue bezrezervno dokazati. Iako na prvi pogled djeluje prehrabro, moja pretpostavka o nedovraenosti ima argumente koji je mogu poduprijeti: pisma druge knjige su znatno kraa od veine pisama prve knjige (osim II, 5 i 20), a primjetila sam prilikom prijevoda i analiza da su umjetni ki nedoraenija odska e II, 22) i da openito zaostaju izrazom u usporedbi s onima prve knjige. Sukladno injenici da pisma veinom piau muakarci, prednja e opisi ~enskih tijela (muakarci su opisani samo u I, 8, 11 i 5 (uz posve konvencionalne opise u I, 10 i 15)). Opisi se veinom zadr~avaju na ljepoti vidljivih dijelova tijela (lice (o i, obrazi, obrve, nos), kosa i ruke), rjee se spominje openiti sklad ili ljepota cijelog tijela (usp. I, 1, 26 ili I, 7, 12), odjevene grudi (npr. I, 1, 36-37), vrat (I, 1, 20, I, 7, 13, I, 12, 20 i I, 22, 40) i stopala (I, 16, 15 ili I, 27, 27), a jednom potkoljenica (I, 27, 26) i dio nagog dekoltea (I, 16, 17). Podru je izmeu grudi i potkoljenice nije niti spomenuto u cijeloj zbirci. Osim fizi kim izgledom i uljepaavanjem (vrijedi za oba spola) i ~ene i muakarci zavode raznim sredstvima. }ene zavode osmijehom (I, 2), pogledom i svrtanjem pogleda na sebe (I, 4, I, 16 i I, 25), dodirom dekoltea (I, 4), umjetni kim nastupom (pantomima u I, 26), pismom osobi koju ~ele (I, 24 i II, 13), verbalno (I, 2 i 27 te II, 7), dodirom ruke i prstiju (I, 16), razodijevanjem (I, 16 i 27), la~nim odbijanjem partnera i otezanjem po etka seksualnog ina (I, 12, I, 21, I, 28 i II, 1) i lukavstvom ili glumom (I, 22 i II, 18). Muakarci takoer zavode pogledima (II, 2 i 5), pjevanjem i sviranjem (I, 14; II, 5 i 19), eae otkrivaju ~elje i namjere pismima nego ato to ine ~ene (I, 17; I, 26; II, 2; II, 17 i II, 21), u verbalnom zavoenju direktniji su nego ~ene (I, 7; II, 10 i II, 20), ponekad se koriste lukavstvom (I, 10), a esto im je taktika upornost (I, 17; I, 27; II, 17 i II, 20). Poljupci su uglavnom usmjereni na podru je glave (usne, kapci i sli no) i ruku. Veliku va~nost akteri pridaju posrednim poljupcima kao zamjenama kad su im iz bilo kojeg razloga pravi nedosti~ni. Mogu biti dio zavoenja i predigre (I, 25 i I, 16) ili dokaz uzajamne ~elje (usp. susret u I, 9). Zagrljaji su relativno esti, ali ruke ne idu ni~e od grudi - nema dodira bokova, stra~njice, a pogotovo ne zone spolnih organa (oba spola). Sam in nikad nije detaljno opisan, ve je zamijenjen eufemizmima, metaforama, aluzijama ili zaobien frazom. Mogua iznimka je II, 22 (sadr~i slikovit vulgarizam). Zaobilaze se opisi zvukova i tekuina koje su popratna pojava uz seks, ali postoje dvije iznimke  II, 7 sadr~i napomenu o zvukovima i znojenju, a I, 6 o spermi. a) Aristenet i Alkifron Oba autora dozvoljavaju samo heteroseksualne odnose. Mogu biti ostvareni i na javnim mjestima, aktivnost spolova je podjednaka, a metaforika je podjednako raznorodna i bogata te prili no sli na, prikazi hetera takoer. Razlike su sljedee: Opa tendencija je suprotna; Aristenetova pisma su eae eksplicitnijeg sadr~aja (vei postotak u IV i V) jer se predigra i seks ostvaruju i (dijelom) opisuju u viae pisama, Alkifron vrlo rijetko opisuje akakljivije susrete, ali u njima nudi viae detalja: u IV, 13 ljubavnici se trljaju tijelima u podru ju genitalija i aludira se na erekciju muakarca (nema primjera kod Aristeneta), Aristenet spominje spermu (u I, 6), dahtanje i znojenje pri seksualnom inu (II, 7), Alkifron ne, Seks se u Aristenetovoj dogaa i s drugim partnerom (usp. I, 2 i II, 7). U Alkifronovom IV, 13 atmosfera je orgijasti na, ali nema napomena o zamjenama partnera, Alkifronova zbirka sadr~i opis silovanja ~ene, Aristenet eae koristi formule, Alkifron samo dvaput (njemu rjee trebaju jer rjee opisuje situacije koje uklju uju seks). b) Aristenet i Filostrat Zbirke su potpuno razli ite. Kao jedinu sli nost izdvojila bih aarolikost porijekla slikovitih izraza (i Filostratovi imaju barem po primjer svih 10 sfera njihova porijekla), ali je Aristenetova brojnost primjera ovu sli nost posve potisnula u drugi plan. Najo itije razlike meu zbirkama su sljedee: Filostratova sadr~i i opise istospolne (muake) ljubavi, Opa tendencija je suprotna; veina Filostratovih pisama pripada u ednije kategorije (I i II), a Aristenetovih u eksplicitnije, Filostratova ne prikazuje predigru, ak ni poljupce i zagrljaje (v. 2.), Filostratova ne sadr~i opise seksa ni formule kojima se on zaobilazi (v. 2.), Apsolutno prevladava muaka aktivnost (kod Aristeneta je podjednaka), Aristenetova pisma nude brojnije i maatovitije (i uspjelije, dodala bih) slikovite izraze, a velike su razlike i u porijeklu koriatenoga (npr. Filostrat mnogo viae koristi vodene i vatrene metafore). Filostratu rjee i trebaju (samo za opise zaljubljenja i buenje ~elje jer ostalo ne opisuje), pa je manji broj i o ekivan. 2.6. ISPITIVANJE MEUOVISNOSTI REZULTATA NAVEDENIH ASPEKATA VARIJACIJA U ARISTENETOVOJ ZBIRCI Nakon ato sam analizirala pisma iz etiri aspekta (pribli~avanje epistolarnoj formi i odstupanje od nje, ljubavni statusi aktera, spol korespondenata te erotika i razine eksplicitnosti), potrebno je sve rezultate promotriti i ispitati njihovu eventualnu povezanost, tj. uo iti uzro no-posljedi ne veze meu rezultatima, ukoliko ih ima. Najviae me interesira provjera veze sadr~aja pisama i njihove eksplicitnosti sa spolom i ljubavnim statusima jer je njihova eventualna povezanost logi na pretpostavka. a) Spol korespondenata i golotinja U eksplicitnije je kategorije (ozna ene brojevima IV i V) pripalo svega pet pisama: I, 3, 16 i II, 7 su u kategoriji IV, a I, 7 i 27 u V. Zanimljivo, svih pet pisama i piau i primaju muakarci. Odstupanje dijelom objaanjava injenica da muakarci eae i aalju i primaju pisma u zbirci nego ~ene; zato je zbirka mnogo bogatija opisima djelomi ne golotinje ~ena na uatrb opisa muakaraca. Sukladno siromaanosti druge knjige kad je o opisima golotinje rije , samo jedno od izdvojenih V pisama nalazi se u drugoj knjizi (II, 7). b) Spol korespondenata i opisi seksa U lascivnije kategorije (IV i V) izdvojila sam ukupno 25 pisama, 13 u kategoriju IV i 12 u kategoriju V. 18 ih aalje muakarac, a 7 ~ena, dok su primatelji 18 puta muakarci, a 7 puta ~ene. Pritom muakarci piau muakarcima 17 pisama, ~ene ~enama 6 pisama, a dva pisma imaju korespondente razli itih spolova (muakarac upuuje ~eni pismo II, 1, a ~ena muakarcu II, 16). Budui da je u zbirci svega 12 pisama koje piau ~ene, u eksplicitnije kategorije dakle, pripalo je njih viae od pola, ali primjeujem da su samo dva pisma u V (I, 18 i 19). Dakle, ~ene rjee i primaju i aalju pisma, ali su im pisma tad veinom kategorije IV, a poneka i V. Dio objaanjenja te pojave je svakako to ato od 7 poailjateljica njih etiri (poailjateljice pisama I, 18, 19, 25 i II, 16) pripadaju heterskom zanatu; najeksplicitnija ~enska pisma (I, 18 i 19) razmjenjuju meusobno upravo hetere. Manje od pola pisama koje piau muakarci (38) pripalo je u kategorije IV i V (8 u IV i 10 u V), a primjeujem i da su sva posve eksplicitna (kategorija V) ona u kojima muakarci piau muakarcima. Dakle, i kod muakaraca i kod ~ena primjeuje se vea sloboda u izra~avanju kad se  obraaju korespondentu istog spola. Muaka i ~enska pisma su otprilike podjednako razmjeatena: ~enskih je u prvoj tri, u drugoj etiri, a muakih u prvoj 10, a u drugoj 8; nema zna ajnijih odstupanja. c) Spol korespondenata i ljubavni statusi aktera Od ukupnog broja pisama u kojima je odnos s heterama (kategorija I u analizi statusa aktera, 22 primjera), muakarci piau njih 15 (naspram 7 koje piau ~ene). Prevlast muakih poailjatelja logi na je jer su, kao ato je ranije re eno, eae u ulozi poailjatelja od ~ena. Sva pisma u zbirci koja aalju hetere (8 ih je: I, 14, 18, 19, 24, 25, II, 13, 14 i 16) nu~no ostaju temom vezana za njih: nema primjera eksternih pripovjeda a ni pokuaaja da se pri a izdvoji iz sfere heterskog zanata i opiae seksualni susret asne ~ene. Sli no tome, poailjateljice za koje sam ustvrdila da nisu hetere ostaju u svojim sferama; ne petljaju se u svijet hetera i fabulama svojih pisama prenose situacije koje se ti u asnih ~ena, bile one u braku ili ne (usp. I, 10; II, 3, 5 i 15). Preljube kao tra  prepri avaju muakarci u 8 primjera (I, 2, 5, 9, 13, 20; II, 7, 11 i 22). Samo jednom je motiv ~eninog pisanja (II, 15), a u tom primjeru udana ~ena drugoj iznosi plan koji se ti e njih obje. Iako na prvi pogled djeluje da se ~ene klone tra anja i manje zabadaju nos u tue posle, razlog je druga iji: hetere uvijek piau o svojim sferama i teakoama i radostima zanata, ne tuih veza i odnosa, a njihove zamjene partnera i prekide nisam izdvojila u kategoriju prevara i preljuba. Pisma koja uklju ujuaktere u braku aalju oba spola: po tri primjera muakarci (I, 15, II, 8 i 12) i ~ene (I, 10, 19 i II, 3). Rasprostranjenost po knjigama ne pokazuje zna ajna odstupanja. d) Spol korespondenata i epistolarna forma }enska pisma veinom karakterizira velika razina oponaaanja epistolarne forme  od njih 12 se 8 nalazi u kategorijama IV (dva primjera) i V (aest primjera), ali postoji i primjer u kojem se potpuno izgubila sli nost pismu (I, 10). Muaka su pisma, pak, posve ravnomjerno rasporeena po kategorijama i ne nalazim zna ajna odstupanja. Rasprostranjenost po knjigama takoer ne pokazuje zna ajna odstupanja. e) Ljubavni statusi i golotinja Suprotno o ekivanome, od pet pisama koja su slobodnijih opisa golotinje, samo dva (I, 3 i 27) su opisi hetera; o ekivala sam mnogo viae detalja u opisima njihovih atributa. f) Ljubavni statusi i opisi seksa Od 25 pisama koja odudaraju eksplicitnim opisima samo ih 9 opisuje odnose s heterama (pet u IV i etiri u V). Iznenaena sam rezultatom. 6 ih sadr~i opise preljuba (po tri u obje kategorije), nemogue je odrediti status aktera etiri pisma (I, 6, 21; II, 4 i 5), bra ne odnose opisuje njih tri (I, 19; II, 3 i 8), a tri pisma iz posebne kategorije (I, 11, 16 i II, 10) pripadaju meu eksplicitnija. g) Ostali zaklju ci i poveznice Od 12 pisama koje sam izdvojila kao aokantnije i sadr~ajem neprikladnije, ak 10 piau muakarci; ~ene su poailjateljice samo pisama II, 3 i 15. Prevlast muakih pisama u zbirci ote~ava nam bilo kakve zaklju ke vezane uz ovaj podatak. Rezultatima osvrta na (ne)moralnost ve sam ranije dijelom objasnila manjkavosti druge knjige na polju golotinje; (malo) poveana eksplicitnost pri opisima seksa druge knjige u kombinaciji sa znatno aokantnijim sadr~ajima i okolnostima dijelom kompenziraju dojam nedovraenosti i pretpostavljam da su rezultat nastojanja autora da zadr~i pa~nju. Druga knjiga pokazala je i veliku prevlast pisama koja nalikuju na prava pisma, tj. uvjerljivo oponaaaju epistolarnu formu. Osim ato ta injenica produbljuje gore navedeni dojam razli itosti izmeu prve i druge knjige, nisam pronaala dovoljno uvjerljivo objaanjenje te pojave. Zanimljivo je bilo provjeriti ima li poveznice izmeu poja ane eksplicitnosti na polju opisa seksa i golotinje i pisama koje poailjatelji piau kao tra  o treim osobama; malo viae neukusa o ekujemo kad su pikantnosti nevezane za nas. Meutim, na oba polja nema zna ajnijh odstupanja. Dakle, potraga za poveznicama i uzro no-posljedi nim vezama u narativnim postupcima autora dala je zanimljive rezultate. Njihovo objaanjenje u pojedinim slu ajevima ote~ano je prevlaau muakih korespondenata u zbirci; u situacijama gdje mi se u inilo da imam uvjerljive argumente ponudila sam mogue objaanjenje odstupanja. Najvrjednijim doprinosima smatram uo avanje siromaatva II na polju golotinje, a zatim i pronalazak mogueg objaanjenja te pojave (kompenzacija manjkavosti gomilanjem nemoralnih okolnosti fizi kih kontakata i veom detaljnoau njihova opisa). 2.7. ARISTENETOVI IZVORI I NA INI NJIHOVA KORI`TENJA 2.7.1. Uvod; definiranje cilja istra~ivanja Odavno je uo eno da Aristenetova zbirka sadr~i velik omjer tuega. Pisma vrve posuenim frazama, citatima i aluzijama na ranija knji~evna djela gr ke, ponekad i rimske knji~evnosti. Eksploatacija ranijih autora nije, meutim, znak autorove neumjeanosti, pokuaaja  kienja tuim perjem i podvale itatelju tueg materijala kao svoga. Ova je pojava nerazdru~iva odrednica gr ke fikcionalne epistolografije u cjelini, a treba je promatrati i u sklopu Druge sofistike i aticizma, aire tendencije pozivanja na ranije doba i klasike gr ke knji~evnosti. Elijan, Aristenetov prethodnik, rado posuuje od Aristofana, Demostena te (naro ito) Menandra, kao i kasniji nastavlja  tradicije, Teofilakt. Pritom je jasno da su Aristenetove posudbe pri a za sebe; nijedna druga zbirka se ne odlikuje tolikom brojnoau citata, aluzija i parafaraza, nijedan od autora ne ula~e toliko truda oko njihove prerade i obla enja u novo ruho, a posudbe dokazuju autorovo baratanje gotovo svim ~anrovima i poznavanje airih opusa, esto u cijelosti. Usporedbe radi, Lukijan, jedan od glavnih predstavnika Druge sofistike, nudi uglavnom citate, poznate fraze i ulomke po etnih stranica. Iako su posudbe u nekim kriti kim izdanjima zbirke nazna ene, nema preciznog osvrta koji bi odgovorio na pitanja poput: Kojem autoru i kojoj knji~evnoj vrsti Aristenet duguje najviae, tj. ijih ideja, fraza i citata u zbirci nalazimo najvei broj? Na koje na ine Aristenet odabrano uklapa u svoje djelo te koji od njih prednja i? Ima li uzro no-posljedi ne veze izmeu stavki 1. i 2? Ima li odstupanja izmeu knjiga I i II u odabiru autora ija su djela eksploatirana ili na ina na koji je to u injeno? Pregledan i jasan osvrt na sve navedeno u znanstvenoj literaturi nisam pronaala. 2. 7. 2. Kriteriji analize i klasifikacije Paralele sam prema na inu njihova koriatenja podijelila u nekoliko kategorija, pratei porast ulo~enog autorova truda u njihovo uklapanje u tekst pisama i brojnost rije i ili sintagmi koje se ponavljaju. Kategorija I: Nema podudarnih rije i; preuzeta je samo ideja i parafrazirana je. Kategorija II: Podudarna je samo jedna rije  uz opairniju parafrazu ostatka sintagme iz izvora ili dvije rije i uz krau parafrazu. Kategorija IIIa: Preuzete su dvije iste rije i (s odgovarajuom potrebnom prilagodbom pade~a, broja, roda, vremena i sl.) uz dodatak opairnije parafraze, jedna prilagoena i jedna identi na rije  ili jedna identi na uz kratku parafrazu. Kategorija IIIb: Iste su (ali prilagoene) tri rije i u kombinaciji s kratkom parafrazom, kombinirane su identi na i prilagoena s kratkom parafrazom, identi na s dvije prilagoene ili opairnijom parafrazom ili pronalazimo dvije identi ne bez dodataka. Kategorija IVa: Preuzete su etiri identi ne rije i ili sljedee kombinacije: tri identi ne uz kratku parafrazu, dvije uz opairniju parafrazu ili prilagoenu istu rije , identi na s prilagoenom i opairnijom parafrazom ili dvije prilagoene s kratkom parafrazom te tri prilagoene uz parafrazu. Kategorija IVb: Obuhvaa primjere u kojima su preuzete etitri identi ne rije i uz kratku parafrazu. Kategorija V: Uz najmanje tri identi ne rije i autor je dodao i primjer prilagoene rije i ili viae njih u kombinaciji s jednom ili viae parafraza ili je posve preuzet du~i citat. U radu se oslanjam prvenstveno na prijedloge paralela koji su navedeni u Mazalovom izdanju;ukoliko nije druga ije navedeno, preuzete su od njega. Za dopune i provjere njegovih podataka koristila sam Pietzkovu disertaciju, s tim ato sam uo ila da se velikim dijelom podudaraju; Mazal je u svom izdanju o ito uzeo u obzir njegove podatke, kao i ostale relevantne znanstvene radove koji se ovom tematikom bave. Konzultirala sam i izdanje A. T. Drago. I njezini podaci velikim dijelom se podudaraju s Mazalovim, a mnogobrojne njezine ideje sam odbacila kao nedovoljno uvjerljive i dala sam prednost preciznijoj tendenciji utemeljenoj na manjem broju vrlo vjerojatnih i dokazivih paralela pred obradom velikog broja nedokazivih pretpostavki. Poseban problem predstavljale su (u zbirci este) poslovice. Zbog njihove raairene pojavnosti u knji~evnim djelima odbacila sam ih u analizi gdje god nisam u okolnom tekstu pronaala uvjerljiv dokaz porijekla. 2. 7. 3. Pregled paralela Najpregledniji prikaz na ina Aristenetovog koriatenja izvora je prislanjanje njegova teksta uz tekst izvora iz kojeg je potekao. Pritom sam se, radi vee jasnoe, slu~ila razli itim ozna avanjima pripadajuih parova rije i (ili skupina rije i). Potcrtane rije i predstavljaju primjere parafraze bez prenoaenja rije i iz izvora. Podebljane rije i su iste u izvoru i Aristenetovom tekstu, ali su u nekom drugom obliku (drugi pade~, rod, broj, vrijeme, na in, drugi prefiks i sli no). Podebljane i u kurzivu su citirane rije i, identi ne u izvoru i zbirci. Kako bi ih bilo lakae pratiti u slu aju duljih i kombiniranih na ina koriatenja, rije i sam ozna avala rednim brojevima prikazanima eksponentima; ista brojka povezuje rije i koje predstavljaju ekvivalent jedna drugoj. Ep. I, 1 1.  & P1 2   @3 . (I, 1, 3-5) & s2 w  @3 T1 (Fil. St., Im., II, 19, 3)  2. 51& 0 2 3  4 (I, 1, 7-8) s a1 7y 2 q3 &  y4 (Luk., De domo, 21, 13-14) 3. v1 r v v Q2 3, v  x x 4  5 (I, 1, 8) t1 q3, x x 0 s w2 v 4 {5 (Ah. Tat., I, 4, 3, 3-4) 4. @  , x   (I, 1, 10-11) @z s, x s  (Ah. Tat., I, 4, 3, 3) 5. x r  P, 1  , v x   (I, 1, 14-15) x r  1   v x  & (Alk., fr. 5, 4, 4-5) 6. ! r 1 2 3 Q  ' M  (I, 1, 18) 1 3 2 (Alk., fr. 5, 4, 1) 7.  Q 1 ' M 2 (I, 1, 19) T ' D, Qw 1 Aw2 (Hom., Od., VI, 231) 8.   1 2 (I, 1, 22) s2 r w w1 (Ah. Tat., II, 11,2, 2) 9.  r P ,  r E  . (I, 1, 26-27)   P ,  r E   (Alk., fr. 5, 13-14) 10.  "   ! (I, 1, 28) w s  y y (Hom., Od., VI, 161) 11.  1 a 7  & 1  2  3. (I, 1, 31-32) v q3 u 0s x Pt1 s2 (Ksen., Mem., III, 11, 1, 4) 12. ! r 1, , E  A P2 1 3 (I, 1, 42-43) w r 7 s1, 7 , E  Aw P2 3 (Alk., IV, 1) 13.  1 2 !  x x3 Q4 (I, 1, 44) 2 w  x x3 Qs4, E  q1 t w s. (Alk., IV, 11, 7, 5-6) 14. &   . (I, 1, 45) &   . (Luk., Razg. het., I, 2, 8) 15. v 1 Qx 2  P (I, 1, 46) ', C s, 1 Qx {2  w. (Plat., Eut., 12a, 6) 16. a) P'  A 1   2. (I, 1, 46-47)  P'  A 1, , y   s2. (Plat., Dr~., 487a, 7) 16. b) P'1 2 A 3   4 (I, 1, 46-47) Pv 2, ' P'1 A 3 u4 { (Luk., Quomodo hist., 33, 8) 17. I, 1 57-58: aluzija (bez prenoaenja rije i) na Homerov opis Helene u Ilijadi (V   , a 1 ' I  t ) 18. x 1 62 p 3  4, ' 1 v    5 x . (I, 1, 60-61) w  2 ! t 4 E 3 u1, w. 5 (Alk., fr. 5, 2, 1-2) 19. P 1 E  2, Pr E  (I, 1, 61-62) P 1 w s2 (Plat., Obr., 20e, 2) I, 2 1.  v &1 P2 3  (I, 2, 5) P2 s3 p $1 x x ' u (Men., Mrz., 764) 2. P  6, Pr  ! (I, 2, 20) v P s 6 e A z (Plat., Eut., 15d, 3) 3.  r V1       v x2 A3, x4 r5 6    7, a P ,  (I, 2, 22-24) s r V1 t   y    v x2 A3 s x4 '5 6 P   { s7 (Plat., Gozba, 217e, 1-3) 4. 1 P2 Q|   . (I, 2, 25) Px p A  v Ps2 t v q y Q s u1. (Ah. Tat., V, 27, 4) I, 3 1. 1 r   v2 3 (I, 3, 3)  %  p q1 U q' u  v2 Qu,    x U v x {3 q (Plat., Fedar, 230b, 2-3) 2.  r   v 1, 2 r , v 3 (I, 3, 3-4)  q1 ' v v 2 s, v y3 (Plat., Fedar, 229b, 1) 3. v 1 t2 e   0 (v   3 74   5) (I, 3, 4-5) y1 r t2 s z y 54 v s3 t 65. (Fil. St., Im., I, 6, 2, 3-4) 4.   p  @ ,  D v v v   ,    (I, 3, 6-7) D v v v s y (Hom., Od., VII, 115) 5. P1 r z E,  r x , a  P  x2  3. (I, 3, 9-10)  1, a  Ps s x2 y3 (Plat., Fedar, 230b, 4-5) 6. v  1 2& 0 P3. (I, 3, 11-13) s1  {1 , w p x @s3. (Fil. II, Her., 663, 26-27 Olearius=31, 22-24 Kayser) 7. x P x     1, g 1 r @, 12 r3 , 14 r5 D, 16 r7 0 8. (I, 3, 15-17) y1 r 1 r @, 12 r3 q, 14 '5 D, 16 '7 0q 8 (Fil. St., Im., II, 17, 8, 1-2) 8. ! r t  Qx1  2 3 U4 V  5, e6   v 7 (I, 3, 21-23) %  V t q Qx1  q2 3 q 5 U4, e6   v u7. (Plat., Fedar, 230b, 5-7) 9. 1 U2 V  3, e  e   v 4 (I, 3, 22-23) s1 r U2 y3& 7 x y  w 4. (Ah. Tat., I, 2, 3) 10. t1 r V, t p   , v ' t2 ! ,  r  (I, 3, 30-31) Py1 r v ' u2 (Luk., De domo, 8, 2) 11. %  Q1 P2 V, E3, E 4, ' Qt  5  66 7. (I, 3, 33-35) P Py2 ~1, & ' }. W s3, , 0 s 4, y7  y 66 U x 6 qy 5. (Plat., Harm., 154d, 2-5) 12.  r x   T, ' # v x 1   2 3, x Q     . (I, 3, 42-44) p 4, t v x 1 }2 s3. (Plat., Fedar, 279b, 4-5) 13. A r v   | 1 '2 , A r  x , A r , A r3 &4    U, A r 0 t     5. (I, 3, 48-50) A r p v s { | y1 p2 , A r { x y, A r w, A r3 &s4    U, A r 0 t  s ww  5. (Fil. St., Im., I, 9, 2, 8-11) 14. ! r Q  1 2 v , E t  v   @ t 3. (I, 3, 50-52) v Qs  1 v P s2, t w v { p A}3. (Fil. St., Im., I, 22, 1, 1-3) 15.  p @1 p  v   v    2  3 (I, 3, 53-55) a ' E' t @x1 x u {  p v u U y3 !{2 (Hom., Il., XXI, 257-258) 16. t  ! v1   v  !  2 (I, 3, 72-73)  v1 y v w  ! u2 (Plat., Gozba, 177e, 1-2) 17.   1 7 2 t t3 . (I, 3, 74) ! p t t3 |2 p 1 s w (Fil. II, Pisma, 21, 8-9) I, 4 1. A , f , t  t  ~ a P, a t v  (I, 4, 2-3) A q t   y (Fil. St., Im., II, 33, 3, 4) 2.   @1 2 x 3. (I, 4, 21-22) D1 y s3 0y ' w w2 (Luk., Herm., 54) 3. t Px1 2, A x x 3 4. (I, 4, 23-24)  x x {3& 4  w2 Py1 (Plat., Teet., 200e, 7-8) 4. E1 Pt2 3 4 5 r 6' E p 6. (I, 4, 30-31) E1 3 Px2 s u5 r 6' E p s6 (Plat., Pisma, 339c, 4-5) 5. 1 p2 x 3   ' A 4 5 66. (I, 4, 41-42) 1 s2 x q3 ' A 4 x5 66 (Plat., Teag., 128b, 4-5) I, 5 1.    (@ p Pr  ) (I, 5, 3-4)  V  @y p Pr s s (Plat., Obr., 21c, 3) 2. Q, v 1 2 0 x  6 . (I, 5, 10)  s `1 a 0 x r y2. (Hom., Od., VII, 37) 3.  4, v x  1, P 6' E 2. (I, 5, 18-19) ! q r P 6' E 1 Q2 (Luk., Razg. het., 15, 2) 4. 1 2 Pt 0 t 2  3  (I, 5, 34-35)  y1 w 2  6  Ps2  s3 (Har., I, 12, 10, 2) I, 6 1.  P   , e   1 r2 03. (I, 6, 4) f , e  x r1 2 03. (Plat., Gorg., 462b, 8-9) 2. Pz 1 !  (I, 6, 5) v ! w { s1 (Eshin, Pisma, 10, 6, 7-8) 3.  ,  1 ' E 2. (I, 6, 11-12) $1 r V ' E q2 (Plat., Pisma, 329c, 1-2 ) 4. t v x r1 P   2 (I, 6, 20) p r t y s'1 P   2 (Dem., Ol., 3, 6, 1) I, 7 1. 1 p  2  v3 4 5 x6 r , t r 7 (I, 7, 12-13) w5 r U sq4  v3 2 s  d v  Ps, s7 r t6 Qw1 (Fil. St., Im., 2, 9, 5, 13-15) 2. U1  2 t 3 P 4  1 5. (I, 7, 22-23) U1 v t w3 q 1 q5 t 4   q2. (Fil. II, Pisma, 36, 22-24) I, 8 1. I, 8, 6: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 9 1.  x @1 t 2 v   (I, 9, 8-9) & D1 s2 w, / q s, w (Eur., Fen., 1710-1711) I, 10 1.  t  x  t1 2 (I, 10, 1)  r u2 y s, w  v w1 (Har., V, 1, 1) 2. A p x  V , a E A p  v1 2. (I, 10, 2-3) A p x y V , a E Aw v1 q2. (Plat., Simp., 195b, 5) 3. I, 10, 6: aluzija (bez prenoaenja rije i) na Hesiodovu Teogoniju (broj Harita). 4. x r   @v1 v r a2 , v r a 3 (I, 10, 7-8) @v1 w, v r a2 y, v r a }3 (Ksen., Ef., I, 2, 6, 3) 5. Px A   1  p2 3 (I, 10, 22) w 1 s3 q2 (Plat., Simp., 203d, 6) 6. v !   t '  (I, 10, 40) & pars ultima vocis / in medio suppressa sono est, adapertaque velle (Ov., Met., V, 192-193) 7.   1 2.(I, 10, 42) p  s s1 q2 (Dem., O vijencu, 128, 6) 8. a  E    6   1 (I, 10, 43-44)   s y 1  (Muz., Her., 60) 9. v 0 x1 v  2 x   3. (I, 10, 53-54) 1  q v q2 w3 (Kal., fr. 72, 1 (Pf.)) 10. I, 10, 55: aluzija (bez prenoaenja rije i) na Od., 24, 224 i d.. 11. 1 p2  3 4  5, E6 t 7 8 9. (I, 10, 60-61) ' v2 t 3 s4 y1 s / q5, w7 E'6 s8 u9. (Kal., fr. 73, 1-2 (Pf.)) 12. b t1 .   2 3 4 x 5~ (I, 10, 64-65) x1 }, w s 2 y'3 s4 y5~ (Kal., fr. 74, 3 (Pf.)) 13.   "  x  ~ (I, 10, 76)  r  x  (Ah. Tat., I, 17, 3, 3-4) 14. I, 10, 82-96: ideja i viae motiva preuzeto iz Kalimahova fr. 75 (1-41 Pf.). 15. 1 1 2   (I, 10, 83)  1 }2  { 1 (Fil. St., Im., I, 9, 4) 16. I, 10, 84: aluzija (bez prenoaenja rije i) na Sapfinu poeziju. 17.    P 1   2, '  A   3. (I, 10, 94-95) u z w, E y1 {2 v x 3 (Luk., Obr., 11, 17-18) 18. ! 1x Q2 3 P4 5  (I, 10, 98) %1 Pw' w / 63 Qw2 P4 s5. (Kal., fr. 75, 42-43 Pf.) 19. v ! 1 Q2 t 3 v 0 x  14 5  x 6. (I, 10, 99-101) v ! q1 Qs2 t 3  p 6 v  x s 14 q5. (Fil. St., Im., II, 1, 3, 2) 20. 1 ' V E 2 3   (I, 10, 104-105) {2 r q1 y3 y v w (Ksen., Ef., I, 8, 1) 21.  x 1 2 P  3 x  , Pr x   0 !  . (I, 10, 106-108) T  s 3,y2, x w1 / w ,  w % w& P'  w q w /s (Kal., fr. 75, 44-48 Pf.) 22. I, 10, 108: poslovica  nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 11 1. ! 1, t2 r ' t3 V,  r  4 r  ,  r  0 p x V5 (I, 11, 15-18) ! y1 r !2 r ' t3 {4 r  },  r  0{ p x V 5 (Fil. St., Im., I, 10, 3, 5-7) 2. x r 1 v   P p ' x  , p  v2 3. (I, 11, 18-19) v ! {1, # , w p   q P p ' x s }, p s v2 p t  3. (Fil. St., Im., I, 10, 3, 12-14) 3. W ! P , ! v1 2 Q3. (I, 11, 20-21) v q 1 Qu3 }2    (Fil. St., Im., I, 30, 1, 1-3) 4. P1 ! x  P2  t3 (I, 11, 21)  w w1, % t3 s, f w, 2 (Luk., Razg. het., 14, 4, 13-14) 5. P D1 2 1  3 64. (I, 11, 23-24) Ps D1 64 w2 1 q3 (Alk., IV, 9, 4) 6. %1& Q' ! p 2 '   3, (I, 11, 25-26) A r {1 s  v p }2 ', 7'  { w3 (Plat., Pisma, 349a, 6-7) 7. 1 1  t  62 3, E 0  , E  4 (I, 11, 29-30) q  s1 62 u3, v s w v   w x   t u  Pu, T w 6 u4. (Ah. Tat., I, 9, 6) I, 12 1. I, 12, 14: poslovica  nemogue utvrditi to no porijeklo. 2. e x1 v p2 x3 1 . (I, 12, 16) v x1 v2 y3, v p  (Arist., Nik. etika, 1155a, 34-35 (Bekker)) 3. 0 r  "1    ,  2. (I, 12, 21-22) 0 r u "1 { y, u 2. (Fil. St., Im., I, 15, 3) 4. I, 12, 29: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 5. I, 12, 32: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 6.    x 5 (I, 12, 37-38) q s  x 5 (Hom., Od., 23, 296) I, 13 1. 1  2 3, v 4   5. (I, 13, 2-3) s1 {3 2 v {4 s5 (Ag., fr. 6 (Nauck)) 2. , x    . (I, 13, 36) | ' V x w   y  V  D (Plat., Pisma, 340a, 3-4) 3. W   v   , v (I, 13, 50) w , f w, v   (Luk., Razg. het., 15, 2, 1) 4.  x 1 t  , v x  2 (I, 13, 52-53) ! r {1 s v w2 (Ah. Tat., IV, 17, 5) 5. A  1 2  7 0x & (I, 13, 57) }2 t s v {1   U (Har., III, 7, 4, 2-3) I, 14 1.  1 2  3~ (I, 14, 5) z z s z  3 q1 s2 (Plat., Goz., 531b, 2-3) 2. I, 14, 16: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 3. I, 14, 19: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 4. ' p  ,  1 2. (I, 14, 25-26)  r p T s1 T' {2. (Ar., }ene u nar. sk., 109) I, 15 1.  r , < r > (I, 15, 9-10) y r w, y r w (Plat., Gozba, 197d, 4) 2.   ,  ' V x 0t (I, 15, 14) C x q  x 0u (Hom., Il., 17, 588) 3. I, 15, 33-51: viae motiva vjerojatno preuzeto iz Kalimahova fr. 80; pretjerana oateenost teksta izvora onemoguila detaljniju analizu. 4. P E, P , P |1 A , P2 (I, 15, 38) r ' P #}1 P2 q]## (Kal., fr. 80, 5 (Pf.)) 5. e1 2 3. (I, 15, 43) 0  s, e1 2 {3. (Plat., Alk. (II), 138a, 5-6) 6. 6   1 p p2 v x   03  (I, 15, 43-44) 03 ' a w#|[] #p {1 q2 (Kal., fr. 80, 10 (Pf.)) 7. I, 15, 51-54: vjerojatno posve preuzeto iz Kalimahova fr. 81; zna ajna oateenost teksta izvora ote~ava analizu, ali uo avam verbatim citat u odlomku: A r 1& E  x  (& ) 2 (I, 15, 51-54) {]#1 & . ]s#2 (Kal., fr. 81, 3-4 (Pf.)) 8. 1 p P v1 p @p Q (I, 15, 57-58) 1 p Pw v1 { p ' @w (Dem., Ol., II, 20 (Blass)) I, 16 1. z , A  (1 2), Pt  (I, 16, 19-29) & {1 q2, / p w (Hom., Od., IV, 827-828) 2. x1 2 z     3 4 (I, 16, 24-25) p   1 q2 z {    s3  4 (Alk., IV, 13, 13) 3. 1  x t x P2, v 3 U4 5 , e 6 7 p 8 (I, 16, 28-30) q1 x Ps2   w3 U4 5, e y6 s7 p w8 (Luk., Razg. het., 3, 2, 6-8) 4.  r 1 P Q2 x P3 (I, 16, 30-31) p w1  q v   s r ' Pw, s2 r ' Pw3. (Fil. II, Pisma, 34, 3-5) 5. x 1 2 ' E 3, 4  5   6 (I, 16, 35-37) w2 r ' E x3 x u1, {4 w 5  6. (Ksen., Ef., I, 9, 9, 2-4) I, 17 1. I, 17, 10-11: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 2. A r 1 P, 4  , '    2. (I, 17, 14-15) s1 s 1 4 w1 (Teokr., Id. VII, 20) 3. t 1   V, r p @  0 p p , '  . (I, 17, 16) t }'1, f s / P p s   p @. (Ar., Liz., 7-8) 4. 0 p p1 2, '  . (I, 17, 17) t  w2, t q1, t  x q (Fil. II, Pisma, 25, 15) 5. ' Pr P    . D1 . (I, 17, 18) D1 Pw, w. (Luk, Razg. het., 14, 4) 6. Pr      . (I, 17, 19) v ' y x q Pr . (Ar., Plut, 17) 7. I, 17, 21-22: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 8. I, 17, 31: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 18 1.  1 2  3 (I, 18, 5-6) q 1 q2  3 (Plat., Goz., 216d, 2) 2. v  t , t P. (I, 18, 6-7) y r w, y ' w (Plat., Goz., 197d (Stephanus)) 3. e V 1   V   v 0 (I, 18, 7-8) e 1 q { V   v 0{ (Plat., Parm., 128c, 1-2) 4.     1 2, P 1x3   (I, 18, 10-11) y p   z y s&  "& p q1 u2 s3. (Plat., Eut., 11e) 5.  1  x  p t Pv '  2   3 A4 r D  v P  e,  r   ,  v5 6  P , t E t7 8  v  9. (I, 18, 11-16) {1 " w !p z u x 4 y y t Pv ' 2 2 w3 A4 r D s v P  e, s r   {,  v5 y6 v { P s, t E t7 8 q v s w9. (Plat., Fedar, 240d, 4-9) 6. % p t v A x   x % ! p, 6,  0 v 4 !p  ' A  . (I, 18, 17-19) % p t v A x y s x % ! p 6 y 0y ' 4 !p  ' Ay w s (Plat., Fedar, 240c, 1-4) 7. I, 18, 20-30: gotovo identi an na in upotrebe kao prethodni primjer; verbatim uz poneke varijacije glagolskog lica, broja imenice ili reda rije i. Izvor: Plat., Rep., 474d-474e. I, 19 1. P1 @2 4 r v  63 !  (I, 19, 1-2) 4 Ps1 D2  63 1 q (Alk., III, 8, 2, 3) 2. 1 t2 3 (I, 19, 10) x q q, P u  U q1 x2 !3 (Plat., Goz., 194b, 6-7) 3. P p p  (I, 19, 12) {  p u (Plat., Alk. (I), 106e) 4. ! r V  1 Q v P2 3 , v x 1x  (I, 19, 35-36) !{ r Px s v   e 1 !q 63 v P{2 x y (Plat., Goz., 217a) 5. '    0 (I, 19, 68) W q  s  y 0. (Alk., IV, 17, 4) 6. 0 t  1   z 2  3. (I, 19, 72-73) &  { z y1/ 3 {2 (Hom., Od., 14, 484-485) I, 20 1. I, 20, 6-11: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 21 1.  1 , ,   2, !3   (I, 21, 4-5) y !s3  2 1. (Fil. II, Pisma, 59) 2.  01 p U2  3, f , P' v 4. (I, 21, 9-10) ' 01 U2, f y, v w3, P' v y4 (Plat., Te., 162b, 8) 3. 4  1 v  2  " v 3 (I, 21, 11-12)  { 1 u2 y3. (Ah. Tat., I, 9, 3) 4. 1 p  1   v2 Pv   3. (I, 21, 17) 1 p w 1 {  v2 q  w3 (Plat., Pisma, 328b, 3-5) I, 22 1. 6 p1 x 2 v x  P3 (I, 22, 2-3) 6 q1  x 2 v x y P3. (Plat., Fedon, 59b, 1) 2. 41 r &2   3 x  4. (I, 22, 4-5) x w 4& 41  3 w2 q (Plut., Kat. Ml., 37) 3.  , r , 0 v  ,  12 3. (I, 22, 13-14) w1 p v y w3 2 (Soz., V, 4, 2) 4. 4 p ! 1, p  2, 3. (I, 22, 22-23) 4 p ! {1  2 q3. (Alk., IV, 10, 3) I, 23 Nema uvjerljivih paralela. I, 24 1. v    1 2 (I, 24, 2-3)  s  x w1 }2  (Plat., Harm., 155c, 1-2) 2. 1 2  . p  E (I, 24, 12) f  q& /q1 q2. (Men., Mrz., 192) 3.  1 ! p f v2 3  , e v 4  U5 46   t  7. (I, 24, 13-15) }1 p f v2 s3 {& Pw !  v  U5 s4 { 46 T {7. (Plat., Lis., 204c-204d) 4. 1   x %2 v     (I, 24, 21) u ' Aq y %2  s {1. (Kal., Ep., 2, 3) 5. C P 1, P ' !2 3 (I, 24, 24-25) x 63 {1 P v ' !s2. (Fil. St., Im., I, 27, 3) 6. r p Pr  1, '2 C3 4  r . (I, 24, 31-32) r p Pr q1 ! y, '2 C3 s4 x w (Alk., IV, 17, 6) 7.  $, v v x  , C  1, 2. (I, 24, 38-39) v x y  C s 1 w2. (Hipokr., Pisma, 14, 31-32) I, 25 1. 1  P2 E3 4 (I, 25, 6) 4 r  Ps2 E3 1 (Ps.-Luk., Am., 41, 12) 2. t1 2 v 4 3 Pt4 5 6. (I, 25, 12) 2 r p u1,  r v 4 3 5 Pt4 6 (Ksen., Usp., II, 1, 22, 10-11) 3.  1    v 2 (I, 25, 12-14) f q,  s !2  q 1 (Plat., Goz., 222e, 8-9) 4.   Q   p  (I, 25, 18-19) v  w s u q x  (Fil. II, Pisma, 33, 9-10) 5. 1 x |2 P3 4 0 x 5 6, # r  z   Qx  7, C , 8. (I, 25, 21-23)  u1 }2 & {  Py3 y4  x y5 P6& ! r u z   Qx  s7 {8. (Luk., Razg. het., 12, 1, 31-36) 6. I, 25, 26-27: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 7. I, 25, 34-35: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 26 1. v  v  v  $  (I, 26, 9-11) v  t  ! w (Ah. Tat., V, 5, 5) 2. A r & | 1 2 v t 3  (I, 26, 13-15) 1 r | 1 w2, 1 r t 3 (Fil. St., Im., II, 6, 2) 3. I, 26, 18: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 27 1.  4 v   , x   z     (I, 27, 8-9)  p 4  <x> y (Har., VI, 4, 3, 1-2) 2.  , 1 v  e  E2 (I, 27, 14) y1 p t v  e q E2. (Plat., Goz., 217a, 5-6) 3. 0  1 Qr2 3  (I, 27, 17-18) v q q1 v2 q3 (Plat., Goz., 218e, 4-5) 4. I, 27, 17-18: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 5. x 1 Q2, 5     0 (I, 27, 26) } 2 v z p p1 (Luk., Razg. het., 3, 2, 15-16) 6.  r   1 2 p 3, E4   x  . (I, 27, 27-29) v s2  } {1  p q3, 54 y 4 (Ksen., Ef., I, 3, 2, 5-6) 7. , ~ , f , . (I, 27, 37-38) u, f q, s (Luk., Razg. het., 13, 4, 12) 8. 1 2 3. (I, 27, 38) w 1 w2 s3. (Esh., Perz., 804) 9. I, 27, 42-43: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. I, 28 1. 1, t z , Qx2  3. (I, 28, 2-3) {1, f q, x2  w3 v s. (Luk., Razg. het., 9, 3, 10-11) 2. Pr W  1,   2  3 (I, 28, 5-6) 1 p t2 q3 0v1 x z { (Plat., Harm., 154b, 8-9) 3. I, 28, 6: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 4. I, 28, 14: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 5. I, 28, 17: aluzija (bez prenoaenja rije i) na Od. (Penelopin tkala ki stan). 6.  1, p x1 2 . (I, 28, 21) 1  v { q /  q2. (Esh., Hoef., 881) II, 1 1.   1 2 3 (II, 1, 5) s1 r w 2 v3 s } (Muz., Hero, 167) 2. II, 1, 6: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 3.  , t  , f , x x 0 (II, 1, 7-8)  y, p w' | r T. (Ar., Plut, 359) 4. 1t1 2 3, t    (II, 1, 11) 1t1 p ! w3 2 (Luk., Razg. mor., 14, 4) 5. z r @1 2 v A3 4. (II, 1, 14-15) " w1, w2 " r w3, s4. (Anth. Pal. V, 96) 6.  1 62 x x Q3 z 4 (II, 1, 19) ! ' 62 y1   Pz  w3 p q4 (Fil. St., Im., I, 12, 4) 7. @  A 1 v  v    v  z  4 . x v      v x x   Q    z 2. (II, 1, 24-28) @{  1, f , v  v . w , v w z  4 w. x v s    y, v x x  { Qs  w  z q2. (Alk., IV, 16, 5-6) 8. E t p t   1 2 x 3 (II, 1, 34-35) v E t p t w u q1 w2 x 3. (Luk., Razg. het., 3, 3, 20-21) 9.    @ t e . ' @   (II, 1, 40-41) v V  x   E v  , x P x  (Fil. II, Pisma, 13, 12-14) 10. Ideja za II, 1, 44-50 preuzeta od Filostrata (Pisma, 17). 11.  p v  1 P  2 A  W '  P  v P3 , 4 v5 6 v 7. (II, 1, 50-52)  p v y }1 v  v  A P w2 , W '  Pu  v P}3 y , 4 r v5 56 v s7. (Plat., Goz., 196b) 12. II, 1, 53: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 13. Ideja za II, 1, 56-57 preuzeta od Filostrata (Pisma, 17 i 55). 14. p     v  1 2 Pt3   x 4   . (II, 1, 62-63) p  s  } v  q1 2, Pt3 (Plat., Fedar, 257a) II, 2 1.  D1  2, ,  3 4~ (II, 2, 16-17) D1 q 2 w s3, w 4~ (Plat., Fedar, 236d) II, 3 1. f  t r   (II, 3, 16-17) !  { x x v x  r x  x  6 q. (Hel., X, 29, 4, 6-7) 2. II, 3, 22: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 3. 1 02. (II, 3, 24)  w  x w1 0q2 (Hom., Il., 13, 775) II, 4 1. # r Q , a x 1 2 (II, 4, 2) y'  2 c q1 . (Sof., El., 66) 2. v e 1 z 2 3  (II, 4, 11-12) 2 {  v 0}, v v3 e s1 (Plat., Goz., 219b, 3-4) 3. a1 2 ! . (II, 4, 16) 71 y2 v P q Ps (Plat., Eut., 2b) 4. 1 r v1 x x  @ 52 Q3, C  r %,  r P 3. (II, 4, 18-20) ! p1 r Qs3 r x x  @q 52 (& ) y r x&  r %,  r P 3. (Fil. St., Im., II, 5, 5, 1-9) 5. p v 1 2 (II, 4, 23) " v {1 2~ (Ar., Plut, 57) II, 5 1. 1  v 2 ! 3 (II, 5, 2-3) p q2 / {1 - /{, !w w3 (Eur., Her., 673-675) 2. 1 r 2 3 x  v 4  5. (II, 5, 3-4) P { 1 6 y, p v w3 2 v s4  Pq5. (Fil. St., Im., I, 21, 2) 3.  &1 2, C 3   4 4 (II, 5, 6-7) 1 s2 ' q3  4 (Ah. Tat., VI, 1, 3) 4. a !z1 x 2 (II, 5, 11) !s !{1, q  t D x v x y2 (Plat., Zak., 705a) 5. p1 2   3, v  (II, 5, 13) w3 s v 6     v q2 x1 (Ah. Tat., V, 27, 1) 6. r r V 0 p  ! t , r r 0 f  (II, 5, 14-15) p    r 0 p y ! t w (Fil. St., Im., I, 18, 3) 7.  r x x 01, 2, Q' !3 4. (II, 5, 15-16) 0{1, {2, 4 [!y3] (Ksen., Ef., I, 9, 1) 8. f 1 2      3~ (II, 5, 16-17) s r w3 1 v2 s } (Muz., Hero, 167) 9. 1 42 3 !4 5 p v   U6 7 p  " 8 9 (II, 5, 20-24) w4 e1 w3  y  q5 42 U6 7 x t s r s8 s    s9 (Ap. R., III, 756-758) 10.   ,  1,  2 (II, 5, 28-29) s |1 s2 (Ksen., Ef., I, 4, 7) 11.  0, 1 ,  v x x2 (II, 5, 42-43) & s 0}, / s1 2 (Ap. R., III, 785-786) 12.  1 a  Pr 2. (II, 5, 45) ! { {',  y1 Pr s2. (Eur., fr. 920) 13. ' P, 1  2 3. (II, 5, 56) s, w3 r 2 t3 u1. (Ar., Obl., 143) II, 6 1. II, 6, 1-4: ideja od Filostrata (Pisma, 38). 2.  v   t @, 1 (II, 6, 2) 1 v  x %. (Ar., Obl., 225) 3.  , v a P 1x  (II, 6, 4) Pv u  y w (Men., Mrz., 155) 4. D1   2 v  , v   Q E  3. (II, 6, 9-10) D1 P w  V2 v s w Q E  w3 (Luk., Razg. het., 14) 5. II, 6, 18: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. II, 7 1. x  x  , r  (II, 7, 14) s   r w x Py, ' s 0 (Plat., Goz., 218c, 1) 2.    t v p t t P  ~ (II, 7, 17-18)   u, v p t t Pw s ~ (Ksen., Ef., I, 9, 4) 3.  ~  $~ , 6  (II, 7, 18-19) w ~ u ~ u, 6 } (Luk., Razg. het., 6, 4) 4.  @1   p 2 (II, 7, 21-22) D1 w s x2 }. (Non., Dyon, I, 351) 5. t 1& 2 (II, 7, 35-37) t q1 x 2 x y (Ah. Tat., V, 26, 8) 6. t , f , x   v x   (II, 7, 35-37) x y  v x y , f  (Plat., Fedar, 265c, 2) 7.  v z1 p 2 3,   v z x Px (II, 7, 38) 2 v z1  d 3 (Ah. Tat., V, 25, 6) 8. II, 7, 38-39: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 9. II, 7, 40-41: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 10. II, 7, 45-46: ideja preuzeta od Heliodora (Et., 7, 20). II, 8 Nema uvjerljivih paralela. II, 9 1. II, 9, 14-19: ideja od Alkifrona (IV, 8, 3-4). II, 10 1. ! r p t  x , ! r t v t t v x  (II, 10, 13-14) 4   1 q x 6 4 w u (Fil. St., Im., I, 23, 5) 2. !z  v x1 Q2 (II, 10, 18) x1 Q2 x y (Ah. Tat., I, 1, 7) II, 11 1. II, 11, 9-12: prema Alkejevom fr. 326= 22(Lobel-Page). II, 12 1.  p  p p  . (II, 12, 7-8) A  q w  (Ah. Tat., III, 14, 3) 2.  v 1    2 (II, 12, 10) !  A   { v 1 q2 (El., De nat. an., II, 190) 3. v |    (II, 12, 11-12) w  v |  y s. (Plat., Goz., 213d, 3-4) 4. |1 r 2 P3 4, E   ,  t  Q 5 f ,  6 (II, 12, 18-20) |1 '  P3 0q2 z4 v y 5 f {, w 6. (Ar., Obl., 789) 5. v  1, t   2 3 (II, 12, 24) u3 1 /  y2 D3~ (Ar., }abe, 187-188) 6. I, 12, 28-29: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. II, 13 1. II, 13, 6: ideja od Teokrita (Id., II, 45-60). 2. 1, v 1 2  3. (II, 13, 19-20)  E {2 s1  q3 (Sin., Pisma, 123, 12-13) II, 14 1. a) E, f , p x 1  x   v 2 (II, 14, 7-8) P p x w1 x y  v y2 (Sin., Pisma, 103, 1) 1. b) E, f , p x1 2  x   v 3 (II, 14, 7-8) P p x1 w2 x y  v y3 (Plat., Alk., 109d) II, 15 Nema uvjerljivih paralela. II, 16 1.  t ! 0 a Pr 01 2 3 (II, 16, 3-4) t !s 0w a Pr 0|1 y2 s3. (Alk., IV, 7) 2. 1, , x , v , E2 t3      04, ' 05 . (II, 16, 4-7) {1, f w, x s~ v , E2& u'3 s y,  , 04 (& ) { 0q5 (Luk., Razg. het., 12, 1) 3. II, 16, 13: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 4. 1 r  2. (II, 16, 22) @ |  w w2 v w }1. (Alk, I, 3, 5-6) II, 17 1. ' 0   , P  (II, 17, 7) x   P}' q y, q~ (Men., Mrz., 341) 2.  1 2 3. (II, 17, 8-9) y2 1 s3 (Men., Mrz., 345) 3. II, 17, 17-18: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 4. II, 17, 19: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. II, 18 1. 1 2 z  (II, 18, 3) " y Q <> 2 q1 (Men., Mrz., 310) 2. v p v1 2 3,  !4. (II, 18, 4) p t ss2  { v p  0s.  v p v1 {3, } !q4. (Plat., Sof., 231a, 4-6) 3.  p   t t p  @1  2 (II, 18, 6-7) q p  q t t p  @q1 q2 (Plat., Fedar, 251b, 1-2) 4. II, 18, 26: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 5.   1  2 (II, 18, 30) }1  q2 (Alk., I, 21, 3, 3) 6. II, 18, 31: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 7.  Px  1  2 (II, 18, 31-32) '  w1 w2 0v p t   w. (Plat., Obr., 23c, 1) 8. '  1 p 42 (II, 18, 34) w p v 42 w1 ' Pt 0w (Hel., II, 33, 6, 5-6) II, 19 1. II, 19, 5: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 2. II, 19, 7: neodreeno spominjanje Muza  nemogue utvrditi to no porijeklo. 3.  1      Q2   (II, 19, 9-10) s1     Qu2 (Fil. St., Im., II, 9, 2, 11-12) 4. 1x1 r v x    2. (II, 19, 10-11) 1x1 p v x y { }2. (Plat., Lis., 204e, 6) 5.  t t   (II, 19, 18) v t t y w (Fil. St., Im., I, 15, 2, 16) 6.  1 v p   x  v v p  1, v !  U    2 (II, 19, 22-24) v p w  w  y1, v E y, p  s   0 t s t [p  u] s2. (Ksen., Ef., I, 9, 6) II, 20 1. II, 20, 6-7: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 2. II, 20, 7-8: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 3. f  v . (II, 20, 13)   v w (Luk., De merc. cond., 24, 7) 4. v  1 1 2 3  (II, 20, 24-25) Ps  ,  {3  u2 y1. (Ah. Tat., I, 9, 3) 5. '   1 2 x E3. (II, 20, 25-26) '   w1 z E3 2 (Luk., Razg. het., 7, 3, 4-5) 6.   1, U2 p   1  (II, 20, 27-28) {  1, c2   w. (Plat., Fedar, 241d, 1) 7. v   A . (II, 20, 28) y t t v t w (Plat., Pisma, III, 318e, 5) 8. II, 20, 35: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. II, 21 1. II, 21, 8-9: poslovica; nemogue utvrditi to no porijeklo. 2. P 1   2, @z  (II, 21, 10-11) x r   2 1 Pr  { (Fil. St., Im., II, 9, 6, 1-2) 3. T1 2  t t3 , 4  5 6 P7 (II, 21, 11-12) Pr1 q2 p p3 a4 }6 P7  y5. (Fil. St., Im., I, 6, 2, 12) 4.   1    v 2  v Qx2 3 , v 4  5 v  6 (II, 21, 28-30)  r  Pr 1 & " 2 w v Q'2 w3  v 4 w5 v { {6 (Ksen., Ef., II, 4, 1) II, 22 1. x   (II, 22, 1) q s. (Ar., }abe, 48) 2. x x1 2 3 (II, 22, 1) z1 3 2 e v x . (Ar., }ene u nar. sk., 225) 2.7.4. Pregled zastupljenosti paralela po autorima Analiza Aristenetovih izvora dala je ovakve rezultate zastupljenosti po autorima (navodim ih od zastupljenijih nani~e; u slu aju istog broja paralela autore navodim abecednim redoslijedom): 1. Platon Ukupan broj paralela: 60 Svrstanost po kategorijama  I: 3, II: 2, IIIa: 3, IIIb: 5, IVa: 23, IVb: 8 i V: 16 primjera. 2. Filostrat St. (Sofist, autor Imagines) Ukupan broj paralela: 24. Svrstanost po kategorijama  I: 1, II: 1, IIIa: 4, IIIb: 3, IVa: 8, IVb: 1 i V: 6 primjera. 3. Lukijan Ukupan broj paralela: 22. Svrstanost po kategorijama  II: 3; IIIa: 3; IIIb: 2; IVa: 8 i V: 6 primjera. 4. Ahilej Tatije Ukupan broj paralela: 17. Svrstanost po kategorijama  I: 3, II: 2, IIIa: 4, IIIb: 4, IVa: 4 primjera. 5. Alkifron Ukupan broj paralela: 17. Svrstanost po kategorijama  I: 1, II: 2, IIIa: 2, IIIb: 2, IVa: 1, IVb: 6 i V: 3 primjera. 6. Homer Ukupan broj paralela: 13. Svrstanost po kategorijama  I: 3, II: 3, IIIa: 2, IIIb: 2, IVa: 2 i IVb: 1 primjer. 7. Aristofan Ukupan broj paralela: 11. Svrstanost po kategorijama  II: 3, IIIb: 5, IVa: 2 i V: 1 primjer. 8. Kalimah Ukupan broj paralela: 11. Svrstanost po kategorijama  I: 2, IIIa: 1, IIIb: 5, IVb: 2 i V: 1 primjer. 9. Filostrat II (Flavije Sofist, epistolograf) Ukupan broj paralela: 10. Svrstanost po kategorijama  I: 4, II: 1, IIIa: 1, IIIb: 2, IVa: 1 i V: 1 primjer. 10. Ksenofont (er.) Ukupan broj paralela: 9. Svrstanost po kategorijama  I: 1, II: 1, IVb: 3 i V: 4 primjera. 11. Menandar Ukupan broj paralela: 6. Svrstanost po kategorijama  II: 1, IIIa: 1, IIIb: 3 i IVa: 1 primjer. 12. Hariton Ukupan broj paralela: 4. Svrstanost po kategorijama  I: 1, II: 1, IIIa: 1 i IVa: 1 primjer. 12. Demosten Ukupan broj paralela: 3. Svrstanost po kategorijama  IVa: 2 i IVb: 1 primjer. 13. Euripid Ukupan broj paralela: 3. Svrstanost po kategorijama  II: 1, IIIa: 1 i IVa: 1 primjer. 14. Heliodor Ukupan broj paralela: 3. Svrstanost po kategorijama  I: 2 i II: 1 primjer. 15. Muzej Ukupan broj paralela: 3. Svrstanost po kategorijama  IIIa: 1, IIIb: 1 i IVa: 1 primjer. Po dva primjera: Apolonije Roanin (IVa: II, 5, 42-43 i V: II, 5, 20-24), Eshil (IIIa: I, 28, 21 i IIIb: I, 27, 38), Ksenofont (hist.) (II: I, 1, 31-32 i V: I, 25, 12), Sinesije (IIIb: II, 13, 19-20 i IVa: II, 14, 7-8) iTeokrit (I: II, 13, 6 i IIIb: I, 17, 14-15). Po jedan primjer: Agaton (IVa: I, 13, 2-3), Alkej (I: II, 11, 9-12), Anth. Pal. (II, 1, 14-15), Aristotel (IIIa: I, 12, 16), Elijan (IVa: II, 12, 10), Eshin (IIIa: I, 6, 5), Hesiod (I: I, 10, 6), Hipokrat (V: I, 24, 38-39), Non (II: II, 7, 21-22), Ovidije (I: I, 10, 40), Plutarh (IVb: I, 22, 4-5), Pseudo-Lukijan (IVa: I, 25, 6), Sapfa (I: I, 10, 84), Sofoklo (IIIb: II, 4, 2) i Sozomen (IVa: I, 22, 13-14). 2.7.4.1. Interpretacija rezultata Ako uzmemo u obzir da ne pripadaju istoj knji~evnoj vrsti niti tematski srodnima, posve iznenauje rezultat analize  Aristenet je u odabiru autora ija e djela koristiti kao predlo~ak apsolutnu prednost dao Platonu. Pritom velika veina pripada meu primjere slo~enijeg na ina upotrebe: u estalo koristi verbatim prepisane Platonove duga ke re enice, ponekad kopirajui uz vrlo male izmjene itave paragrafe. Naro ito mu mnogo duguje za I, 2 i 18; u ta je dva primjera Platonova graa gotovo posve potisnula autorov glas u drugi plan. U prvoj knjizi je ukupno 44 (73 %), a u drugoj 16 paralela (oko 27 %), a svrstanost po kategorijama ne pokazuje zna ajna odstupanja  najzastupljenije su u obje knjige kategorije (redom) IVa, V i IVb. Od Filostratove 24 paralele 15 (62 %) ih je u prvoj, a 9 (38 %) u drugoj knjizi, a tendencija na ina koriatenja je pribli~no ista; prednja e, kao i u prethodnom slu aju, kompleksniji i opairniji na ini ekspolatacije (tj. kategorije V i IV). Lukijanove paralele rasporeene su u omjeru 15: 7, s tim ato primjeujem da se u drugoj knjizi koriste poneato druga ije  u prvoj prednja i kategorija IVa (40 %), a slijede je II i IIIa (po 20 %), a u drugoj prevlast ima kategorija V (57 %), slijede IVa i IIIb, a kategorije II i IIIa nemaju primjere. Osim toga, iako je zastupljen u Aristenetovom tekstu manjim ukupnim brojem paralela od Platona i Filostrata, Lukijan je paralelama uvjerljivo najrasprostranjeniji autor  njegov se utjecaj osjeti u ak 17 pisama (12 u prvoj i 5 u drugoj knjizi). Prozne autore (Platon, Filostrat (Im.), Lukijan, Ahilej Tatije i Alkifron) Aristenet koristi naj eae i pritom redovito opairnijim i razraenijim na inima te uz vei omjer doslovnih citiranja, esto itavih paragrafa. Prevlast kategorija IV i V je pritom posve o ekivana; djela u prozi je autor mnogo lakae mogao prilagoditi svojim potrebama i stilu i uklopiti ih u viae-manje nepromijenjenom obliku i opairnijim citiranjem ili uz manje varijacije. Sukladno tome, djela u stihu (v. Homer, Aristofan, Kalimah) eae su koriatena sa~etim citatima, prenoaenjem vrlo kratkih fraza ili samo parafraziranjem ideje. Uz iznimku Platona, poredak je lako objaanjiv. Filostrat, Lukijan i Ahilej Tatije imaju mnogo tematskih sli nosti s Aristenetovom graom i ne iznenauje da je autor esto posezao za njihovim materijalom. Neo ekivana je relativno niska pozicioniranost Aristenetovih kolega na popisu. Alkifron je jedini relativno visoko (dijeli etvrto mjesto), Filostrat II je zastupljen sa svega 10 paralela, a Elijan sa samo jednom. Postoje odreene nepodudarnosti u izboru eksploatiranih autora: Homer je u I koriaten ak 12 puta, u II samo jednom, Alkifron i Filostrat II su u II znatno rjee odabrani, a Aristofan eae (3 paralele u I, a ak 8 u II). Heliodor (tri primjera), Apolonije Roanin i Ksenofont (po dva primjera) su koriateni samo u II, a najneobi nijim primjerom smatram slu aj eksploatacije Kalimahova djela  svih se 11 primjera nalazi u I! Koliko god ta injenica bila zanimljiva sama za sebe, neoprezno bi bilo pridavati joj pretjeranu va~nost; mogue je da je autor do druge knjige iscrpio i ve iskoristio sve ideje Kalimahova djela koje su mu (motivski i tematski) odgovarale. Osim toga, znatna oateenost Kalimahova teksta predstavlja problem svoje vrste i mogue je da je Kalimahov odjek neprepoznat u II zbog manjka materijala za usporedbu. 2.7.5. Svrstanost paralela po kategorijama Kategorija I Ukupno: 24 primjera (po 12 u obje knjige). Kategorija II Ukupno: 24 primjera (14 u prvoj i 10 u drugoj knjizi). Kategorija IIIa Ukupno: 28 primjera (19 u prvoj i 9 u drugoj knjizi). Kategorija IIIb Ukupno: 39 primjera (23 u prvoj i 16 u drugoj knjizi). Kategorija IVa Ukupno: 58 primjera (40 u prvoj i 18 u drugoj knjizi). Kategorija IVb Ukupno: 22 primjera (21 u prvoj i jedan u drugoj knjizi). Kategorija V Ukupno: 38 primjera (25 u prvoj i 13 u drugoj knjizi). 2.7.5.1. Interpretacija rezultata Iz distribucije je vidljivo da Aristenet koristi svoje izvore na vrlo raznovrstan na in, ali uo avam sklonost prema razraenijim na inima koriatenja fraza i ideja kombinacijama razli itih tehnika (doslovni citat jedne ili viae rije i uz dodatak ponavljanja neke rije i i/ili parafraze iz istoga ulomka) i brojnost vrlo duga kih verbatim citata, ponekad i itavih ulomaka (prvenstveno Platonovih i Lukijanovih) s malo ili nimalo otklona. Iako na prvi pogled djeluje zna ajnom razlika koja se pojavljuje pri prebrojavanju paralela u I i II knjizi (usp. naro ito omjer zastupljenosti u kategorijama IVa i V), potrebno je voditi ra una da II knjiga sadr~i manje pisama (28 naspram 22). Iz tog razloga sve otklone ovog tipa smatram nedostatno uvjerljivim argumentima za dvojno autorstvo zbirke; u kombinaciji s ranije uo enim razlikama izmeu I i II (v. zaklju ke prethodnih poglavlja disertacije) svakako dobivaju na te~ini, ali ne mogu biti od presudne va~nosti za obranu te teorije. 2. 7. 6. Zaklju ak Analiza je pokazala da Aristenet najviae duguje proznim autorima (Platon, Filostrat St., Lukijan, Ahilej Tatije, Alkifron). Na njihove ulomke naj eae aludira i daje pritom prednost kompleksnijim na inima uklapanja (npr. uz nekoliko doslovce citiranih rije i dodaje i svom kontekstu prilagoene iste rije i ili parafraze iz istoga izvora) ili prenoaenju cijelih re enica (ponekad i podu~ih ulomaka) citiranjem od rije i do rije i. Sukladno poteakoama koje uklapanje poezije u prozni tekst donosi, sintagme iz komedija, tragedija i epike eae su prenesene u vrlo kratkom obliku (sastoje se od jedne ili dvije citirane rije i) ili ih se parafrazira. Paralele nisu ograni ene na po etne ulomke ili najpoznatije paragrafe. Autor pokazuje poznavanje airokog dijapazona cijelih knji~evnih djela, a u slu aju najopse~nijih citata i parafaraza nu~no je pretpostaviti da je koristio i njihov pisani predlo~ak (u vlastitom vlasniatvu ili druga ijim na inom pribavljen). Ne znamo tko je bila ciljana itala ka publika Aristenetove zbirke i fikcionalne ljubavne epistolografije u cjelini; o ekujemo da je erotika kao tema pisama mogla biti privla na airokim slojevima (poput srodnog ~anra, ljubavnog romana, za koji se pretpostavlja da je bio popularan meu ~enskom populacijom, a mo~da dijelom i njihovom slabijem obrazovanju stilski i tematski prilagoen), ali u tom slu aju ostaje nejasna prava svrha eksploatacije ranijih autora, naro ito u zna ajnom opsegu, kao u slu aju ove zbirke. Naime, emu trud oko tolikih i toliko raznovrsno i s trudom iskoriatenih paralela ako ih veina nedostatno obrazovanih itatelja nee prepoznati ili ih nee smatrati va~nima? Smatram da se Aristenet (i njegove kolege) mo~da obraaju airokoj itateljskoj populaciji, ali ciljaju prvenstveno na obrazovanije slojeve, pozivajui ih na prepoznavanje ili prisjeanje na ranije pro itane ulomke raznovrsnih autora i ~anrova. Svrha sveprisutne eksploatacije u ovoj zbirci je pozivanje itatelja (i autorovog i naaeg doba) na igru skriva a s knji~evnom baatinom, poticaj na povratak klasicima knji~evnosti ili njihovo upoznavanje te istovremeno Aristenetov homage prethodnicima. Odstupanja i nepodudanosti izmeu knjiga I i II u izboru autora i na ina na koji su njihovi ulomci iskoriateni u zbirci postoje, ali treba ih uzimati sa zadrakom  problemi koji proizlaze iz fragmentarne o uvanosti gr ke knji~evnosti u cjelini, naro ito Kalimahovih stihova i Nove komedije, imaju zna ajan utjecaj na naae detektiranje posuenica. Sve uo eno ne mo~e samo za sebe dokazati mogunost dvojnosti autorstva, ali u kombinaciji s ostalim razlikama ostavlja mjesta sumnji i dijelom je podupire. 3. ZAKLJU AK Detaljne analize Aristenetove zbirke iz razli itih aspekata (pribli~avanje i odmicanje od o ekivane epistolarne forme i naracije, ljubavni statusi, spol i imenovanje korespondenata, eksplicitnost u opisima golotinje i seksualnih susreta te varijacija u izboru izvora i na inu njihova koriatenja) pokazale su da je autor ulo~io zna ajan trud kako bi varijacijama unio aarolikost u pristupu temi koja je jednaka u svim pismima. Rezultati koje sam dobila i interpretirala zanimljivi su i vrijedni i sami za sebe; mo~emo zaklju iti da je autor uspio izbjei zamku repetitivnosti i ponudio nam dokaz svoje stvarala ke umjeanosti. Meutim, tek usporedbom s obilje~jima druge dvije zbirke podaci su stavljeni u kontekst  prikazala sam kojim karakteristikama je pratio uzore, a ime se od uobi ajene prakse izdvojio. Ovdje u ukratko iznijeti najva~nije zaklju ke. I. Aristenet i epistolografi 1. Oponaaanje epistolarne forme Promatrana iz ovog aspekta, Aristenetova pisma su mnogo bli~a i usporedivija s Alkifronovim (odabranim) pismima nego s Filostratovim. Ipak, razlike su zna ajne: najo itija i najva~nija je to ato Alkifronova zbirka sadr~i povezana pisma po sistemu pismo/odgovor: 7 je takvih parova pisama, a postoji i jedan primjer prijenosa tematike na tri pisma. Aristenetova su meusobno nepovezana i nema airenja pri e mimo jednog pisma kao tematske jedinice. Korespondenti se, doduae, mogu ponavljati (npr. I, 5 piae Alkifron Lukijanu, a I, 22 je Lukijanov  odgovor ), ali nadovezivanja na istu tematiku nema (drugim rije ima, to ato su isti korespondenti dva pisma ne povezuje ni na kakav na in i izbor je u tom smislu proizvoljan i bezna ajan). Nadalje, Alkifronova pisma eae nalikuju pravim pismima i uvjerljivije  glume autenti nost, dok pisama koja ne nalikuju na pisma (kategorija I) uope nema. Takoer se eae no Aristenetova referiraju na djelatnost svog pisanja, itanja i slanja te spominju slanja dodataka (npr. pismo uz pismo u IV, 18). I pozdravne formule su mnogo brojnije u Alkifronovoj zbirci. Aristenetova i Filostratova zbirka nemaju mnogo zajedni kog na polju oponaaanja epistolarne forme. Po pitanju ponavljanja korespondenata Filostratova je zbirka na pola puta izme udruge dvije  primatelji se u nekoliko navrata ponavljaju, ali nema odgovorenih pisama (poailjatelj je stalno isti, sam autor). Dok Aristenet gotovo u podjednakom omjeru uklju uje u zbirku pisma male, srednje i velike sli nosti o ekivanoj epistolarnoj formi, Filostratova su veinom u srednjoj kategoriji (III), a vrlo rijetko se odmi u prema novelisti koj naraciji (I i II) ili uvjerljivom oponaaanju epistolarne komunikacije (V). esto uklju uje pisma uz popratne poklone, poput ru~a ili voa (po tome je bli~i Alkifronu, s tim ato je takvih pisama neusporedivo viae). Filostrat uope ne koristi pozdravne zavrane formule, ali ima pismo s po etnim pozdravom (nema primjera kod Aristeneta). Naposljetku, dok Aristenetova zbirka podjednako sadr~i vrlo kratka, srednje duga i vrlo opse~na pisma, Filostratova su gotovo sva vrlo kratka i sa~eta (i po tome viae meusobno nalikuju Alkifronova i Aristenetova). 2. Ljubavni statusi I u Aristenetovoj i u Alkifronovoj zbirci velika je pa~nja posveena odnosima s heterama (mnogo je izra~enija u Alkifronovoj). Ipak, Aristenet pokazuje veu raznovrsnost u izboru ljubavnih statusa korespondenata (imamo primjere za svih pet kategorija), a Alkifron erotsku tematiku sna~no povezuje s heterama i njihovim svijetom. Objaanjenje je jasno: jedino njima erotika ili ljubav mogu imati centralnu ulogu jer im je upravo to zanimanje kojim zarauju za ~ivot, dok drugi korespondenti (ribari, seljaci i paraziti) imaju egzistencijalne preokupacije vezane uz prirodu pripadajuih zanimanja. Budui da Filostratova pisma veinom imaju nedefiniran ljubavni status aktera, nemogue je usporeivati njegovu i Aristenetovu zbirku prema ovome kriteriju. 3. Spol korespondenata I Alkifron i Aristenet eae pisma zamialjaju kao muaku tvorevinu predvienu za slanje (takoer) muakarcu. Izdvojena ljubavna Alkifronova pisma dala su druga ije rezultate, ali je teako bezrezervno tvrditi da je autor namjerno tematiku povezao sa spolom korespondenata i mogue je da ga je na takvu odluku (ventrilokvizam) ponukala ideja prikaza heterskog svijeta na ato vjerodostojniji na in. Jedina karakteristika koja po pitanju korespondenata Aristenetovu i Filostratovu zbirku ini sli nima je prevlast muakih poailjatelja: u Filostratovoj zbirci su vrlo vjerojatno baa svi poailjatelji muakarci (autor), a 12 Aristenetovih pisama aalju ~ene (po ovom je obilje~ju opet Aristenet bli~i Alkifronu). Filostratovi titulusi su vjerojatno naknadna interpolacija. Primatelji su mu imenovani samo u 18 pisama (u Aristenetovoj zbirci u njih 48; samo I, 2 i II, 6 nemaju tituluse, ali se u II, 6 on da nadoknaditi) i oba spola otprilike podjednako dobivaju pisma (u Aristenetovoj zbirci mnogo eae muakarci). Posljednja karakteristika je posve iznenaujua ako uzmemo u obzir da Filostrat ne izbjegava prikaz istospolnih (uvijek muakih, kako smo vidjeli) ljubavi; o ekivala sam veu prevlast pisama koja su upuena muakarcima jer muakarcu u Filostratovoj zbirci mo~e poailjatelj i izjavljivati svoju ljubav (ili seksualnu ~elju) i kao tra  prenijeti tuu situaciju, dok Aristenet dozvoljava samo drugu opciju. 4. Imenovanje korespondenata Ukoliko promatramo Aristenetovu i Alkifronovu zbirku u cijelosti, tendencija je ista: prednja e korespondenti kategorije III (tzv. opisna imena). Uo ila sam da obje zbirke mogu imati kombinirane korespondente, tj. one ija su imena iz razli itih kategorija tvorbe, odnosno izbora. Najzna ajnijom razlikom smatram izostanak primjera bri~ljivije odabranih i te~e objaanjivih opisnih imena (potkategorije IIIb i IIIc) u Alkifronovoj. Nadalje, Alkifron pri izboru opisnih imena eae bira aluzije na sferu (zanimanje korespondenata) nego direktne poveznice sa sadr~ajem, a Aristenet postupa suprotno ; njemu zanimanja korespondenata (iznimka: hetere) nisu toliko va~na. U slu aju kombiniranih korespondenata Aristenet sparuje stvarno ime s opisnim (sigurno II, 1 i vjerojatno I, 11), a Alkifron ime knji~evnih likova sa stvarnim osobama (IV, 3, 4 i 5). Aristenetovi korespondenti su mnogo eae nego Alkifronovi preuzeti iz knji~evnih djela (dijelom objaanjivo time ato prvi rado posuuje imena od drugog): ovo vrijedi u slu aju promatranih 25 Alkifronovih pisama erotske tematike, a joa i viae kad mu promatramo cijelu zbirku. Alkifron, sukladno tome, eae od Aristeneta bira stvarne osobe. Zanimljivo, za sli nu tematiku (erotika) pisci biraju posve razli ite korespondente: Aristenet daje prednost opisnim imenima, zatim likovima iz knji~evnih predlo~aka, a tek u malom broju pisama koristi stvarne osobe, dok Alkifron preferira prvenstveno stvarne osobe, zatim opisna imena te u malom broju likove drugih autora. Uo ljive su velike razlike u imenovanju izmeu Aristenetove i Filostratove zbirke; gotovo da ih nema smisla usporeivati. Filostratovi su korespondenti imenovani samo u 18 pisama, a vrlo je vjerojatno da zbirka uope ne sadr~i primjere kategorija II i III. 5. Prikazi golotinje Aristenetovi opisi veinom se zadr~avaju na ljepoti vidljivih dijelova tijela, rjee se spominju grudi, vrat i stopala, a jednom potkoljenica i dio nagog dekoltea. Podru je izmeu grudi i potkoljenice nije uope opisano, ak niti spomenuto u cijeloj zbirci. U opisu golotinje Aristenet i Alkifron imaju i sli nosti i (neato manje) razlika. U obje zbirke opisuju se veinom ~enska tijela. Obje zbirke isklju uju homoseksualne ljubavi i strasti (ovo vrijedi za cijelu Alkifronovu zbirku, ne samo pisma ljubavne tematike koja sam izdvojila). Takoer, zajedni ka je tendencija obje zbirke stidljivost u opisima  velik broj (84 %) pisama pripada u nevine kategorije (I i II; zanimljivo, postotak je identi an u obje zbirke), a samo dva pisma u Aristenetovoj i jedno u Alkifronovoj zbirci sadr~e pornografske opise va~nijih erogenih zona. Za razliku od Filostratovih pisama, u obje zbirke zna ajno je smanjen naglasak ljepote stopala; oblik jest va~an, ak i presudan za ljepotu ~ena, ali mu se ne pridaje toliko pa~nje i nema nijednog pisma koje je cijelo posveeno opisu tog dijela tijela. Glavna razlika (sadr~ana u IV, 13 i 14) je Alkifronovo opisivanje torza ni~e od grudi te gornjih dijelova noge (trbuh, stra~njica, bokovi i bedra), dok Aristenet sve izmeu potkoljenice i grudi ignorira. Ipak, ovaj Alkifronov odmak, koliko god zna ajan bio, izoliran je u navedena dva pisma. Jedina je sli nost Filostratove i Aristenetove zbirke tendencija k stidljivijim opisima, s tim ato je u Filostratovoj zbirci zna ajno zastupljenija. Ogromna veina njegovih pisama sadr~i ature i posve openite napomene o ljepoti, a opisi lica, kose i ruku (kad im se autor i posveti) su mnogo manje detaljni. Filostrat jednako esto opisuje ~ene i muakarce (u Aristenetovoj zbirci su u ogromnoj prevlasti opisi ~ena). Ljepotu opisuje usporedbama s ru~ama, ali rjee pritom precizira usporedbe kao Aristenet. Stopalo i kosa postaju centralni motivi nekolicine pisama (fetia), a iako su mu pisma u cjelini srame~ljivija ak i od Aristenetovih, u pismu 34 pokazuje viae golotinje i opisom se spuata ni~e. Opetovane tvrdnje o Aristenetovoj stidljivosti u literaturi zna ajno su pretjerane. Istina, Filostratova zbirka sadr~i i opise homoseksualne zaljubljenosti te i njegova i Alkifronova imaju primjere koji golotinjom idu korak dalje od Aristeneta, ali je rije  o izoliranim primjerima (dva pisma u Alkifronovoj i samo jedno u Filostratovoj zbirci). Dakle, pornografski pristup opisima golotinje netipi an je za fikcionalnu epistolografiju u cjelini i u ~anru predstavlja prije iznimku no pravilo. 6. Eksplicitnost u opisima seksualnih kontakata Aristenetova i Alkifronova zbirka dijele neke zajedni ke karakteristike  obje dozvoljavaju samo heteroseksualne odnose, oni mogu biti ostvareni i na javnim mjestima, aktivnost spolova u seksualnosti je podjednaka, a metaforika je podjednako raznorodna i bogata te prili no sli na, kao i prikazi hetera. Meutim, opa je tendencija posve suprotna; Aristenetova pisma su eae eksplicitnijeg sadr~aja i mnogo vei postotak pripada u kategorije IV i V, a predigra i seksualni in se ostvaruju i (barem dijelom) opisuju u viae pisama. Alkifron vrlo rijetko opisuje akakljivije seksualne susrete, ali u njima nudi viae detalja od Aristeneta: u IV, 13 ljubavnici se trljaju tijelima u podru ju genitalija i aludira se na erekciju muakaraca. S druge strane, Aristenet spominje spermu (u I, 6), dahtanje i znojenje pri seksualnom inu (II, 7), Alkifron ne. Ukoliko je ponovljen uzastopno, seks se u Aristenetovoj zbirci dogaa i s drugim partnerom; u Alkifronovom pismu IV, 13 atmosfera je orgijasti na, ali nema napomena o zamjenama partnera. Aristenet eae koristi formule za zaobila~enje opisa seksa, Alkifron samo dvaput (Alkifronu rjee i trebaju jer rjee opisuje situacije koje uklju uju snoaaj). Uz sve navedeno, Alkifronova zbirka sadr~i i opis silovanja ~ene. Jedina sli nost izmeu Aristenetove i Filostratove zbirke je aarolikost porijekla slikovitih izraza, ali je Aristenetova brojnost primjera ovu sli nost posve potisnula u drugi plan. Najo itija je razlika, pak, to ato Filostratova sadr~i i opise istospolne (muake) ljubavi. Opa je tendencija posve suprotna; veina Aristenetovih pisama pripada u eksplicitnije kategorije, a Filostratovih u ednije (tj. I i II)  Filostratova gotovo uope ne prikazuju predigru (poljupce i zagrljaje), opise snoaaja ni formule kojima se on zaobilazi. Aristenetova pisma nude brojnije i znatno maatovitije slikovite izraze, a zna ajne sam razlike primjetila i u porijeklu koriatenoga (npr. Filostrat mnogo viae koristi vodene i vatrene metafore). Razlika je objaanjiva time ato su Aristenetu bile potrebnije jer on opisuje i zaljubljenje i zavoenje i predigre i sam seksualni in, dok Filostratu trebaju samo za zaljubljenje i buenje seksualne ~elje (ostalo se ne opisuje). Usporedba s obilje~jima druge dvije zbirke pokazala je vrlo va~nu injenicu koju literatura ne spominje: ~anr gr ke fikcionalne erotske epistolografije okuplja meusobno vrlo raznovrsna knji~evna djela. Pisma su razli itih duljina, poneka putuju uz poklone, sadr~e pozdravne formule ili su posve bez njih, ljubavni statusi aktera se mogu ili ne mogu definirati, poailjatelj je nekad sam autor, nekad fikcionalni lik ije ime mo~e biti odabrano na vrlo razli ite na ine (naj eae je opisno, ali to nije pravilo; Filostratovi primatelji veinom nisu imenovani). Pisma veinom piau muakarci, ali erotska tema djeluje rezervirana prvenstveno za nje~niji spol. Na polju golotinje i eksplicitnosti u opisima uta~enja strasti uo ljiva je zajedni ka odrednica  pornografija je u ~anru iznimka, primjera ima, ali su malobrojni. Teako je odgovoriti na pitanje koji od tri autora nam pritom nudi najviae: vei broj Aristenetovih pisama sadr~i razmjerno akakljivije opise, ali i Filostrat i Alkifron imaju pisma u kojima silaze ni~e i opisuju lascivnije situacije od njegovih, a Filostrat ima i hetero i homoseksualne primjere. U svakom slu aju, Aristenet se ne povodi posve ni za jednim ni za drugim kolegom, ali primjeujem da je po svim aspektima mnogo bli~i Alkifronu nego Filostratu. Najviae inovacija ponudio je na polju oponaaanja epistolarne forme (uvodi pisma u kojima je naracija posve novelisti kog tipa) i imenovanja  trud oko stvaranja opisnih imena kategorija IIIb i IIIc nisam pronaala u druge dvije zbirke. II. Intertekstualnost; Aristenetovi izvori i na ini njihova koriatenja Aristenet najviae duguje prvenstveno proznim autorima (redom: Platon, Filostrat St, Lukijan, Ahilej Tatije, Alkifron)  na njihove ulomke naj eae aludira i daje pritom prednost kompleksnijim na inima uklapanja (npr. uz nekoliko doslovce citiranih rije i dodaje i svom kontekstu prilagoene iste rije i ili parafraze iz istoga izvora) ili prenoaenju cijelih re enica (ponekad i podu~ih ulomaka) citiranjem od rije i do rije i. Naravno, sukladno poteakoama koje uklapanje poezije u prozni tekst donosi, sintagme iz komedija, tragedija i epike eae su prenesene u vrlo kratkom obliku (sastoje se od jedne ili dvije citirane rije i) ili ih se parafrazira. Paralele nisu ograni ene na po etne ulomke ili najpoznatije paragrafe. Autor pokazuje poznavanje airokog dijapazona cijelih knji~evnih djela, a u slu aju najopse~nijih citata i parafaraza nu~no je pretpostaviti da je koristio i njihov pisani predlo~ak (u vlastitom vlasniatvu ili druga ijim na inom pribavljen). Smatram da su se Aristenet (i njegove kolege) mo~da obraali airokoj itateljskoj populaciji, ali su vjerojatno ciljali na obrazovanije slojeve, pozivajui ih na prepoznavanje ili prisjeanje na ranije pro itane ulomke raznovrsnih autora i ~anrova. Svrha sveprisutne eksploatacije u ovoj zbirci je pozivanje itatelja (i autorovog i naaeg doba) na igru skriva a s knji~evnom baatinom, poticaj na povratak klasicima knji~evnosti ili njihovo upoznavanje te istovremeno Aristenetov homage prethodnicima. Rezultat ove analize je svakako ograni en na uo avanje tendencije, u skladu s nama dostupnim materijalom; svaki eventualni dodatni nalaz izgubljenih knji~evnih djela mogao bi promijeniti zaklju ke. Kad uzmemo u obzir da je upravo Platon, kako se pokazalo, omiljeni Aristenetov uzor joa neobi nije djeluje autorovo potpuno odricanje homoseksulnosti  Platonova djela ju smatraju posve normalnom i sveprisutnom pojavom i pojedini ulomci prikazuju ak komparativne prednosti homoseksualnih veza pred heteroseksualnim, a kad god koristi takve ulomke Aristenet bri~ljivo mijenja kontekst i zaobilazi konotacije te vrste. Kao ato je ranije re eno (usp. Uvod), vrlo je vjerojatno da je ta injenica rezultat ja anja kraanstva i pribli~avanje vremena kad e pederastija postati zakonom zabranjena, ali ne treba smetnuti s uma ni da Aristenetovi raniji kolege, Alkifron i Elijan, takoer ne prikazuju homoseksualne strasti niti na njih aludiraju. Jedino su u Filostratovoj zbirci obje vrste strasti zastupljene u jednakom omjeru  mogue je da je zapravo heteroseksualnost bila uobi ajena ~anrovska odrednica, a Filostrat jedini autor koji je od nje odlu io odstupiti. Ispitivanje meuovisnosti rezultata analiza provedenih nad Aristenetovim pismima donijelo je nekoliko zanimljivih injenica. }ene rjee i primaju i aalju pisma, ali u slu ajevima kad su one poailjateljice pisma veinom vjernije oponaaaju epistolarnu formu (IV i V)  pojava je, po mom mialjenju, utjecaj sli ne tendencije u Alkifronovoj zbirci. Takoer, pisma koja piau ~ene su eae u eksplicitnijim kategorijama (IV i V), mo~da zato ato ih piau veinom hetere. Uz to, primjeujem da sva pisma koja piau hetere ostaju temom usko vezana za njih: nema niti primjera eksternih pripovjeda a niti pokuaaja da se pri a izdvoji iz sfere heterskog zanata i opiae veza ili seksualni susret asne ~ene ili djevojke. Sli no tome, poailjateljice koje nisu hetere ne pose~u fabulama svojih pisama u svijet hetera. Pokazalo se da su razdvajanja rezultata prve i druge knjige u analizama dala zanimljive rezultate; na taj na in uo ila sam da pisma druge knjige veinom uvjerljivije oponaaaju epistolarnu formu, imaju zna ajan manjak golotinje (u njih 20 od 22 je posve nevini prikaz) te poja anu, mada manje uvjerljivu, eksplicitnost u opisima seksualnih kontakata i nemoralnost. Usuujem se te faktore dovesti u vezu: a) autor je mo~da ostao bez ideja za opise golotinje, pa namjerno, ~elei izbjei zamku repetitivnosti ideja i motiva, poja ao eksplicitnost i nemoralnost vezanu za seksualne susrete i okolnosti njihova ostvarivanja kako bi itatelju zadr~ao pa~nju, b) II je mo~da ostala nedovraena (manje uvjerljivo objaanjenje  preostaje  visiti u zraku viaak nemoralnosti i seksualne eksplicitnosti u II) ili je c) upitno je je li obje knjige napisao isti autor. Naravno, sve je pretpostavke nemogue bezrezervno dokazati. Iako na prvi pogled djeluje prehrabro, moja pretpostavka o nedovraenosti ima argumente koji je mogu poduprijeti: pisma druge knjige su znatno kraa od veine pisama prve knjige (osim II, 5 i 20), a primjetila sam prilikom prijevoda i analiza da su i umjetni ki nedoraenija (zanimljivoau opisanoga (i temom i stilom) odska e od ovog zaklju ka II, 22) i da openito zaostaju izrazom u usporedbi s onima prve knjige. Teza o dvojnom autorstvu takoer mo~e biti dijelom podr~ana navedenim argumentima (uz dodatak i prethodno spomenute vee sli nosti pisama iz II pravim pismima), a nadala sam se da e i poglavlje koje se bavi izvorima i njihovim koriatenjem ponuditi nesumnjiv dokaz koji bi dodatno potvrdio tu hipotezu. Odstupanja i nepodudanosti izmeu knjiga I i II u izboru autora i na ina na koji su njihovi ulomci iskoriateni u zbirci postoje, ali treba ih uzimati sa zadrakom  problemi koji proizlaze iz fragmentarne o uvanosti gr ke knji~evnosti u cjelini, naro ito Kalimahovih stihova i Nove komedije, imaju zna ajan utjecaj na naae detektiranje posuenica. Uo ila sam nekolicinu autora koji se pojavljuju u jednoj, a ne u drugoj knjizi, ali je redovito rije  o autorima s malim brojem posuenica. Uo ljivije i naoko uvjerljivije odstupanje zastupljenijeg autora je slu aj Kalimaha: u I su njegove paralele iskoriatene ak 11 puta, a u II nijednom. Ipak, nisam sklona stavljati prevelik naglasak na tu injenicu  svih 11 paralela je smjeateno u ukupno svega tri pisma (I, 10 sa 6 primjera, I, 15 s njih 4 i I, 24 s jednim) koja im tematski i motivski odgovaraju. Sli no tome, Platon je u II zastupljen upadljivo manjim brojem posudbi, ali sam istovremeno primjetila da je tendencija na ina koriatenja tih posudbi u knjigama pribli~no ista, a Lukijanova djela su u II koriatena ponajviae duga kim verbatim prijenosima i zahtjevnim kombinacijama, ato nije slu aj u I. Dakle, sve uo ene razlike ne mogu same za sebe dokazati mogunost dvojnosti autorstva, ali u meusobnoj kombinaciji, smatram, ostavljaju mjesta sumnji. U svakom slu aju, nakon obavljenih svih analiza ta mi pretpostavka, iako nije bezrezervno dokazana (a vjerojatno ni dokaziva), djeluje kao najprihvatljivije objaanjenje pojave koja je preo ita da bi mogla biti rezultat puke slu ajnosti. 4. LITERATURA a) Kriti ka izdanja gr koga teksta uz prijevod (kronoloakim redoslijedom): 1. Aristenet Editio princeps: SAMBUCUS, I. (ed.) (1566): ARISTAINETOU "!pistola "!rotika& : tin tn palain `Hrwn "!pitfia, E bibliotheca c. v. Joan. Sambuci, Christianus Plantinus, Antverpiae (Antwerpen), MERCIER, J. (ed.) (1595):  v. Aristaeneti epistolae Graecae. Cum Latina interpretatione et notis, M. Orry, Piget, Parisiis (Pariz), DE PAUW, J. C. (ed.) (1737): Aristaeneti Epistolae Graecae cum versione Latina et notis Josiae Merceri curante Joan. Cornelio de Pauw, cuius notae accedunt, H. Besseling, Trajecti ad Rhenum (Utrecht) ~ Van Lanckom 1736, ABRESCH, F. L. (ed.) (1749): Aristaeneti Epistolae, cum emendationibus ac conjecturis Josiae Merceri, Johannis Cornelii de Pauw etc. necnon ineditis antehac Jacobi Tolli, Jacobi Philippi d' Orvillii, Ludovici Caspari Valckenarii aliorumque, curante Friderico Ludovico Abresch, qui suas lectiones addidit, J. C. Royaards, Zwollae (Zwolle), KONTU, P. (ed.) (1803):  v  v  , Be , BAST, F. J. (ed.) (1805): Lettre critique a J. F. Boissonade sur Antoninus Liberalis, Partenius et Aristenete, Paris - Leipzig, BOISSONADE, Jo. Fr. (ed.) (1822): Aristaeneti Epistolae, ad fidem cod. Vindob. recensuit, Merceri, Pauwii, Abreschii, Huetii, Lambecii, Bastii, aliorum, notis suiusque instruxit Jo. Fr. Boissonade, De Bure, Lutetiae (Be ), HERCHER, R. (ed.) (1873):  Aristaeneti Epistolae u: Epistolographi Graeci, recensuit, recognovit, adnotatione critica et indicibus instruxit Rudolphus Hercher (Aristaeneti Epistolae: 133-171 (adnot. p. XXI-XXIX)), Firmin-Didot, Parisiis (Pariz), MAZAL, O. (ed.) (1971): Aristaeneti Epistularum libri II, In aedibus B. G. Teubneri, Stutgardiae (Stuttgart), VIEILLEFOND, Jean-Rene/ (ed.) (1992): Aristenete. Lettres d'amour, Les Belles Lettres, Parisiis (Pariz), GALE CEJUDO, R. J. (ed.) (1995): Las cartas de Aristeneto. Estudio introductorio, edicin revisada, traduccin y commentario (diss.), Servicio de Publicaciones de la Universidad de Cadiz, Cadiz, DRAGO, A. T. (ed.) (2007): Aristeneto. Lettere d'amore. Pensa Multimedia, col. l. Satura 5, Lecce. 2. Ostalo BENNER, A. R. I FOBES, F. H. (ed.) (1949): The Letters of Alciphron, Aelian and Philostratus, Harvard Un. Press, Cambridge, Mass, GRANHOLM, P. (ed.) (2012): Alciphron. Letters of the Courtesans, Edited with Introduction, Translation and Commentary, Uppsala Universitet, Uppsala. b) Prijevodi (prema jeziku i kronoloaki): Njema ki jezik: Herel, J. F. (1770): Erotische Briefe der griechischen Antike. Aristainetos und Alkifron, Altenburg, Licht, H. (1928): Liebesbriefe des Aristainetos, Dresden Aretz, Dresden, Lesky, A. (1951): Aristainetos: Erotische Briefe, Artemis-Verlag, Zrich, Kytzler, B. von (1967): Erotische Briefe der griechischen Antike, Winkler-Verlag, Mnchen. Talijanski jezik: Perini (1807): Lettere di Aristeneto tradotte da un academico fiorentino, Pisa, Zanetto, G. (2005): Alcifrone, Filostrato, Aristeneto. Lettere d amore, BUR Biblioteca Univ. Rizzoli, Milano, Drago, A. T. (2007): Aristeneto. Lettere d amore, Pensa Multimedia, Lecce. Engleski jezik: Boyer, A. (1701): Letters of Witt [& ] Also Selected Letters of Gallantry out of the Greek of Aristaenetus [& ], London (samo 6 pisama), Halhed, N. B. i Sheridan, R. B. B. (1715): The Love Epistles of Aristaenetus Translated from the Greek into English Metre, London. Francuski jezik: Foucault, C. (1597): Les Epistres Amoureuses d Aristenet, Pariz, Lesage, A. R. (1695): Lettres galantes d Aristntetraduites du grec, Rotterdam, Vieillefond, J. R. (1992): Aristnte. Lettres d amour, Pariz. `panjolski jezik: Gall Cejudo, R. J. (1999): Aristneto. Cartas Erticas, Ediciones Clasicas, Madrid. (Hrvatski jezik) Prijevod cijele zbirke na hrvatski jezik joa ne postoji; tri pisma (I, 20 te II, 3 i 22) je preveo D. Novakovi i objavljena su u asopisu Latina et Graeca, 20 (1982). c) Ostalo (znanstveni radovi, poglavlja u zbornicima i monografijama, monografije, disertacije i sl.): ANDERSON, G. (1993): The Second Sophistic. A Cultural Phenomenon in the Roman Empire, Routledge, London i New York, ARLANDI, R. (1967): Aristeneto epistolografo, Diadosis, Voci di presenza classica, rassegna ufficiosa a cura della Cattedra di Letteratura Classica del Liceo S. Varese, Tortona, 33-35, ARNOTT, W. G. (1968): Aristaenetus and Menander's Dyscolos, Hermes 46, 384, _____ (1968): Some passages in Aristaenetus, BICS, 15, 119-124, (1973): Imitation, Variation, Exploitation. A Study in Aristaenetus, GRBS, 14, 197-211, _____ (1975): Annotations to Aristaenetus, Museum Philologum Londinense, 1, 9-31, _____ (1982) Pastiche, Pleasantry, Prudish Eroticism. The Letters of Aristaenetus, YClS, 27, 291-320, BAGOS, P. M. (2001): Retrica epistolar: de la carta a la autobiografa, el ensayo y la novela, Actas de las III Jordanas de Humanidades Clsicas, Almandralejo, BARTOLETTI, V. (1931): Reminiscenza della VII Epistola platonica in Aristeneto, SIFC n. s. 9, 341, BONNER, C. (1909): On Certain Supposed Literary Relationships I, Classical Philology, Vol. 4, No. 1, 32-44, _____ (1909): On Certain Supposed Literary Relationships II, Classical Philology, Vol. 4, No. 3, 276-290, BONNER, C. F. (1977): Education in Ancient Rome, Univ. Of California, Berkelay i Los Angeles, BROWNING, R. (1969):  Greek in the Hellenistic world and the Roman Empire u: Medieval and Modern Greek, Cambridge University Press, Cambridge, BURRI, R. (2004): Zur Datierung und Identitt des Aristainetos, MH, 61, fasc. 2, 83-91, CLARKE, M. L. (1971): Higher Education in the Ancient World, London, COBET, C. G. (1860): Miscellanea philologica et critica IV 8 ad Aristaeneti quem vocant epistolas, Mnemosyne, 9, 148-170, COTTON, H. M. (1984): Greek and Latin Epistolary Formulae: Some Light on Cicero s Letter Writing, The American Journal of Philology, Vol. 105, No. 4, 409-425, CROISET, A. i dr. (1904):  Last Days of Hellenic Literature u: An Abridged History of Greek Literature, The Macmillan Company, New York, 537-562, DEISSMANN, A. (1923): Licht vom Osten, Tbingen i (1927): Light from the Ancient East, New York, DRAGO, A. T. (1997): Due esempi di intertestualita in Aristeneto, Lexis, 15, 173-187, _____ (1998): Il  lamento della donna abandonata o lo stravolgimento parodico della tradizione: Aristaenet. 2, 13, Materiali e discussioni per l'analisi dei testi classici, 41, 207-223, _____ (2002): Il cavaliere innamorato (Aristaen. I 8), Eikasmos, 13, 231-238, _____ (2004): Da Apollonio Rodio ad Aristeneto: Persistenze e innovazioni di un paradigma mitico, Synthesis, 11, 77-89, FERRO, L. (1999): Le  novelle postali di Aristeneto, Quaderni del Dipartimento di Filologia, Linguistica e Tradizione Classica Augusto Rosagni, 13, Bologna, Patron, 433-450, FOLLET, S. (2000): Ethopee, nouvelle, poeme en prose: trois avatars de la lettre a l'epoque imperiale, Epistulae Antiquae, Actes du Ier. colloque  Le genre epistolaire antique et ses prolongements , ed. L. Nadjo & E. Gavoille, Lovaina, Paris, Peeters, 243-249, FUNKE, M. (2002): Sexuality nad Gender in Alciphrons Letters of Courtesans, Un. of British Columbia, Vancouver, GALLE CEJUDO, R. J. Jesus (1992): Traducciones perdidas de las Cartas de Aristeneto, Excerpta Philologica, 2, 23-28, _____ (1993): Las Epistolas de Aristeneto: tecnicas de composicion y problemas de traduccion, Reflexion sobre la traduccion. Actas del I Encuentro Interdisciplinar  Teoria y practica de la traduccion , ed. L. Charlo, Cadis, 269-276, _____ (1993): Una lectura intertextual de las Imgines el viejo en las Cartas de Aristeneto, Excerpta Philologica 3, 35-45, _____ (1994-1995): La carta ficticia griega y el dialogo, Excerpta Philologica 4-5, 41-61, _____ (1997): Signos metalingsticos referentes al marco formal en la epistolografia ficticia griega, HABIS, 28, 215-226, GILL, C. i Wiseman, T. P. (ed.) (1993): Lies and Fiction on the Ancient World, University of Exeter Press, Exeter, GRABAR - PASS EK, M. E. (ed.) (1967): Anti naja epistolografija: O  erki (ruski jezik; original: A=B8G=0O M?8AB>;>3@0D8O), Nauka, Moskva, EXLER, F. X. (1923): The Form of the Ancient Greek Letter. A Study in Greek Epistolography (diss.), Catholic University of America, Washington D. C, FUNKE, M: (2008): Sexuality and Gender in Alciphron s Letters of Courtesans, The University Of British Columbia, Vancouver, HOLZBERG, Niklas (1997): Ovid. Dichter und Werk, Verlag C. H. Beck, Mnchen, HSCHELE, R. (2012): From Hellas with Love: Athe Aestethics of Imitation in Aristaenetus s Epistles, TAPA (Transactions of the American Philological Association, Vol. 142, No. 1, 157-186, KATER, R. A. (1983):  Notes on  Primary nad  Secondary Schools in Late Antiquity , TAPA, 113, 323-346, KONSTAN, D. (1995): Greek Comedy and Ideology, Oxford Un. Press, Oxford, _____ (1994): Sexual Symmetry. Love in the Ancient Novel and Related Genres, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, KNIG, J. (2007):  Alciphron's Epistolarity u: MORELLO, R. i MORRISON, A. D. (ed.): Ancient Letters: Classical and Late Antique Epistolography, Oxford Un. Press, LAPE, S. (2004): Reproducing Athens: Menander s Comedy, Democratic Culture and the Hellenistic City, Princeton Un. Press, Princeton i Oxford, LESKY, A. (1929): Alciphron und Aristainetos, MVKPh (Mitteilungen des Vereins Klassischer Philologen in Wien), 6, 47-59, LESKY, A. (2001): Povijest gr ke knji~evnosti (prev. Z. Dukat), Golden marketing, Zagreb, MAKOVI, Z. i dr. (1988): Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod za znanost o knji~evnosti, Zagreb, MALHERBE, A. J. (1988): Ancient Epistolary Theorists, Scholars Press, Atlanta, Georgia, MARROU, H. I. (1956): A History of Education in Antiquity, American Library, New York, MORELLO, R. i MORRISON, A. D. (ed.) (2007): Ancient Letters: Classical and Late Antique Epistolography, Oxford Un. Press, MUIR, J. (2009): Life nad Letters in the Ancient Greek World, Routledge Monographs in Classical Studies, New York, MULLETT, M. (ed.) (2007): Letters, Literacy and Literature in Byzantium, Variorum Collected Studies Series, Asgate Publishing Ltd. Aldershot (UK) i Burlington, (USA), NOVAKOVI, D. (1982): Fabularni oblici u anti koj epistolografiji, Latina et Graeca, 20, Zg, 69-85, ORAI-TOLI, D. i }MEGA , V. (1993): Intertekstualnost i autoreferencijalnost, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskoga fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, PIETZKO, Iosephus (1907): De Aristaeneti epistulis (diss.), Typis societatis typographorum Vratislaviensium, Vratislaviae (Wroclaw), REICH, H. (1894): De Alciphronis aetate (diss. inauguralis), Ex Officina Hartungiana, Regimonti, ROSBOTTOM, R. C. (1977): Motifs in Epistolary Fiction: Analysis of a Narrative Sub-genre, L Esprit crateur, 17, 279 -301, ROSENMEYER, P. (1996): Love Letters in Callimachus, Ovid and Aristaenetus Or the Sad Fate of a Mailordered Bride, MD, 36, 9-31, _____ (2001): Ancient Epistolary Fictions. The Letter in Greek Literature, Cambridge Un. Press, Cambridge, _____ (2006): Ancient Greek Literary Letters. Selection in Tranlsation, Routledge, New York, ROTTER, H. (1938): Erotika bei Aristainetos und seinen Vorgaengern (diss.), Vienna, SNCHEZ, A. V. (2004): La exspresin del lamento en la epistolografa Griega de tema ertico a la luz de las teoras retricas Griegas: Las Cartas de Alcifrn, Myrtia, 19, 69-102, SCHMID, W. i STHLIN, O. (ed.) (1924): Geschichte der Griechischen Litteratur, vol II, C. H. Becksche Verlagsbuchhandlung, Oskar Beck, Mnchen, SCHMIDT, T. i FLEURY, P. ed.) (2011): Perceptions of the Second Sophistic and Its Times  Regards sur la Seconde Sophistique et son poque, University of Toronto Press, Toronto, STIREWALT, M. L. (1993): Studies in Ancient Greek Epistolography, SBL, Resources for Biblical Study 27, Scholars Press, Atlanta, Georgia, STOWERS, S. K. (1986): Letter Writing in Greco-Roman Antiquity, Westminster Press, Philadelphia, SUAREZ de la Torre, E. (1979): La epistolografia Griega, EClas, 83, 19-46, _____ (1991): Motivos y temas en Las cartas de amor de Filstrato y Aristneto, Fortunatae 1, 113-132, TRAPP, M. (ed.) (2003): Greek and Latin Letters. An Anthology with Translation, Cambridge Un. Press, Cambridge, Mass, VEGA, del Barrio, M. L. (1991): La pistola como elemento constitutivo de otra obra literaria en la literatura griega, Epos, 7, 13-26, WHITELEY, R. (2000): Courtesans and Kings: Ancient Greek Perspectives on the Hetairai, Dep. Of Greek, Latin and Ancient History, Calgary, Alberta, WRIGHT, F. W. (1918): Oaths in the Greek Epistolographers, The American Journal of Philology, Vol. 39, No. 1, 65-74, ZANETTO, G. (1987): Un epistolographo al lavoro. Le lettere di Aristeneto, SIFC, 5, 193-211. _____ (1988): Osservazioni sul testo di Aristeneto, Koinonia, 12, 145-161. d) Mre~ne stranice:  HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Quince" http://en.wikipedia.org/wiki/Quince (datum posjete stranici: 16. 9. 2011., datum zadnje promjene: 30. 8. 2011.),  HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Second_Sophistic" http://en.wikipedia.org/wiki/Second_Sophistic (datum posjete stranici: 12. 8. 2013., datum zadnje promjene: 28. 2. 2013.), KLINE, A. S. (2001): Ovid. The Heroides. Edicija  Poetry in Translation , free download:  HYPERLINK "http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/Heroideshome.htm" http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/Heroideshome.htm (datum posjete stranici: 1. 7. 2013., datum zadnje promjene: 21. 9. 2001.). e) Rje nici, natuknice iz leksikona i sl.: SCHMID, W. (1895):  Aristainetos (8), RE (Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, Pauly Wissowa) 3, Stuttgart, 850-852, SCHNEIDER, K. (1913):  Hetairai , RE (Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, Pauly Wissowa) 8.2, Stuttgart,1331-1372, SENC, S. (1910): Gr ko-hrvatski rje nik, Kr. Zemaljska tiskara, Zagreb, SYKUTRIS, J. (1931):  Epistolographie , RE (Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, Pauly Wissowa) Suppl. 5, Stuttgart, 185-220.  Schmid, W. i Sthlin, O. (ed. prema von Christ, W. ) (1924).  Lesky, A. (2001; prijevod Dukat, Z. ), 845.  Na najpopularniji jezik danaanjice zbirka je prevedena samo davne 1771. u udnovatoj stihovanoj verziji (The Love Epistles of Aristaenetus. Translated from the Greek into English Metre) koju su priredili Halhed, N. B. i Sheridan, R. B. Prijevod ni u svoje vrijeme ni kasnije nije imao velika odjeka.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949). Na ovom mjestu spominjem samo manjkavosti i udna zaobila~enja osvrta na autora (ali i njegove kolege) u literaturi s kojom sam se u po etku istra~ivanja i raanja interesa za temu susrela. Za detaljniji pregled svih dosadaanjih spoznaja usp. ni~e (potpoglavlja Fikcionalne zbirke i Aristenet).  Bentley, R. (1777): A Dissertation Upon the Epistles of Phalaris, Themistocles, Socrates, Euripides, and Others, W. Bowyer A. J. Nichols, Lausanne. Snagu utjecaja te osude spominje i Novakovi, D. (1982):  cio taj odvjetak anti ke epistolografske tradicije naaao na samom rubu interesa anti ke knji~evne historiografije. (69)  O direktnoj ovisnosti optu~bi za plagijat i nepopularnosti gr ke epistolografije usp. npr. Hodkinson, O. (2007):  Scholarship on Greek epistolary literature has untill recently been scarse, in part due to the questionable authenticity of many of the corpora contained in Epistolographi Graeci. (283)  Arnott, G. (1982).  Drugoj sofistici i njezinu utjecaju na fikcionalnu epistolografiju posveeno je samostalno potpoglavlje ni~e u disertaciji.  Pietzko, I. (1907).  Arnott, G. (1973), 197.  Pod  pravim pismima podrazumijevam komunikaciju izmeu razdvojenih subjekata. Iako je podjela na  prava , tj. osobna pisma ili pisma osobne prirode (termin u nastavku neu viae stavljati u navodne znakove) i nekakva  ne-prava , tj. fikcionalna pisma, produkt mnogo kasnijeg doba, a ne izum anti kih teoreti ara, smatram zgodnim, za potrebe svoga rada koji ne ulazi preduboko u teritorij gdje ova podjela postaje sklizak teren, ovu podjelu dijelom koristiti.  Mogu ozna avati bilo kakav tekst (knjiga, poruka, dokument i sli no) i samo kontekst nas upuuje da je rije  o pismu. Za pregled drugih materijala koji se uobi ajeno koriste (olovo, kamen, drvo) te njihove prednosti i mane usp. Trapp, M. (2003), 6-11.  Kao gore, zna e openito  ono ato je napisano , dakle, bilo kakva slova ili rije i, ne nu~no rije i pisma.  Zna enje je  ono ato je poslano . Usp. Rosenmeyer, P. (2001):  an  is anything sent by a messanger, whether oral or in writing. (19)  Stirewalt, M. L. (1993), 84.  Prema Stirewalt, M. L. (1993), 67-87.  Rosenmeyer, P. (2001), 20.  Stirewalt, M. L. (1993), 67-87.  Rosenmeyer, P. (2001), 20.  Stirewalt, M. L. (1993), 85.  Usp. Stirewalt, M. L. (1993):  The oral heritage continued in the sending of oral messages along with the written. (87)  Terminologija prema Stirewalt, M. L. (1993), official letter:  written for the conduct of state business and sent between states, rulers, military officers, or ambassadors in the exercise of their duties. (6)  Stirewalt, M. L. (1993), 4.  Terminologija prema Stirewalt, M. L. (1993), personal letters.  Stirewalt, M. L. (1993), 5.  Tako tvrdi Klement iz Aleksandrije.  Osim gdje je druga ije nazna eno, informacije su prema Stirewalt, M. L. (1993), 6-10.  Rosenmeyer, P. (2001), 21.  O tome v. Deissmann, A. (1927), 150 i dalje.  Usp. Trapp. M. (2003), 6.  Iako je ovdje rije  o pregledu formalnih karakteristika pravih pisama, gotovo sve navedeno vrijedit e i za fikcionalna jer ona zadr~avaju i oponaaaju ova obilje~ja u velikoj mjeri.  U radu u koristiti izraz titulus. Autori engleskog govornog podru ja prevode ga kao  title (naslov), ato bi, ukoliko bih postupala sli no, bilo posve zbunjujue. Naime, djela fikcionalne epistolografije mogu uz titulus imati i tzv. argumentum, sa~etak radnje. Ukoliko bismo titulus preveli kao  naslov , ostaje problem: kako prevesti argumentum? Iz sli nog razloga izbjegavam ina icu  titul umjesto titulus; drugi pojam bi postao  argument , ato opet navodi na pogreaan put.  Pseudo-Demetrije ( ) navodi 21 vrstu, a Pseudo-Libanije ( ) ak 41. Neki primjeri su: prijateljsko, pohvalno, okrivljujue, utjeano, obrambeno, pismo zahvale, ljubavno itd. (usp. Malherbe, A. J. (1988), 30-41 i 66-81).  Trapp, M. (2003), 41.  Usp. Rosenmeyer, P. (2001), 39-192.  Sve prema Exler, F. X. (1923), 69-70 i Trapp, M. (ed.) (2003), 34-38.  Cvat epistolarne komunikacije podr~ava i uklju enje obuke u pisanju pisama u obrazovni sustav, ali ta implementacija istovremeno zrcali popularnost pisma i uo avanje njegovih mogunosti u svakodnevici.  Usp. Stirewalt, M. L. (1993):  This activity can be reconstructed with a high degree of certainty. (20)  Malherbe, A. J. (1988), 10. Prva razina je  elementary , druga  secondary ili  grammar school . Tako i Marrou, H. I. (1956), Clarke, M. L. (1971) i Bonner, C. F. (1977). Postoje i druga ija glediata, npr. Kaster, R. A. (1983).  Stirewalt, M. L. (1993):  Elementary pupils used copy-letters for practice in writing and composition. (20). Opairnije o upotrebi pisama-modela v. u Marrou, H. I. (1956), 156-157.  Malherbe, A. J. (1988), 6.  Tekst pisma uz komentare objavljen je u Deissmann, A. (1911).  Anderson, G. (1993), 47-48.  Anderson, G. (1993) ih definira kao  deeds and sayings of famous men i  brief moral essays on traditionally elevating material . (49)  Pojedine retori ke vje~be mogle su zalutati u korpuse pravih pisama, a pretpostavlja se da je iz njih potekao i impuls za razvoj fikcionalne epistolografije.  Tzv. Bolonjski papirus nije priru nik ve skup vje~bi (njih 11) koje je vjerojatno napisao neki u enik.  Malherbe, A. J. (1988) iznosi sumnju u koriatenje ovih ud~benika, ali smatra da su se drugi koristili obilato:  Instruction in schools utilized handbooks extensively (& ) and it is significant that the grammatical handbooks of Dionysius of Alexandria& and Apollonius Dyscolus& show an interest in epistolary form from the viewpoint of grammar. (6)  (Pseudo) Libanije,  : t r V  Aw  q y x y s v } x ,  s   P e }  x y. (1-3).  Usp. Stowers, S. K. (1986):  Letter writing remained only on the fringes of formal rhetorical education throughout antiquity. It was never integrated into the rhetorical systems and thus does not appear in the standard handbooks. (34).  De Elocutione, 223: A x t  0y.  Isto, 225-226: 6 p t t 7 x  s  y.  Malherbe, A. J. (1988), 2.  Osim gdje je druga ije nazna eno, sve informacije su prema Malherbe, A. J. (1988), 1-14.  Sa~etosti radi, ne iznosim itav pregled epistolarnih teorija od antike do danas, a moderne navodim u skraenom obliku, tek kako bih predstavila terminologiju kojom se u radu koristim.  Deissmann, A. (1923), Tbingen i (1927), New York.  Prema Deissmann, A. (1927), 228.  Deissmann, A. (1927), 230.  Sykutris, J. (1931).  Nudi pet tipova: slu~bena, literarno-privatna, pisma filozofskog ili didakti kog karaktera (svrhe), pisma u stihu i fiktivna (tj. fikcionalna) pisma.  Koskenniemi, H. (1956), 88-95.  Doty, W. G. (1969), 196-199.  Ona manje privatne prirode mogu biti slu~bena, javna, ne-prava (tj. pseudonimna i fikcionalna) itd.  Stirewalt, M. L. (1993), 1-3.  Prema Rosenmeyer, P. (2001), 9.  Rosenmeyer, P. (2001):  Letter writing is inherently  fictional in that the writer can create himself anew every time he writes. (11) Usp. Trapp, M. (2003):  ... no letter is a simple, direct trascript of reality... Letter writers construct a personalized version of the reality they are reffering to. (4)  Trapp, M. (2003), 1.  Osvrti na nedostatke dopisivanja esti su u pravim pismima, a kasnije ih kao konvenciju preuzimaju i pisci fikcionalnih.  Rosenmeyer, P. (2001), 9.  Muir, J. (2009), 177. Rosenmeyer, P. (2001) Homera naziva  father of letters (39).  Il, VI, 168-170. Isticanje podebljanjem (tako i dalje u radu) je moje.  Il, (prijevod T. Mareti), 120. Ovo nije pismo u pravom smislu te rije i, ali je primjer znakovit: pisana poruka odska e u svijetu usmene komunikacije, sadr~aj joj se ne ispunjava, a Rosenmeyer, P. (2001) isti e utjecaj konotacija (zlokobnost, umijeaanost ~ena) na druge literarne primjere. (40-44)  Eshil i Sofoklo spominju pisane dokumente, ali nije rije  o pismima (usp. Prib., 946 ili Trah., 47 i 157). Termin  koristi se u mno~ini i ozna ava usmene naredbe, nikad pisma. Najbli~e se kasnijoj upotrebi primi e primjer iz Trah. (614-615): Dejanira Heraklu aalje  , poruku popraenu poklonom, a poklon (ogrta  s otrovom) preuzima funkciju pisma jer njezin pe at garantira autenti nost.  Rosenmeyer, P. (2001), 65; za ostale informacije usp. isto, 62-69.  Nesretna zbog nemogunosti da uta~i strast i osramoena jer je tajna otkrivena (sluakinja prenosi tajnu Hipolitu, a on se zgra~a), odlu uje se ubiti i u pismu la~no optu~uje Hipolita da je pokuaao zavesti. Nakon njezine smrti informaciju iz pisma je nemogue pobiti i jedino deus ex machina Tezeju mo~e saopiti istinu i omoguiti pomirenje s posve nevinim sinom pred njegovu smrt. Fedrina smrt daje pe at istinitosti pismu i te~inu njezinim rije ima; Tezej ni u jednom trenu ne sumnja u njih. Rosenmeyer, P. (2001) smatra da je Euripid odabrao pismo zato ato bi u osobnoj konfrontaciji Tezej prije povjerovao sinu. (95)  Odisej podmee krivotvoreno pismo te Grci likvidiraju svoga suborca kao izdajnika. Na~alost, malobrojni fragmenti su popraeni meusobno kontradiktornim informacijama o drami u izvorima, pa je teako odrediti kako je pismo funkcioniralo na sceni. Usp. Muir, J. (2009), 179-181.  Junakinja, sada Artemidina sveenica, treba ubiti Oresta i Pilada jer su doali u hram. Prije izvraenja ina odlu uje pustiti jednoga od dvojice neprepoznatih stranaca, pod uvjetom da taj odnese pismo. Pilad iznosi strah od gubljenja pisma na putovanju, pa ga Ifigenija odlu uje pro itati naglas  njegov sadr~aj (opis njezine sudbine) priprema scenu prepoznavanja brata i sestre. (Usp. If. u Tauridi, 769-794.)  Poetika, 1455a. Preneseno iz: Muir, J. (2009), 181.  Agamemnon odlu uje ~rtvovati Ifigeniju u zamjenu za povoljan vjetar, a pismom s la~nom informacijom (tobo~nja svadba njegove keri s Ahilejom) namamio je nju i Klitemnestru k sebi.  Rosenmeyer, P. (2001), 71. Ostale informacije prema istom naslovu, 68-71 i Muir, J. (2009), 181-183.  Usp. Muir, J. (2009), 183. Tekst komedija se nije sa uvao, ali nastavlja i tradicije Nove komedije, Plaut i Terencije, esto pisma i spominju i koriste u svojim dramama (npr. Hvalisavi vojnik, II, 51-53).  Rosenmeyer, P. (2001) potonje naziva  epistolary epigram i  epigrammatic letter (106).  Isto, 184-185.  Istu pri u (naravno, uz obogaenje svojim varijacijama) donose, vjerojatno po uzoru na Kalimaha, Ovidije (u zbirci pisama u elegijskim distisima naslova Heroides ili Epistulae heroidum, uzastopna pisma Akontija (20) i Kidipe (21)) i Aristenet (proza; usp. pismo I, 10 - ne piau ga akteri ve trea osoba).  Paradoksalno, gotovo svi likovi itaju ga prije primateljice. Poput glavnih junaka, pismo do~ivljava mnoatvo avantura od trenutka kad krene od poailjatelja: ita ga pogreana osoba (kralj Dionizije) skupa s krivotvorenim pismom i daje ga na daljnje itanje svome prijatelju itd.  U naletu ljubomore udarcem je Kaliroju bacio u privremenu komu, a nakon ato je u grobu o~ivjela oteli su je gusari. Znakovito je i adresiranje ovoga pisma ( Dioniziju, svome dobro initelju , dakle, ne viae i mu~u) i naglasak na vlastoru nom pisanju (nakon svih nesporazuma ova potvrda autenti nosti je logi na).  Usp. Muir, J. (2009), 197-201 i Rosenmeyer, P. (2001), 133-160.  Rosenmeyer, P. (2001), 235. Velik dio podataka je historijski to an  postojao je okrutan tiranin Klearh u Herakleji i u zavjeri oko njegove likvidacije u 4. st. pr. n. e. sudjelovao je ovjek imenom Hion. Hion je likvidiran, kao i vei dio njegove obitelji.  Usp. Muir, J. (2009), 200-203. Gotovo je rije  o epistolarnom Bildungsromanu.  Hodkinson, O. (2007) preferira  epistolary book pred  collection jer smatra da drugi izraz asocira na uredni ki posao nad gotovim pismima ili njihovom zbirkom, njihov razmjeataj i sli no (287-288).  Hodkinson, O. (2007), 287.  Logika nala~e da ne mo~emo o ekivati epistolarne zbirke prije nego pisma postanu uobi ajena pojava u druatvu. Zatim, nakon ukorijenjenja pisma u druge knji~evne vrste (tzv. umetnuta pisma) moglo je doi do njihova grupiranja i osamostaljenja u vlastitu podvrstu te daljnjeg grananja i razvoja.  Usp. Hodkinson, O. (2007):  ... by the first century AD there is evidence for epistolary volumes... so that letters are not just being read as an appendix to an author's larger works. (283-300)  Takva pisma su kasniji autori koristili kao predloake za svoj rad na sli an na in kako rimski epistolografi koriste Ciceronova i Plinijeva.  Usp. npr. Seneka, Ep. 21, 4.  Usp. Trapp, M. (2003):  It is perhaps to Horace& that the credit belongs for first concieving of the publication not of individual verse letters but of a whole bookful . (23)  15 ih aalju mitoloake junakinje svojim ljubavnicima, a ostalih 6 pisama su pisma s pripadajuim odgovorima (Paris, Leandar i Akontije se dopisuju s ljubavnicama).  Osim gdje je druga ije nazna eno, sve informacije su prema Trapp, M. (2003), 23-25.  Muir, J. (2009) ova pisma naziva  imaginary letters (185). Pojam  pseudonimna nije najsretniji, ali mi djeluje jasniji od prethodnoga (preuzimam ga iz: Rosenmeyer, P. (2001), 193-233).  Dakle, nastaju neato ranije ili ak istovremeno kad i fikcionalne.  Usp. Rosenmeyer, P. (2001):  they are our first example of free-standing epistolary collections. (194)  Nekim zbirkama danas se posve odri e autenti nost ili sadr~e velik broj  sumnjivih pisama, a u antici su do~ivljavana kao originali (npr. Platonova). Antika openito ne naglaaava va~nost autenti nosti pisama kao mi danas (usp. Hodkinson, O. (2007), 286).  Tu spadaju npr. pisma Aristotela, Artakserksa, Demostena, Diona, Eshina, Euripida, Heraklita, Hipokrata, Lukijana, Ksenofonta, pitagorejaca, Platona, Sokrata, sokratika, Solona, Temistokla itd.  Mogue je da se nikad nisu  oporavila od osude Richarda Bentleya (1697) u Dissertation upon the Epistles of Phalaris, Themistocles, Socrates, Euripides, and Others; tako misle Rosenmeyer, P. (2001), 195 i Stirewalt, M. L. (1993), 29. Potonji odbacuje Bentleyevo objaanjenje da su ova pisma krivotvorine kojima se ~eljelo zaraditi na rivalstvu Aleksandrije i Pergama, uo ava kronoloake nedosljednosti, ali i postojanje fikcionalnih zbirki koristi kao valjan argument protiv tog objaanjenja. (27-28) Iako je Bentley odrekao autenti nost samo zbirkama iz naslova rada, odjek se osjetio na cijelom korpusu.  Usp. Stirewalt, M. L. (1993), 17.  Interes za privatni ~ivot istaknutih li nosti je pojava prisutna i danas: i suvremenog e itatelja primjerice zanimati Churchillovi memoari, ~ivotopis Marilyn Monroe ili svakodnevica Anne Frank.  Rosenmeyer, P. (2001), 197. Ovaj je impuls potaknuo i razvoj fikcionalnih zbirki, koje su samo korak dalje (korespondenti mogu biti i anonimne izmialjene osobe).  Prema Rosenmeyer, P. (2001), 200-204.  Usp. isto:  In the case of fictional letters& it is an outgoing attempt to give the fiction at least a veneer of genuineness. (...) playing a literary game& involved rules of verisimilitude. (204)  Njih Novakovi, D. (1982) naziva  mimi kim i dodaje da imaju razli ite epistolarne subjekte, razlu ive samo nominalno, koji uzastopno pokazuju istovrsna obilje~ja. (78)  Termin navodi na usporedbu s  Prvom sofistikom , djelovanjem sofista krajem 5. st. pr. n. e. u Ateni, kad su tradicionalno obrazovanje i vjerski ~ivot propitivali profesionalni govornici koji su (za novce) pou avali graane vjeatinama za uspjeaan javni ~ivot (Gorgija, Protagora, Prodik i Hipija, a Filostrat svojim djelom ~eli prezentirati Drugu sofistiku kao svojevrsni preporod). Za Druge sofistike retorika je napokon pobijedila filozofiju, oduzela joj popularnost i posve iz njenog okrilja preuzela brigu o kulturi (usp. Schmid, W. i Sthlin, O. (1924), 689). Neki autori navode i tzv. Treu sofistiku; termin se odnosi na bizantsku retoriku 5. stoljea (usp. npr. Nagy, G. (2001): Greek Literature, Routledge, 179).  Prema Anderson, G. (1993), 35-37. Prikaz sofisti ke prakse iznosim vrlo aturo jer nije u direktnoj vezi s temom mog rada; va~niji mi je pojam same sofistike, njezin utjecaj na knji~evnost i aticizam. Detaljnije o sofistima i njihovom radu usp. Bowerstock, G. W. (1969): Greek Sophists and the Roman Empire, Oxford, Goldhill, S. (ed.) (2001): Being Greek under Rome, Cambridge ili Rawson, E. (1985): Intelectual Life in the Late Roman Republic, London. Opairnije o Drugoj sofistici usp. Bowie, E. L. (1979): Greeks and their Past in the Second Sophistic, Past and Present, 46, 3-41 ili Reardon, B. P. (1984):  The Second Sophistic u: Treadgold, W. E. (ed.): Renaissances before the Renaissance. Cultural Revivals of Late Antiquity and the Middle Ages, Stanford, CA. O aticizmu i azijanizmu v. Schmid, W. (1887-96): Der Atticismus in seinen Hauptvertretern von Dionysius von Halikarnass bis auf den zweiten Philostrat I-IV, Stuttgart i Wilamowitz-Mllendorff, U. von (1900), Asianismus und Atticismus, Hermes, 30, 1-52. Sveukupan pogled na razdoblje pru~aju Schmid, W. i Sthlin, O. (1924); poglavlje  Die neue oder zweite Sophistik , 688-828 i Lesky, A. (2001); poglavlja  Cvat druge sofistike , 807-823,  Prozni roman i epistolografija , 834-846 i  Druga sofistika u kasnije doba , 846-850.  Azijanizam se (zbog svog ne-ati kog porijekla) naziva joa i  jonski ili  efeaki stil.  Pritom, naravno, autori postupaju razli ito; primijeeno je da su Lukijanove posudbe jednostavnije, ograni ene uglavnom na najpoznatije ulomke ili prve stranice djela, dok npr. Aristenet pokazuje mnogo vei trud (mo~da i bolje poznavanje?) cijelih djela ranijih autora i manje poznatih epizoda.  Arnott, G. (1982), 303. Naravno, ova nostalgija nikako ne zna i da su Grci i njihova kultura u Rimskom carstvu bili ugnjetavani; upravo suprotno. Razlog je to zaato pojedini autori, iako objaanjenje uva~avaju, ostavljaju mjesta sumnji da ono nije potpuno (usp. Anderson, G. (1993), 101-102).  Hodkinson, O. (2007), 287.  Muir, J. (2009), 210.  Rosemeyer, P. (2001), 256.  Rosenmeyer, P. (2006), 138.  Iznimka je Filostratova zbirka jer je u njoj poailjatelj svih pisama isti, vjerojatno sam autor.  Usp. npr. dugotrajnu polemiku oko posudbi Alkifrona od Lukijana ili obrnuto.  Usp. Funke, M. K. A. (2008):  ... the ultimate consequence of the epistolary format is that it invites the reader to engage with the letter in place of its intended audience. In a sense, the reader assumes the role of the addressee. (20)  Rosenmeyer, P. (2001), 266.  Johannes Tzetzes u sholijama za Chiliades 8, 895, a Eustatije u sholijama za Il. 9, 453 (preuzeto iz Rosemeyer, P. (2001), 257 i Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 6).  Funke, M. K. A. (2008):  Alciphron is identified as& rhetor, indicationg that the work is indeed considered a type of sophistic exercise. (18)  Tako misle npr. Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 18 i Funke, M. (2008), 6. Opairnije o problemima datacije usp. Reich, H. (diss.) (1894), Bonner, C. (1909), Lesky, A. (1929) ili (sa~etak i pregled bibliografije) Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 6-18.  Rosenmeyer, P. (2006), 133.  Za pregled obitelji rukopisa i njihovog sadr~aja usp. Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 18-21.  Iznosim prema sa~etku u Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 32. Usp. isti izvor za popis prijevoda i relevantne znanstvene literature o ovom autoru te prilo~enu bibliografiju na kraju disertacije.  Knig, J. (2007):  Alciphron s Epistolarity u: Morello, R. i Morrison, A. D. (ed.), 272.  Prema Knig, J. (2007), 272.  Kad se pojavljuju obrazovaniji pojedinci, njihov prikaz je podrugljiv: visoka razina obrazovanja ne impresionira nikoga (usp. npr. prikaz Epikura, koji pismima i u estalim citatima iz vlastitih djela nasmrt dosauje heteri u IV, 17 ili filozofa koji se napijaju i nedoli no ponaaaju u III, 19). U fokusu na donje slojeve Alkifron nije usamljen u svom vremenu: Lukijan piae Razgovore hetera, a Elijan Pisma seljaka.  Reardon, B. P. (1971), 182.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 340-341.  Usp. Knig, J. (2007):  The world of Alciphron s Letters is a world of longing and loss, ... of fragile happiness&  (257) Isti autor naziva Alkifronov prikazani svijet  landscapes of frustrated desire . (259)  III, 34.  Primjeuje Rosenmeyer, P. (2001), 290, a sli no misli i Knig, J. (2007), 257.  Knig, J. (2007), 276.  Samo jedan parazit zadovoljan je tretmanom kod domaina (III, 29), a jednog jedinog mu e ljubavne, a ne  prehrambene brige (III, 31).  Tako misli Rosenmeyer, P. (2001), 271. U svakom slu aju, opisano pretjerivanje nije Alkifronov izum: fragmenti Nove komedije sadr~e sli an prikaz vje no nezadovoljnih, pro~drljivih i gladnih parazita.  Samo jedno pismo (od ak 42) u III ima ljubavnu tematiku (III, 31).  Jedina pisma nepovezana s ostalima (korespondentima, dogaajem ili akterima) su 12 i fr. 5.  Ukoliko pretpostavimo da nema istoimenih hetera.  Rosenmeyer, P. (2001), 274.  Elijan, Pisma seljaka, 20, 12-15 (tekst: Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 382, prijevod moj).  Supruga prigovara mu~u zbog razuzdanog ~ivota i prijeti rastavom (I, 6), djevojka u pismu odaje majci da je zaljubljena (I, 11), majka joj, takoer pismom, odgovara (I, 12) itd.  Rosenmeyer, P. (2001), 277.  Usp. vrlo razli it prikaz heterskih veza i ljubavi u Aristenetovoj zbirci (ni~e u disertaciji).  Rosenmeyer, P. (2001), 285.  Budui da nije predmet moje disertacije, informacije o autoru i zbirci iznosim samo u kratkim crtama.  Kratak pregled druga ijih stavova nude Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 344.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 344.  Musurus, M. (ed.) (1499) u: v  , ,   x  7, Venecija (apud Aldum). Informacije su prema Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 344-349.  Rosenmeyer, P. (2006), 131 (navodi prema De Stefani, E. L. (1901), SIFC, 9, 480).  Bonner, C. (1909), 32-33.  Bowie, E. L. u Easterling and Knox (1989b), 122; navedeno prema Rosenmeyer, P. (2001), 309.  U radu koristim Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949). Numeriranje prati ono iz izdanja Kayser, C. L. (1871): Flavii Philostrati Opera Auctiora etc. II, Leipzig.  Rosenmeyer, P. (2006), 136.  Usp. o tome Rosenmeyer, P. (2006):  the focus on the author is further intensified by the mostly anonymous identities of his adressees. (136)  Anderson, G. (1986), 274-275. O Filostratima usp. Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 387-391.  1. obitelj, prva skupina: R, Vaticanus 140 (ff. 260r sqq.), 14. st., r, Vaticanus 87 (ff.516v sqq.), 14-15. st., U, Urbinas 127 (ff. 220r sqq.), 15. st., v, Vindobonensis phil. 331, , Parisinus 2885 (ff. 137r sqq.), 16. st., c, Cantabrigiensis  6697 (Kayserova pogreaka umjesto 6097), 16. st. Druga skupina: p, Parisinus 1696 (ff. 282r sqq.), 14. st., u, Urbinas 110 (ff. 121v sqq.), 14-15. st. (uz naslov  v v), u, Urbinas 134 (ff. 124r-131v), 15. st. (uz naslov   v). Trea skupina: , Palatinus 155 (ff. 97r-100v), 16. st., Coislinianus 321 (ff. 108r sqq.), 16. st., Parisinus suppl. Grec 352 (ff. 140v sqq, 150r sqq.), 13. st., d, Parisinus 1657 (ff. 217v sqq.), 16. st. 2. obitelj: p, Vaticanus 96 (ff. 1r sqq.), 13-14 st., fa, Laurentianus 55. 7 (ff. 238r sqq.), 15. st., fb, Laurentianus 55. 7 (ff. 238r sqq.), 15. st., l, Lugdunensis 76, , Parisinus 3026 (ff. 32v sqq.), 16. st., M, Matritensis (Biblioteca Nacional) 4693, 15. st., b, Baroccianus 50 (ff. 363r sqq.), 11. st. Nezavisni rukopisi: h, Palatinus 129 (ff. 23r, 68v, 75r), 15. st. i , Laurentianus 59. 30 (ff. 146v sqq.), 13. st. Prenosim iz Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 394-397.  Po Kayserovom numeriranju : 1-18, 20-33, 35, 37, 40-50, 54-60, 63, 65-73.  Po Kayserovom numeriranju: 40-44, 65-66, 49, 45, 67, 48, 73, 68-72, 14, 35, 37, 18, 60, 33, 32 i 16.  Po Kayserovom numeriranju: 19, 34, 36, 38-39, 61-62 i 64.  Po Kayserovom numeriranju: 25-26, 29, 44 i 55.  Po Kayserovom numeriranju: 51-53.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949). Numeriranje prati ono iz izdanja Kayser, C. L. (ed.) (1871).  Prema. Bonner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 387-408.  Usp. Rosenmeyer, P. (2006):  Philostratus letters reflect sophistic training more overtly than Aelian s and Alciphron s&  (137)  Usp. Trapp, M. (2003), 33.  Izgubljeni su titulusi pisama I, 2 i II, 6 (pimatelja je u drugom slu aju mogue nadoknaditi iz teksta).  Usp. Arnott, G. (1982), 291-293 ili Drago, A. T. (2007), 17-23. Ove navode provjerit u samostalnim istra~ivanjem (usp. poglavlje Imenovanje korespondenata).  U to je siguran Boissonade (Praefatio, VII u njegovom izdanju).  Fabricius, I. A. (1790): Bibliotheca Graeca, Ed. quarta cur. G. Ch. Harles, I, Hamburg.  Usp. Arnott, G. (1982), 293-294.  Zanetto, G. (1987), 197; prenosim prema Drago, A. T. (2007), 22.  Prema Drago, A. T. (2007), 23.  Osim gdje je druga ije nazna eno, sve informacije prenosim prema Drago, A. T. (2007), 16-24.  Napisao je pri zavraetku putovanja (1492) svojevrsni dnevnik putovanja i u njega uvrstio informaciju o Aristenetovoj zbirci, iji naslov navodi (objavljeno u Zentralblatte fr Bibliothekswesen, 1, 402).  Schmid, W. i Sthlin, O. (ed.) (1924), 1049.  Lesky, A. (1957), 223.  Lesky, A. (1951) navodi ak 600 rukopisa koje je kolekcionar za ~ivota pronaaao, otkupio u svoju privatnu zbirku te prepustio Biblioteci. (7)  Usp. Lesky, A. (1951):  eine Pariser Papierhandschrift (suppl. grec. 1200) hat sich als spte, wertlose Abschrift einer gedruckten Ausgabe heraustellt. (7)  Pojavljuje se i trea, ali je ona za naau zbirku nebitna; na foliji 40v nalazimo prijepis pjesama Nikole iz Otranta, opata koji je ~ivio na prijelazu iz 12. u 13. st. Kada i zaato je ova interpolacija nastala nije nam poznato (usp. Drago, A. T. (2007), 9-10).  Osim gdje je druga ije nazna eno, sve informaciju su prema Drago, A. T. (2007), 7-8.  Tako Hercher, R. (1871), 281-282, Lesky, A. (1951), 7, Hunger, H. (1961), 403, Mazal, O. (1971), VI i Vieillefond, J. R. (1992), XXII. Druga ije misli Hoffmann (app. Dilthey, C. (1863), 215)  on prvu ruku datira u 14., a drugu u 12. stoljee, ato Drago, A. T. (2007) smatra posve pogreanim (7).  U ranijoj prepisiva koj praksi u estalo su se svi podaci o djelu, autoru, ponekad i prepisiva u, stanju zate enog rukopisa i sl, navodili tek na kraju rukopisa, u tzv. kolofonu. Usp. Arnott, G. (1982), 294.  Osim gdje je druga ije nazna eno, sve informacije prenosim prema Drago, A. T. (2007), 7-16.  Prenosim prema popisu u Mazal, O. (1971), VIII-IX, uz dodatak kasnijih izdanja.  Lesky, A. (1957), 224.  Arnott, G. (1968), 119.  Problem je ato je istoimenih umjetnika bilo nekoliko, ali veina ih je ~ivjela krajem 5. st. (usp. Drago, A. T. (2007), 27-33 ili Arnott, G. (1982), 294-295).  Nu~na su dva ili tri nenaglaaena sloga izmeu predzadnjeg i zadnjeg naglaaenog u svakom kolonu.  Arnott, G. (1982), 296.  Prema Drago, A. T. (2007), 25-36.  Sambucus, I. (1566):  argutiam cum lepore salibusque congruis (Praefatio).  Cobet, J. (1860), Mnemosyne, 9, 150.  Arnott, G. (1968), 119.  Arnott, G. (1982), 296.  O detaljnijoj podjeli pisama te problemima oko nomenklature koji iz bilo kakve podjele proizlaze, govori se u uvodnome dijelu disertacije (i usp. Exler, F. X. (1923), 1-24). Radi jasnoe, u svome radu koristit u isklju ivo izraz fikcionalna pisma jer ga smatram najjasnijim, u distinkciji s  pravim pismima.  Rosenmeyer, P. (2001), 35.  Kolebanje u naraciji u Aristenetovim pismima primijeeno je i ranije; dijelom se moje istra~ivanje naslanja na primjedbe iznesene u $8B82=>5 ?8AL<> 2 ?>74=59 3@5G5A:>9 ?@>75 (Fiktivnoe pis'mo v pozdnej gre eskoj proze), uvratenome u zbornik radova Anti naja epistolografija: O  erki (1967), 187-191). U tom su radu, meutim, istaknuti tek najo itiji primjeri pisama, kako bi se do arala njihova meusobna razli itost. Kriteriji podjele razlikuju se od mojih, a detaljna analiza, potkrijepljena primjerima iz teksta, ne postoji. Poticaj za detaljniju analizu zbirke iz ovog aspekta naala sam i u lanku D. Novakovia, koji na na in sli niji mome analizira naraciju u tri pisma zbirke (L & G, 20 (1982)).  Zanetto, G. (1987), 196 osvre se na epistolarnu formu u Aristenetovim pismima (i pismima drugih autora) utoliko da razlikuje dvije kategorije: 1. pisma u kojima poailjatelj iznosi sadr~aj vezan uz njega, primatelja ili obojicu i 2. poailjatelj iznosi sadr~aj nevezan uz njih (pripovijedanje u treem licu). Smatram da je takva podjela dobar po etak, ali da ne daje dublji uvid u nijanse kojima se unutar tih kategorija pisma primi u o ekivanoj formi ili odmi u od nje; moj rad pravi zna ajan korak naprijed.  Ali usp. npr. Filostratovu zbirku  u njoj su (prili no neinformativni) titulusi naknadno dodani.  Knig, J. (2007), 277.  Iznimke su pisma I, 2 i II, 6, za koje tekst V-a ne nudi tituluse. Pretpostavlja se da su izgubljeni omaakom prepisiva a (usp. Drago, A. T. (2001), 112 i 475). U Mazalovom izdanju imamo uz oba pisma napomenu u fusnotama:  Nomina eorum, qui scripsit et qui accepit epistolam, desunt. (Mazal, O. (1971), 4 i 76). Za pismo II, 6 je u njegovome izdanju adresat naveden (<>), ali je objaanjeno da je rije  o naknadnoj interpolaciji, koju V nema:  ... nomen autem Phormionis ex ipsa epistola suppleri potest (Mazal, O. (1971), 76). Dakle, adresat je  rekonstruiran iz samoga teksta pisma - pojavljuje se u II, 6, 7 u vokativu. Hercher R. (1873) ne navodi ni preskript za I, 1 (sukladno problematici oko imena Aristenet). Uz preskripte pojavio se s vremenom i argumentum, podnaslov u kojemu je prepri ana fabula. Smatraju se naknadnom interpolacijom prepisiva a (usp. Drago, A. T. (2007), 9), ato je razlog zaato ih pojedina izdanja ni ne uzimaju u obzir, npr. Hercher, R. (1873) i (prevoditelj) Kytzler, B. (1967). Nasuprot tome, ne zanemaruju ih: Mazal, O. (1971), Drago, A. T. (2007) i (prevoditelj) Lesky, A. (1951).  Va~ni su za (kasniju) analizu spola i na ina tvorbe osobnih imena korespondenata.  To su: II, 5, 9, 15 i 16.  Epistolarne elemente ozna ene brojkama 1, 2 i 3 dijelom preuzimam iz Altman, J. G. (1982):   I-you is defined by the I of epistolary discourse always having as its (implicit or explicit) partner a specific you who stands in unique relationship to the I. (117) O tim i ostalim epistolarnim elementima koje uzimam u obzir (naro ito pozdravne formule i aluzije na pisanje i slanje) usp. Trapp, M. (ed.) (2003), 34-38.  Naravno, misli se na upotrebu 2. lica (i zamjenica za 2. lice) u situacijama kad se poailjatelj  obraa adresatu, a ne bilo koje 2. lice! Usp. npr. I, 10 i 15, u kojima se pojavljuje 2. lice, ali ne u ovakvoj upotrebi (tamo se poailjatelj  obraa jednome od aktera, a on u dogaajima uope nije sudjelovao).   Self-referentiality , pozivanje pisama na same sebe, koliko god to bilo na prvi pogled neobi no, esta je osobina i fikcionalnih pisama. Usp Rosenmeyer, P. (2001):  I do not wish to imply that the writers wanted their products to be taken for actual letters... But playing a literary game... involved following rules of verisimilitude... hence the referneces... to the phisical nature of epistolarity: acts of writing or reading, methods of sending, enclosed letters, and epistolary formulas. (204)  Mazal, O. (ed.) (1971): Aristaeneti epistularum libri II, B. G. Teubner, Stuttgart.  Iako nije u direktnoj vezi s ovom analizom, osvrnut u se na obraanje poailjatelja Akontiju:  P, f   ,  , "  "   ... (I, 10, 20-21). Ovakav primjer naracije, gdje se fiktivni poailjatelj obraa akteru u situaciji u kojoj on sam nije sudionik dogaaja (ve tzv. sveznajui pripovjeda  koji opisuje dogaaj kao da mu je bio svjedokom), u zbirci je rijedak i neobi an. Za joa jedan ovakav primjer vidi analizu pisma I, 15.  II, 7, 27-29.  Usp. I, 22, gdje je postojala sli na dilema: kontekst je vidno druga iji, jer je tu vrlo vjerojatno da adresat osobno poznaje Harisija. Sli no je u I, 12, 21-22: tu kontekst nala~e shvaanje indikativa kao direktnog obraanja adresatu.  I, 9, 6-10.  Usp. II, 18, s gotovo identi nom situacijom.  I, 14, 1-2.  I, 15, 59-62.  Usp. i I, 15, 35-49 za sli an primjer.  I, 22, 1-4.  Usp. analizu I, 5 i pripadajue fusnote.  6 r x  a  (I, 5, 4-5) i 6 p x  v x  P (I, 22, 2-3).  II, 8, 7-11.  II, 10, 7-8.  II, 18, 5-6.  II, 19, 1-2.  I, 1, 7-8.  I, 1, 36-37.  I, 1, 61-63.  Usp. paralelan primjer u hrvatskome jeziku: glagol  opisivati takoer u korijenu ima pisanje, a mo~e u raznim kontekstima za samu djelatnost pisanja biti posve nevezan.  Uz navedene primjere, interesantnim smatram particip na samome kraju pisma: '... D  0. (I, 1, 63-65) Naime, isti glagol u gore navedenom primjeru (drugi po redu), iako je rije  o glagolu govorenja, vjerojatno se odnosi na (fingirano) nabrajanje detalja u pismenome obliku, a ovdje particip mo~e biti u istoj upotrebi (= esto sam (u pismu) spomenuo njezino ime), ali ostavlja se i mogunost da je (mogue u oba slu aja, ali vjerojanije samo u drugome) rije  o imitaciji  stvarnog sricanja (naglas ili beaumno), ato u stvarnosti doista esto radimo dok piaemo.  I, 5, 3-5.  I, 5, 18-19.  I, 12, 21-22.  Prijatelji su ponekad meusobno dijelili istu heteru.  I, 12, 11-12.  I, 12, 16-19.  Usp. razliku u uvjerljivosti aluzije: II, 5, 47, II, 9, 18-19 ili II, 13, 27-29.  I, 13, 1-3.  I, 13, 5-7.  I, 18, 2-4.  I, 18, 18-19.  I, 18, 30-32.  Usp. I, 14.  I, 21, 1-2.  I, 23, 1-3.  I, 25, 31-32.  I, 25, 29-30.  I, 26, 1.  I, 26, 3-4.  I, 26, 8-9.  Rije  je o opisu pokreta plesa ice-pantomimi arke.  II, 11, 1-3.  I, 3, 77-79.  To je jasno i iz samoga argumentuma (ukoliko ga uzmemo u obzir):        .  I, 14, 2-4.  I, 16, 33-35.  Usp. analize pisama I, 12 i 13.  I, 17, 29-32.  I, 19, 67-72.  I, 28, 9-10.  I, 28, 23-24.  I, 28, 26-29.  II, 2, 6-8.  II, 2, 11.  II, 2, 16.  II, 6, 9-10. Iako je rije  o glagolu u 2. licu mno~ine, smatram ovo direktnim obraanjem prvenstveno adresatu; usp. sli ne primjere u I, 14 i 18.  Smisao je ironi an.  II, 14, 7- 8.  II, 21, 1-3.  II, 21, 20.  II, 21, 15.  II, 21, 26-27.  II, 21, 28-30.  I, 24, 26.  I, 24, 33-34.  I, 24, 37-39.  II, 1, 1-2.  II, 1, 18.  Redom: II, 1, 4, 18, 37, 54 i 57.  II, 1, 33.  II, 3, 1-2.  II, 3, 14-16.  Rije  je o prethodno natuknutom preljubu, kojim poailjateljica planira rijeaiti osjeaj zanemarenosti od strane prezaposlenoga mu~a:      . (II, 3, 13-14)  II, 5, 50-53.  II, 5, 47-48.  Kihanje se u Grka  dr~alo za osobito i povoljno znamenje (Senc, S. (1910), s. v.). Gornji kontekst podsjea na kod nas prisutno praznovjerje da nas netko spominje kad dobijemo napad atucavice.  Usp. II, 9, 15 i 16.  II, 5, 54-56.  II, 9, 1-2.  II, 9, 11-12.  Usp. II, 5, 15 i 16.  II, 9, 17-18.  II, 9, 18-19.  II, 13, 1-2.  II, 13, 10-12.  Usp. II, 1, 3, 5 i 9.  II, 13, 27-29.  II, 13, 25-26.  II, 15, 1.  II, 15, 4-7.  Usp. II, 5, 9 i 16.  II, 15, 20-22.  II, 16, 1.  II, 16, 4.  II, 16, 25-26.  Taida je mladieva nova ljubavnica.  II, 17, 20-21.  Na sli an na in u postupati i pri ostalim analizama Alkifronove zbirke; iznijet u rezultat koji se odnosi na zbirku u cjelini, a kasnije se detaljnije posvetitti odabranim primjerima.   Self-referentiality (usp. Rosenmeyer, P. (2001), 204).  Potrebno je voditi ra una o postotku  promatrano je 25 Alkifronovih pisama, a 50 Aristenetovih.  Poseban slu aj  pisma u pismu je natpis koji Kidipa ita naglas i koji je dovodi u nevolju.  Uklju ivanje pisama iz ijih je tijela vidljivo da su poslana kao popratna poruka uz poklon vjerojatno je zrcaljenje Alkifronovog poznavanja ~anra  pravih pisama; mnoatvo sa uvanih s papirusa upravo je ovakvog tipa. Knig, J. (2007) tvrdi:  In that sense Alciphron self-conciously maintains the gap between literary and non-literary writing&  (265) Isto bi se moglo zaklju iti i za ovakva Filostratova pisma.  Mogue je objaanjenje vea stilska dotjeranost, doraenost i vrijednost etvrte knjige Alkifornovih pisama u odnosu na ostale (usp. Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 5).  Ukoliko imamo u vidu ukupan broj pisama u Alkifronovoj zbirci, odgovorena pisma su iznimke.  Usp. mogue objaanjenje (dokaz autorovog poznavanja ~anra epistolografije u cjelini, tj. korpusa  pravih pisama) u Knig, J. (2007), 265: rije  je o objaanjenju pojave u slu aju Alkifronove zbirke, ali je primjenljivo i na Filostratovu.  `to dijelom podsjea na Akontijevo pisanje poruke Kidipi jabukom (usp. Ar. I, 10), ali je kontekst bitno druga iji: u Filostratovoj zbirci jabuka je prilo~ena kao poklon, dodatno pismo uz pismo.  Neodgovorena pisma dominiraju u svim zbirkama (Knig, J. (2007), 268).  O izostanku primjera homoseksualnih odnosa u ovoj zbirci i moguem objaanjenju v. Kasnije.  Za iznimke vidi ni~e.  Heterama je u  opisu posla opslu~ivanje veeg broja seksualnih partnera, mada nije rijetkost (mo~e se rei i da je cilj!) ekskluziva, svojevrsna vjernost prikladnom imunom partneru u odreenom vremenskom periodu ( esti su bili i slu ajevi dijeljenja hetere meu dvojicom ili manjom skupinom prijatelja), ime se hetere zna ajno razlikuju od jeftinih i zato svima dostupnih uli nih prostitutki. Ipak, veina odnosa s heterama ima svoj rok trajanja (ako izuzmemo one malobrojne hetere kojima je poalo za rukom postati na du~e staze ljubavnicom jednog ovjeka); mogui su razlozi kraja odnosa zasienje klijenta, nezadovoljstvo jedne ili druge strane kvalitetom ili cijenom usluge ili odnosom openito itd.  Tj. odnosi meu ljudima koji meusobno nisu ni u braku ni u ljubavnoj vezi.  Slobodnima s obzirom na brak, ne u kontekstu ropstva.  Mazal, O. (ed.) (1971).  Opisi hetera su u zbirci, o ekivano, znatno slobodniji i sadr~e opise grudi i poneato eksplicitnije golotinje; za po etak sama logika i (pretpostavljeni) minimum pristojnosti poailjatelja nala~e da je vjerojatnije da adresatu nudi detaljan opis fizi kih atributa hetere nego svoje supruge ili djevojke.  I, 1, 26-27.  I, 1, 36-38.  I, 1, 44-45.  Drago, A. T. (2007), 104.  Mazal, O. (1971), 3.  Rezultate analize izvora pokuaat u u dubioznim slu ajevima iskoristiti kao dodatnu, ali obavezno sporednu, potvrdu svojih zaklju aka - konteksti nisu uvijek preuzeti skupa s motivima ili idejama.  Usp. Drago, A. T. (2007), 87. O uobi ajenim imenama hetera, nastalim po uzoru na (vjerojatno stvarne) uspjeane hetere iz proalosti, vidi ni~e u disertaciji ili Whiteley, R. (2000).  Rezerva oko sadr~aja argumentuma ve je ranije objaanjena i zadr~avam je u svim analizama u radu.  I, 3, 28-30.  I, 3, 33-35.  O simpoziju i goaama-heterama e detaljnije biti rije i u poglavlju o heterama.  Dalby, A. (2002), 121.  I, 4, 13-21.  Sli an primjer vidi u II, 19; zna ajna razlika je ato u drugome pismu ne saznajemo izrijekom da je rije  o plaenom odnosu. Osim u navedena dva pisma, svodnice se pojavljuju u pismima I, 11 i 22, a u II, 18 nalazimo svodnika. Primjer u I, 13 je samo zamialjen (lije nik reagira na zahtjev da postane svodnikom).  I, 4, 29-30.  Usp. pismo I, 2; u oba pisma je rije  o ostvarenom seksualnom odnosu troje aktera (u I, 2 je rije  o jednom mladiu i dvije djevojke, ovdje o dvojici mladia s jednom ~enom). Ni u ovom primjeru ne saznajemo jesu li mladii zadovoljili svoje strasti sa ~enom zasebno ili istovremeno.  I, 4, 27-28.  Istoimenu ~enu, takoer heteru, nalazimo i u I, 19. Mogue je da je rije  o istoj osobi.  I, 12, 11-13.  I, 14, 1-3.  I, 17, 15-16.  Usp. npr. II, 12: muakarac naziva suprugu barbarkom aludirajui prvenstveno na njezinu ud, a nemamo dokaza da je rije  o bivaoj heteri (spominje se samo ~enino ime i siromaatvo prije braka).  Usp. Drago, A. T. (2007), 592.  I, 17, 9-11.  I, 17, 12.  Drago, A. T. (2007), 299.  I, 18, 10-12.  Aristenet je naziva dva puta mastropj i jednom proagwgj. U gr kom je tendencija da je proagwgj gori termin (usp. Drago (2007), 349), ali autor rije i koristi kao sinonime, istu osobu naziva sad ovako, sad onako. Sli no je i u II, 19.  To je ime nosila polu-historijska slavna hetera, a kasnije, po uzoru na nju, mnoge kasnije gr ke hetere. Ujedno je i est lik Menandrovih komedija (usp. Drago (2007), 343).  I, 22, 37-38.  I, 23, 14-16.  Usp. Schneider, K. (1913), 1367. Drago (2007) smatra da je ime preuzeto iz Razg. hetera 7 (364).  I, 24, 1-2.  I, 24, 7-10.  Izbirljivost u odabiru klijenata, mada ne ovako radikalnu, susreli smo u I, 18; tamo hetera bira samo mlae ljubavnike iako se napominje, sli no kao u ovom pismu, da tako propuata mogunost vee zarade.  Veza muakar evog imena i prijekora hetere da ga je lako zavesti je posve jasna.; Pamfil = Sveljub. O vezi imena Aristenetovih aktera sa sadr~ajem pisama bit e rije i u zasebnom poglavlju.  Kod Aristeneta je jedna Telksinoja primateljica pisma I, 19; tamo je iz konteksta vrlo jasno da je rije  o heteri. Ukoliko pretpostavimo da se radi o istoj ~eni, mo~emo zaklju iti da je ova Telksinoja, kao i njezina starija sestra, hetera. Meutim, nemogue je dokazati da se cilja upravo na nju; potrebni su dodatni argumenti, a u cijelom radu prednost dajem dokazima koji proizlaze iz teksta. Neki Telksinoja i Pamfil pojavljuju se i u II, 18; on je, kao i u ovome pismu, zaljubljeni naivac, pa je mogue da je rije  o istome, a za nju se ne govori da je hetera, ali sudjeluje u varci kojoj je cilj izvla enje financijske koristi.To daje mogunost da se ista osoba pojavljuje u ak 3 Aristenetova pisma.  Usp. Drago (2007), 569. Naglaaen je segment zna enja vezan uz magiju (ato odgovara sadr~aju II, 18), ali glagol prvenstveno zna i  op initi ,  omamiti , zavoditi , pa i u smislu arobnjaatva (usp. Senc, S. (1910), s. v.). Hetere su ina e rado sebi davale imena kojima se aludira na zavodljivost.  I, 25, 3-9.  I, 25, 35-36.  U II, 11 mladi je zaljubljen istovremeno u suprugu i u njezinu majku i pribojava se ostvarenja ljubavnog trokuta, a u II, 7 ~ena i njezina ropkinja dijele ljubavnika, s tim ato ~ena za to ne zna. Zajedni ka je karakteristika pisama I, 28 i II, 7 to ato se u oba ljubavni trokut raskida, u I, 28 dobrovoljnim povla enjem jednoga od ljubavnika, a u II, 7 (nakon saznanja starije ~ene da je ljubavnik prevario s robinjom) obje ~ele muakarca samo za sebe.  Usp. bijesnu reakciju ~ene koja je otkrila da je ljubavnik vara u II, 7.  I, 28, 27-29.  Razg. hetera, 15. Usp. i Drago (2007), 405-406.  II, 1, 26-28.  Usp. Drago, 320, 321 i 546. Kako hetere sebi nadijevaju imena usp. npr. Whiteley, R. (2000), 20.  Drago, A. T. (2007), 555.  Whiteley, R. (2000), 20.  On se i u argumentumu naziva svodnikom; gore je iskoriatena rije  proagwgj. Usp. analizu I, 25.  II, 18, 11-13.  II, 20, 13-14.  Usp. potpoglavlje o heterama ili Drago, A. T. (2007), 592.  Zbirka nudi i dijametralno suprotan primjer: u I, 13 je prikazana hetera naglaaeno ugodne udi.  O posebnoj vrsti kazaliane predstave (postoji vjerojatno od 4. st. nadalje) u kojoj pjesmu ili glazbu kora prati plesa  ili plesa ica koji pokretima tijela, naro ito ruku,  glume osobe ili radnju koja prati glazbu ne znamo mnogo. Pretpostavlja se da su pantomimi ari imali maske sa zatvorenim ustima (jer glas nisu ni proizvodili), a izvori navode pojedine od njih, vrlo popularne i talentirane. Usp. Drago (2007), 32-34 i 384-390.  I, 26, 1-3.  Drago, A. T. (2007), 385-390.  Menandrove komedije, Alkifronova i Filostratova pisma, Lukijanovi dijalozi i sl.  I, 27, 26-28.  V. pisma. I, 18 ili 24.  Drago, A. T. (2007), 580.  II, 19, 1-2.  Usp. I, 4: plaanje se ne spominje, ali je ~ena opisana kao tipi na hetera (odjea, miris, ponaaanje).  I, 2, 14.  Tekst nam ne nudi dokaz da je seksualni odnos bio istovremen (utroje; engl. threesome), iako ostaje i ta mogunost; svakako je ovo pismo samom temom (ostvareni mnage trois, bez obzira je li do odnosa doalo utroje ili s jednom pa drugom djevojkom) i polu-javnim mjestom na kojem se seks dogaa jedno od lascivnijih u zbirci, ali nam je autor posve uskrato detalje ina. Sli nu situaciju vidi u I, 4. Uz primjere ostvarenih odnosa utroje postoji i nekoliko primjera u kojima se mnage trois pri~eljkuje, ali do njega ne dolazi (u II, 8 mladi se pribojava ostvarenja seksualnih odnosa sa suprugom i njezinom majkom, a u II, 11 o~enjeni preljubnik rastrzan je izmeu ljubavi prema supruzi i heteri te se nada da e mu dvije ~ene dozvoliti daljnje odnose s obje). Pojedina pisma pokazuju sli ne odnose muake osobe s dvije ~ene, ali ih ovdje ne ubrajam - mnage trois nije ostvaren jer za njega ne znaju, tj. na njega nisu dobrovoljno pristali svi sudionici (ovdje, logi no, spadaju sva pisma u kojima hetere imaju po nekoliko ljubavnika koji se bore za njihovu nepodijeljenu naklonost; osim tih, u II, 7 mladi spava sa gospodaricom i njezinom robinjom, ali bez znanja gospodarice, a nakon saznanja mladi mora odabrati).  I, 2, 24-25.  I, 2, 18-19.  U tom slu aju mogue je zamisliti i da su se iskradale odvojeno, svaka iz svoje kue.  U slu ajevima mogueg istovremenog pojavljivanja i preljuba i odnosa s heterama, ato je mo~da i ovdje slu aj, dala sam prednost va~nijoj karakteristici, onoj koja se ti e statusa samoga poailjatelja kao va~nijeg aktera dogaaja. Tako u postupati i u kategorizaciji ostalih sli nih primjera.  Ukoliko T signalizira ponavljanje djela za koje je ve ranije uhvaena.  I, 5, 23-24.  I, 9, 6-10.  Istina, na javnome mjestu eroti niji dodir ni nije mogu. Ipak, u 1, 16, 24-25, iako je rije  o intimnom prostoru spavae sobe, upravo je sli an dodir ruke prvi nesumnjiv signal mladiu da e do odnosa doi.  I, 13, 8-9.  O razlikama statusa supruge, hetere i konkubine () v. potpoglavlje o heterama.  Navedena pitanja postavljam jer odreuju u koju kategoriju treba svrstati pismo.U prvome slu aju bi pismo pripalo kategoriji II - djevojka koja je u vezi s mladievim ocem upuata se, mada na nagovor ili insistiranje oca i lije nika, u seksualni odnos s mladiem i tako ini preljub. U drugom slu aju, ukoliko je veza s ocem trajno prekinuta, pismo bi pripalo u kategoriju III (gdje su pisma u kojima su akteri slobodni ljudi), a ukoliko se veza s ocem nastavlja paralelno s drugom vezom pismo bih morala smjestiti u kategoriju posebnih slu ajeva, tj. V.  I, 13, 53-56.  Usporedi sli nu  bolest mladia kojega zbog ljutnje odbija hetera u II, 1; heterin prijatelj, u strahu da e mladi umrijeti, nagovara je da mu oprosti i podari mu  lijek koji joj je pri ruci , t   (II, 1, 7). Jasno je ato je  lijek ako je ~ena hetera.  I, 20, 5-6.  II, 7, 4-6.  II, 11, 7-8.  Senc, S. (1910), s. v. . Takoer usp. II, 13, 14, gdje je particip istog glagola iskoriaten kod heterinog zaraivanja na ljubavnicima.  Usp. glagol  i okolnosti koje podrazumijeva (naro ito spominjanje ljubomore!) u II, 11, 14 i imenicu  o itog zna enja  ljubavnik u II, 15, 22.  Usp. II, 8, 12-14.  II, 11, 12-14.  II, 15, 15-18.  Rije  je o planu, ali nemamo razloga ne vjerovati da e druga ~ena pristati i da e plan biti ostvaren, poato ~elja postoji s obje strane (v. po etak pisma). U II, 7 se prevare dogaaju jedna iza druge.  I, 6, 24-25.  I, 7, 3-4.  Ta je stidljivost umjerena, jer se ipak odlu ila sama kupati gola u blizini druge osobe. Ipak, ja e dolazi do izra~aja nakon ato joj ribar prilazi i nakon ato shvaa da ju je gledao dok je naga izlazila iz mora.  I, 7, 25-26.  Ovakvim argumentom sam se poslu~ila i u analizi I, 1, ali je tamo rezultat bio suprotan.  Mazal, O. (1971), 17-18.  I, 8, 3-4.  I, 21, 14-15.  II, 2, 7-8.  II, 4, 1.  Ime Dorida pojavljuje se i u I, 22; tamo je rije  o robinji koja je Glikerina svodnica.  Takvu opciju prihvaaju Lesky, A. (1951), 171 i Gall Cejudo, J. (1999), 239, a odbijaju Arnott, G. (1982), 297 i Drago, A. T. (2007), 452.  II, 5, 26-30.  U sa uvanim ljubavnim romanima je zaljubljenost obavezno uzajamna (usp. Hariton: Zgode Hereje i Kaliroje ili Longo: Dafnis i Hloa). Detaljnije usp. Konstan, D. (1994).  I, 10, 14-18.  Jasna je asocijacija Artemide, djevi anske boginje, s djevicom, ali Akontijeve spletke oko dobivanja voljene ~ene bi prije pripadale u sferu djelovanja Afrodite, zaatitnice ljubavi, strasti i braka. Objaanjenje (iz teksta pisma) za njezino djelovanje djeluje krajnje neuvjerljivo i kontradiktorno:   v  V , ,    . (I, 10, 45-46) Dakle, ovdje je Artemida ta koja surauje s Erosom, te svojim strijelama, zbog date zakletve, gaa Kidipu (usp. I, 10, 63-64)!  I, 10, 22.  I, 10, 26-27.  I, 10, 39.  I, 10, 61-63.  Uvoenjem neo ekivanih detalja i okolnosti u (iz izvora) otprije poznatu pri u Aristenet zna ajno obogauje itateljev do~ivljaj pisma te ona, smatram, dobivaju na knji~evnoj vrijednosti.  Osim u argumentumu, ato uzimam sa zadrakom, kao i u prethodnim slu ajevima.  I, 15, 54-55.  I, 15, 21-22.  I, 15, 29-31.  Naprotiv, u I, 19, 27-29 spominje se njezin abortus ne~eljenoga djeteta koje je za ela s drugim ljubavnikom, a napravljen je uz pomo poailjatelji inog savjeta.  I, 19, 33-36.  I, 19, 43-45.  I, 19, 45-47.  II, 3, 13-14.  II, 8, 7.  II, 8, 12  14.  II, 12, 23  25.  I, 16, 1-2.  Usp. Senc, S. (1910), s. v. , 2.  'A se u zbirci kao atribut uz imenice  strast  i  ljubav , na~alost, pojavljuje samo u ovom pismu. U I, 6, 1-2 djevojka se sprema odati tajnu svojoj robinji ukoliko ova obea da e ono ato joj ka~e zadr~ati za sebe: 4    C '  4   (jasno je da ovdje   tajan ,  neotkriven ), a u I, 12, 18 prekida se pikantan opis uobi ajenom Aristenetovom formulom: p p    (pa je zna enje pridjeva sli no kao u prethodnom primjeru, uz dozu moralnosti  opis seksualnog ina treba presko iti jer nije red o njemu pisati).  Npr. u I, 13, 50 se ljubav prema udanoj ~eni naziva  nezakonita ili  protiv obi aja ().  Takvu mogunost navodi i Arnott, G. (1984), 314.  Primjera pisama u kojima ~ena odlu no preuzima stvar u svoje ruke u zbirci ima joa (npr. u I, 2 djevojke iniciraju seks). O tome usp. potpoglavlje o aktivnosti i pasivnosti spolova u Analizi erotike.  I, 16, 19-21.  Usp. Drago, A. T. (2001), 286, dok npr. Mazal, O. (1971) o itu podudarnost ovih rije i ne primjeuje.  Aspis, 288-292.  Izbacivanje homoseksualizma mo~e biti samo-nametnuta Aristenetova odlika ili rezultat duha vremena; vjerojatno nije slu ajnost da je pederastija zakonom zabranjena oko 100 godina nakon ato je autor napisao zbirku.  Nepotrebno je napominjati da je iz danaanje perspektive aokantnija i nemoralnija veza izmeu srodnika (ili usp. primjer mogue veze s maloljetnikom u I, 11) nego izmeu dvojice muakaraca, kakvu Aristenet ne uklju uje u svoju zbirku, iako je bila uobi ajena u njegovim izvorima.  Prijevod i implikacije koje sam pridjev proizvodi i naglasak na oklijevanju aktera pisma mogue je zasebno smatrati pretjerano subjektivnim opservacijama. S druge strane, sam kontekst izvora ne bi mogao dokazati tvrdnju, poato se u zbirci mogu nai citati ili aluzije na Platonove dijaloge izvaene iz npr. homoseksualnog konteksta originala (tako npr. I, 22, 22-23: fraza kojom je natuknut seksualni in koji slijedi u pismu preuzeta je iz Platonovog Simpozija, a tamo je rije  o zaobila~enju opisa seksualnog ina izmeu Alkibijada i Sokrata). Dakle, sam kontekst izvora takoer ne bi bio dostatno uvjerljiv argument.  Ovo pismo nije u kategoriji I, ali ga ovdje uzimam u obzir jer ~elim dokazati aarolikost prikazanih motiva koju je Aristenet mo~da iscrpio do druge knjige.  Ovo pismo nije svrstano u kategoriju II, ali situaciju u njemu navodim kako bih pokazala primjer u kojem Aristenetov akter postupa protiv neprikladne ~elje i trudi se ne po initi preljub, za razliku od aktera pisma II, 11, koji pri~eljkuje pojednostavljenje svoje situacije odr~avanjem veze s obje ~ene, uz njihov pristanak.  Preljub je u Gr koj smatran velikim prijestupom i uhvaeni preljubnik bivao je izlo~en javnoj poruzi i fizi koj kazni.  Isklju ila sam iz detaljne analize pisma u kojima se pojavljuje erotska tematika, ali u sporednoj ulozi. Preljub nalazimo npr. u I, 6 i II, 31, ali je u oba slu aja naglaaenija ~enina uvrijeenost i zabrinutost za obitelj nego slomljeno srce ili ljubav prema mu~u.  Muaka prostitutka.  Usp. Drago, A. T. (2001), 112 i 475.  Mazal, O. (1971), 4 i 76.  Mazal, O. (1971), 76.  Hercher R. (1873) u svom izdanju ne navodi tituluse za ta dva pisma ni za I, 1.  Rosenmeyer, P. (2001), 277.  I, 2, 1.  II, 6, 11-12.  Na ovom mjestu koristim se, u nedostatku druge pomoi, i rezultatima ve zavraene analize erotike.  Usp. Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 340-341.  Nema titulusa, ali je mogue rekonstruirati spol iz teksta pisma.  Jasno iz (dodanog) titulusa, ali mogue i iz teksta rekonstruirati.  Jedine su iznimke tom pravilu I, 9 (ribar piae parazitu) i II, 32 (parazit zemljoradniku).  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (ed.) (1949), 414.  Mogue je (dosljednosti radi) tu pretpostavku zanemariti i istra~ivati pisma neovisno o njoj. Barem 29 pisama (40 %) sigurno aalje muakarac jer tijelo pisma sadr~i particip, pridjev ili imenicu muakog roda koja se na poailjatelja odnosi. To su: 2, 4, 6, 7, 8, 10, 11, 13, 21, 22, 23, 26, 28, 29, 30, 35, 39, 45, 46, 47, 48, 50, 54, 56, 57, 58, 59, 61 i 70. Uz navedene primjere, vrlo je mogue da pismo aalju muakarci u joa barem 10 primjera (muakarac je vjerojatno jedan od spomenutih ljubavnika muakih prostitutki, hetere ili udane ~ene, naglaaena je neka istospolna ljubav u digresiji ili aluziji u pismu i sl.): 3, 15, 19, 20, 31, 32, 33, 62, 64, i 65. Ostala pisma u tekstu ne sadr~e signale spola poailjatelja; eventualno ih je mogue dalje pretpostavljati usporedbom tematike i motiva s onima u neupitno svrstanim primjerima. Svakako ostaje otvorena mogunost da je poailjatelj uvijek sam autor jer nema  zabranjenog teritorija poput Aristenetovog zaobila~enja muako-muakih odnosa.  I Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949) smatraju ljubavnima 53 pisma; tom broju eventualno mo~emo pridodati 48 i 54, iako je u njima erotika u drugome planu.  Sve prema Arnott, G. (1982), 291-296.  Kod nekih je pisaca pritom rije  o fiksnom vremenu i mjestu (Alkifron oslikava Atenu klasi nog doba), dok kod Aristeneta nalazimo openitu evokaciju proalog nedefiniranog vremena i mjesta.  Kako bih izbjegla zbrku, ignorirat u mjeaovite situacije u kojima je jedan od korespondenata u IIIc, a drugoga je lakae dovesti u vezu sa sadr~ajem (IIIb) i smjeatat u ih u jednu od te dvije potkategorije.  Usp. npr. Arnott, G. (1982); toliko je uvjeren u ovakav stav da stavlja Aristenetovo ime u navodnike.  Zanetto, G. (1987); prenosim prema sa~etku takvog stava u Drago, A. T. (2007), 23-24.  Usp. Arnott, G. (1982), 293.  Arnott, G. (1982), 293 prevodi ime kao  Bestpraiseworthy , ato bi zna ilo  Onaj koji je hvale najviae vrijedan . Precizno gledano, objekt konkretne pohvale u pismu su djevojka i pejza~, a o kvalitetama koje poailjatelj kao pripovjeda  ina e ima (ukoliko tako shvatimo prijevod) u pismu se ne govori.  Usp. I, 3, 3 i 23.  I, 3, 73-74.  Ali usp. udnu koincidenciju mogue veze meu korespondentima ni~e, u analizi pisama II, 13 i 14.  I, 6, 14.  Usp. vrlo sli no imenovanje u Alk. I, 2.  Usp. imenovanje u Alk. II, 5 ili 10.  Osim toga, nema dokaza o povezanosti Stesihorovih fragmenata sa sadr~ajem pisma.  I, 9, 2.  Usp. opairnije o paraleli motiva u Drago, A. T. (2007), 191-192.  I, 9, 9-10.  Kalimah, Aetia, fr. 75, 40-41.  O pri i o Arijadni i Tezeju usp.  HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Ariadne" http://en.wikipedia.org/wiki/Ariadne, Hesiod: Teogonija ili Graves, R. (2003): Gr ki mitovi.  Sli no tuma enje nudi Drago, A. T. (2007), 207.  Usp. Mazal, O. (1971), 27-28. Veina djela sa uvanih pod imenom Filostrata, pa i ove Imagines (postoji kasnije istoimeno djelo), najvjerojatnije su djela Filostrata II, tj. F. Flavija Sofista, autora Ljubavnih pisama (tako npr. Schmid, W. i Sthlin, O. (1924), 772-785 i Lesky, A.(2001), 815-816), ali neki ih znanstvenici pripisuju Filostratu Mlaem (III). O konfuziji oko tri (ili etiri) Filostrata i atribuciji pojedinih djela joa ne postoji konsenzus (usp. npr. sa~etak u Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1941), 389-391), ali to nije predmet mog interesa - atribucija Ljubavnih pisama kojima se bavim nije upitna.  I, 12, 28-29.  I, 13, 1-3.  I, 13, 21-22.  I, 16, 15-16.  Usp. takav zaklju ak o odabiru primatelja u Drago, A. T. (2001), 285.  Hetere su esto bile useljenice i robinje iz drugih krajeva svijeta pa vjerojatno odatle potje e esta usporedba njihove teake naravi s divljinom stranih naroda.  Usp. Drago, A. T. (2007), 569.  O moguim rjeaenjima ovog tipa usp. Drago, A. T. (2007), 358.  I, 26, 19-20.  I, 26, 21-22.  Rije  je o imunijem graanskom stale~u, usp. Lidell /Scott i Senc, S. (1910), s. v. 1z).  Seksualne implikacije koje ime mo~da uklju uje kao simbol dva zanata umjetnice objaanjene su ranije.  Schmid, W. i Sthlin, O. (1924) smatraju da je poailjatelj sofist Nikostrat iz 2. st. (1049, fusnota 2).  Usp. npr. Zanetto, G. (1987), 198 ili Drago, A. T. (2007), 22-23 i 415.  II, 1, 37 i 38.  Zanetto. G. (1987); izneseno prema Drago, A. T. (2007), 20-24.  II, 2, 3-4.  Drago, A. T. (2007), 437.  Usp. Drago, A. T. (2007), 444.  Ukoliko prihvatimo ovu Filinu kao zamialjenu sugovornicu, mogunost da je u pismu rije  o heteri se poveava; nemamo primjere fikcionalne korespondencije asnih ~ena i hetera u Aristenetovoj zbirci.  II, 5, 28.  I, 12, 17.  II, 7, 20-21.  II, 8, 13.  II, 10, 1.  U dostupnoj literaturi nisam pronaala drugu poveznicu sadr~aja pisma, imena primatelja i komedije; nema uputa o preuzetim mjestima nijednog komediografa.  Suda, s. v. q; na ovu mogunost definiranja identiteta poailjatelja nabasala sam slu ajno, istra~ujui identitet primatelja pisma II, 14.  Izdanja imaju razli ite verzije ovoga imena. Boissonade nudi  (169), ali u komentarima nalazimo:  Pauwii  verius esse videtur (693). Sukladno ovom komentaru, ali i postupanju u ostatku disertacije, ravnat u se podacima iz Mazalovog izdanja kao najvjerodostojnijima.  Osim u ovom pismu (titulus i umanjenica u tijelu pisma), Melita se pojavljuje (umanjenica) i u I, 19.  Drago, A. T. (2007), 546.  Drago, A. T. (2007) za pojedine primjere nudi svoje prijedloge, ali se u ovom slu aju odlu ila za drugu varijantu titulusa ( ) te navodi da se muakarac tog imena ne mo~e pronai ni na natpisima ni u sa uvanim knji~evnim djelima (546). Budui da se po ovom pitanju Mazalovo izdanje razlikuje, njezina mi informacija ne poma~e.  `to ne zna i da se pojedine veze ne mogu pronai; vidi npr. poveznicu ovog i sljedeeg pisma preko zajedni kog ljubavnika dviju poznatih stvarnih hetera, Melite (poailjateljica u II, 14) i Mirine (primateljica u II, 15). Budui da sam se u oba ova slu aja odlu ila za knji~evnu varijantu pojave imena, ovo ne zadovoljava kao dokaz prethodne pretpostavke.  Drago, A. T. (2007), 551.  Isto.  II, 16, 13-14.  II, 17, 2-3.  II, 17, 3-4.  II, 19, 9-10.  Drago, A. T. (2007), 577.  Arhiloh, fr. 114.  II, 19, 19-20.  Arhiloh, fr. 119.  Usp. identifikacije epistolografa Alkifrona i Lukijana u I, 5 i I, 22 putem njihovih citata u tijelu pisma.  Senc, S. (1910), s. v. .  Kao i sfere ostalih knji~evnika koji su Aristenetovi korespondenti (pisma i dijalozi).  Usp. npr. Vratovi, V. (ed.) (1977), vol. II, 59-61.  Schmid, W. i Sthlin, O. (1924) takoer smatraju imenovanje korespondenata ovog pisma posve udnim, tj.  besonders abgeschmackt . (1049, fusnota 2)  Usp. Mazal, O. (1971), 99.  Novakovi, D. (1982) pri prijevodu tri Aristenetova pisma (I, 20 te II, 3 i 22) u titulusu ovoga pisma koristi ime Marmid. Pretraga izdanja koje autor, kako je nazna eno, koristi, nije objasnila pojavu ovog imena; i Hercher ima u titulusu . Pretpostavljam da je rije  o tipfeleru ili greaci u tisku.  Ovo pismo nema titulus, ali je primatelja lako nadomjestiti jer tekst pisma sadr~i vokativ.  U skladu s mojom Analizom oponaaanja epistolarne forme, pisma ozna ena kao a) bila bi jednaka kategorijama II, III, IV ili V (u ovisnosti od broja na ovu jezgru dodanih epistolarnih elemenata).  Zanetto, G. (1987), 196.  Schepers, M. A. (1901) zbog toga ovo pismo svrstava u III.  Usp. Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 99.  Veina znanstvenika iji sam rad konzultirala glede imenovanja Alkifronovih korespondenata heteru Frinu, poailjateljicu ovog pisma, smatra stvarnom osobom (tako npr. Rosenmeyer, P. (2007), 275 ili Granholm, P. (2012):  The most famous courtesan of the 4th cent. BC who according to the biographical tradition was the mistress of Hyperides and Praxiteles. (65)). Ipak, ima iznimaka; Rosenmeyer, P. (2007) navodi:  see C. M. Havelock, The Aphrodite of Knidos and her Successors (Ann Arbor 1995) 42-49, who argues that not only were Phryne and Praxiteles not romantically involved, but that Phryne herself was most probably fictitious. (275, fusnota 34). U ovom slu aju povodim se za veinskim mialjenjem.  Hiperid je atenski politi ar i govornik, poznat po brojnim vezama s heterama, izmeu ostalih i s drugom i treom primateljicom Bakhidinih pisama. Frinu je branio na sudu od optu~be za greanost.  Za sve podatke o historijskim li nostima usp. komentare uz prijevod u Granholm, P. (2012), 65-146 i (manje detaljno i dosljedno) Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 251-341.  Zanimljivo, knjiga IV nije povezana s ostalima na sli an na in.  Knig, J. (2007), 281. Isti autor nastavlja misao:  the characters of Alciphron s work are themselves sophistic figures, and their dreams are comical equivalent of sophistic imaginings.  Ovdje ubrajam i stvarne osobe koje su odabrane kao korespondenti u II, 9. Glazbenici su tu zbog slave svojih imena (sli no kao npr. Menandar u IV, 18 i 19), ali istovremeno i signaliziraju ato je sadr~aj i glavni motiv pisma. Dodatno u upozoriti na ovaj primjer njegovim ubrajanjem i u kategoriju posebnih slu ajeva (V), pa e naoko djelovati da je pri kona nom zbroju jedno pismo viaka.  Knig, J. (2007):  One of the functions of these names is to signal& the sophistic unreality of Alciphron s characters. (278) Iako izre ena o Alkifronovim korespondentima, ova se tvrdnja ti e svih sli no stvrorenih imena.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 501.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 535.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 537.  Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 541.  Nosila je tutulu Augusta, bila vrlo na itana i velika ljubiteljica filozofije, ijoj je popularizaciji pomogla (prethodni vladari joj nisu bili skloni). Po njezinom je nalogu Filostrat napisao Apolonija iz Tijane, ali se smatra da nije do~ivjela vidjeti zavraetak djela. Pratila je supruga na ratnim putovanjima, ato nije bilo uobi ajeno, a car je kovao novac s njezinim likom. Izvraila je samoubojstvo nakon pogibije drugoga sina, Karakale. (Benner, A. R. i Fobes, F. H. (1949), 537)  Usp. i ostale razlike (erotika, manje izra~eno nezadovoljstvo druatvenim statusom i izostanak ~elje za bijegom u drugu sferu, povezanost viae pisama zajedni kim dogaajem itd.)  Ovdje se ne misli na obi aj hetera da sebi biraju pseudonim koji ima neko zna enje kojim se aludira na njihovu privla nost, neku karakternu osobinu ili openitu odrednicu zanata, ato je bilo posve uobi ajeno. Izraz  opisno ime u radu koristim samo kao odrednicu na ina imenovanja (kategorija III).  Jedino mjesto gdje Aristenet pokazuje barem svijest o mogunosti postojanja i homoseksualnog odnosa i ljubavi je II, 20, 5-6 (  p   x  v  ).  Usp. npr. Arnott, G. (1982), 312-315 (ili ni~e analizu erotike Alkifronovih i Filostratovih pisama).  Arnott, G. (1982), 314-315.  Osvrt na samu moralnost opisanih zgoda bit e zasebni dodatak (v. kraj ovog poglavlja).  O va~nosti ljepote stopala i vezi s erotikom v. detaljnije u analizama pisama koja sadr~e njihove opise.  Za pisma ove kategorije smatram nepotrebnim navoditi citate; pojedina pojaanjenja su u fusnotama.  Kao jedini opis ljepote djevojaka koje su presrele mladia nalazimo (u I, 2, 3) da su  samo brojem zaostajale za Haritama (      ).  Nemamo razloga smatrati da je ~ena koja bje~i sa zabave (u panici jer joj je stigao mu~) posve gola; spominje se odjea koju je sa sebe skinula, ali nije definirano koji je odijevni predmet u pitanju (ogrta ?).  Kontekst spominjanje dojki svrstava u opis predigre, pa e biti uzeto u obzir pri iduoj analizi.  Mladi piae djevojci iz ugledne obitelji u koju se zaljubio, pa nema opisa njezinih fizi kih atributa.  I, 4, 18-20.  I, 15, 23-24.  I, 15, 26-27.  I, 1, 26-27.  I, 1, 36-38.  I, 1, 38.  I, 12, 22-23.  II, 1, 37-42.  O tome e biti detaljnije rije i u dijelu analize koji se bavi opisima seksualnih odnosa.  I, 3, 28-30.  I, 16, 17-18.  II, 7, 21-22.  I, 7, 10-12.  ! p    (I, 7, 17-18).  I, 27, 27.  I, 27, 28.  I, 27, 28-29.  Razlog se vidi u analizi opisa seksualnih inova: opisi stopala redovito su u pismima koja e u nastavku imati naznaku seksualne aktivnosti ili su vieni na ~eni koja je ve otprije ljubavnica muakarca.  Podrazumijeva se, nema naznake homoseksualnosti ni u ovom primjeru.  Usp. npr. Arnott, G. (1982), 312-315.  Sukladno cilju analize, izbacujem analizu zbirke i posveujem se samo pismima koja erotiku sadr~e.  Aristenet, I, 12, 9-10.  IV, 13, 10, 1-2.  Sli nu sliku sadr~i idue pismo, pa je u nekim izdanjima dodano i ime vlasnice stra~njice koja se (vjerojatno) ovdje opisuje.  Hodkinson, O. tuma i ovu kontradikciju kao dokaz utjecaja autorove sofisti ke naobrazbe u (u pripremi): Blackwell Companion to Ancient Sexuality (autor osobno ustupio ulomak na http://www.academia.edu/1558793/Epistolography_Blackwell_Companion_to_Ancient_Sexuality_).  Vjerojatno je rije  o voajerizmu; usp. po etak pisma.  34, 11.  Usp. Goldhill, S. (2002):  looking is equivalent to a kind of copulation (384) i Funke, M. (2002):  Desire is often shaped by the act of looking, both genders can desire and therefore both can be the subject of the gaze. (58)  Uklju ujem i poljupce i dodire koji su posredno ostvareni, tj. preneaeni (ljubljenje mjesta na tijelu koje je dodirnuo ljubavnik ili uzastopni poljubac istog predmeta ( aaa, jabuka)). V. analizu I, 22.  I, 1, 3.  I, 1, 41-42.  I, 7, 25.  I, 23, 15-16:    .  I, 28, 12-13.  Usp. ~enino uzvraanje pogleda u I, 4 kao znak prihvaanja.  II, 2, 11.  II, 21, 21-22.  I, 14, 25-26.  Doslovan prijevod u svom izdanju zadr~ava Lesky, A. (1951), a Drago, A. T. (2007) nudi:  dok ima novaca, sve ide dobro (tutto va a gonfie vele) . Budui da je rije  o eufemizmu za seks, smatram opravdanim naglasiti to u prijevodu.  I, 14, 10-11.  I, 20, 5-6.  Razdvajam opise poljubaca i milovanja.  I, 24, 33-35.  Komentari uz Mazalovo i ostala koriatena izdanja napominju da nedostaje samo dio rije i, ne re enice.  I, 27, 27-29.  II, 6, 9-11.  II, 20, 5-6.  Jesino ovdje Aristenet pokazuje svijest o postojanju homoseksualne ljubavi.  I, 9, 6-9.  I, 9, 12-14.  I, 9, 10.  I, 10, 111-112.  Naravno, ovdje spomenuta ljubavna borba nije argument za pomisao na silovanje, ve je rije  o nadmetanju sli nom onome prikazanom u pismu I, 16 (takoer je iskoriatena vojna metafora).  I, 10, 21.  Sli an primjer direktne ovisnosti zna enja ove imenice o kontekstu u kojem je upotrijebljena (pa i ~anru koji je izvor fabule) nalazimo u pismu II, 17  tamo mladi pokuaava zavesti ve udanu ~enu, pa je jasno da je  prvenstveno seksualni in.  I, 10, 106-107.  I, 15, 29.  Usp. detaljniju analizu ovog pisma u navedenom poglavlju.  Usp. analizu pisma I, 10: opis Akontijevog ~eljnog o ekivanja prve bra ne noi i seksa koji ona donosi uz napomenu (formulu) o ostvarenju seksa pismo je smjestio u istu kategoriju.  I, 17, 22-24.  I, 17, 28.  Usp. Drago, A. T. (2007), 385-390.  I, 26, 5-7.  Mada ta veza nije uvijek direktni znak da je ~ena o kojoj je rije  hetera; ponekad se aludira samo na ljepotu i zavodljivost nalik Afroditinoj (usp. I, 10 ili 15).  I, 26, 19-20.  I, 26, 25-26.  II, 13, 15-16.  II, 13, 10-12.  Usp. va~nost indirektnih poljubaca u I, 9, 22 i 25.  II, 14, 10.  II, 14, 16-17.  Drago, A. T. (2007), 548.  II, 16, 20-21.  II, 17, 18-19.  Usp. istu dvojbu u druga ijem kontekstu, stoga i zna enju, u I, 10.  II, 18, 6-8.  II, 18, 21-22.  I, 4, 18-20.  I, 4, 20-21.  I, 4, 29-30.  I, 4, 34-35.  I, 6, 4.  Poato istim citatom dokazujem dvije tvrdnje, smatram prikladnim na razli ite na ine istaknuti dijelove teksta relevantne za svaku od njih.  I, 6, 28-30.  Usp. I, 6, 10-18.  I, 11, 20-21.  O neprikladnosti (iz danaanje perspektive) seksualne ~elje prema ovako mladom mladiu bilo je rije i ranije, u analizi ljubavnih statusa aktera i korepondenata. Usp. i osvrt na moralnost Aristenetovih pisama na kraju ovog poglavlja.  I, 11, 22-23.  I, 13, 9.  I, 13, 9-11.  I, 13, 55-56.  I, 13, 97-98.  I, 25, 14-15.  I, 25, 18-19.  I, 25, 21-23.  I, 25, 35  36.  II, 1, 5-7.  II, 1, 40.  Usp. analizu golotinje u ovom pismu te pismima I, 1 i 3 te analizu seksualnosti za I, 1 i 3.  II, 1, 56-57.  Drago, A. T. (2007), 435.  II, 3, 2-4.  O aktivnosti i pasivnosti spolova v. ni~e u ovom poglavlju.  II, 3, 13-14.  II, 5, 5-6.  II, 5, 16-17.  II, 5, 32-37.  II, 5, 48-50.  II, 8, 13.  II, 8, 13-14.  Usp. II, 8, 6.  II, 11, 7.  Kraj pisma u direktnoj je opreci s idejom kojom zavraava pismo II, 8: tamo mladi ~eli da proe strast koju osjea, a u ovom pismu se pri~eljkuje suprotno  nastavak (seksualne) veze s obje ~ene. Naravno, mogui je razlog za to manja moralna prepreka (iz anti ke perspektive gledano) ove varijante preljuba.  II, 11, 12-14.  Usp. sli nu naraciju u pismu II, 8; smjeateno je u istu kategoriju.  II, 15, 3-5.  II, 15, 18-20.  II, 16, 5-6.  II, 16, 20-21.  II, 16, 18-20.  II, 19, 16-17.  II, 19, 19-21.  I, 2, 2-3.  I, 2, 21-22.  I, 2, 24.  I, 3, 1-2.  Usp. analizu ovog pisma u analizi ljubavnih statusa aktera pisama.  I, 3, 72-73.  I, 3, 24-25.  I, 3, 28-30.  Ovakvo tuma enje (seksualna sugestivnost opisa livade i ~eninog imena) dijelom potvruje Arnott, G. (1982), 312 i 313.  I, 12, 17-18.  I, 12, 21-22.  I, 12, 22-23.  I, 12, 37-38.  O oklijevanju muakarca i moguim razlozima za to v. analizu ljubavnih statusa.  I, 16, 23-27.  I, 16, 28-30.  I, 16, 33-34.  Sli nu dodatnu napomenu za znati~eljne itatelje sadr~i i I, 2. O na inu koriatenja formula govori se detaljnije ni~e u ovom poglavlju.  I, 16, 35-37.  Sli no  ljubavno nadmetanje susreli smo u I, 10.  I, 18, 3-4.  I, 18, 14-16.  I, 18, 30-31.  I, 19, 25-29.  Uz opis pribojavanja da se trudnoa dogodila pri prvom seksu djevojke u pismu I, 6.  I, 21, 4-7.  I, 21, 20-21.  Drago, A. T. (2007), 338 za literarne primjere perverzija iz seksualnog ~ivota eunuha upuuje na Pseudo-Lukijana (Amores, 21) i Ahileja Tatija.  Lesky, A. (1951) primjeuje dvozna nost Aristenetovog glagola i prevodi ga na njema ki jezik jednako dvosmislenim adekvatnim parnjakom, takoer iz sfere uta~ivanja jela:  sladei se unaokolo ljubavnim stvarima u uzaludnoj igri (90). Glagol  naschen zna i  sladiti se , ali i i  oblizivati (se) . Sli no postupa i Hercher, R. (1873), 152 koriatenjem oblika glagola ligurrio, 4. u svom prijevodu.  Usp. postupak pri kategorizaciji pisma II, 22; i tamo je ekplicitnost glagola kojim se opisuje seks pomaknula pismo u kategoriju V. Istina, u II, 22 je rije  o opisu konkretnog i ostvarenog seksualnog ina, ato ovdje mo~da nije slu aj, ali zato ovo pismo uz dvozna nost i perverzne implikacije glagola sadr~i i detaljan opis dopuatene strastvene predigre.  I, 22, 41-42.  I, 22, 43.  I, 22, 43-45.  Usp. sli an primjer u I, 9 (~ena ljubi prste koje je prethodno dotaknuo njezin ljubavnik; dokaz je to da je do seksa ranije doalo, ali i otvara se mogunost nekog koji tek slijedi) ili I, 25 (budui ljubavnici koriste istu aau, nakon toga odlaze zajedno sa zabave - poznato nam je da je ~ena hetera i znamo ato slijedi).  II, 4, 6-7.  II, 4, 9-10.  II, 4, 20-22.  II, 4, 22-23.  II, 7, 6-8.  II, 7, 14-15.  Za smjeatanje pisma u ovoj analizi nee biti presudno, ali primjeujem da je Aristenet odabrao za opis mladosti djevoj inih grudi pridjev koji asocira i na D (bradavica); isto zna enje ima npr. pridjev , 2. (u Mazalovom (1971) i Hercherovom (1873) izdanju se upravo taj i javlja u istom pismu neato kasnije (II, 7, 42), ali ga editio princeps i npr. De Pauw nemaju; da je prisutan u svim izdanjima sigurnost tvrdnje bi bila vea). Izbor sugestivnije istozna nice na ovom mjestu smatram namjernim.  II, 7, 21-22.  II, 7, 29-30.  II, 7, 40-43.  Motiv zaljubljenost u vlastitu tvorevinu, naravno, nije koristio jedino Aristenet  usp. poznatu pri u o Pigmalionu koji je zaljubljen u statuu od bjelokosti koju je sam izradio (Ovidije, Metamorfoze, X). Poput Aristenetovog Filopinaksa, i Pigmalion pri~eljkuje ~ivu djevojku na sliku i priliku one u koju je zaljubljen, a on je i dobije (statua o~ivljava). Filopinaksova ljubav ne do~ivljava sli an happy end. Motiv o~ivljavanja ne~ivoga potje e iz gr kog mita (usp. Pandorino stvaranje iz blata).  II, 10, 22-25.  Usp. Hschele, R. (2012), 178.  II, 22, 1.  Hapax legomenon (u cijelom gr kom jeziku). Usp. Senc, S. (1910), s. v.  i Liddell/Scott s.v. .  Latina et Graeca, 20, 121.  Arnott, G. (1982), 312:  & it may perhaps have been coined here by  Aristaenetus as an& analogy of comic usages like  at Aristophanes, Frogs, 48.  II, 22, 5-6.  Poseban slu aj je II, 10: muakarac je sve zagrijaniji za ~enu jer ona na njegovo zavoenje ne reagira, ali ona to ni ne mo~e jer ne postoji (naslikani je lik).  V. ni~e u ovom poglavlju.  I, 2, 22-23.  I, 12, 17-18.  I, 16, 34.  I, 16, 33.  I, 16, 33-34.  II, 4, 22-23.  II, 7, 29-30.  I, 2, 24.  I, 16, 34-35.  Primjer koriatenja sli nih fraza naala sam i u Razg. bogova 19 i Razg. hetera 5, ali je na in upotrebe druga iji; Lukijan frazom doista prekida iznoaenje pikantnih detalja.  Izraz koristim u proairenom smislu, umjesto sintagme  slikoviti izrazi ; uzimam u obzir sve primjere prenesenog zna enja (aluzije, metafore, metonimije, eufemizmi i sl.) u cjelini, bez njihova razvrstavanja jer mi nije cilj pokazati dijapazon vrsta slikovitih izraza, ve njihova porijekla.  Sukladno na ovaj na in definiranom cilju i ~elji za ato sa~etijim i preglednijim rezultatima, stilske figure (metafora, metonimija, aluzija, eufemizam itd.) promatram zajedno, bez njihova razdvajanja.  Rije  je o staroj predrasudi: seks u kojem i ~ena u~iva i ~eli zatrudnjeti je onaj koji rezultira trudnoom.  Jasno, ovo nisu slikoviti izrazi poput ostalih, ali sam se odlu ila promatrati ih skupa s njima preglednosti i sa~etosti radi.  Igra rije i: glagol u prvom slu aju ozna ava aaenje hranom i piem (v. tekst pisma) s Leimonom, a u drugom njezinu  konzumaciju u seksulnom smislu. Zaato primjer smatram eufemizmom vrlo vjerojatno kompletnog seksualnog ina v. u analizi erotike ovog pisma.  Iako  potje e iz medicinske i ropske terminologije, smatram da bi na ovom mjestu bilo pogreano doslovno ga shvaati. Usp. fusnote uz kategoriju 5.  U ovim primjerima nije naglasak na seksu, ali se on podrazumijeva.  }ena je hetera koja odbija stare ljubavnike, a pretjeruje u zadovoljavanju mladih.  Sli no kao II, 4, i ovo isklju ujem iz sfera medicine ili ropstva; kontekst nala~e druga ije shvaanje.  Iako bi primjer zbog iskoriatenog glagola mogao pripasti i u kategoriju 8, ovdje je o ito zna enjem bli~i sferi u~itka u ostvarenju nego samog uspjeha i ostvarenja cilja (usp. kontekst pisma).  Usp. Drago, A. T. (2007):  avevano sguardi maliziosi (110). O ito, prevoditeljica ide korak dalje  ne shvaa mjesto kao opis zavodljivosti, ve otvorene seksualne provokacije.  Iako je rije  o posljedici samog seksualnog ina, smatram da (kao i primjer s opisom mogue trudnoe, I, 6) opis pripada u ovu analizu.  Prvotno sam razdvojila kategorije ratovanja i ropstva, ali su mi na taj na in barem dva primjera (I, 17, 28 i II, 20, 5-6) naoko pripadala u obje i opirala se svrstavanju. Uz prakti ne razloge, spajam ih i jer im je u osnovi ideja prevlasti ili borbe za nju zajedni ka odrednica.  Kontekst: djevojka je roena kao robinja, ali i robinje se zaljubljuju jednako kao slobodne ~ene (usp. i prethodni citat).  Ovdje pratim direktno zna enje glagola.  Citat naoko pripada i u kategoriju ~elje (djevojka se zaljubila). Smjestila sam ga ovdje jer smatram bitnijom posljedicu koja je nastupila; djevojka je udovoljila ~elji i izgubila djevi anstvo.  I ovdje sam heterin odnos s ljubavnikom tretirala kao vezu primarno seksualne prirode.  Glagol ne pripada bezrezervno u ovu kategoriju, ali je njoj najbli~i konotacijama koje nudi: popeti se, stupiti na, osvojiti, obilaziti (usp. Liddell/Scott s. v.  i  i Senc s. v. ).  Da je rije  o seksualnoj dostupnosti jasno je iz konteksta; djevojka je hetera.  Pri svrstavanju metafora morala sam, uz njihovo direktno porijeklo, ipak i voditi brigu o kontekstima; medicinskim metaforama smatram samo one koje se u takvim kontekstima pojavljuju. Isklju ujem Kidipino obolijevanje (3 puta) u pismu I, 10; ono predstavlja kaznu za neizvraenu zakletvu Artemidi, a ne fizi ku manifestaciju ~elje (pismo ne nudi potvrdu njezine zainteresiranosti za Akontija), stoga definitivno nije predmet ove analize. Takoer, ovdje ne pripadaju primjeri iz I, 8 (x   - rije  je o slavljenju ljubavi ljubavnim pjesmama, dakle, ne direktnoj vezi s opisom erotike), I, 14, 23 ( ), II, 15, 4-5 ( < >&   t  ) i II, 15, 3 ( &  ); zadnja tri mogu se, ali i ne moraju, shvatiti kao aluzija na lije enje, ali sam ih radije pribrojila u kategoriju zadovoljavanja. Sli no, kontekst nala~e da Q u II, 7, 35 ne zna i  patiti , ve prema nekome  sa~aljenje osjetiti , pa ni taj primjer nije u ovoj kategoriji.   Oboljeli je ustvari zaljubljen; v. kontekst i/ili druga dva citata iz ovoga pisma.  Ne uzimam u obzir sveukupnu pojavnost metaforike vatre, ve samo primjere u kojima je ona u slu~bi erotike (metafora za strast, zaljubljenost i sl.; u II, 1, 13 (i na drugim mjestima u tom pismu) vatra je metafora za teaku narav hetere (istu ulogu ima i lova ka terminologija), pa te primjere ispuatam.  Doslovno zna enje glagola ( pokazivati ) ovdje o ito uope ne odgovara u prijevodu.  Postupam kao s metaforikom vatre; isklju ujem i primjer I, 10, 64 jer u njemu Artemida odaailje osvetni ke strijele (zbog Kidipinog iznevjerenog obeanja), nevezane za sferu erotike.  Iako je i ovaj primjer dijelom sli an primjerima koje sam izdvojila u kategoriju e) jer prikazuje situaciju u kojoj je ~ena shvaena kao lovina i seksualni objekt, pribrajam ga ovdje jer je ovdje ribar pokuaao i konkretno ostvariti seks; u ostalim je primjerima on pomialjen, a objekt nije izdvojen i definiran. Ovaj primjer, smatram, naglaaava (neostvareni) in, dok ostali u prvi plan stavljaju potjeru.  Vjerojatno se aludira i na seksualno iskustvo ~ene, ali ono nije u tekstu pisma izrijekom nazna eno.  Kontekst pokazuje da se na ovom mjestu A treba shvatiti u ne-seksualnom smislu.  Pismo opisuje samo boravak ~ene na zabavi kod Haridma, ali je njegova namjera jasna iz konteksta, kao i iz sugestivnosti glagola koji je Aristenet odabrao.  Iako je i ovo primjer u kojem je ~ena seksualni objekt izdvajam ga samostalno jer sadr~i dodatnu ideju, privla nost nedosti~noga.  U osnovi je rije  o zavoenju, ali primjer nisam izdvojila u zasebnu grupu jer je jasno da je kona ni cilj isklju ivo seks (~ena je hetera).  Ne izdvajam u posebu podkategoriju (npr. ljubavna veza) jer je rije  o heteri koja bira lijepe ljubavnike. Naglasak je mjestu na seksualnoj komponenti.  Isklju ujem I, 4, 41-42 (  ) jer dioniatvo i druatvo u tom primjeru vjerojatno aludiraju na uzastopni seks dvojice muakaraca s istom ~enom, a ne istovremeni seks s njom.  Nejasno je je li rije  o strastvenoj predigri ili samom seksualnom inu.  Dativ li ne zamjenice ozna ava zajedni ko provoenje vremena muakarca i ~ene, a  je, smatram, metonimija za ostvareni odnos, pa primjer pripada ovdje.  Odlu ila sam se za shvaanje ovog primjera na seksualni na in jer je jedna od ~ena hetera.  Nesumnjivo seksualni smisao  ~ena je hetera, pa je logi an zaklju ak da ga puata i u kuu i u krevet.  Iako naoko ne pripada ovdje, primjer sam pribrojila jer ga kontekst pribli~ava zna enju ove kategorije.  Kao i u rimskoj Kupid.  Usp. npr. Foucault, Michel (1985): The History of Sexuality, 85 ili sa~etak njegovih i sli nih (Freud, Lacan) zaklju aka na ovu temu u Funke, M. (2002), 38-59 i:  masculinity is equivalent to sexual agency while femininity is equivalent to passivity. (44)  Iako je muaki bog, ovdje isklju ujem Erosa kao robovlasnika; gospodar je i muakarcima i ~enama.  U svim zaklju cima ove vrste valja voditi ra una o tome da je metafori ki svijet koji dolazi u obzir dijelom fiksiran knji~evnim ~anrom u kojem se Aristenet okuaao, ali i samim izborom prethodnika ija djela koristi kao predlo~ak (ove dvije kategorije se dijelom i pro~imaju). Ipak, odabir je autorov izbor.  Namjerno koristim izraz  seksualnost na ovom mjestu: ne misli se samo na aktivnost pri samom seksualnom inu, ve i aktivnost u njegovoj pripremi i iniciranju.  Prvenstveno Konstan, D. (2002), Halperin, D. (2002), Goldhill, S. (2002), Kurke, L. (1997), Richlin, A. (1997) i Funke, M. (2002).  Funke posve zanemaruje pisma koja su ljubavne tematike, a nalaze se van IV.  Ali je analiza Aristenetovih korespondenata pokazala da je tako samo u teoriji; i kod njega sva pisma u kojima je poailjatelj ili primatelj hetera ostaju tematski vezana za nju, tj. nema primjera pisma u kojem su hetere eksterni korespondenti. Rezultati istra~ivanja M. Funke bit e naknadno provjereni, a dodat u im i istra~ivanje ovog fenomena na primjeru Filostratove zbirke: saznat u je li to obavezna odrednica ~anra.  Pismo sadr~i opis uta~ene seksualne ~elje, a ne spominje se njezino dalje trajanje niti ~elja djevojke da in s istim mladiem ponovi.  Pismo opisuje zabranu ostvarenja odnosa.  Iako je vjerojatno rije  o istovremenom divljenju i iskazu ~elje prema pantomimi arki (usp. analizu moguih seksualnih aluzija ranije u ovom poglavlju), smatram da sama ~elja nije dovoljno naglaaena da bih pismo uvrstila u ovu analizu.  Pismo, doduae, sadr~i opis ranije ~elje prema heteri, ali naglasak je na poailjateljevom povla enju i odustajanju od daljnjeg truda i borbe za njezinu naklonost.  Pismo sadr~i priznanje postojee ~elje prema punici, ali nemamo saznanje da je ~elja obznanjena. Poailjatelj pri~eljkuje nestanak ~elje, a ne njezino uta~enje (usp. razliku ovoga pisma i II, 11, gdje je ~elja takoer nedozvoljena i neprikladna, ali poailjatelj prema njoj postupa suprotno  uta~uje je s obje ~ene).  Pismom se prekida seksualna veza.  Pismo zavraava saopenjem o eve odluke i ne sadr~i opis samog ina, ali nemamo razloga misliti da se  lije enje nee dogoditi.  Usp. Ovidijev prikaz iste pri e (Ep. Her. XX i XI): Kidipa iznosi svoju stranu pri e u vlastitom pismu.  To mo~e (ali i ne mora) biti autorov stav prema na inu na koji je brak dvoje ljudi ostvaren. Ovidije prikazuje plan kao klopku nevinoj ~rtvi, a kod Kalimaha nemamo podataka (oateen tekst).  Na ovom mjestu neuzvraanje pogleda (jer je rije  o asnoj ~eni) mo~e zna iti i stidljivost ili neiskustvo, stoga ga ne smatram sigurnim znakom potpune nezainteresiranosti.  II, 4, 21-22.  I, 18, 8-9.  I, 25, 16.  I, 27, 27-29.  II, 7, 47.  O razlogu za to oklijevanje (mogui incest) v. ranije, u analizi ljubavnih statusa aktera.  I, 16, 19-21.  I, 16, 23-25.  Rije  je o natpisu na jabuci koju je Akontije bacio pred nju:  Artemide mi, udat u se za Akontija! .  I, 15, 54-55.  I, 19, 9-10.  Usp. rezultate analize Alkifronove erotike u poglavlju koje slijedi.  Povodim se za moralnim stavovima onoga vremena  iz danaanje bi perspektive npr. odnosi s heterama bili barem podjednako aokantni i nemoralni kao i preljub, ali su u Gr koj bili prihvatljiviji.  Iako se nada da e se nedozvoljene i neprikladne ~elje rijeaiti.  Pribrojila sam i ovo pismo jer su seks i izazvane emocije mladiu posve upropastili ~ivot. Naglaaeno je siromaatvo do kojeg plaanje heteri dovodi.  I, 10, 39.  Sve prema: Kurke, L. (1997), 124-137 i Whiteley, R. (2000), 9-32.  Samu rije  je po prvi put u zna enju  kurtizana upotrebio Herodot (Hist. II, 134-135), a pojavljuje s e u 6 st. pr. n. e. (usp. Kurke, L. (1997), 106-107). Prostitucija je u Gr koj bila sveprisutna, pa i zakonom definirana, a postojale su i druge kategorije (npr. slobodne prostitutke i prostitutke-sveenice na Delu). Za potrebe mog istra~ivanja navodim samo najva~nije dvije kategorije i pojednostavljene razlike meu njima; zanima me Aristenetova upotreba pojmova i na in prikaza, pa smatram nepotrebnim detaljno prikazivati prostituciju openito. Za viae informacija usp. Glazebrook, A. i Henry, M. (ed.) (2011), Kurke, L. (1997) ili Whiteley, R. (2000).  Sli noau nazivlja za prijatelja i heteru mogue je da se posti~e ja a razlika izmeu aristokratske elite i ni~ih slojeva druatva, tj. odvaja druatvo privilegiranih sudionika simpozija (aristokrata i hetera). Mogue je i da je sustav razmjene darova umjesto plaanja slu~io istoj svrsi (usp. Kurke, L. (1987), 118).  Pravi brak nije bio mogu u gr kom zakonodavnom sustavu, ve je hetera mogla s muakarcem ~ivjeti kao njegova ljubavnica, , ponekad kao druga ~ena uz zakonitu ~enu koja je raala potomke. Prema Kurke, L. (1997), 124-137 i Whiteley, R. (2000), 9-32.  Postoji i mialjenje da se heterom naziva prostitutka tek iz pristojnosti (npr. Licht, H. (1932)).  Usp. Kurke, L. (1997), 108-109.  asne ~ene imaju samo miraz od oca koji udajom donose u novi dom i predaju ga mu~u, ali zadr~avaju pravo na njega u slu aju razvoda ili mu~eve smrti. Tako su se mogle udati ponovo. Vjerojatno su se iz istog razloga udavale jako rano.  Uzimam u obzir hetere kao poailjateljice i/ili primatelji pisama te akterice samih pisama (ato je mnogo eai slu aj), ali samo one za koje sam iz teksta i uz pomo literature nesumnjivo potvrdila da su hetere.  I, 4, 13-16.  I, 19, 57-60.  I, 19, 63-64.  I, 4, 20-21.  I, 25, 3-5.  I, 19, 2-4.  II, 16, 13-14.  I, 12, 18-19.  II, 13, 15-16.  II, 1, 31.  I, 19, 5-6.  I, 12, 28-30.  I, 19, 1.  I, 19, 17-19.  I, 17, 1-2.  I, 4, 21-22.  I, 25, 33-35.  I, 14 nudi mnoatvo varijacija na temu, stoga njihovo navoenje smatram redundantnim. Usp. npr.  p      P 6  (I, 14, 17-18).  I, 14, 8-9.  I, 14, 21-22.  Ali prisutan i u ranijoj (usp. npr. Mariju Magdalenu u Bibliji) i kasnijoj knji~evnosti (primjere nudi i Alkifron), kao i drugim umjetnostima (usp. lik Julije Roberts u filmu Pretty Woman).  I, 12, 11-13.  I, 12, 14-15.  I, 14, 12-14.  I, 17, 12-13.  Razlog za to je vjerojatno injenica da velika veina pisama koje promatram opisuje hetere.  IV, 13, 14, 1-3.  IV, 17, 4, 6-7.  IV, 17, 4, 7-8.  IV, 17, 5, 3-4.  IV, 7, 8, 4-5.  IV, 13, 13, 1.  IV, 17, 5, 3-4.  II, 35, 3, 3-4.  I, 16, 1, 7-8.  O ekivano je da ribar kretanja ograni enog na more, luku i vlastiti dom, govori rje nikom koji mu je poznat i pojave oko sebe i u sebi usporeuje s do~ivljenime na moru.  I, 16, 2, 4.   Kamenujte me prije nego mi strast presudi , III, 31, 2, 3-5.  Dio sli nosti zbirki na polju metaforike objaanjiv je injenicom da je Alkifron jedan od Aristenetovih uzora i izvora, ali je dodatni razlog i crpljenje ideja iz zajedni kih izvora.  Funke, M. (2002), 60-102.  Ep. 54, 9-10: q P v t u   v    v w.  Ep. 47, 22-23: u x .  Ep. 22, 16-17.  Ep. 23, 3-4: v x 0{ x  .  Na ovom mjestu sam se ~eljela osvnuti na Filostratov prikaz prostitucije openito. Samo nekoliko primjera zbirke definira statuse primatelja; ovdje se osvrem samo na one u kojima je status posve jasan.  Iako mi je pri obrani sinopsisa disertacije prof. dr. sc. Neven Jovanovi sugerirao promjenu ovog mialjenja (jer je Aristenet vjerojatno primio u svom retori kom obrazovanju dobar sofisti ki trening (ethopoieia i prosopoieia)), odlu ila sam sumnju u takvu mogunost (izmeu ostalih) zadr~ati. Potkrjepljuje je smanjen broj pisama u kojima su akterice hetere u drugoj knjizi (objasnila sam pojavu na sli an na in) i mialjenje G. Arnotta:  The number of ways& in which a girl s pretty face and figure can be described within the conventions of Second Sophistic literature is rather limited. (298)  Ovu hrabru tezu navodim kao najmanje vjerojatnu jer literatura navodi da su obavljena jezi na i stilisti ka istra~ivanja odbacila tu opciju (usp. Uvod). Ipak, opciju u zasad zadr~ati te u se na rjeaenje ovoga fenomena vratiti u Zaklju ku disertacije. Mo~da e analiza na ina upotrebe Aristenetovih izvora dati rezultat koji bi pretpostavku mogao potkrijepiti (npr. razli iti pisci ili prevladavajua knji~evna vrsta koja je koriatena). Zahvaljujem prof. dr. sc. Nevenu Jovanoviu i prof. dr. sc. Gregoru Pobe~inu ato su mi sugerirali ovu mogunost.  Sli an dojam (ali bez ponude objaanjenja) navodi i Arnott, G. (1982):  The letters in Book 2& are generally inferior to those in Book I. (300)  Poseban slu aj je II, 10: muakarac je sve zagrijaniji za ~enu jer ona na njegovo zavoenje ne reagira, ali ona to ni ne mo~e jer ne postoji (naslikani je lik).  Nijedna od promatranih zbirki ne sadr~i prikaz istospolne ~enske ljubavi. Jedan od glavnih uzora ovim epistolografima, Lukijan, prikazuje poprili no eksplicitno i lezbijski seksualni odnos (Razg. hetera, 5).  To je vjerojatno utjecaj Alkifrona: u njegovoj zbirci su Pisma hetera temom uvijek vrsto u sferi hetera. Jedina je iznimka opis bivae hetere koja se udala i na taj na in unaprijedila svoj polo~aj (usp. I, 19 kod Aristeneta). Ipak, i Alkifron i Aristenet prikazuju te ~ene i dalje povezanima s bivaim kolegicama  u I, 19 je jedna hetera posjetila umirovljenu u njezinom domu, a poziva pismom i drugu da to u ini, a Alkifron spominje zabavu s heterama na koju je, unato  promjeni statusa, doala bivaa hetera.  Slu ajeve u kojima hetere ostaju bez ljubavnika ili one ostavljaju i varaju nisam ubrajala u kategoriju preljuba i prjevare jer odnosi ionako podrazumijevaju povremenu zamjenu partnera.  Usp. Arnott, G. (1982), 302.  Usp. Arnott, G. (1982):  prose writers of the Second Sophistic commonly followed the same practice, although their strategy varied from the mild exploitation of tags, familiar quotations and first pages that we find in Lucian to the more comprehensive and complex redeployments of Aristaenetus. (302-303)  Ovu stavku dodajem kako bih u vrstila ili dokazala ideju o dvojnosti autorstva koja djeluje mogua iz mojih dosad obavljenih analiza.  Ne uzimam u obzir, tj. ne brojim zasebno negacije, estice, , prijedloge, lanove, veznike i sl.  Mazal, O. (1971).  Pietzko, I. (1907).  Konzultirala sam i Lesky, A. (1929), Arnott, G. (1968), Arnott, G. (1973), Mazal, O. (1931) i Gall Cejudo, R. J. (1993). Na svim podudarnim mjestima zadr~avam atribuciju Mazalovom izdanju.  Drago, A. T. (2007).  Filostrat koji je autor (ovih) Imagines je Filostrat Sofist Stariji (u nastavku rada: Fil. St.), epistolograf je Filostrat Flavije Sofist (Fil. II), a autora drugih Imagines ozna avat u kao Fil. Ml.  Odbacujem Mazal: Fil. St, Imagines, I, 24 za ovaj primjer i II, 8, 5 za I, 1, 19-20; smatram da samo spominjanje boje ko~e drugog dijela tijela (bjeline, u tom slu aju ko~e ruku) nije adekvatan par primjeru iz teksta (bijeli vrat) i poveznica mi ne djeluje uvjerljivo.  Platonova djela navodim prema Stephanus.  Proairujem Mazalovo I, 1, 46 obuhvaanjem i dvije ponovljene rije i iz prethodnog stiha.  Odbacujem Mazal: Ah. Tat, I, 2, 3:  q r { v v w. Smatram prvu mogunost uvjerljivijom jer Aristenet ponavlja imenicu i pripadajui pridjev verbatim, ali i drugi pridjev (kod Platona je poimeni en). Potvrdu nalazim i u injenici da idui citat potje e iz istog djela, i to iz neposredne blizine (s prethodne stranice u Stephanus).  Proairujem Mazalovu poveznicu dodatkom prethodnog retka.  Proairujem Mazalovu paralelu  misao je preuzeta iz istog izvora i u nastavku.  Odbacujem Mazal: Hom., Od., 125; sli nost s Filostratovim recima (v. leksik i red rije i) smatram posve o itom.  Odbacujem Mazal: Ah. Tat., I, 1, 6: @y  s w s v v w q | v w t Ax  { i Luk., Vera hist., I, 33: v U x   ' Pt {; odabrano rjeaenje smatram najbli~im naaem kontekstu.  Odbacujem Mazal: Ah. Tat., V, 23, 5: ! r t w s Qx u  y v q w x  jer smatram poveznicu s retkom 11 posve neutemeljenom.  Najuvjerljivija poveznica.  Usp. a) Pr x x  Pr x r (I, 8, 6): Pr x x y (Zenobije, Paroemiae, V, 40, 1), Pr x x y (Diogenijan, Paroemiae, VII, 18, 1) i Pr x x y (Apostolije, Collectio paroemiarum, 13, 42, 1), kao i b) Pr1 x x 2 Pr x r (I, 8, 6): p r1 x x y2 (Append. Paroem. IV, 82, 1). Budui da je u svim ovakvim slu ajevima nemogue dokazati ije je rije i Aristenet imao u vidu, ostavljat u sli na mjesta nerijeaenima u ostatku rada.  Drago, A. T. (2007), 192. Od ponuenih paralela biram Euripidove stihove jer je u njima kontekst najbli~i onome koji je u Aristenetovom pismu  Antigona nudi pomo svom nemonom ocu poput muakarca koji u Aristenetovom pismu nudi pomo (tobo~e slu ajno) posrnuloj ~eni.  Iako je pitanje porijekla poslovica sklizak teren, odbacujem Mazal: Hom, Od, 17, 218: a 0v x A  x a x A, Plat., Lis., 214a, 6: 0w  x A  x a x A i ostale; citat verbatim (i uvodne re enice i same poslovice) mi djeluje najuvjerljivije. Naravno, ne treba pritom isklju iti mogunost Homerova utjecaja na sve navedene izvore.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatkom i idueg Aristenetovog retka.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatkom i idueg Aristenetovog retka.  Mazalovu poveznicu I, 12, 23-24 s Ah. Tat, V, 21, 4 smatram neutemeljenom.  Odbacujem Mazal: Plat., Rep., 432e; poveznicu smatram neutemeljenom.  Za isti primjer odbacujem Mazal: Pindar, Istm. VI, 7-8: 4 r w /  w. Poveznica je mogua, ali mi, sukladno u estalom koriatenju Platonovih redaka, odabrana djeluje prihvatljivije i o ekivanije.  Odbacujem Mazal: Luk., Timon, 43; ponavljanje imenice i pridjeva je u posve drugom kontekstu.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatkom i prethodnog Aristenetovog retka.  Odbacujem Mazal: Filostrat Ml., Im, 8.  Odbacujem Mazal: Luk., Im., 12: f {& { q. Iako je rije  o istom licu glagola, smatram bitnijim obraanje bo~anstvu, ato je zajedni ka odrednica Homerove i Aristenetove re enice.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatkom i prethodnog Aristenetovog retka.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatkom po jednog retka oba autora.  Odbacujem Mazal: Filostrat, Ep. 24.  Odbacujem Mazal: Menandar, Samljanka, 310 i Mrzovoljnik, 37; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu.  Odbacujem Mazal: Ah. Tat., III, 1, 6; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatkom i idueg Aristenetovog retka, ato je isklju ilo druge izvore.  Odbacujem Mazal: Hipokrat, De natura pueri VII; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu s I, 19, 17.  Odbacujem Mazal: Sof., Ant., 397; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu. Takoer, ne uo avam poveznicu I, 19, 46 i Lukijanovog ulomka (Timon, 17).  Odbacujem Mazal: Alk., IV, 9, 5; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu s I, 21, 7.  Odbacujem Mazal: Muzej, Hero, 171; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu s I, 22, 40.  Pietzko, I. (1907), 17  prihvaam paralelu koju Mazal ne uzima u obzir.  Odbacujem Mazal: Klemens Aleks., Paedagogos III, 3; opis ukraaenosti smatram preopenitim i ne vidim direktnu poveznicu s I, 25, 5-6.  Odbacujem Mazal: Ah. Tat., II, 9, 3 kao izvor za I, 15, 18-19; slika je vrlo sli na Filostratovoj, ali odabrana je Aristenetovoj re enici kontekstom mnogo bli~a.  Odbacujem Mazal: Non(us), Dion, sve poveznice; 19, 200 je donekle uvjerljiva, ali smatram da ponavljanje jedne rije i (oblik: t) nije dostatan dokaz koriatenja ovog epa kao izvora.  Odbacujem Mazal: Fil. St., Im., II, 5; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu s I, 27, 5-6.  Za isti motiv odbacujem Mazal: Fil. St., Im., II, 2, 2; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu.  Iako je rije  o vjerojatno raairenoj poslovici, smatram paralelu smisla i konteksta dovoljnom za prespostavku da je uzor za ovo mjesto bila Eshilova drama. Odbacujem drugi prijedlog (Mazal: Eshil, Sedmorica, 202); ne pronalazim uvjerljivu poveznicu.  Odbacujem Mazal: Dion. Areop., De theologia mystica, c. 1 i Hipokrat, Pisma, 16, 5; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu s II, 1, 3-4.  Proairujem Mazalovu paralelu dodatnim Aristenetovim retkom, kako bi poveznica bila jasnija.  Odbacujem Mazal: Arhiloh, fr. 86 kao izvor za II, 1, 16; smatram da je oateenje teksta preveliko za povla enje paralele.  Iako je rije  o poslovici, smatram vjerojatnijim da je Aristenet koristio kao predlo~ak Lukijana nego Diogenijana ili Apostolija, kako navodi Mazal.  Iako je sli na slika u Filostratovom 17. pismu, mislim da je bolje pismo br. 13 smatrati izvorom.  Odbacujem Mazal: Filostrat II, Ljub. pisma, 22; paralelu smatram preopenitom.  Smatram uvjerljivijim nego Mazal: Lukijan, Prometej, 4.  Odbacujem Mazal: Platon, Pisma, 332d; ne pronalazim uvjerljivu poveznicu s II, 5, 41-42.  Proairujem Mazalovu uputu dodatkom joa jednog Apolonijevog stiha; tek on upotpunjuje poveznicu i ini je uvjerljivom.  Odbacujem Mazal: Heliodor, III, 3; ne pronalazim poveznicu s II, 5, 48.  Odbacujem Mazal: Basilius, Homilia dicta in Lacizis 3; poveznicu s II, 6, 19 smatram malo vjerojatnom.  Za navedeno mjesto Mazal nudi izbor izmeu Platona i Ahileja Tatija; ja sam se odlu ila na druga ije rjeaenje  razdvajam citat na dvije zasebne cjeline pod utjecajima oba knji~evna djela.  Proairujem Mazalovu uputu na prethodni i sljedei navedeni redak Aristenetovog pisma.  Odbacujem Mazal: Plat., Fedar, 258a; ne uo avam uvjerljivu poveznicu s II, 7, 37.  Odbacujem Mazal: Aristofan: }ene u nar. sk., 893-896; ne uo avam uvjerljivu poveznicu.  Odbacujem Mazal, sve prijedloge za II, 9, 7-8; svode na uo avanje ponavljanja 0, ali kontekstom ne odgovaraju. Drago, A. T. (2007) navodi u estalost izraza u tragedijama. (495).  Spajam Mazalove dvije paralele u jednu  rije  je o nastavku prethodne misli.  Odbacujem Mazal: Aristofan, Oblaci, 789 i Vitezovi, 892, kao i Teognid, 833; odabrana paralela je uvjerljivija od ostalih.  Proairujem Mazalovu poveznicu dodatkom idueg Aristenetovog retka.  Odbacujem Ksenofont, Ef. pri e, I, 3, 2, Heliodor, III, 7, 5 i Non, Dyonisiaca, 7, 203 kao izvore za II, 18, 7; spojila sam poveznicu s prethodnom.  Proairujem Mazalovu poveznicu dodatkom i prethodnog Aristenetovog retka.  Dvije Mazalove upute (Anth. Gr., V, 78 i Ah. Tat., II, 37, 9) smatram manje vjerojatnim izvorom.  I, 1, 46, 46-47, 61-62; I, 2, 20, 22-24; I, 3, 3, 3-4, 9-10, 21-23, 33-35, 42-44, 72-73; I, 4, 30-31, 41-42; I, 5, 3-4; I, 6, 4, 11-12; I, 10, 2-3, 22; I, 11, 25-26; I, 13, 36; I, 14, 5; I, 15, 9-10, 43; I, 18, 5-6, 6-7, 7-8, 10-11, 1-16, 17-19, 20-30; I, 19, 10, 12, 35-36; I, 21, 9-10, 17; I, 22, 2-3; I, 24, 2-3, 13-15; I, 25, 12-14; I, 27, 14, 17-18; I, 28, 5-6; II, 1, 50-52, 62-63; II, 2, 16-17; II, 4, 11-12, 16; II, 5, 11; II, 7, 14; 35-37; II, 12, 11-12; II, 14, 7-8; II, 18, 4, 6-7, 31-32; II, 19, 10-11; II, 20, 27-28 i II, 20, 28.  I, 1, 3-5; I, 3, 4-5, 15-17, 48-50, 50-52; I, 4, 2-3; I, 7, 12-13; I, 10, 83, 99-101; I, 11, 15-18, 18-19, 20-21; I, 12, 21-22; I, 24, 24-25; I, 26, 13-18; II, 1, 19; II, 4, 18-20; II, 5, 3-4, 14-15; II, 10, 13-14; II, 19, 9-10, 18; II, 21, 10-11 i 11-12.  I, 1, 7-8, 45, 46-47; I, 3, 30-31; I, 4, 21-22; I, 5, 18-19; I, 10, 94-95; I, 11, 21; I, 13, 50; I, 16, 28-30; I, 17, 18; I, 25, 21-23; I, 27, 26, 37-38; I, 28, 2-3; II, 1, 11, 34-35; II, 6, 9-10; II, 7, 18-19; II, 16, 4-7; II, 20, 13 i 25-26.  I, 1, 8, 10-11, 22; I, 2, 25; I, 3, 22-23; I, 10, 76; I, 11, 29-30; I, 13, 52-53; I, 21, 11-12; I, 26, 9-11; II, 5, 6-7, 13; II, 7, 35-37, 38; II, 10, 18; II, 12, 7-8 i II, 20, 24-25.  I, 1, 14-15, 18, 26-27, 42-43, 44, 60-61; I, 11, 23-24; I, 16, 24-25; I, 19, 1-2, 68; I, 22, 22-23; I, 24, 31-32; II, 1, 24-28; II, 9, 14-19; II, 16, 3-4, 22 i II, 18, 30.  I, 1, 19, 28, 57-58; I, 3, 6-7, 53-55; I, 5, 10; I, 10, 55; I, 12, 37-38; I, 15, 14; I, 16, 19-29; I, 19, 72-73; I, 28, 17 i II, 3, 24.  I, 14, 25-26; I, 17, 16, 19; II, 1, 7-8; II, 4, 23; II, 5, 56; II, 6, 2; II, 12, 18-20, 24 i II, 22, 1 (dva).  I, 10, 53-54, 60-61, 64-65, 82-96, 98, 106-108; I, 15, 33-51, 38, 43-44, 51-54 i I, 24, 21.  I, 3, 11-13, 74; I, 7, 22-23; I, 16, 30-31; I, 17, 17; I, 21, 4-5; I, 25, 18-19; II, 1, 40-41, 56-57 i II, 6, 1-4.  I, 10, 7-8, 104-105; I, 16, 35-37; I, 27, 27-29; II, 5, 15-16, 28-29; II, 7, 17-18; II, 19, 22-24 i II, 21, 28-30.  I, 2, 5; I, 24, 12; II, 6, 4; II, 17, 7, 8-9 i II, 18, 3.  I, 5, 34-35; I, 10, 1; I, 13, 57 i I, 27, 8-9.  I, 6, 20; I, 10, 42 i I, 15, 57-58.  I, 9, 8-9; II, 5, 2-3 i 45.  II, 3, 16-17; II, 7, 45-46 i II, 18, 34.  I, 10, 43-44; II, 1, 5 i II, 5, 16-17.  I, 1, 57-58; I, 10, 6, 40, 55, 76, 82-96, 84; I, 15, 33-51; I, 25, 18-19; I, 26, 9-11; I, 27, 8-9; I, 28, 17, II, 1, 14-15, 40-41, 56-57; II, 3, 16-17; II, 6, 1-4; II, 9, 14-19; II, 10, 13-14; II, 11, 9-12; II, 12, 7-8; II, 13, 6 i II, 19, 22-24.  I, 1,7-8, 18, 28, 31-32; I, 2, 25; I, 3, 53-55; I, 4, 21-22; I, 5, 10; I, 10, 1; I, 14, 25-26; I, 16, 30-31; I, 19, 1-2; I, 24, 12; I, 27, 26; II, 1, 19; II, 4, 16; II, 5, 2-3, 6-7, 28-29; II, 6, 62; II, 7, 21-22; II, 20, 28 i II, 22, 1.  I, 1, 3-5, 22, 46; I, 3, 11-13; I, 6, 5; I, 9, 8-9; I, 10, 83; I, 11, 20-21, 21; I, 12, 16; I, 13, 50, 52-53, 57; I, 16, 19-29; I, 17, 18; I, 24, 2-3, 21; I, 28, 5-6, 21; II, 3, 24; II, 4, 23; II, 5, 16-17, 56; II, 7, 35-37; II, 10, 18; II, 16, 22; II, 18, 30 i II, 21, 10-11.  I, 1, 8, 44; I, 2, 5; I, 3, 74; I, 4, 2-3; I, 10, 53-54, 94-95; 98; I, 11, 29-30; I, 15, 14, 38, 43, 43-44, 51-54; I, 17, 14-15, 16, 19; I, 19, 10, 12, 68, 72-73; I, 24, 24-25; I, 27, 38; II, 1, 5, 7-8, 11; II, 4, 2; II, 5, 11, 13,15-16; II, 6, 4; II, 7, 38; II, 12, 24; II, 13, 19-20; II, 17, 7; II, 18, 3, 31-32; II, 19, 9-10 i II, 22, 1.  I, 1, 10-11, 19, 46-47, 60-61 (dvije paralele), 61-62; I, 2, 20; I, 3, 3, 3-4, 4-5, 6-7, 22-23, 30-31, 42-44, 50-52; I, 5, 3-4, 18-19, 34-35; I, 6, 4, 11-12, 20, ; I, 7, 12-13; I, 10, 43-44; I, 11, 25-26; I, 13, 2-3; I, 14, 5; I, 15, 9-10, 57-58; I, 17, 17; I, 18, 5-6, 10-11; I, 19, 35-36; I, 21, 11-12; I, 22, 13-14; I, 25, 6; I, 26, 13-18; I, 27, 14, 17-18, 37-38; I, 28, 2-3; II, 4, 11-12; II, 5, 3-4, 14-15, 42-43, 45; II, 7, 35-37; II, 12, 10, 11-12,; II, 14, 7-8 (dvije paralele); II, 17, 8-9; II, 19, 10-11, 18; II, 20, 13, 24-25, 25-26, 27-28 i II, 21, 11-12.  I, 1, 26-27, 42-43; I, 3, 9-10, 72-73; I, 4, 23-24; I, 10, 7-8, 22, 42, 64-65, 104-105, 106-108; I, 11, 23-24, I, 12, 21-22, 37-38; I, 16, 24-25; I, 18, 7-8; I, 21, 4-5; I, 22, 2-3, 4-5, 22-23; I, 24, 31-32 i II, 2, 16-17.  I, 1, 14-15; I, 3, 15-17, 21-23, 33-35, 48-50; I, 4, 30-31, 41-42; I, 7, 22-23; I, 10, 2-3, 60-61, 99-101; I, 11, 15-18, 18-19, ; I, 16, 28-30, 35-37; I, 18, 11-16, 17-19, 20-30; I, 21, 9-10, 17; I, 24, 13-15, 38-39; I, 25, 12, 21-23; I, 27, 27-29; II, 1, 24-28, 34-35, 50-52; II, 4, 18-19; II, 5, 20-24; II, 6, 9-10; II, 7, 17-18, 18-19; II, 12, 18-20; II, 16, 3-4, 4-7; II, 18, 4, 6-7 i II, 21, 28-30.  Razlika je objaanjiva time ato Alkifronu odreenje zanimanja u knjigama I, II i III povezuje srodna pisma u cjeline unutar zbirke, dok Aristenet unutar zbirke podjela nema niti pisma grupira po sli nom principu. O tematskom rasporedu pisama u zbirci koji nije autorov bilo je govora ranije.  Zanimljivo, nijedna od promatranih zbirki ne sadr~i prikaz istospolne ~enske ljubavi i seksualnih odnosa, ak ni meu heterama. Jedan od glavnih uzora ovim epistolografima, Lukijan, prikazuje, i to poprili no eksplicitno, i lezbijski seksualni odnos (usp. Razg. hetera 5).  Naravno, pri zaklju ivanjima ove vrste moramo biti oprezni  malen broj sa uvanih zbirki onemoguuje dokaz ove pretpostavke. Ostaje i pitanje Teofilaktovog stava prema homoseksualnosti  detaljno istra~ivanje njegove zbirke moglo bi u vrstiti i potvrditi ovo mialjenje ili pokazati da se, unato  kasnom vremenu stvaranja (7. st.), poveo za Filostratovim primjerom.  Iako mi je pri obrani sinopsisa disertacije prof. dr. sc. Neven Jovanovi sugerirao promjenu ovog mialjenja (jer je Aristenet vjerojatno primio u svom retori kom obrazovanju dobar sofisti ki trening (ethopoieia i prosopoieia)), odlu ila sam sumnju u takvu mogunost (izmeu ostalih) zadr~ati; potkrjepljuje je donekle i smanjen broj pisama u kojima su akterice hetere u drugoj knjizi (objasnila sam pojavu na sli an na in) i mialjenje G. Arnotta:  The number of ways& in which a girl s pretty face and figure can be described within the conventions of Second Sophistic literature is rather limited. (298)  Ovu hrabru tezu navodim kao najmanje vjerojatnu  literatura navodi da su obavljena jezi na i stilisti ka istra~ivanja davno odbacila tu opciju (usp. Uvod).  Sli an dojam stilske nedoraenosti (ali bez ponude objaanjenja) navodi i Arnott, G. (1982):  The letters in Book 2& are generally inferior to those in Book I&  (300)     PAGE  PAGE 314 ry FH^؋N fh~Bn$dh^a$gdx $dha$gdxH\^ފ2v܋ $&(*,0HJLN؍ƺƺꖌjhoZ0JUhoZhoZ0JhDCJaJh)1$CJaJh5hDCJaJhwhD5OJQJhwhD5jhD0JUhwhDOJQJ hwhDhoZhD hD>*h^hD>*5ŽĎȎʎΎЎ  "(*<>JLN\^jnptv~̹̰̩hWhD5hWhD5OJQJhWhDOJQJ hWhDhoZ hD>*hx]hD>*ho{hDCJaJhDjhD0JUh5hD5h5hD5OJQJ h5hDh5hDOJQJ6 .8Fܑ\dh|~ $&46@B\dfjlz| BFH{shDOJQJh6<^hDCJaJhoZhD5hoZhD5OJQJh6<^hD5h6<^hD5OJQJh6<^hDOJQJ h6<^hD hD>*h6<^hD>* hoZhDjhD0JU hWhDhoZhDCJaJhWhDCJaJhD-H^`hjnp•ƕln *,<>ԗ$4rz̲̮wh>h%OJQJh3DOJQJh%OJQJh3D h>h% h%>*hth%>*h%hKh hoZhDhDCJaJhDqqhDCJaJhDjhD0JUh6<^hD5h6<^hD5OJQJh6<^hDOJQJ h6<^hD.n *,>6nb8J  dh^gdx$dh@&^a$gdx$dh^a$gdx dh@&gdx $dha$gdx  68DFNPRTtvΙҙԙ֚ʛ̛֛؛ܛޛꮧhTh%5OJQJ h2h%h2h%OJQJh3DCJaJh2h%CJaJjh%0JUh2h%5h2h%5OJQJh%h>h%OJQJ h>h%;  @ڜNlx  0246:Nnptvxz绰神hXuh%5 hXuh%hXuh%OJQJhTh%OJQJ hTh%h)1$h3Dh%CJaJhTh%CJaJjh%0JUh%hTh%5OJQJhTh%56z|ŸğƟҟԟ؟ڟ.<>@JLTV\^`bfؠڠ68Xrzȣ @Hhfh3Dh%CJaJhACJaJh)1$CJaJhf h%CJaJh3DCJaJjh%0JUh%hXuh%OJQJ hXuh%hf h%5hf h%5OJQJhXuh%5hXuh%5OJQJ4Hhޤf 02ȧڧܧ 6JԨ֨Խܳ~r~r~jh}Dh%5hPBh%>*OJQJhPBh%>* h}Dh%h}Dh%OJQJh%OJQJh%CJaJhtz?h%CJaJjh%0JUhtz?h%OJQJhDOh%5OJQJhDOh%5 htz?h% h%>*htz?h%>*h-h$*h3Dh%( 2nXJL`dұ4ʲdfzδXH dh^gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx $dh@&a$gdx(*,>@LNPRTVbdjlnΩXHJ`ȫΫFHtR~\|^`|,ƿhfh-h)1$CJaJhPBh%CJaJjh%0JUh%h}Dh%OJQJ h}Dh% hp h%!jhp h%0JOJQJUhPBh%>*OJQJhPBh%>*h}Dh%5h}Dh%5OJQJ3,HL` &*,:<@BRT`bdαбұ2DFHjlpxzIJƲȲʲbh9`h%CJaJjhp h%0JUha h%CJaJjh%0JUh Ch%5h Ch%5OJQJh Ch%OJQJ h Ch%h-hk/h%>*h% h-h%;bdfxz,>@DFHJLNδܴ  $&(,.246HRTVX|Ƶ̵е޵¾޲ޫމyyh)1$CJaJh%CJaJh h%CJaJh"'Sh%5OJQJh"'Sh%OJQJ h"'Sh%h"'Sh%5h$*hfjh%0JUh h%OJQJ h h%h% h%>*h bh%>*hKhh9`h%5CJaJ/.04ܶFHJLN^fhj|~"$h¸ȸʸ  "߶zjh-0JUh h%5OJQJh h%5h h%OJQJ h h%h-h%CJaJjh%0JUh"'Sh%OJQJh"'Sh%5OJQJh"'Sh%5 h"'Sh%h h%CJaJ h$*h%h$*h%0H$",μ l   $dh@&a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx"~¹ֹ޹*ںVҼԼּڼܼ   lнX "&(,.ƻƻƻƻƳڝڒڋhchIQOJQJ hchIQhhIQCJaJjhIQ0JUhhIQ5OJQJhhIQ5hhIQOJQJ hhIQ hIQ>*h[BhIQ>*hIQh-h% h h%h%CJaJh h%CJaJ2.DFLNPRVXhjltvzҿԿLNR8v0268·££œh^BEhIQ5OJQJh^BEhIQOJQJ h^BEhIQh-hIQCJaJh-CJaJhchIQCJaJhIQjhchIQ0JU h-hIQhchIQ5hchIQ5OJQJhchIQOJQJ hchIQ28BDFJLZ\prxz" NļļϴhohIQCJaJhIQh_hIQCJaJh^BEhIQCJaJjhIQ0JUh^BEhIQOJQJ h^BEhIQh^BEhIQ5OJQJh^BEhIQ5?r NPb   Xf|.0RZ\^bdfv  ̣̽jhh=0JUho hh=OJQJ ho hh=ho hh=5hX}hh=OJQJ hX}hh=h)1$hh=6hh= hh=>*hX}hh=>*h%hYw9hIQhfhohIQCJaJh)1$CJaJ5  V 0BpH $dh@&^a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx $dh@&a$gdx <n,.0:<@BFHXZ\^bdtvxz|B$&޿壘||h~hh=OJQJ h~hh=jhYw90JUhhh=CJaJhYw9CJaJjhl>hh=0JU hl>hh=hl>hh=OJQJhhh=5OJQJhhh=5 hhh=hh=hYw9hh=CJaJho hh=CJaJ0&*,8:<>@LNPRTV$DRV^bn&,vBnr~ pr̢̭̦̦̭̭̞̞̭̭̈̀hhh=>*hl(hh=>* hYw9hh= hYw9hX&hX&hf hl>hh=hYw9hh=CJaJh)1$CJaJh~hh=CJaJhh=jhh=0JUh~hh=5OJQJh~hh=5h~hh=OJQJ h~hh=1rtz~ "$&{hhh=5hhh=5OJQJ hhh=jhX&0JUhYw9hh=CJaJh70jhh=CJaJjhh=0JUhh=h70jhh=5OJQJh70jhh=5h70jhh=OJQJ h70jhh=hhh=>*hhh=>*OJQJ, BDFHVj "$(*BDdf~̪̦wowowowhCShD5hCShD5OJQJhCShDOJQJ hCShDhR hD>*hCShD>*hD hYw9hh=h)1$CJaJhh=CJaJhhh=CJaJhh=jhh=0JUhhh=5hhh=5OJQJ hhh=hhh=OJQJ+"PVX024HR|ȽvnbhgthD5OJQJhgthD5hgthDOJQJ hgthDjhD0JUh4hD5OJQJh4hD5 hchDhDhR hDCJaJhchDCJaJ hD>*jhchD0JUhCShD>*OJQJhCShD>* hCShDhCShDOJQJ& V2~6`.vx.J$dh@&^a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx246*Lj "$*,.B𽵽ձձժժhDchD5OJQJhDchD5hDchDOJQJ hDchDhR hDCJaJhgthDCJaJjhgthD0JUhDhgthD5OJQJhgthDOJQJ hgthDhgthD56BDFHZ\^`"6N\^`bn,.:<BDRTVx|~}uh`h+*jh`h+*hkh+*h+*hFhD>*h!h%jhVbh+*hPAhD>*jhwpXhD0JU hwpXhDh4hDCJaJhDjhD0JUhGhD5OJQJhGhD5 hGhDhGhDOJQJjhD0JU\] hD\]h)1$hD6\])602HT:( $dha$gdx$dh^a$gdxftvz| Jl68:>@JLPRVXjln֪֪}}hhD5OJQJhhD5hhDOJQJ hhD h[ydhDhwpXhDCJaJh[ydhDCJaJh)1$CJaJjhPAhD0JUhDhPAhD5hPAhD5OJQJhPAhDOJQJ hPAhD1~  "$46@BRTXZbdlnp&({phzhDCJaJjhD0JUhzhD5OJQJhzhD5hzhDOJQJ hzhDhwpXhX& hD>*hhD>*hDhDCJaJhhDCJaJjhhD0JU hhDhhD5hhD5OJQJ,   ",02:<>DFNPVXZ\p hx]hD5CJaJjhKhhD0JU hD5hwpXhx]hDCJaJjhD0JUhx]hD5OJQJhx]hD5hx]hDOJQJ hx]hDhD hzhD<  BX^`n੡vhLhhD5OJQJhLhhD5hLhhDOJQJhwpXhDCJaJh)1$CJaJhqhDCJaJjhqhD0JUhqhD5OJQJhqhD5hqhDOJQJ hqhD hLhhDhD hD>*h hD>*.Zjvxz(rb dh^gdx$dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx 8:BDfhjnz<rtvxz&(0LNVZdflnºººº{h.6h^?h^?OJQJ h^?h^?hq7hRh^? h^?>*h^?h^?>*hKhh%hwpXh''hDCJaJhqhDCJaJjhLhhD0JUhLhhD5OJQJhLhhD5hLhhDOJQJ hLhhD,nprv6\  ϸǃǃǃx hq7hq7hX&h*A hq7CJaJhq7hq7CJaJh^?h^?OJQJ h^?h^?hq7h^?5OJQJhq7h^?5 hq7h^?hwpXhhq7h.6CJaJhCJaJhq7h^?CJaJh^?jh^?h^?0JU- "46:<>\^`b$46N\p·}}}}}}hRhROJQJhRhR5OJQJhRhR5hwpX hRhRhRh*A h*A CJaJh*A h*A CJaJh^?jh^?h^?0JUh*A h^?5OJQJh*A h^?5h^?h^?OJQJ h^?h^? h*A h^?-$&*,02<>@XbjlrtFnprջγΚΒtphvwshh CJaJh)1$CJaJhhCJaJhvwsCJaJjhh 0JUhh 5OJQJhh 5hh5hh OJQJ hh hhwpX hh h >*h h >*h hRhRCJaJ,p(   l  hvT (*>n$dh@&^a$gdx $dh@&a$gdx dh^gdx$dh^a$gdx $dha$gdxZ  (4* > @ B D H J N P R n p r t            ` f    N   h װך쇃胋hh`h^h9h9CJaJjh90JUhK=h95OJQJhK=h95h h95h h95OJQJh h9OJQJ h h9jhN\0JUhK=h9h}hwpXhN\hvws3h j l             htv$&(BNPRTjĹħhNhCJaJjh 0JUh h 5h h OJQJ h h hhhNhhCJaJh jh0JUhh 5OJQJhh 5hh OJQJ hh hvwsh.jn  HVvBF\*,^`tX\lrz2r&(Ͽûûñϭ˭˭ˡh(h!h}h*Mjh0JUhhK=h hQ h`h=ihNhNhCJaJhp CJaJhNhCJaJhNhNCJaJ?(*<>@TZ\ lnܽܳ㫣ܽܽܽܽܽԽܽܳhhp CJaJhRhRCJaJhRCJaJhhCJaJjhR0JUhRhROJQJhRhR5OJQJhRhR5 hRhRhRhlh` h9`>*h9`h9`>*h9`4nrtvz|~*,.0*~           թեhNhR5 hUnVhR hUnVhUnVhNh`hCJaJhhCJaJhRjh0JU hhRhhRhROJQJ hRhRhhR5OJQJhhR57n0  0!# #4##$Z%%B&&'(( ))v*++.+ $dh@&a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx$dh^a$gdx          (!*!.!0!!!!!!!"### #2#4#H#X##########ƻƻƻƷuncnh]h]OJQJ h]h]jh]0JUh h]>*h]h]>*h] hRhNhT h`h` h`6hNh`6h`hNhlhNCJaJhlhUnVCJaJh}CJaJhRjhUnV0JUhUnVhNhUnV5hNhR5OJQJ%##########$$$$$$ $"$$$&$($<$>$T$\$^$b$d$f$t$$$$$$$$$$X%Z%j%%%%%%%%%%%%ǿլhXhX5OJQJhXhXOJQJhXhX5 hXhXhXhlhXhXCJaJhXCJaJh]jh]0JUh`h]h]OJQJ h]h]h]h]5OJQJh]h]54%%&&&&.&0&>&@&B&&'''''''''''''''''''''((((((@((ĸıı~vkhBhBCJaJh;/CJaJjhBhB0JU hBhBhBhXOJQJhBhX>*OJQJhBhX>* hBhXhBhX5OJQJhBhX5hXhXCJaJhXjhX0JUhXhXOJQJ hXhXhXhX5((() ) )))$)&),).)6)8)B)D)T)X)Z)n)))))))))))))2*<*r*t*v*x*****+++,+.+0+ǼǼǼǼ~zhz h<>*hdh<>*h<h^hxh`jhx0JCJUaJh;/CJaJhxhBCJaJhBhBOJQJ hBhBhBhB5hBhB5OJQJhBOJQJjhB0JUhBhBCJaJ.0+:++++++++++++,,,,,2,4,6,,,,,,,- - ------(-*-.-0-6-8-J-L-\-^-b-d-t-x-z-|-~------ʢʚʢʢʢʢh1+hb5OJQJh1+hb5hbhbOJQJhghB3hB3CJaJhdjhb0JU hbhbhB3hb5OJQJhB3hb5hB3hB35h` hB3hB3hzhB38.++6,,,-.0//0l1n1123499::;< == $dh@&a$gdx$dh^a$gdx$dh@&^a$gdx $dha$gdx-----------...../(/*/./0/2/4/8/://@/F/H/X/\/^/`/b/d/f/l/n/p/r/x/z/~/////˾볯h:<h:<OJQJ h:<h:<h:<h:<5OJQJh:<h:<5hZh:<hgh1+hB3CJaJjhZhb0JU hghb hZhB3hZhbOJQJ hZhbhZhb5hZhb5OJQJ////////00P0R0j0z0000111"1$1>1R1h1j1n11112,2j2~22222222222»·³—ŸŸ‹xlxlxlhh_5OJQJhh_5hh_OJQJ hh_ h1+>*h1+h1+>*hghThdh_h}h #hO!Vh: hgh1+h1+h:<CJaJh1+CJaJh^CJaJh:<h:<CJaJh;/CJaJh:<jh:<0JU*2222222222222223333 3*3,3D3H3J3L3N3P3R3T3b3d3r33333344J4444444𮣘}yuyuhhgh_h:*CJaJhCJaJh_CJaJh_h_CJaJhh:<CJaJjhh_0JU h5 hhh gZh_OJQJ h gZh_hh_5OJQJhh_OJQJ hh_hh_5.455566066677728@8889&92989^9`9d9h99999999::":H:T:::::::::::;;;;(;,;F;H;^;`;j;ûꮧꓛh"ahh5hh5OJQJ hhh~h h~>*h~h~>*h~h>*hj hghh gZhZh}hhhghjh0JUh8j;l;n;p;t;v;z;|;;;;;;;;;;;< <<<<<=== =$=&=H=J=L=^=`=d=f=l=p=r=t=v=========ֽҭ֦}jh"a0JUh"ah"a5OJQJh"ah"a5h"ah"aOJQJ h"ah"ah|9h}h"aCJaJh"ah"aCJaJjh0JUh"ahhhOJQJhh5OJQJhh5 hh1===<>b>f>j>>>>>?$?,?n?p?????@@@(A*A4A\AAAAAAAABBBBvCCCCDJDPDDDDǼǪǣǟz hgh}h%>h-|h^h}jh|90JUh>h|9 h^h|9hg h^hd h^h-h- hdhdhdh}CJaJh #NhdCJaJh;/CJaJh #Nh"aCJaJh #Nh|9CJaJh"a/=>6G8GJGG6HHHIrIMrNO:P*h sh8hV hVh8 hVhV hV>*h #Nh #N>*h-|h|9jhgh0JU hgh>hf+oh #Nh^h>hgjhgh-|0JU hgh-| hgh^ hgh} hgh%>$GGGGGHHH2H4H6HHHHHHHHHIIIIIBIrIIIIIIJ6J8J@JFJJJdJJJKFKJKjKKKK4LXLL*M@MMϴ䴚h7Mh&hh^hVh}hVhVCJaJhVh&*CJaJh&*h&*CJaJh&*h&*CJaJh sjh&*0JUh&*h&*OJQJ h&*h&*h&*h&*5OJQJh&*h&*54MMMMMNNN NNN"N$NNDNFNNNPN\N^NlNnNpNrNNNOO@OPOhOOOOOOP8P:P*hh>*hDh hVh7MhhZ h&*h7Mh7MCJaJh7Mh7MCJaJh&*jh7M0JUh7Mh}5h7Mh}5OJQJh7Mh}OJQJ h7Mh}h7MhV/QQQQQQQRRRR~RRRRR SSSSS"S$S8S@SBSHSJSPSRS`SbSdSrSSSSSSSSSSSSS¾sh9cMh 7q5OJQJh9cMh 7q5h9cMOJQJ hCSh 7qh9cMh 7qjhCS0JUhCShCSOJQJ hCShCShCShVh 7qCJaJh 7qh 7qCJaJhjh 7qh 7q0JUh 7qh 7q5 h 7qh 7qh 7qh 7qOJQJ-SSSSTTTTTT(T*T8TT@TTTTTTUU.U0U@UBUXUZU\U^U`UbUdUfUxUzU~UUUUUUUU"V0V2V4V̦~zhh;/CJaJhCSh 7q>*OJQJhCSh 7q>*hCSh 7q5OJQJhCSh 7q5 h9cMh9cMhVh9cMCJaJh9cMh9cMCJaJh 7qjh 7q0JUh9cMh 7q5h9cMh 7q5OJQJ h 7qh 7qh 7qh 7qOJQJ0TUU2V4VHVrWFX YZ([[\\] ^^_`bbbdefj*l $dh@&a$gdx$dh^a$gdx $dha$gdx4VFVHVJV`VVVVrWvWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWWXX X XXXXXXXX2X4X:XX@XBXDXFXY Y"Y8YpYYY۽۽۽۽۽۽ꨠh.hVhZCJaJhZhZCJaJjh0JUhh5OJQJhhOJQJ hhhh5 hZhZhhZ h>*hh>*:YYYYYYYYYYZDZFZfZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ[["[$[&[([[2\L\N\Z\\\\\\ɽɶɩɽɽɶɽ}}hVh:h|gh|gh|gCJaJjhy0JUhyhyOJQJjh.h|g0JU hyhyhyhy5OJQJhyhy5 h|gh|gh4hZhyjhZ0JU hZhZhZhZOJQJ1\\\\\\\\\\\\\\\\\(]*]:]<]V]X]Z]\]l]v]|] ^^^^^^^^^^^^^__ ___&_(_4_{{hkh >*OJQJhkh >*hkh OJQJh. hkh hkhx Ih hVh h:CJaJh.CJaJh|gjh:0JUh:h:OJQJ h:h:h:h:5OJQJh:h:5h:04_6_F_R_T_Z_\_^_b_d_v_x__________l```````naab4bFbbbbbbbbFcHcbcccd~t~phjh`0JUh boh4h h >*h h.hKVhkhkCJaJhkCJaJhkhkCJaJhVCJaJh jhk0JUhkhkh >*OJQJhkh OJQJ hkh hkh >* hkh ,dVd~dddddddddddddddddddddeee"e.e0e@eBeLeNeReTeheleneeeeeeeeվնy hr:6h bojhr:6h bo0JU hr:60J hr:6hr:6hr:6hr:65hr:6hr:65OJQJhr:6h bo5hlIVh bo>*hlIVh bo>*OJQJh boh boOJQJ h boh boh boh bo5OJQJh boh bo5hkhKVhr:6h bo,eee,f.fffffff,gRgg6hPhlhhhhhh&i.i2ijiziiiiijjjjjj&kk(l*l,l@lBllllllllllÿٻᳯhchc5hchcOJQJ hchchc hF>*hFhF>*hFh boh#,jhFhr:6hjh0JUhy hhghxhKVh4CJaJhr:6CJaJh boh boCJaJ4*l,lBllmmp qqVr6v8vvvBwDw^wwww x"x>xfx~x dh^gdx$dh^a$gdx $dha$gdxdhgdxlllllmmmmmmmmmmm0nnnnnn$o6oHoLodofohojoooooppp p(p,p.ppp~tjh_0JU hXdhXdhXdhXd6 hXd6 h_h_h_h_OJQJhh_hKhht?h38hKVjh380JU hhhh4hcCJaJjhc0JUhchchcOJQJ hchc*pppppp q"q$q&q(q:qx^xrxvx~xxxxy y.y6ytyvyxyyyyyyyzDz`zzzzzÿhfmh@^hQh}hM hMhM h@^5 h]h]h]Ch] h]5h[ih:Af5h[ihM5h[ih]C5h[ih[i5 hKh5 h hhhKhc:~xxxx y6yvyxyyyzDzFz`zzz {{{T{V{ޤ $dha$gdxzzz {{{"{T{V{Z{\{j{l{{d||}}~~~~~Vj~Ԃ$6ZVb XxƆʆ@ļĪ hQhYkV hQhQhYkVhWph'9hjHDh hQh6 hQh'9hh8Bh6 h2zhRBh |h2h#h25h[ih#5h[ih[i5h}hQh@^hfm5@hv8Vp؉Ċ 6<>T,HN  (tЏ0PRTrHZpҹ뵱hfmhyh0hbh hQh2 hQh hQhfmhQ hQh thYkV hQh0 hQhb hQh hQhYkV hQhA6<Dz<r~ bfșԙ\^fnޚ 8:H›ěƛܛP4DJннйеȱббȹйȹЛhAkqhWp h h hyh h'9h'Qh h6 hyh6 h0hh@? hyh@? hyhfm hyhb hyhyhyh2hfmhb;J\ȝΝ0Ğ^`pأFؤܤޤD6V` <@ ޭT⹵鵱鵭驭魥hN;hN;5OJQJhN;h#hhWh8Bhqh_5^ hyh, hyh8B hyhqhWphdKhpYh<[ hyh<[hyh@?h h2 hyh29Į̮ήҮԮخܮ46XİҰް"&@v T P`ܶ޶ "fh<Fغɺɶɯɶɶɫh` h Kh&h&h+S1 h$h,h hvdh,h0h$h,h KhyhN;hN;hN;OJQJ hN;hN;hN;hN;5OJQJhN;hN;5=8ht(XHL @T dhgd.L$ & Fdha$gd $dha$gd.L$dh^a$gdx $dha$gdxػtȽν~־ &F jn~&( &2Jjp NPjl,\nx.4>N^ȾܺܺܺܺܺܮܮܮܪhWhhh[iho hN;5 h8B5h[ih[i5 h K5 h]'h&h K h Kh` h Kh&jh&0JUh&h`CLV,VX`PRBDFHJ JL"4nv$ <>@NPVX`bflݺ h EhN;hzCrhN;OJQJ hzCrhN;hWhhnhh$h.Lh%h,h8BhWhh Kh[ijh0JUAlnRTVXdfjlpr{ph.LhCJaJ h.L5jhzCrhzCr0JUhh5hh5OJQJ hr-hhhOJQJ hh h.LhzCrh.LhoCJaJjh0JUhohzCrhN;5hzCrhN;5OJQJ h EhN;h EhN;OJQJ,  $&(DFH   ,.0lnprz|缵ԓ~r~r~k h EhPh EhP5OJQJh EhP5 h.L5h Eh5h Eh5OJQJh, h.LhzCrh.LhCJaJ hzCrhjhzCrhzCr0JUh EhOJQJ h Ehhfh5OJQJhfh5hhWh.LhzCr5( nX 468fh  Ddhgd'' $dha$gdx $dha$gd.L & Fdhgddhgd.L$ & Fdha$gd VX $&*.068<>BDNPTVbnp|2ȜjhzCrhP0JUhWhP hWhPjhWhzCr0JUh EhP5OJQJh EhP5 h.LhzCrh.LhPCJaJ hzCrhPjhzCrhzCr0JU h EhPh EhPOJQJ3246.8FJLNRTvxz "$46@BRTVXxηΪzၦmbh.LhPCJaJjhzCrhP0JU hzCrhzCrhzCrhPOJQJhzCrhP5 h%h ?h.Lh ?CJaJh.LjhzCrh ?0JUhzCrh ?OJQJhzCrh ?5OJQJ hzCrh ?hzCrh ?5h ? hzCrhPhPhPhCJaJh.LhP5$x4:b0X(L^z02LNP^b$dfh⵮ҕjh.Lhn0JU h%5h7`uh7`u5OJQJh7`uh7`u5 h7`uh7`uh7`uh7`uOJQJh7`uhjhn0JUhN;h%hzCrh ?h.L hzCrhPh.LhzCrCJaJh.LCJaJ568R`,2p  2bfHjln"<jz ,ln| 02@jhnϿÿӱ۱۱ñññϭhr[.hJZhtjh7=0JUh'`hKch8Bhh|vwhIhWhhMh7=hSE;hPh h%h''hn5BBD, Bj"L\*.@JL  (*Ľ˽˹˪˦˛~vh\ahV75 h\ahV7hthV7>* hahV7 hr[.hV7h> hg9hX hM hg9hnMh+(dhn>*h@ hg9h hg9h7= hg9h9! hg9hg9 hh|vwhKchWh+^hXhhr[.hth|vw*>@HJZ6 PT $dha$gdMdhgdx $dha$gdxdhgd'' $dha$gdx*,8DFTV`bfhnptvz|~<>@BDRVXƾ}v hc.h5yh}h5yOJQJ h}h5yh5yhr[.h5y>* hah5y hah> hg9hf hg9h> hr[.h>hg9CJaJhfCJaJhV7hV7CJaJh\ahV7OJQJ h\ahV7h\ahV75h\ahV75OJQJ-FHJPXZlrtwwwlahhCJaJh^hCJaJh^h5OJQJh^h5h^hOJQJ h^hhM hah5y hahp/ hahhfhfCJaJhp/CJaJhV7h5yCJaJ h5y5h}h5yOJQJ h}h5yh}h5y5h}h5y5OJQJ%2@JNRTV`bfhpvx  &Pdzֿ֬ˤˤ} hdJhV7 hahQ hahV7 hahp/hfhfCJaJh>CJaJ h+^h>h+^h>5OJQJh+^h>5hMhV7h>CJaJh>h0h>5OJQJh0h>5h9!h>OJQJ h9!h>1z| $&(,.468:@BFHÿzrnzzzzzzhoh0ho5h9!h9!OJQJ h9!h9!h0h9!5OJQJh0h9!5h9!hMhr[.>* hV7h hM>* hahV7hMhr[.hV7>*hV7hV7hV7CJaJhdJhV75hdJhV75OJQJ hdJhV7hdJhV7OJQJ+HVbdf"6PRThprz|jlȽ|qj hg9hlhlhlCJaJ hl5hlhl5hlhl5OJQJhlhlOJQJhMjhl0JUhlh hlhlhg9hr[.CJaJhV7h9!CJaJhWCJaJhV7hhjCJaJhV7hoCJaJho h9!h9!h9!)TlX\<D&  dhgdx $dha$gdxl$&8:<@BL\^Vtv6Rʿ}}r}jc hh^hg9h5hMhOJQJ hMh hMhm$hMhm$OJQJh}h#Wzh hhm$ hahnhahV7hCJaJhV7hX CJaJ hX 5hX hX 5hX hX hX OJQJ hX hX hMhf hV7hX hr[.&RX^"$8HJLV̹̹̱̚||||||ph"hW5OJQJh"hWOJQJ h"hWhMhWCJaJh lhWCJaJh lhW5OJQJh lhW5h lhWOJQJhWOJQJ h lhW hahWhu>$hq+hWhg9hjh0JUhWh#Wz(VXltvx|~ƿъshJDhu>$5OJQJhJDhu>$OJQJ hJDhu>$hMhq+hu>$CJaJhq+hu>$OJQJhq+hu>$5OJQJhq+hu>$5 hq+hu>$hW hahu>$hu>$hu>$CJaJhWCJaJh"hWCJaJ h"hWh"hW5*Z\tv:<TVZ\fhnxz|Ӽөsh57h575OJQJh57h575h57h57OJQJ h57h57hu>$CJaJhCJaJh%ghu>$CJaJh%ghu>$5h%ghu>$5OJQJh%ghu>$OJQJ h%ghu>$hhu>$CJaJhJDhu>$CJaJ hJDhu>$hJDhu>$5( *,:<BDDZ\lnxŹ榞ߖ揄xpehhu>$CJaJhhu>$5hhu>$5OJQJhhu>$OJQJ hhu>$hu>$hu>$>*hu>$CJaJhhu>$CJaJh^hu>$5h^hu>$5OJQJ h^hu>$h^hu>$OJQJhu>$OJQJ hahu>$hu>$hW h57h57h57h57CJaJ$$ & ( 4 H V               X Z           ̹tmf hMhq+ hMhMh lhq+CJaJh lhq+5CJaJhq+hq+hq+CJaJh lhq+5OJQJh lhq+5h lhq+OJQJ h lhq+h(cMhu>$h#WzhMhg9hu>$CJaJh@hu>$CJaJh@hu>$5h@hu>$OJQJ h@hu>$$ Z  n  F   r t    T$:dhgdx $dha$gdx  6 n      F n z        0 ` b n p r t v x z     ϼ|ung_[T hMhp/hp/hr[.hQ>* hahp/ hahQ hr[.hQ hr[.hI hr[.hp/ hg9hhM hg9h@ hg9hX hg9hA~ h@hu>$hMhu>$CJaJhMhWCJaJhMhW5 hMhWhMhu>$5 hMhu>$hMhq+CJaJ hMhq+hMhq+5      (*0246~(*.046@BD^fnpvx|}}}}}u}}huM1hp/5huM1hp/OJQJ huM1hp/hM hXhp/hc.hp/5hc.hp/5OJQJ hc.hp/hp/hp/CJaJhp/hQgQhp/5hQgQhp/5OJQJhQgQhp/OJQJ hQgQhp/hr[.hp/>* hahp/ hr[.hp/.|~"PRTfn"$&248:>@PRļ|p|p|p|p|i hr-hp/hNhp/5OJQJhNhp/5hp/hfhfCJaJh1hfCJaJhIE$hfOJQJhIE$hf5 hIE$hfhMhfCJaJjhQhp/0JUhMCJaJhQhp/CJaJ huM1hp/huM1hp/5OJQJhuM1hp/5%RTd"$6TVXbdfnpv  .@B߲߁vvnchQhp/CJaJhrohp/5hrohp/OJQJ hrohp/hfhfCJaJhfhfOJQJhfhf5OJQJhfhf5 hfhfhp/CJaJhNhp/5 hNhp/hNhp/OJQJhp/hMhhp/CJaJ hr-hp/hr-hp/OJQJ#   &(*>@BDX8:Nhxĸ߸ĸĭ߸߭柗ĸ h|hp/hChp/5 hChp/ hhp/hQhp/CJaJh'hp/5OJQJh'hp/5h'hp/OJQJhp/hM h'hp/hp/CJaJ!jhQhp/0JCJUaJ8 (*2Hl4<FHNRTdfh¾†~r~gghjF>hp/OJQJhjF>hp/5OJQJhjF>hp/5 hjF>hp/hQhp/CJaJh hp/5OJQJh hp/5h hp/OJQJ h hp/hp/hMhp/CJaJhhp/CJaJh'hp/OJQJ h'hp/h'hp/5OJQJh'hp/5(h  <>RZ\^tvx"$8>º~zogoVz hQhQCJOJQJ^JaJhMCJaJhQhQCJaJhQhNVhQOJQJhshQ5OJQJhshQ5hshQOJQJ hshQ hNVhQhMhXhp/>* hahp/ hXhp/hhp/5hhp/OJQJ hhp/hp/ hhp/hV7hp/CJaJ  >$.Tl :| ~  ,!.!t!x! $dha$gdx>@BNPfhlnz|,.NPRTlnptvĽzoha h7h{[y h|h@h|h@CJaJhS%h@5hS%h@5OJQJhS%h@OJQJh|jhp/hp/0JUhp/ hS%h@hXh>* hah| hXhp/hhQhQCJaJh v$hQ5OJQJh v$hQ5h v$hQOJQJ h v$hQ% *,.hjlz2:<JLNRTdjlº}pi^ii^h+=h{[yOJQJ h+=h{[yjhh{[y0JUhh{[yCJaJh}}h{[y5h}}h{[y5OJQJh}}h{[yOJQJ h}}h{[yhMh1h{[yhg9CJaJh{[yh{[y0JCJaJh|h{[yCJaJh+=h{[y5h+=h{[y5OJQJ h7h{[yh7h{[yOJQJ$lnpv&,.@BFH^`bx|~PǼꩢvkgchA"hIhg9h1CJaJjhhA~0JUhh{[yCJaJh}h{[y5OJQJh}h{[y5 h}h{[yh}h{[yOJQJhMh1hg9hA~CJaJhMCJaJhg9CJaJh{[yh{[yCJaJh{[yCJaJh{[yh+=h{[yOJQJ h+=h{[y% 8:LNfrt( xxk`YR hg9h" hC$hjChhjCCJaJjhhjC0JUhjCCJaJhQhjCCJaJh'hjC5OJQJh'hjC5h'hjCOJQJ h'hjChIhjChICJaJjhM0JUhQhMCJaJhMhC$hM5OJQJhC$hM5hC$hMOJQJ hC$hM( : B V j z | ~             *!,!.!r!t!x!|!!!!û~wokdw\U hh>he<h1>* he<h1h1he<h>>* hah1h1h>5h>h h>CJaJhe h>OJQJhe h>5OJQJhe h>5 he h>he<hI>* hah> he<h>hg9h>5CJaJ hg9hU hg9hO hg9h hg9h" hg9he<x!!"".##$% %P%T%h%%x&&t''((L)N)P)>*@*r*&+$dh^a$gdxdhgdx $dha$gdx!!!!"""."0"4"6":"<">"@"D"F"R"b"d"f"x"z""""""""# #,#.#b#d#f#t#v#x#|#~#йЦйЦsshh0h0OJQJh0h05OJQJh0h05 h0h0hUCJaJhCJaJhMCJaJhIhUCJaJhhU5hhU5OJQJhhUOJQJ hhUhMhIh>CJaJhh>5 hh>hh>OJQJ(~######$$$$4$6$:$$$$$$$$$$%% %%N%P%T%V%Z%ӵyung_[nT he<h>h1he<h1>* hah1 he<h1hIh h>CJaJhOh>5OJQJhOh>5hOh>OJQJ hOh>h0hCJaJhhCJaJhA7hOJQJhA7h5 hA7hh8w#h0CJaJh0h0CJaJh8w#CJaJ h0h0Z%f%h%%%%&& &"&$&:&v&x&&&&&&&&&&'''''P'p'r't''''ϸ⢚xpxe[Whe<jhe<0JUhg9h1CJaJh1CJaJh h CJaJh=nAh OJQJh=nAh 5OJQJh=nAh 5 h=nAh h h h1CJaJh hUCJaJhA7hU5OJQJhA7hU5hA7hUOJQJh8w#h1 hA7hUhe<h>>* hah>"'''''''''''''(((((((((()0)H)J)L)N)P)V)b))):*Ǽ{wpib[b hg9huM1 hg9h= hg9hMV hg9h h h\ah1h@CJaJh h\aCJaJh8w#CJaJh\ah\a5h\ah\a5OJQJ h\ah\ah hg9h1CJaJh h CJaJhX h OJQJhX h 5OJQJhX h 5 hX h h8w#h1":*<*>*@*F*P*p*r******************$+&+:+J+L+Z+l+~++++++¾~s~k~s~k_~hdJh z5OJQJhdJh z5hdJh zOJQJ hdJh zh8CJaJh8h8CJaJh8h85OJQJh8h85h8h8OJQJ h8h8h8w#h"h8>* hah8 hahI h"h8hg9hI5CJaJ hg9hIjhg9h0JU%+++++P,f,z,~,,,,,,,,,------.-F-H-J-Z---------.. . .....&.(.,...2.B.D.F.P.ĹĹĹıĹĦĹĹĹıĹĹĹıĹh?uh85OJQJh8w#jh8h80JUh8h8CJaJh?uh85h?uh8OJQJ h?uh8h zCJaJhJ(h zOJQJhJ(h z5 hJ(h zh8w#CJaJh zh zCJaJ4&+P,,-.// 000011234566276888~88889:dhgdx $dha$gdxP................../ /////// 00$06080:0<0>0P0R0T0ʾ⾶ʠ}}uiu}^}^}hah1OJQJhah15OJQJhah15 hah1 hah z h5yh5yh8h5y0J5CJaJh8h5yCJaJh0h5yOJQJh0h5y5h0h5y5OJQJh5yhg1h5y5hg1h5y5OJQJ h0h5yh8w#h8h8CJaJh5yCJaJ$T0f0h0l0n0t000000000011111 1"161811111111üwpd\pQh h8CJaJhUh85hUh85OJQJ hUh8huM1CJaJhIhuM1CJaJhuM1huM15huM1huM15OJQJhuM1huM1OJQJ huM1huM1h8w#h"h1>* hah1 h"h1h1h=CJaJjh"h"0JUh zh1CJaJhc.h1OJQJ hc.h1111111112 2"2,2.20222222222222222222332343>3@3B3D3H333綮yyyyyqfhIhr-CJaJh=CJaJhr-hr-OJQJ hr-hr-hr-hr-5hr-hr-5OJQJ hr-hQgQhr-h8w#h5yCJaJhIhQgQCJaJhQgQhQgQ5OJQJhQgQhQgQ5hQgQhQgQOJQJ hQgQhQgQhQgQ h8h8jh Ih 0JU(33333333333344 4444"4$444F4444444444444444 5 555555ǿ޴vo hhjh8jh Ih%0JUh%h%CJaJh%h%5h%h%OJQJ h%h%h8w#h8CJaJh zh8CJaJhjh85hjh85OJQJhjh8OJQJ hjh8hQgQCJaJhIhr-CJaJh=CJaJ+55555555666"6$6.6064666F6H6P6R6T6V6X6b6d6j6l6n6666666666666ƿƇ|x||xph0hI5hIhohIOJQJ hohI h Ih8h8h8CJaJhjF>h85hjF>h85OJQJhjF>h8OJQJ hjF>h8h8w#h zh8CJaJh8hhjh8OJQJ hhjh8h0h85OJQJh0h85(66670727T7V7Z7\7b7777777777728486888>8|8~888888888ʿʿʷʿʿʿʿʬ}vn}jc h Dh zh8w#h"h2i>* hah zh=h"h=>* hah= h"h= h2ih=h zjh80JUh zh8CJaJhkxh85hkxh8OJQJ hkxh8hICJaJhIhICJaJ hohIh0hI5h0hI5OJQJ#8888889 9990929B9R9T9V999:.:6:8:R:T:V:X:^:n:p:v:z:|::::::(;<;D;F;X;`;ÿ΍zrhXh z5hXh z5OJQJ hXh zh=CJaJhAh z5OJQJhAh z5hAh zOJQJ hAh zh8w#h=h zh=CJaJh zh zCJaJh Dh z5OJQJh Dh zOJQJ h Dh zh Dh z5*::(;*<T<====&>>?<@@AAAAB2C4CzC~CCCE $dha$gd'' $dha$gdxdhgdx`;b;l;n;v;x;~;;;;;(<*<T<j<t<v<<<<<<==== =0=B=======ɾɾɶɫzsf_Whfhf5 hg9h>jhg9hzt0JU hg9ha hg9hHl hg9h0 hg9hUhah z>* h''h zjhah80JUhah8CJaJhah85hah8OJQJ hah8h8w#h=hg9h=CJaJh zh zCJaJ hXh zhXh zOJQJ"=&>,>:>D>F>J>`>b>d>p>r>t>v>z>>>>>>>??????????$?&?*?,?@?B?T?^?`???????ŽŦŦŦŦŦŦŽ{ h8ah@h=CJaJh@h=CJaJh ICJaJ h!5h Ih]hh=OJQJh]hh=5OJQJh]hh=5 h]hh=h@h Ih@CJaJhHlh@5hHlh@OJQJh8w# hHlh@ hah>-???@@@@8@:@<@V@X@b@d@h@j@x@z@|@@@@@@@@@AAA:AADAζ}q}la]V hah>h>h!h>CJaJ h>5hah>5OJQJhah>5hah>OJQJ hah>hzth@5OJQJhzth@5hzth@OJQJ hzth@h@jh!h@0JUh!h@CJaJh8ah@OJQJ h8ah@h8ah@5OJQJh8ah@5!DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAABBB&BJBfBBBBBBBBBBC0C2C4C:C¶¶ܫ㟘zsl hah@ h]hh@h!h>CJaJh]hh>5h]hh>OJQJ h]hh>h>h@CJaJh@h@CJaJh8ah@5OJQJh8ah@5h8ah@OJQJ h@h@ h8ah@h8w# hah> h8w#h@h@ hah=':C|C~CCCCCC6D8D@DBDDDHDJDNDPD`DdDfDhDjDnDpD|D~DDDDEELENEbEjEEEEEEF¶¶իܔzogh8w#CJaJh8w#hV0CJaJh8w#hrvCJaJh8w#hV05 h8w#hV0 h8w#h IhV0OJQJhV0h}h@h@CJaJh}|h@5OJQJh}|h@5h}|h@OJQJ h}|h@h8w#h@ hah> hah@ h8w#h! hah!(ENEFF(F*F\FGGBHHIJ"KKLLMZNNN.O2OBOFOOOO $dha$gdxdhgdxFFFF$F&F(F*F0F:FZF\FnFFFFFFFFFFFFGGGG G2G4G6G:G* hV0hV0$GGGGGGGGGGGGGG@HBHVH`HbH|H~HHHHHHHHHHHII IIII4I6I@IBIwkwgh h h 5OJQJh h 5h h OJQJ h h h@h!CJaJhhCJaJhUh5hUhOJQJ hUhhZbhZbCJaJhZbCJaJ hZb5hZbhZb5hZbhZbOJQJ hZbhZbh8w#hCJaJ(BIIIIIIIIIIIIII JJ J.J0JVJXJ`JbJhJjJlJJJJJJJJJJJ K"K8KJK\KĽ鶫yqyhLLh5 hLLhh CJaJh@h CJaJh h h 5OJQJh h 5h h OJQJ h h  h hhhCJaJhpCh5hpChOJQJ hpChh8w#h CJaJh@h CJaJ(\K^K`KKKKKKKKKKKKLL&L.L0LLHLJLLLRLTLfLhLjLlLLLLLLMPMTMԵ۪uqjcj h8w#h h8w#h8w#h`"ih@h?"WCJaJh@h`"iCJaJh`"ih`"i5h`"ih`"i5OJQJh`"ih`"iOJQJ h`"ih`"ih@h@h@CJaJh!h@5OJQJh!h@5 h@h@h8w#hh!hCJaJ hLLhhLLhOJQJ%TMbMdMMMMN NXNZNpNNNNNNNN,O.O2OBOFOOOOO P P P&P(P*P0P2PDPFPPPRPhP囔}yrgrgrgrgrhqhqOJQJ hqhqhq hhh!hh!h>* hah h!hh8w#h@CJaJh8w#h52CJaJh8w#h525 h8w#h52h8w#h8w#h ICJaJh8w#h I5 h8w#h Ih8w#hCJaJ h8w#hh8w#h5'O PPPPQQQ,RRSTW^WXXXYZ[>]]z^_`>aaaBbdhgdx $dha$gdxhPjPvPxPPPPPPPPQ$Q:QFQHQJQLQRQTQdQ|Q~QQQQQQQ*R|umf_W_Lh8w#hCJaJh8w#h5 h8w#h hahhWIhf5 hg9h@jhg9hq0JU hg9hBk hg9hsf hg9hz hg9hfb hg9h4 hg9h! hg9hU hLLh!hLL hqh@jhqhq0JUhhqCJaJ hqhqhqhq5hqhq5OJQJ*R,RfRtRRRRSS>SSSSSSSSSSSSSSSSTTTTT$T&T.TTTTUUU UUU(U*UUNURUTUԵԪۛ||h`ha+5h`ha+5OJQJh`ha+OJQJ h`ha+h$CJaJh$h$CJaJh$h$5OJQJh$h$5h$h$OJQJ h$h$h8w#h8w#h$CJaJh8w#h$5 h8w#h$ h8w#h0TU^U`UlUnUUUUUUUUUUUUUUUUUVV WWWW*W,W.W0W4WBW\W^WrWzW~WWWWWWWW|ph`hfb5OJQJh`hfb5h`hfbOJQJ h`hfbh8w#hPCJaJhA"hA"CJaJh+hA"5h+hA"OJQJ h+hA"ha+CJaJha+ha+CJaJh`ha+5h`ha+5OJQJh`ha+OJQJ h`ha+,WWWWWXXXX X"X$X4XXBXDXVXXXZX|XXXXXXXXYYY|tmbmbmbZh@9h~5h@9h~OJQJ h@9h~h$CJaJh~CJaJh=CJaJh~h~CJaJh=h$h~OJQJh$h~5h$h~5OJQJ h$h~h8w#hPhfbCJaJhfbCJaJh8w#CJaJhfbhfbCJaJh`hfb5OJQJh`hfb5YYYVYXYlYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY ZZ$Z&Z(ZZZZZZZZZZZZZZZ[[[ʿʿʷʷѬѬѬѬѬѬѬѬѬѡh,ch~OJQJ h,ch~h$CJaJhhCJaJhzhOJQJhzh5h!hOJQJ h!h hzhh8w#h~h~h~CJaJh@9h~5h@9h~5OJQJ3[[[&[,[.[2[4[B[D[T[[[[[[[\ \\\\\\ \8\:\<\N\P\R\V\X\b\d\>]P]X]Z]^]`]b]v]]]]]¾~w h~h~hqh~5hqh~OJQJ hqh~hBkhBk5OJQJhBkhBk5 hBkhBkhBkhBkOJQJhuh~CJaJh~h~CJaJh~h,ch~OJQJ h,ch~h,ch~5OJQJh,ch~5.]]]]]]]]]]^^^^^ ^,^.^0^x^z^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^____ _$_._0_4_____ȽȽȽȽȵȽȽȽȽȽȽȵȽȞϏ h>hPhA"CJaJhA"hA"CJaJh<>hA"5OJQJh<>hA"5h<>hA"OJQJ h<>hA"huh$h$CJaJh$CJaJhKh$5hKh$OJQJ hKh$6_```` ` `````(`,`.`2`4`8`:`L`\`^`````````` aaaVaXa\a^abadaparataza|aaaaaah~h>h~OJQJ h>h~hy-CJaJ hy-5hy-hy-hy-5hy-hy-5OJQJ hy-hy-hPCJaJhPhPCJaJh>hP5OJQJh>hP5 h>hPh>hPOJQJ1aaaaaaa@bBbFbTbVbbbdbfbjblbbbbbbbbbbbbbbcccccccc4dDdzohdhdh9 hah9hWIh%bCJaJhWICJaJjhuh%b0JUhWIhWICJaJh,hWI5OJQJh,hWI5h,hWIOJQJ h,hWIhu hahP hahWIhWIhWIhCJaJh~h~CJaJh~ h>h~h>h~5'BbFbVbcccccc4d>eeXf4gggh@ijkklnoNooq^qdhgdx $dha$gdxDdLdddfdhdjdpdrd|d~dddddddddddddde:eeeeeeeeeefVfXflfffffff4gzg˿y huhA"huhRDCJaJhuhRD5 huhRD huhuhuh}|CJaJhuh}|5 huh}|hA"h~huCJaJh9h~CJaJh~h~5h~h~5OJQJh~h~OJQJ h~h~hO.zggggggggggghhhhh.h0h4h6h8hhBhDhRhZh\h^h`hhhhhhhhhhļıļļııļĚ~s~s~khpCh~5hpCh~OJQJ hpCh~ h~hA"jhA"0JCJUaJhA"hA"CJaJhA"hA"5OJQJhA"hA"OJQJhA"hA"5 hA"hA"huh~ h~h~huhA"CJaJhuhuCJaJ huhA"huhA"5&hi@iVixiziiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii jjk.k~kkkkk4ll@llllŽŽŽŽܽŽܽ㲪huh=CJaJ!jhuhWI0JCJUaJhuhWICJaJhuhWI5 huhWIhWIhx@Ch~5hx@Ch~5OJQJhx@Ch~OJQJ hx@Ch~huh~jh~0JUh~h~CJaJ0lll m"mBmVmXm\mmnn"n$n*n,n0n:nh95OJQJhjF>h95hjF>h9OJQJ hjF>h9huh9h9CJaJhuh9CJaJhuh=CJaJhuh95 huh92ooooooooooppppppp p&p(p,p.p6p8pp@pFpHpJpNpZp\pfpqq^qtq|q~qqqqqqqqr񪟪hWIh9CJaJhAh95OJQJhAh95hAh9OJQJ hAh9h9h1h%bCJaJh%bh%bCJaJh%bh%bOJQJh%bh%b5OJQJh%bh%b5 h%bh%bhuh%h%bCJaJ/rrrrr:r`rhrlrrrrrrrrrrrr$s8s@sBsLsNsVsXs\s^sjslsvsxs|sssssƿ͸͸ʹƸtih:]hCJaJhHlh5OJQJhHlh5hHlhOJQJ hHlh hah9hah95CJaJ h1h}hu h1hl h1hY h1h h1hx h1hUhah=nA>*CJaJhWIh9CJaJjh1h90JU&^qrrrr$sttXt\tlttu2vvwjxyPzz{{{{{|||dhgdx $dha$gdxsssss ttttXt\tlt|ttttttttttttuuuuuuuu.u0u@uBuduŽŲŲŧŖ|p|p|eh1hCJaJh1h5OJQJh1h5h1hOJQJ h1hhujh1h:]0JUh1h:]CJaJh1h:]OJQJh1h:]5 h1h:] h1h9h hahhh5h9h:]hCJaJh:]h:]CJaJ$duuuuuuuuuuuuuuuuu2vFvPvRvfvhvnvpvrvvvvvvvww*w,w0w2wPwRwynynynyfhyh"25h"2h"2OJQJ h"2h"2h1hA~CJaJh1hA~5OJQJh1hA~5h1hA~OJQJ h1hA~huh1hYCJaJh1hY5h1hY5OJQJh1hYOJQJ h1hY h1hh1hCJaJhuCJaJ'RwTw\w^wbwdwhwwwwwwwwwxxx(xhxjx~xxxxxxxxxxxxxxyy0yzrfrfrzfr_ h>hhJ(h5OJQJhJ(h5hJ(hOJQJ hJ(h hhhhCJaJhDFh5OJQJhDFh5 huh hDFhhujh1hy0JUh"2h"2CJaJhyCJaJ h"2h"2hyh"25hyh"25OJQJ%0y8yFyHyNyPyTy\y`ybyfyhytyyyyyyyyyLzNzPz`zhz~zzzzzzzzzzzzz}vkvkvhYhYOJQJ hYhY hhhhCJaJhAh5OJQJhAh5 hAhhhCJaJhhCJaJhhCJaJ hhhh5OJQJhh5hhOJQJ hh hh&z{{ {b{|{~{{{{{{||,|.|6|8|B|D|F|H|J|L|N|R|T|X|Z|^|`|~|||||vj_h1hPhOJQJh1hl5OJQJh1hrvCJaJh1hrv5h1hrv5OJQJ h1hrvh1hrvOJQJ h1h=hC$hrvh:] hah:] hahhCJaJhrvCJaJh1CJaJhhYCJaJhYhY5OJQJhYhY5#|||X}Z}\}`}n}t}}}}}}}}}~0~2~4~z~~~~~~~~~~~@|uiaVhq!%hq!%CJaJh+^hq!%5h+^hq!%5OJQJ h}hq!%h+^hq!%OJQJ h+^hq!%h}hq!%5hq!%hu hPhhq!% hahq!% hahqhahqCJaJjh1h~S0JU h1h= h1he h1hX h1h24 h1hq h1hYh1hUOJQJ |}~0~4~z~D,,ʁd.,BH dhgdx $dha$gdx@BDZ\^bdjnp,>VXZ\^`bfh۹tltatlh}hfbOJQJh}hfb5h}hfb5OJQJ huhfbhuhfb>*huhfb>*OJQJ h}hfbhu hahqhqhq5h57h57h57CJaJh57h57OJQJh57h575OJQJh57h575 h57h57hq!%CJaJjh=hq!%0JU&(*,@HXfhrtvxzāƁȁʁށ "bǿǴǴǿ΋xlxlxlxhh245OJQJhh245hh24OJQJ hh24hqh24CJaJhqhYCJaJhhY5OJQJhhYOJQJhhY5 hhYhuhfbjh1hfb0JUhfbhfbCJaJ h}hfbh}hfbOJQJ'bdxƂȂʂ̂؂ڂ &(pƒƃʃ̃,.BRʿ{t hm$hm$hqCJaJhqhqCJaJhhqOJQJhhq5OJQJhhq5 hhqh h CJaJh hn7CJaJhn7h hn75OJQJh hn75hn7hn7OJQJ hn7hn7huh24CJaJ,RTbdflntvĄƄԄ*,:>B^bdhjprz|*ȽȽȵȭ}}}}rkd hh' hq!%h'h'h'CJaJhh'OJQJhh'5hu hh' h'h'hq!%h'CJaJh'CJaJhh'5hh'OJQJ hh'h=hm$CJaJhm$hm$5OJQJhm$hm$5 hm$hm$hm$hm$OJQJ%*,24BDThΆІ؆چ܆ކ>@BZ\dfjprļļббЩКtlle hhqhqCJaJhYhqOJQJ hYhqhYhq5hYhq5OJQJhqhqhqCJaJhPhCJaJhhqOJQJhhq5hhq5OJQJ hhqh'h'h'CJaJhh'5 hh'hh'OJQJ%Ƈȇԇև؇އĈƈʈ̈ވFHZ^`bǺnj~vjhh'5OJQJhh'5 h h' hh'h'CJaJhYhq5OJQJhYhq5hYhqOJQJ hYhqjh=hq0JUhqhqCJaJhPhCJaJhhq5OJQJhhq5hhqOJQJ hhq)btvxމ0024BDPRTfh  "<RZ\^`¾ڷzzzڤslalahC$h'OJQJ hC$h' hah'hNVh'OJQJhNVh'5OJQJhNVh'5 hNVh'h hahqhqh7h'5 h7h'h'hqh'CJaJjh'h'0JUh'h'CJaJhh'OJQJ hh'hh'5& "<**܎*h26F@,|dhgdx $dha$gd $dha$gdx`dfjl|~(*<BDZ\^`bnpvx~*,@H¾~zs hhhq!% hhqh'h24CJaJhh245OJQJhh245hh24OJQJ hh24h h'h'jh=h'0JUh'h'CJaJhC$h'5hC$h'5OJQJhC$h'OJQJ hC$h'-HXhj~Ǝڎ܎*@JLprxzfhƐȐ̐ΐސǸǸǸǸǰǙΕÇ|||phq!%h95OJQJhq!%h9OJQJ hq!%h9 hh'h'h'hCJaJhh5OJQJhh5hhOJQJh hhh'hq!%hCJaJh CJaJhhOJQJ hhhh5)024JLNPRT&VXnrǼǵxpib h~Sh~S hah~Sh'OJQJ h1h  h1h3 h1h h1h' h1hIE$ h1h h1hPhhah'>*OJQJ hq!%hC$h'h'CJaJh'hq!%CJaJ hq!%hq!%hq!%h9OJQJ hq!%h9hq!%h95OJQJhq!%h95#246FX`z|@TZ\^ptvΔД*,DȽܹ㤜~sl hhhHhHCJaJ hHhHhHhOJQJhHh5OJQJhHh5 hHh hah hahh'hPhhIE$CJaJh~ShIE$5h~ShIE$5OJQJ h~ShIE$h hPhh~Sh~S hah~S hah')DFJL^`lnpv  "(*,.Fz|vnh v$hs5h v$hsOJQJ h v$hs h v$h v$h h h'hsCJaJhshsOJQJhshs5hshs5OJQJ hshs hhIE$h'hCJaJhh5hh5OJQJ hhhhOJQJ&ȖʖЖҖ֖ؖ\^`bv—ėޗ XZr|qmhfbh~ShfbCJaJhnMhCJaJh CJaJhh5hh5OJQJhhOJQJ hhh' hah~S h~S5h'h'CJaJh'CJaJh'h v$CJaJh v$h v$5h v$hs5h v$hs5OJQJ)|`bvZr&֚ "TN"Bl `dhgd dhgdx $dha$gdxr&:FJLPRVX^`z|™ƙ֚  üâh.hfbOJQJh8ahfb5h8ahfb5OJQJ h.hfbh#-hfbOJQJh#-hfb5 h#-hfbhfbhhfbhfbCJaJhfbhfb5hfbhfb5OJQJh3hfbOJQJ h3hfbh 3 "$&*,:<FHJL֛ "Thpr~œĽ{shhfbhUCJaJhQgQhU5hQgQhU5OJQJhQgQhUOJQJ hQgQhUh hahUhU h1ha h1hnM h1h@ h1hU h1hPhhfbhfbCJaJhfbh.hfbOJQJh.hfb5OJQJh.hfb5 h.hfb'Nbjnptvz|Ɲȝʝܝ (*.048:<HJ` "BT\^bd|~ŸğƟڟh@h S 5h@h S OJQJ h@h S h h S CJaJh S h S CJaJh S h S 5OJQJh S h S 5h S h S OJQJ h S h S h S h hah S =jlnРҠԠڠ  "(*8DFPRT¡ն~vvvnfb[ h53h53h hUCJaJh53CJaJhhU5hhUOJQJhhU5OJQJ hhUhSE;hSE;CJaJhSE;hUCJaJhUh DhUOJQJhSE;hU5OJQJhSE;hU5 h DhU hahSE; hah S h h S hfbh S CJaJh S ¡ġȡʡСҡ֡ء(*0FĢʢ̢֢آܢ^`Թ̮yqh53CJaJhZbhZbCJaJhZbhZb5hZbhZb5OJQJhZbhZbOJQJ hZbhZbh}hxh8CJaJh8h85h8h8OJQJh8h h8h8h53h53CJaJh53h535 h53h53h53h53OJQJ,z24@B<Lr<j$ & Fdha$gd$ & Fdha$gd $dha$gdx̤  Tƥڥ"$&8:>@DFNjlnprtvȦJ h h h h h1h" h1hn h1h1hnh`h8"h8"5h8"h05h8"h8"OJQJ h8"h8"h h8"h8"h0OJQJ h8"h09JV`n  0LPRT¨ $^|~ܩީdtª̪ 6jx~ԫ֫ .6:¬ƭȭҷҩҰĩĞ h hT h h dh hxCJaJ h h S h hBkjh h0JU h h5 h h%b h h h h h h h h hn h h(cM h hx88ܯޯPRTX^tz~ذ 0Nldzβ Vjlnpjε˽˯٫hg1hejhf(0JUhgyhw)+hOhd-Hh,Lhf( h hd-H h h h h S h hn h h5 h hgy h hf( h h h h h h hx h hT4εܵ&LNPж&,:|ķзط.0Hprt(Dxz$*npNR̼(<bvxJLƸjhBp0JUhhBphgyh0KshZ3hr7hd-Hhw)+hfk<h2?jhg10JUhg1hnheHHTv$&2prtxz:Ljln\f 024"$@BVྱhOh"=hxf5 hxfhxf hxf5h\hr75jhfk<h\0JUh\h\5hgyh+S1 h;h;h;h;OJQJh\h>Kh;hZ3hkNhBphphfk<8V(,$6R:"0Xbr^r\jl(@pRz4:<Ҹh@jh0JUh-!h`h?h~#6h?hh~#jh==0JUhThshOjhJ0JUh,h~Bhfk<hQi#hgyh\h><FJLv Pf pr,4HnHVXZ\^`pxz|üܸjhy+0JUhy+h.jh.0JUhxfhL% hsh~z hshy+ hshj[z hsh Wh"=hmh=Nh WhTmhsh~BhJh,hT88"*.0>@dlv ".HͷͤͤŒ͒jhiM0JUh@jhS>0JUhZ3hS>h XhP hsh y hsh@ h"=h yh@h yhsjhy+0JUhy+jh"0JUh"hL%hxfjhm0JU48:DHB`,>$dh^a$gdx $dha$gdx$ & Fdha$gdHlR $*VZ\^j&8thj.0>nprt,:X\^j h"=h Xh yh.h Xhhh@$jh0JUh'w1hFbhjh0JUh@h,hh@hHTCBDR|~ &08@DF^&2~xr*DHJLjln|~߽Ƚ~y hKF5jhghg0JUhghg5hghg5OJQJhghgOJQJ hghghhgh]1hKF hKFhKFh@hZh=Nhye h,h]hHTh,h] h"=hP h"=hZ h"=hGj/^&4DPT`l^`f$,2:h ֿ˟Ǧڀh$c h}0hGj h5 h]1h h]1h[fs h]1h ph'w1 h"=hP h"=h'w1 h"=hZhZh~zhHTh p h ph ph@h]1 h phCZhgCJaJhghgCJaJhCJaJ1 &<@(*8`J 6V>JLNZ\^`nprtv~ƾh 5h 5OJQJ h 5h 5h 5h 55OJQJh 5h 55h 5 h@$h@$ h}0h}0h$c hYth@$h}0h /hGjh=h]1hhW)#<rtxz"$&*,.2<>PRbdrtvx|ujuj_X h$c hF'h$c hPCJaJh$c hF'CJaJh$c hYtCJaJ hF'hPjhF'hF'0JU hYthYthF'h 55hF'h 55OJQJ hF'h 5hF'h 5OJQJ h@$h}0hF'h=h@$h 5h 5h 5CJaJhYtCJaJ h 5h 5jh 5h 50JU"x$xd   ,*N&(Vdhgdx dh^gdx $dha$gdx$dh^a$gdx  ^ ` h j l r t             & D v    , . 0                < b d j ƹ h5zh5zhYt hh5zhIGh"=h$c hh Xh5zhW)#hRhy+jh$c h$0JUh=5OJQJh$c h$OJQJh$c h$5h$c h$5OJQJh= h$c h5z h$c h$1j l p r v                &(*,.02Vfhjlr|~º|u|umamamu|uh|h|5OJQJh|h|5 h|h|h|h|OJQJ h@$hPjh|0JUh|h5zhPCJaJh5zCJaJh5zh5zCJaJhYtCJaJ h5zhjh5zh5z0JUhYth5zh5z5OJQJh5zh5z5 h5zh5zh5zh5zOJQJ&*HJLNP{p{phdh=hZCJaJhZhZCJaJhYtCJaJhPjhZhZ0JU hhYthZhZ5hZhZ5OJQJhZhZOJQJ hZhZhZh|h|CJaJ h|h| hZh|jhZh|0JUh|h|5OJQJh|h|5%PN\|$(\hB$&*&(V.0dnX^drйh"= h@$hFbhe9Hh@$hP6jh@$h0JU h@$hPhhZ3h=NhR hRhR h"=hP h"=hR h"=h yh[fsh]h8h=h9G:.VPRTV~BRˈ}}v he9Hh9G h9Gh9Gh9GhhFbhFbCJaJhYtCJaJhCZ hFbhFbjhCZ0JOJQJUhYtOJQJhFbhPOJQJ hFbhPhFbhP5OJQJhFbhP5hYthP h@$hFb h@$hPhe9H-x   !P!!!!f"h"""R#`###$$F$|$0&j&&&&:'''''zs hQh4 hQh*hE>h*h<hh4h~#hZ3hQhIG h"=5hh]'H* hh~# hhIG hhh y he9Hh9Gh p he9Hh phe9Hjhe9Hh9G0JU he9Hhe9Hhe9Hh9GOJQJ,h"'68>9;;<<2?4???xDzDDD FjFtGPHHIIJK $dha$gdxdhgdx''0(>(H(L(Z((((((((n))**(****,+6+`+++:,,,.-:-l---H.Z...0000000(1112N2P333,4J4R4`44444F5V555555.666667`77h.hj+ h hWhWhE>h h*hDEthZ3h7`uhjhQh hh /L788&8T8j88888888899<9>999;;;;;;;<"<<<<<<====>f>>,?.?2?4??????@@ALA BBBCCrDÿðì訤hSh'\hi#h h5jhE>0JUh`hE> hhE> hhhE>hE>5 h]'h]h4hZ3h]'h.h]hj+h;rDtDvDxDDDDDFFfFhFFFFFFF(G4GpGrGtGGHLHNHPH`H~HHHHHHHHHHHBIIIIIIIIIIfJJJJJZKKƻ顝ӝөөӓסөh/Y3jh<0JUhShhOhWZ hZ3hZ3 hZ3hWZhZ3hWZOJQJhWZhWZOJQJ^Jh'\h< hE>hWZ hE>hi#hi#jh0JUhh0J8KKKKKK"L$L&LHLLLNL`LxLM@MBMDMHMJM\M&NXNZN\NNNNNNNN"O$O&O4OOOPPP@PPPPPPPPPPPQrQQQQRRRRRRRRRSJSSSSS TTTTThShOhMh<h<>* hE>h< hE>hMh<jh<0JUh/Y3hhWZhSKKNLJMZN\NNN&OPPPRSTTTVZH`J```&a(aa|p,} $dha$gdS $dha$gdxTTTU$U`U|U~UUUUVV@VVVTWWXX4YYYYZZ&\*\:\\\\\\\\\p]]]"^2^_ _6__ `D`F`H`J`Ϥhs heh67h67h676h67hiMjhiM0JUhiMhiMOJQJ hiMhiM hiMhThThE>hhh,hS hSh, hShS hSh<h<hShi#2J``````"a$a&a(aBaaaaaaaaaaaabbJbXb^b cLctc\dddhdjdddlenepezeeee~s~ls h<Thg{)h}hg{)OJQJ h}hg{)hohhS h}hh;7jhJ0JUh_^h_^OJQJh_^hz&{ h_^h_^hg{)hJh[jh`70JU h}h9 h}ho h}h}h9hh~#5hh}5*eeeeffffflf~ffffg"gFgJgbgggggggghhi@BD̿jhU4h$=0JU hU4h$= hU4hU4hZ3h;7h9hU4jh`70JUh`7hOh$=JBD̐ܗRnpTNŸ>|& dh^gdx$dh^a$gdx $dha$gd`7 $dha$gdxDr|z~fȐ̐ΐ,JP^ʑ 2vĒޒ|“ē(*:R:RV•>BTl⻴ h[ hEn h[ h[ h,ph[ hLhEnhZ3hU4h-h:!hi> hr~h`7h~[h`75h`7 hh`7GҖޖ\dlx|ڗܗ>LRbdvx|~˜Ęʘؘ̘ژ  &(,.68޽hZWhZW5OJQJhZWhZW5hZWhZWhZWOJQJ hZWhZW h9fhe h9fhF:h9fhsh4hF:hh,phi> h,ph,p h[ hEnh[ <8FHJLNPR`bdlnvz|FƚȚ $06lnɼ~~~~zs hTihF:hZWhF:hZ3hi>hOpCJaJhsCJaJhZWCJaJhZWhZWCJaJhF:CJaJ hZWhOpjhZWhZW0JUhZWhZW0JhsOJQJhZWhZW5OJQJhZWhZW5hZWhZWOJQJ hZWhZW+ԛ.LNRT^`bhjlnpRTVntҝԝ2@~$LNXZºhshF:OJQJ hshF: hF:hF:h)hehF:hi>hF:CJaJhTihF:CJaJjhTihF:0JUhTihF:5OJQJhTihF:5 hTihF:hTihF:OJQJ4Ÿ>ĠƠȠʠܠޠ JLNz|ޡ $&ƾ~zvzvkh9fh7CJaJhi>h7h9fCJaJheCJaJhZWhZWCJaJ hehOpjhZWhZW0JU hZW5hZWhZW5OJQJhZWhZW5 hZWhZWhZWhZWOJQJhshehshF:CJaJ hshF:jhshF:0JU)&*,4^`djln~ "$>J\BFHNP\^bdrt|~heheOJQJ heheh7hehi>h7h7CJaJhZ3CJaJhQh7CJaJjhQh70JUh7h75OJQJh7h75h7h7OJQJ h7h7hQh7OJQJ hQh72$H`B8*ʮN.V$dh^a$gdA $dha$gdA$dh^a$gdx $dha$gdx dh^gdxĦƦЦҦئڦަ~PrtƨȨ̨ΨԨ`Ω»yngcgh) h)h)hB hB CJaJjhshB 0JUhshB OJQJ hshB hshB 5OJQJhshB 5hB hA h9fhB h9fh7hCJaJh4CJaJheheCJaJjhehe0JU hehehsheheOJQJ&Ω04>Dªn@BD^`jltv|~68­ĭƭέЭ˾˶𗏃|q|qhB hcVOJQJ hB hcVhB hcV5OJQJhB hcV5h7h)CJaJhZ3CJaJh|4h)CJaJhsCJaJjh|4h)0JU h|4h)h|4h)OJQJ h)h)hg{)hy7h9fhshAhcVh),Эڭܭ "$&(*,NȮʮήЮܮHLN\º²tlal]h/+h%hcVCJaJhy7CJaJjh%hcV0JU hy7hy7h%hcV5OJQJh%hcV5hcVh%hcVOJQJ h%hcVhcVCJaJhACJaJhhcVCJaJjhshcV0JUhB hcV5hB hcV5OJQJhB hcVOJQJ hB hcV$\ʯί.0TZ\^`prt~,.ޱԳֳ  (洩⚖h|4h<OJQJ h|4h<h<hy7hh<CJaJhu7h/+CJaJhsCJaJjhu7h/+0JU hs5hu7h/+5OJQJhu7h/+5hs hu7h/+hu7h/+OJQJh/+hA4(*02BDHJRTVڶܶ "*\^pDFHLj¾zjhu7h70JUhu7h7OJQJ hu7h7h7 h9fhB h9fh7 h9fh/+h/+h3hAhy7hB h<CJaJhZ3CJaJhrqh<CJaJh<jh<0JU h|4h<h|4h<OJQJ-VFH2ƻ`DH6*:$dh^a$gdx $dha$gdx dh^gdxֹ,º.08:>@RTXZnpz|»Ļƻ@\`v޼Dֽ̽*2DFHݾֳ夝ݙݙݑhOphfHh hfHh7 hfHh3h/+CJaJhtXh3CJaJjhtXh30JUhtXh3OJQJ htXh3h/+hAh3h9_Sh9_Sh7CJaJhACJaJ5HJ^`bdjltvz|̾ξ޾468>@DFjln~(*ĽĽĽ|xh|4hAh<hhsCJaJhhZWCJaJhOpjhZW0JUhZWhZW5OJQJhZWhZW5 hZWhZWhZWhZWOJQJ h4hh4h/+CJaJjh4h/+0JU h4h/+h4h/+OJQJ,*0246>@DFRThj68:@J (*>@BDFLNRTdfjlÿû÷óävvvvhrqh<OJQJh<h<5h<h<5OJQJ hrqh<hrqh<5 h<5jh40JUh<hsh/+hhhQhCJOJQJaJhQhCJaJjhQh0JUhQhOJQJ hQh.l|~BDrtxz.0ÿ}rj_h4h4CJaJh4CJaJhQCh4CJaJjhsh40JU hshshsh45OJQJhsh45 hsh4hsh4OJQJhfHh4hZ3hh/+h<CJaJh<h<CJaJhrqh<CJaJjhrqh<0JUh< hrqh<%r0p&  dh^gdx $dha$gdx$dh^a$gdx0$&( "$&68>BDRTjlnpԴԏy h<h|4 h<h<hOpCJaJh|4h|4CJaJjh|4h|40JU hs>*h<h|4>*h<h|4>*OJQJh<h|45h<h|45OJQJ h|4h|4h|4h|4OJQJh/+jh_^0JUh_^h4h<.  `b <>BDFHPRXZ`bfhvxƻhrqhrqOJQJ hrqhrq hrqhOph(RhB hhB hOpCJaJh<CJaJh<h|4CJaJ h<hOpjh<h|40JUh<h|45h<h|45OJQJ h<h|4h<h|4OJQJ3 "$&ʺtmb^ZhTihfHh>rh>rCJaJ h>rh&jh>rh>r0JUhsOJQJh4h>r5OJQJh4h>r5h>rh>rOJQJ h>rh>r h4hrqh4hB CJaJhrqCJaJhrqhrqCJaJh(RCJaJjhrqhrq0JUhrq hrqhrqhrqhrqOJQJ#Dh28P`jvnH   "Dnpt||@L˵˱ןןןhN hrqhqR@ h>rhqR@hqR@h_^h(rgOJQJh(R hhh(rgh9_ShnS6hhsh&3hhfH hsh& hsh;7 hshs>&z2:\^`b2468:<L  DH$2>zƿ۴ h&5hpT0ha2hnS6h(Rh& hi-h h>rh h hKrh OJQJ h,hi-hi-OJQJ^Jhi-hi-OJQJhi- hi-hi- hi-h, h,h,h,hNh2 df`b|F~*,Hh $dha$gdxbdfVZ\|vx| NPRlr>`r$Rь hpT0h/Th/ThX<+h;5h/Th;5 hyeh;hpT0h;5h(R hpT0h(RhpT0 hpT0h;h; hh/T h;5 h/T5hbhb5CJaJh;5CJaJh/Th/T5CJaJh~[hpT051 NP`DTVnp$dh7$8$H$a$gdx $dha$gd6$dh7$8$H$^a$gdx $dha$gdx"Hp$|~  &(*.0248:@BDȽȽȽȽȽȽȽȽȽȽȽȽȳjh;0JUhfZ"h;OJQJ hfZ"h;hfZ"h;5OJQJhfZ"h;5 hpT0h/T hpT0h;hpT0jhpT00JUCD(np8>@BLNfhtvx"4  ꕑ|h;OJQJ^Jhb,rh;OJQJh(R hb,rh;hYQjh;0JUh7h;OJQJ h7h;h;hpT0hYQOJQJjhpT0h;0JUhpT0h;OJQJ hpT0h(RhpT0 hpT0h;h h;CJaJ0                  " , . 2 4 8 : @ B H J V X h r |      l      4 6 n ~     .hYQh;5 h6h;h6h(RjhpT0h;0JUhpT0h;OJQJ hpT0h; hpT0hYQhYQ h h; hYQh;hpT0h;BTVn|~.(6<t>VXbdr h?h;h(RjhYQ0JOJQJUh$!OJQJhb,rhYQOJQJ hb,rhYQjh;0JUhvmgh;OJQJ hvmgh;hYQ h;>*hX<+h;5 hYQ5h$!h6h;8rtvz|lnp  >xTVZ`Žܹܱܛܦܦܗܦ h}Gh;hYh(R h$!h(Rhu8 h$!h;hYQh;5hYQhX<+h;5 h;5 hYQ5h?h;OJQJ^Jh;jh;0JUh$!h?h;OJQJ h?h;5`bfhrtvx~" L  !!!!!>!@!B!D!!!" """""""$"("*","."4"6"Ǽನࡖ} hu8h(Rhu8h;OJQJ hu8h;hJh;OJQJ hJh;hu8OJQJ^JjhY0JUh(h;OJQJ h(h;h;hYjhu80JUhu8jh;0JU h}Gh;h}Gh;OJQJ16"8"D"F"L"N"V"X"Z"\"^""""########$$$$$:%<%>%D%%%%(())*****++,,-....˽˰ǫϢϘˢˢːόˢˢˌ˄hJh;>*h(Rh9:`h;6jh;0JUh h;5 hY5hu8h;OJQJ^Jjhu80JUhu8h;hY hYh;jhu8h;0JU hu8hu8 hu8h;hu8h;OJQJ2###$$..@.B.Z6V8X8Z888<9>9@9Z9:::; ;&;;; $dha$gdx$dh7$8$H$a$gdx.>.@.B.v/x///0211233\4`4h4n46.6v7x7V8Z888:9>9@9::::;;v<|<<<=0=l====>>>>>>>>??????`@r@@@>>>(?????R@@@@"AlA$dh7$8$H$a$gds*$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdxlAnAAAAAA2B4BLLLLQT\Z^ZZZ\\]]n`p`$dh7$8$H$a$gdx dh7$8$H$gdx $dha$gd#Y $dha$gdxB2B4B6B0C4CNDDEFFFGBGGGIIIJJJKKfKrKtKKKLLLLLLLLLLLLLLHMNMMMNN|N~NNNNBPPPPQQFRxRRR&SDSSSTTƾ˷ϷϷϷϷϷϷh h#Yh(R h#Yhi}hyhi}5 hi}5hi}h#Y hs*h;jh#oh;0JUh(Rhs*h]uh;hyh;5DTUUWWWXXXXXFYYYYYYYYYYYZ&ZBZZZ^ZlZZZZZ[[[[[T\d\v\|\\\\\]]]>]D]l]]]]:^F^H^T^V^\^^^j^l^n^p^~^ϿǸ h h;h:ih;OJQJ h:ih;h`h;>*h;h hyh;5 h]u5 hi}5 h#Yh;jh#Yhi}0JUh#Y h#Yhi}A~^^^^^^^^^_P_~_____"`0`:`j`l`n`p`r`````2dtdddd&ef8fNfTf`ff(gZgzg|g~ggggghhh h@hhhhϽ˥hQjh@'0JUh@'hx)-h/T h0h/Thi}5CJaJhbhi}jh;0JUh hh;h;jh h;0JU h h h h;h h;OJQJ8p`r```wxxx2yrytyvyy(z6z\zzzzz{{ {2{V{{{ |(|@||||}h+2#jh0h/T0JUh!i4 h0h/Tjh/T0JUh,GjhQ0JUhQhx)-h/TL}}F}H}L}|}~}}}}}~~~~~0hN܀ހX؂܂z4@>@Fprtvrt>@BLbhbz؋Ltv܍Pjhi}0JU h,Gh,Ghi} h{0hi}hbh{0hY h{0h,Gh,Gh/Th+2#N܃D>@rttЉBHڋvH$ & Fdh7$8$H$a$gd$dh7$8$H$a$gdx $dha$gdx dh7$8$H$gdx$hdh7$8$H$^ha$gdb$ & F dh7$8$H$a$gdĎƎ&4ޏFHJf~Ȑʐ>v(8:<B6~*XFJLζhC\Rh.mhTh_Mhh]0 h{0h_Mh h1h1h*h.Qh8h hrhh&Rha2 ha2ha2hT5CJaJ ha25 h15h1h15h1h{0hi}:HJ:<$jlΣ&(~BD $dha$gdxPқz$^Ο">x"$&@hjlṛΣ",2rڦ (Xާƾºκζڲήζζh9Rh`h:h1h=h.Qh]0h(Zh h.mhoohThC\RhXh< h1h1 h1h.mh1h*hlH@|ȩʩ̩v֭6FX&(.|~į<@ʲ̲`@DJ`üéíˢÔ锍É雔Éh$ h:h h:h$ h:h: h:h*hrhh hN h:h: h:hNh:h*hlHhRh.mjh1,0JUh1h1,hC\Rh`h:jh:0JU6`df:Lhȸ  H&,lnƽ޽"0LpZ\v.8:>@BDz hHt5 hk5 h5 h;5htht5 h;5hth^mh*hhIhrhh~2h85 h:hlHh$hlHh:hthHthC\R>n@BD  $ & Fdha$gd $dha$gd] $dha$gdx$ & Fdha$gd ^j NvzPblnPz@L (,@  ÿᷩhe h=Fhh5jh0JUhjh70JUhQh7hXh*jh6*F0JUhIh6*Fh@\hhkhHt hkhk h5 hk5 h^758 0>bfj FHfxNPpX(*,L&FZt<>X`r^`dfž캶訞h;jh40JUh4jhQ0JUhh" hXhQ hXhe jh"0JU hXh=F hXh !h !hQh=Fhe he he 5hX<HP,&t>rNPXZlP $7$8$H$a$gd;$a$gd; $dha$gd; $dha$gdx $dha$gd],.2fprz.(LNPl6:NPVXZlprtÿÿøÿ泫|h4h;>* h4h! h4h;h4h;OJQJ h4h4 hzh4h4h;>* h=F5 h;h6h=Fh6 h^7h^7 hk5 he 5 h;5 h^75hQh^7hh4jh;0JUh;,   "ļܼ{sk_h4h\5OJQJh4h\5h4h\6h4h\>*OJQJh4h\>* h4h! h4h\ h4h;h;h4h;5OJQJh4h;5h4h;5 h4H*h4h;OJQJh4h;6 h4h;h4h4H*h4h;>*h4h;>*OJQJ""$&*,68:>@BNPRZ^dfhlnprĸ🕎skckskchzh4H*hzh4>*hzh4>*OJQJhzh45 hzh4 h4h4jh>@0JUh>@h>@0J h4h>@h>@ h;6h-h\6h;h-h4h!H* h4H*h4h!>*h4h!>*OJQJ h4h! h4h\h4h\5$  "&(246:<>BDFHJLVX\j|овЪВ~wskh-h46h- h$h-h$hzH*h$h45OJQJh$h45hzhz5hzh4H*hzh4>*hzh4>*OJQJhzh4OJQJ hzh; hzh4h;hzh45OJQJhzhzH*hzh45h-h45* "$&(*.08:ºٲل|p|p|hNhg>*OJQJhNhg>*hNhgH*h-hg5h-hg5OJQJhNhgOJQJ hNhghNhz5hNh4>*hNh4>*OJQJhNh4OJQJhNhzH*hNh45OJQJhNh45 hNh4hz*:<PXZ\hjlrt~𳫳ԣ𗏗𫳇{t hNhNh;hNhP H*hNhz>*h-hg5h-hg5OJQJhNhgH*hNhg>*hNhg>*OJQJhNhgOJQJhNhz5H*hNhzH*hNhg5OJQJhNhg5 hNhghNhNH*(P (X8@~$a$gdN $7$8$H$a$gds$a$gds $7$8$H$a$gdkPf $dha$gd;$a$gd; $7$8$H$a$gd;&.>@BDRT`x  BDFJLPR\^lɿh*h*56h*h6h*hOJQJ h*hh*h56OJQJh*h56hOJQJhghNh-h; hNhghNhg56hNhg56OJQJ7ln "&(*,.08:<FHJLNPdfyqhah*5hah*5OJQJhahaH*hah*OJQJhah*>*hah*>*OJQJ hah*h*h*56OJQJh*h*56 h*h*h*h##!56OJQJh*h##!56 h*hN h*hh;h*,fhjxz|~  &(,.024BDFHPRT^砖~~~vq h-H*h-h-H*haha56haha56OJQJjh@0JUh@h@0JhdY h*hah;hah*5hah*5OJQJhahaH*hah*>* hahha hahahah*OJQJ hah*(^`lnz|~<TVXnrΒxxh-h+p56h-h+pH*h-h+p>* h-h+pha h;6haha6h;h-h-H*haha56haha56OJQJ h-ha h-H*haha>*haha>*OJQJ hahahahaOJQJ, ":<HJNPXZ\^lƺƺٶٯyr h-Dh-Dh-Dh-D56h-Dh+p>*OJQJh-Dh+p>*h-Dh+p56h-Dh+p56OJQJ h-Dh+ph;h-h+p>*OJQJh-h+p>*h-h+pOJQJ h-h+ph-h+pH*h-h+p56h-h+p56OJQJ).Pvx "68@ĹĹĹıĹĹĹĹĹĹĪ˪Ċ hkPfh|o h;6h-h|o6h|oh-D5OJQJ h|oh|oh|oh-D5h|oh-DOJQJ h|oh-Dh;h-Dh-D>*h-Dh-D5>* h-Dh-Dh-Dh-D56h-Dh-D56OJQJ5@NPXZ\^`bhjvx~ (,.468:<>ɽܱܦhkPfhkPf5H*hkPfhkPf5OJQJhkPfhkPfOJQJ hkPfhkPfhkPfh;hkPfhkPf5hkPfh|o5OJQJhkPfh|o5hkPfh|oOJQJ hkPfh|ohkPfhkPfH*hkPfh|o>*OJQJhkPfh|o>*4>@BRT\^jlpvx  "&8@BFHս{t{ hshshshsOJQJhshshkPf56hshkPf56OJQJhshsH*hshkPf5hshkPfOJQJ hshkPf h;6hkPfhkPf6hkPfh;h-hkPfhkPfH*hkPfh|o>*hkPfh|o>*OJQJ hkPfh|o-HPRXZ`bfhrtz|&(*,24ĺĺĺĺĺĺҺĺҶ||hNhsOJQJhNhs>*hNhNH*hNhs5OJQJhNhs5 hNhsh;h-hshs56hshs56OJQJhshsH*hshs5hshs5OJQJhshsOJQJ hshs048:<HJLNPRTdfh~  $&6V\h;hNhsOJQJ h-H*hNhs>*hNhs>*OJQJhNhs5hNhs5OJQJ hNH*hNhsH*hNhNH*hNhs56OJQJhNhs56 hNhs6~\ @vh $7$8$H$a$gdS $7$8$H$a$gd"B$a$gd"B $7$8$H$a$gdR$a$gdR$a$gdlH $7$8$H$a$gdL$a$gd5 7$8$H$gdgdTAx $7$8$H$a$gdN\hrt "*,2468:<LNRTZ\n~sls hhhhOJQJhhhTAx56hhTAx56OJQJhhH*hhTAx5OJQJhhTAx5hhTAxOJQJ hhTAxhTAxh>@ h;6h>@hTAx6h;hTAxhTAx56OJQJhTAxhTAx56 hTAxhTAx*  "(*.046<>@ĺĺĺ||||th5h5H*h5h56OJQJh5h56 h5hjh>@0JUh>@ h;6hh6h;hh56hh56OJQJhhH*hh5OJQJhh5hhOJQJ hh)@BFHTVXjlnpö|p|ii hLh5hLh>*OJQJhLh>*hLhOJQJ hLhhLh5H*hLh56OJQJhLh56jh5h>@0JUh>@h>@0J h5h5h; h5h>@h5h5H*h5h>* h5hh5hOJQJ(  ,.0268:<>@BDHJPRTVZ\hjl~ʼʴʴʼʼʨ牴ʴʼʴh@ h@H*h>@h55hLh5OJQJhLh5H*OJQJhLhLH*OJQJhLhLH*hLh556OJQJhLh556 h>@5 h>@h>@ hLh hLh5h>@ h;6hLh562,.2>@HXѽ~zvngv`U`UhlHhl|OJQJ hlHhl| hl|hl|hl|hl|6hl|h@ hlHhLh@h5>* h;6 h>@6h;hLh>@h>@h5OJQJ h>@h5h>@hL5h>@h>@H*h>@h55OJQJh>@h55 hLh5hLhLH*hLh556hLh556OJQJ!"$*,8:@B`bfhrv~ ۽㵩||||hRhlHOJQJh"BhlH5>*OJQJh"BhlH5>*h"Bh"B>*H*h"BhlH>*OJQJh"BhlH>*hRhR5H*hRhRH*hRhlH5OJQJhRhlH5 hRhlHhl|hlHhl|OJQJ hlHhl|- "2468:L`fjlrtxz׶ל}uiuiuah"BhRH*h"BhR>*OJQJh"BhR>* h"B>*H*h"BhR5>*h"BhR5>*OJQJh"BhlH5>*hRhRH*h>@hlH5h>@hlH56OJQJhRh@hRhlHOJQJ hRhlH h"BH*h"Bh"BH*h"BhlH5OJQJh"BhlH5" $&*,.02@BHJLNPRŽعزh>@h"BOJQJh>@h"BH*h>@h"B56OJQJh>@h"B56 h>@h"B hRh5h@h"Bh"BH*h"BhR5hRhROJQJ hRhRhRhRH*OJQJhRhR5OJQJhRhR51 .024^`bdftv|~ʿʿʳʿʙʫʿʳʿʿʿʿʿh_;h{F[H*h_;h{F[56OJQJh_;h{F[56h_;hSH*h_;h{F[5h_;h{F[5OJQJh_;h{F[OJQJ h_;h{F[ hSh{F[h{F[OJQJ^J h>@h"Bh>@ h@6 h>@6h>@hr63^N2      B < $a$gdk;? $7$8$H$a$gd{*$a$gd{* $7$8$H$a$gd>@$a$gd>@gd`7 $7$8$H$a$gdEs$a$gdEs $7$8$H$a$gd_;$a$gd_; (*.024LNRTVXZ^`fhprtvᶱᦜh_;h56OJQJh_;h56 h_;hh>@ h>@6h_;hS6h_;hSOJQJh_;hS56OJQJh_;hS56 h_;hS h@6h_;h{F[6 h_;h{F[h@7  $&,.046BDFHLNPRTVXZ\^dflnpr  "&(*.0:<ıh@h_;h`7H*h_;hOJQJh_;h5h_;h5OJQJh_;h56OJQJh_;h56 h_;hh_;hH*D<@BPRVX\^jlrtvxz| ,.02ٺٺٺٺٺŲ h_;h_;h>@h_;h`76h@ h_;h`7h_;h`7H*h_;hOJQJh_;h5h_;h5OJQJ h_;hh_;hH*h_;h56OJQJh_;h56728FHJLN`bdfhjlprxz      ǼǼǼǼǼǼ|hEshEsOJQJ hEshEshEshEsH*hEsh`75OJQJhEsh`75hEsh`7OJQJ h>@h>@h>@h`7OJQJ h>@h`7h>@h`75OJQJh>@h`75 h>@hEsh>@hEsH*h>@hEs>* hEsh`70   " $ * . 0 2 4 < > J R T \ ^ d t v                      ~vnfh1|hSMU5h@hSMU5h@hEs5h@hSMUH*h@hEs56OJQJh@hEsOJQJh@hEsH*h@hEs56 h@hEsh`7h_; hEsh_;h@ hEsh`7hEshEsH*hEshEs>*OJQJhEshEs>* hEshEshEshEsOJQJ(           " , . 2 4 < > D F R T V X b d f h j p r z |                    ȾȰϘȈh@h1|hEs5OJQJh1|hEs5h1|hSMUH*h1|hEsH*h1|hEs56OJQJh1|hEs56 h1|hEsh1|hEsOJQJjh@h`s0JUh`sh`s0J h@hEsh@hSMUH*3      " & ( D F L R V X \ b d h j l n p                                  " , > ޹ùӹ޹ùޜh1|heh6 h1|hehh1|hehH*h1|h@56OJQJh1|h@56h1|h@H*h1|h@5h1|h@OJQJ h1|h@ h1|hEs h1|h>@h@h1|hEs6:> @ B H L N P V Z f h l n p r                           6 < > @ B D H J L N T V X ` b ǿ䫟ǿǛύ䳿h{*h{*56OJQJh@h{*h{*5OJQJh{*h{*5h{*h{*>*OJQJh{*h{*>*h{*h{*H*h{*h{*56h{*h{*OJQJ h{*h{* h{*heh h1|h@ h1|heh7b n p x z                           0268<>^`prtʾʾzpzphk;?hk;?56hk;?hk;?56OJQJhk;?hk;?OJQJ hk;?hk;? hk;?h{*h{* h@6h{*h{*6h@hg4Fh>@h{*h{*>*OJQJh{*h{*>*h{*h{*H*h{*h{*5OJQJh{*h{*5h{*h{*OJQJ h{*h{*,tv|~ "$2:<@DF\`bdhjprtxzh>@hk;?H*h>@hk;?5h>@hk;?OJQJjh>@hk;?0JU h>@hk;?hk;? h@6hk;?hk;?6h@hk;?hk;?OJQJ hk;?hk;?hk;?hk;?56hk;?hk;?56OJQJ5^DpH~`^Jx$a$gdg $7$8$H$a$gdt$a$gdt $7$8$H$a$gdX$a$gdX $7$8$H$a$gdw$a$gdw $7$8$H$a$gd>@$a$gd>@ 7$8$H$gdk;? $&(<BFHLNRVX\^bdjlprηΧʟΘhwhoFOJQJ hwhoFhdh>@h>@hk;?6h>@hk;?5h>@hk;?5OJQJ h>@hoFh@ h>@hk;?h>@hk;?OJQJh>@hk;?H*h>@hk;?56h>@hk;?56OJQJ7"$(*,>@LNRdfjlnptvx|~мhwhoF>*hwhoF>*OJQJhwhoFOJQJhwhoF5OJQJjhwh`s0JUh@hwh`sH*hwh`s>*OJQJhwh`s>* hwh`shwhoF5H*hwhoFH*hwhoF5 hwhoF22FHLNRTZ\jl|~ "$6񧙧񧙱񹅱hwh`s5OJQJhwh`sH*hwh`s56OJQJhwh`s56hwhrH*hwh`s5hwh`sOJQJjhwhx/0JU hwhoFh@ h@6hwh`s6 hwh`shg4Fhd468:<>@BDFH^`fh  "4ǽDzǧǽꟽǽhwhr5hwh`sOJQJ hwhrh@hwh`s56 hwh`shwh`s5OJQJhwh`s5hwh`sH*hwhrH*hwh`s56OJQJ>46:<>JNPTXZx|~͹{sgsg{{hwhx/5OJQJhwhx/5hwhx/H*hwhx/56OJQJhwhx/OJQJhwhx/56hwhx/6OJQJ hwhx/ hwh`s h@6hwhr6 hwhrh@hg4FhdhwhrH*hwh`s56hwh`s56OJQJ( &(@BDX`bdlnpvxzٷਤhwhx/5OJQJhwhx/5h@ hwhwhwhx/>*hwhx/>*OJQJhwhx/56H*hwhx/OJQJ hwhx/hwhx/H*hwhx/56hwhx/56OJQJ8  $&*46:DXZ\^`dfhjnpz|پ٪wocohXhw>*OJQJhXhw>*hXhX>*H*hXhw>*H*hXhw5>*hXhw5>*OJQJ hXhwhwhdhwhw6h@ hwhwhwhx/>*hwhx/>*OJQJ hwhx/hwhx/H*hwhx/56hwhx/56OJQJ& "$,.02468:@BDFLNV̂{sgsgsgsgshXhX>*OJQJhXhX>* hXhXhdhXhw5OJQJhXhwOJQJhXhwH*hXhw5hdhw5OJQJhdhw5 hXhwh@hXhXH*hXhw>*OJQJhXhw>*hXhX>*H*hXhw5>*OJQJ(VXhjrt $&(*,.TVZ\fhzĽϽϽĹϽhXhX56OJQJhXhX56hXhXOJQJhwh@ hXhXhX hXhwhXhXH*hXhw>*hXhw>*OJQJhXhX>*hXhX>*OJQJ9 "$&(8<>@HJPRVX`btvzƿyyyyyyyyhtht>*htht>*OJQJhthtH*htht56htht56OJQJ hthththtOJQJ hthXhXhXhX6h@ hXhXhXhX56H*hXhX56OJQJhXhX56/  *,.046@BDFLNVXZbdhjrtvxz|ĸجءߒءءءء؊~ء؊~~htht>*OJQJhtht>*htht56H*hg4FhthtOJQJhXOJQJh@hthtH*OJQJhtht5OJQJhtht5 hthththt56htht56OJQJhthtH*1|~ "&.04DHJRT\ܺܡzhghgOJQJ hghghd h@6htht6h@hththt56H*htht56htht56OJQJhtht5OJQJhtht5 hthththtH*htht>*htht>*OJQJ0\^bdfhxz "$248:VXpxz~ººh@hghg5hghg5OJQJhghgH*hghg56OJQJhghg56 hghghghgOJQJH"$(*.024DFXZdhptv~ "ĺĺĺĺĺĺĺĺĺĺĺĺĺĺIJҺĺĺĺĺĺĺĺh=h=5OJQJh=h=5h=h=H*h=h=56h=h=56OJQJ h=h= h=hghdhghg6h@ hghghghgH*>x2 b j l n p                     ! !!!!4!*h)&h=>*OJQJh)&h=OJQJhdh=5 h)&h=h)&h8H*h)&h=56OJQJh)&h=562~!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!" "&"("."0"4"6":"<"ܹܽܽܽܦܚvh)&h>k5OJQJh)&h>kOJQJjh)&h>k0JU h)&h>k h@6h)&h86h@ h)&hg4Fhdh)&h8OJQJh)&h8>*OJQJh)&h8>* h)&h8h)&h8H*hdh85OJQJhdh85+<"H"J"L"N"T"V"d"f"h"j"""""""""""""""""""""# #######&#(#*#,#.#0#2#4#:#<#N#P#Z#\#f#h#n#p#t#v########㭩ѥܵhdh@h)&h>kH*h)&h>k>*OJQJh)&h>k>*h1|h>k>*h)&h>kOJQJ h)&h>kh)&hF/H*h)&h>k5OJQJh)&h>k5A###############$$$$ $ $$$$2$4$6$8$H$J$L$P$R$h$j$$$$$$$$$$$$$$$$ܽ~~~~ؽ~~~h)&hF z56OJQJh)&hF z56h)&hF zH*h)&hF z>*h)&hF z>*OJQJh)&hF zOJQJ h)&hF z h)&hF/ h!i6h)&h>k6h!i h)&h>kh)&hF/H*h1|h>k>*h1|h>k>*OJQJ1$$$$$$$$$$$$$$%%%%%6%:%<%@%B%N%P%T%V%\%d%f%j%l%n%p%r%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%º›ºº›››››ºº›h)&hg4FOJQJh)&hg4FH*h)&hg4F5OJQJh)&hg4F5 h)&hg4Fhdh)&hF z6h!i h)&hF zh)&hF zH*h)&hF z56h)&hF z56OJQJ=%%%%%&& &&&&(&*&2&B&J&L&V&&&''"'$'.'Z't''''''''''''ܴ{tldth!ih H*h!ihe65 h!ihe6jh!ihe60JU h!i6h!ihU 6 h!ihdh!ihU 56 h!ihU  h!ih)&hg4FOJQJh!ih)&hg4F6 hd6hdh)&hg4FOJQJ h)&hg4Fh)&hg4FH*h)&hg4F5h)&hg4F5OJQJ%''''((($(.(0(>(L(N(v((((((((((((((((((((())) )")&)()@)Žŵţř̑|r|r|rj|rjhdht3H*hdh 56hdh 56OJQJ hdh h!iht3H*h!ih 56jh!iht30JU h!i6h!ih 6h!ih >* h!ih h!ih 5 h!ihe6h!ih!ihe65h!ihe6H*h!ih H*h!ihe6>*)@)H)J)P)R)`)b)r)t)~))))))))))))))))))))))))))))))))))ƺwhdht35hdh ]H*hdht3>*hdht3>*OJQJ hdhd h!i6hdht36h!i hdht3hdh 5OJQJhdh 5hdh OJQJhdht3H*hdh 56hdh 56OJQJ hdh *)***** * ***** *$*&*6*8*:*<*>*B*D*J*L*T*V*d*f*j*~*******************պ㳯ģ㳍㳅yyhdh ]5OJQJhdh ]5hdh ]56OJQJhdh ]>*hdh ]>*OJQJh!i hdh ]hdh ]56 hdht3hdht356hdht356OJQJhdh ]H*hdht35hdht35OJQJ/*************************++ ++ +*+6+:+<+@+B+D+F+H+J+N+P+R+`+b+f+h+l+n+x+z+~++++丱䩝ҕhdh ]OJQJhdhgWH*hdh ]>*OJQJhdh ]>* hdhdhdh ]6h!ihdh ]56OJQJhdh ]56hdh ]H* hdh ]hdh ]5hdh ]5OJQJ6+++++++++++++++++++++,,,,,,,,,,,$,&,(,2,4,>,@,L,N,T,V,`,b,d,f,h,j,l,r,t,,,,άѥћٔhRl hdhgWhdhgW5H*hdh ]5OJQJhdh ]>*OJQJhdh ]>*h!ihdh ]H*hdh ]5hdhgWH* hdh ]hdh ]56hdh ]56OJQJ60++,,,:--b../00\1^1h1122$a$gdcR $7$8$H$a$gdcR$a$gd $7$8$H$a$gd 7$8$H$gd5 7$8$H$gd $7$8$H$a$gdL;$a$gdL; 7$8$H$gd ] $7$8$H$a$gdd$a$gdd,,,,,,,,,,-4-8-:-d------------------- ......2.4.<.>.b.d.ҽҵҧxq hL;hYD(hL;hx&5hL;h$H*hL;hx&>*OJQJhL;hx&>*hL;hx&OJQJ hL;hx& hRlhdhRlhgW6hRlhRlhgW56 hRlh ] hRlhgWhgWOJQJ^J hdhgWhdh!i hRl6hdhgW6,d.f.l.n.t.v.z.|.......................... ////*/,/2/4/8/:/*hL;hYD(>*OJQJ hL;hYD(hL;hYD(OJQJ/L/T/V/`/b/f/h/j///////////////////////////////00 000 0(0*0206080ϹĹĹīīĤˤĤhL;hL;H*hL;hL;56 hd6 hRl6hdhL;6 hL;hL;hL;h556OJQJhL;h5OJQJ hL;h5hRl hL;h$hL;h5H*hL;h$56hL;h$56OJQJhL;h556080:0@0B0F0H0J0V0X0l0n0p000000000000000000000000011 11111*1.121:1<1Z1\1^1ʲh5hhL;hL;H*hL;hL;56OJQJhL;hL;56hRlhL;hL;hL;>*hL;hL;>*OJQJhhL;H*hhH*hhL;>*OJQJhhL;>* hL;hL;hL;hL;OJQJ2^1f1h1r1t1111111111111111111111222222 2&2(2,2.2026282:2<2>2@2B2D2L2N2\2^2b2j2l2v2222븬렛 hcRhhd hRl6hh6hRlhh5OJQJhh5hhH*hh56hh56OJQJhhOJQJ hh hh$ hhL;8222222222222222222222222333333$3.3D3l3n3t3v333333}uku}uhGY?hGY?>*H*hGY?hcR>*hGY?hcR>*OJQJhRlhGY?hcR6hGY?hcRH*hGY?hcR56hGY?hcR56OJQJhGY?hcROJQJ hGY?hcR hcRhcRhcRhcRH*hcRh56hcRh56OJQJ hcRhhcRhOJQJ)2J33b44T5V5`566X78889x9z99:$a$gd=& $7$8$H$a$gd=& 7$8$H$gd4 $7$8$H$a$gdM| $7$8$H$a$gdj$a$gdj $7$8$H$a$gdP*$a$gdP*$a$gdGY? $7$8$H$a$gdGY?33333333333333333444444 4"4(4*46484<4F4Z4^4`4b4l4n4r4t4x4z4|4~44444ԦԚwwhGY?hGY?5OJQJhGY?hGY?5hGY?hGY?OJQJhcRhdhGY?hGY?6 hGY?hGY?hGY?hcROJQJhGY?hcRH*hGY?hcR>*hGY?hcR>*OJQJhRlhGY?hcR56OJQJhGY?hcR56 hGY?hcRhGY?hGY?H*.444444444444444444444444455555 55555 5&5(5254585<5>5R5`5d5f5h5v5x5|5𤝕hP*hP*H*hP*hGY?>*OJQJhP*hGY?>* hP*hGY?hGY? hRl6hGY?hGY?6hRlhGY?hGY?OJQJhGY?hGY?5OJQJhGY?hGY?5hGY?hGY?56OJQJhGY?hGY?56 hGY?hGY?hGY?hGY?H*2|5~5555555555555555555555555566666.666:6<6B6D6H6ȺҨ҂znzg hP*hP*hP*hP*>*OJQJhP*hP*>*hRlhP*hP*>*H*hP*hGY?5>*OJQJhP*hGY?5>*hP*hP*5H*hP*hGY?5hP*hGY?56OJQJhP*hGY?56hP*hP*H*hP*hGY?>*OJQJhP*hGY?>* hP*hGY?hP*hGY?OJQJ&H6J6P6R6X6Z6\6d6f6h6j6l6v6x6z6|6~666666666666666666666666666666667 777$7(7*7.72747ȺҢ hRl6hP*hP*6hRlhdhP*hP*>*hP*hP*>*OJQJhP*hP*56OJQJhP*hP*56hP*hP*H*hP*hP*5OJQJhP*hP*5 hP*hP*hP*hP*OJQJ947P7V7X7Z7^7`7b7f7h7l7n777777777777777777777777788888 8"8(8*8,8.8084868@8B8H8J8L8P8R8b8d8n8p8v8x8泧h/Bhjhjhj>*OJQJhjhj>*hjhjOJQJhjhjH*hjhj56OJQJhjhj56 hjhjhr,0hP* hP*hP*hRl>x8|8~8888888888888888888888899949r9t9v9x9z999999ȺȺ{tmtbth=&h_"4OJQJ h=&h3! h=&h_"4h3!OJQJ^JjhM|0JUh1* hM|h4 hM|hjhRlhjhj6 hM|6hjhM|hjhj56OJQJhjhj56hjhjH*hjhj>*hjhj>*OJQJhjhjOJQJ hjhj&99999999999999999:::&:(:*:,:.:2:4:8:::J:L:^:`:l:n:~::::::::::::::::h<h3!>*h<h3!OJQJ h<hN h<h3! hh_"4jh=&h=&0JU hRl6h=&h_"46hM|hRlh=&h=&H*h=&h_"4H*h=&h_"45h=&h_"45OJQJ h=&h_"4h=&h_"4OJQJ2::::6;;<>==>T??L@@AA`B $7$8$H$a$gd h$a$gd] 7$8$H$gd6e $7$8$H$a$gd6e$a$gd6e $7$8$H$a$gdW4$a$gdW4$a$gd< $7$8$H$a$gd< $7$8$H$a$gd:: ; ;;;;;; ;6;8;@;B;F;H;N;P;T;V;d;f;r;v;z;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;<<<< <"<$<ȽȽȽȽȹȵh<h<56h<h<56OJQJjh<0JUh<hRlh<h3!OJQJ h<h3!h<h3!5h<h3!5OJQJh<h3!H*h<h3!>*h<h3!>*OJQJ7$<&<(<2<4<6<<<><F<H<N<P<V<X<Z<\<^<`<v<x<z<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<=== = ====&=(=<=>==̵hl|h<hM| hRl6h<h<6h<h<5OJQJ h<h<hRlh<h<5h<h<H*h<h<56h<h<56OJQJh<h<56H*<========>>>>">$>&>(>4>6>8>:><>@>B>D>F>P>R>V>b>d>h>j>l>n>r>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>???? ??̺²̨²̺²hRlhW4hW456hW4hW4H*hW4hH*hW4h56hW4h56OJQJhW4hOJQJ hW4h hW4h<hl|hl|hl|6@???"?,?.?2?6?8?P?R?T?V?\?^?`?b?f?h?x?z???????????????????{mcmc{h6eh6e56h6eh6e56OJQJ h6eh6eh6ehW45h6eh6eH*h6ehW456h6ehW456OJQJh6ehW4OJQJ h6ehW4hl|h hRl6hW4hW46 hW4hW4hRlhM|hW4hW4H*hW4h56hW4h56OJQJ&??@@@ @@@@@&@(@,@4@6@H@L@N@R@V@X@Z@\@@@@@@@@@@@@@@(ANAPAVAXA\Aܸܫ~~~~zrmriiih] h]>*h]h6e>*h6eh]h]>*h]h]>*OJQJh]h]OJQJ h]h] h]h6ehl|hM| hRl6h6eh6e6hRlh6eh6e56OJQJh6eh6e56 h6eh6eh6eh6eH*h6eh6e5OJQJh6eh6e5)\AbAdAvA~AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAABBBBBBB B(BͿͿͷ׫טyyyyqe]e]h hh]5h hh]5OJQJh hh]H*h hh]56OJQJh hh]56 h hh]h hh]OJQJh]h]5h]h]5OJQJh]h]H*h]h]56OJQJh]h]56 h]h]hl|h]h6e>*h]hRl hRl6h]h]6$(B,B4B6B:BLB`BbBfBhBtBvBzB|BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCCCCCC C0C2C6C8C@CBCTCVCZC`CbCnCpCüîÔÈ hM|hl| hRl6h hh h6h hh hH*h hh h56h hh h56OJQJ h1|h h h hh hh hh hOJQJ h hh6Dhl| h hh]h hh]6hRlhM|h hh]H*4`BBnCDD EFGG(HH IIJJ,K"LLhMNO$a$gdTt' $7$8$H$a$gd$a$gd $7$8$H$a$gdF5 $7$8$H$a$gdM|$a$gdM| $7$8$H$a$gd h$a$gd hpCxCzC|C~CCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCCDDD D DDDDDD D"D&D(D*D,D4D6D8D:DDDFDHDJDõҫÒhM|hF5>*OJQJhM|hF5>*jhM|hF50JUhRlhM|hF556hM|hF556OJQJ hM|hF5hM|h hH*hM|hF5H*hM|h h>*OJQJhM|h h>*hM|h hOJQJ hM|h h4JDPDTDVDZD\D`DbDfDnDpDDDDDEE$E(E0E2E6E8E:E@EBEDEFEHEJEVEXEZE\E^E`ExE|EEEEEEEEкȺ}}s}hM|hF556hM|hF55OJQJhM|hF55hM|h1 H*hM|hF5>*OJQJhM|hF5>* hRl6hM|hl|6 hM|hl| hM|hF5hRlhM| hM|h hhM|h h56hM|h h56OJQJhM|hF5H*hM|h h>*,EEEEEEEEEEF FFFFFFF F"F&F(F*F4F6F:FFJFLFPFRFTFVFXF^F`FbFdFfFpFvFzFtlth1 h1 H*h1 hF556OJQJh1 hF556 h1 H*h1 hF5>*h1 hF5>*OJQJ hF5hF5hF5hF5OJQJjhM|hF50JUhRlhM|hF5>*hM|hF5>*OJQJhM|h1 H*hM|hF556 hM|hF5hM|hF5OJQJ*zF|FFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFFGGG GGGGG G"G$G&G㼴ܰ|p|hZhM|h49#56OJQJhM|h49#H*hM|h49#>*OJQJhM|h49#>* hM|h49#hM|h49#OJQJ hM|h1 hM|hl|hF5h1 hRlhM|h1 hF5>*h1 hF5>*OJQJh1 hF55h1 hF55OJQJ hF5hF5 h1 H*h1 hF556h1 hF556OJQJ#&G*G.G@GBGDGHGJGPGRGTGVGXGZG`GbGfGhGlGvGxG|GGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGݺݺݺﺣhM|h49#56OJQJhM|h49#>*OJQJhM|h49#>*hRlhM|h1 OJQJ hM|h1 hM|h1 >*OJQJhM|h1 >*hM|h1 H*hM|h49#H*hM|h1 56 hM|h49#hM|h49#566GGGHH(H,H0H2HTHVHXHZHhHjHnHpHHHHHHHHHHHHHHHHHHI III&I*I,IBIIIIIIIIIIIIIIIJJ潹ؽhM|h OJQJhM|h H*hM|h 5hM|h 5OJQJh1* hM|h hM|h49#>*hM|h49#>*OJQJ hM|hl| hM|h49#hRlhM|hM|h49#H*hM|h49#569JJJJ&J(J*J8J:JDJFJJJLJRJTJ^J`JbJdJpJrJ~JJJJJJJJ,K0K4KFKHKRKTKjKlKnK~KKKKKKKKK½ʫxhh 56hh 56OJQJhhH*hh 5hh OJQJ hh hl| hM|hl| hRl6hM|h 6hM|hRlhM|h H*hM|h 5OJQJhM|h 5 hM|h hM|h OJQJ/KKKKKKKKKKKKKLLL"L$L(L*L8L:L@LBLLLNLVLXLZLfLhLjLlLpLrLtLvLxL~LLLLLLLLLLLLLLLLLLLʮʮ hhhl|h hB6 h6hhh 56hh 56OJQJhBhM|hhH*hh 5OJQJhh 5hh OJQJ hh 8LLLLLLLLMMMMMMMM M"M$M&M(M*M,MDMFMHMJMfMhMjMtMvMzM|M~MMMMMMMMŽ䳥ܳ䡕~s~s~s~s~khTt'h>*hTt'hOJQJ hTt'hhTt'hH*hTt'h5hTt'h5OJQJhM|hh56OJQJhh56hh>*hh>*OJQJhhOJQJhhH* hhhh5hh5OJQJ)MMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNNN"N&N*N,N.N0NFNJNLNZN\N^N`NbNfNhNܾ㬨ܨܤܚxpi hTt'hTt'hTt'hTt'5hTt'hTt'5OJQJhTt'hTt'H*hTt'hTt'56OJQJhTt'hTt'56hl|hBhM|hTt'h56OJQJhTt'h56hTt'h5hTt'h5OJQJ hTt'hhTt'hH*hTt'h>*hTt'h>*OJQJ)hNjNlNxNzN|NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNOOOO O"O*O,O8O:OOFOHONOPOROTOVOZO\O^O`OlOnOpOzO|OOOOOOOOOOOOOOٽٽhBhTt'hTt'>*OJQJhTt'hTt'>*hTt'hTt'5hTt'hTt'5OJQJ hTt'hTt'hTt'hTt'H*hTt'hTt'56OJQJhTt'hTt'56DOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPP P$P(P*P4P6P@PBPFPHPPPbPdPfPhPrPvPxPzP|P~PPȩxmmxxmmhBA:hTt'OJQJhBA:hBA:H*hBA:hTt'>*hBA:hTt'>*OJQJhl| hB6hBA:hTt'6hBhM|hBA:hTt'5hBA:hTt'5OJQJ hBA:hTt'hBA:hTt'H*hBA:hTt'56hBA:hTt'56OJQJhTt'hTt'56OJQJhTt'hTt'56*O PP>QTRS TTT*U.V WjXYY*ZZj[[\p] $7$8$H$a$gdw$a$gdw $7$8$H$a$gd1*$a$gd1* $7$8$H$a$gdY$a$gdY$a$gdBA: $7$8$H$a$gdBA:PPPPPPPPPPPPPPPQQ"Q&Q(QQBQHQJQNQVQXQ\Q^QjQlQnQºѳѳ곡ʘuui^hKrhBA:OJQJhBA:hBA:H*OJQJhBA:hBA:56OJQJhBA:hBA:56hBA:hBA:OJQJhl| hB6hBhBA:6hBhBA:56 hBhBA:hBhBA:>*hBhTt'>* hBhTt'hBhBA:H*hBhTt'56 hBA:hTt'hB hBA:hBA:hBA:hTt'OJQJ nQpQ~QQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQRRRR"R$R,R.R0RJRTRVRXRfRhRtRvR|R~RRRRRRRRŻ۷hBA:hBA:OJQJhBA: h$[H*hBA:hBA:>*OJQJhBA:hBA:>* hBA:hBA:hBh$[hBA:>*H*h$[h$[>*H*h$[hBA:>*OJQJh$[hBA:>*hBA:hBA:H*hBA:hBA:5hBA:hBA:5OJQJ3RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRSSS S SSS$S&S,S.SSJSLSXSZSbS~SSSSSSTT T"T¶¶¶¶±¶¶¶¶¶¶¶­աhYh\F56OJQJ hYh$[h$[hl|h1*hBA:>*h1*hB h1*>*h$[hBA:>*OJQJh$[hBA:>*hBA:hBA:OJQJ hBA:hBA:hBA:hBA:H*OJQJhBA:hBA:56OJQJhBA:hBA:562"T,T.T2T8T:TT@TBTPTRTXTZT\T^TbTdTlTnTvTxTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUU U"U(U*U,U0U2U6U8UU@UBUFUHUJULU߲ hYh$[hBhYhYH*hYh\FOJQJhYh\F56OJQJhYh\F>*OJQJhYh\F>* hYh\FhYh\FH*hYh\F56BLUNUPURU`UbUhUjUlUnUpUrUxUzUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUVVV V V(V,V.V4VŽｹ h1*hY hYhl| hB6hYhY6hB hYhYh1*hYhYH*hYh\F>*hYh\F>*OJQJhYh\FH*hYh\F56OJQJhYh\F56 hYh\F74V6V8VV@VXVZVdVfVjVlVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVW$W&W(W*W4W6W8W:W>W@WLWNWTWVWZW\WhWjWpWrWtWvW~WWWWWWWWWWWWWWWǹǹǹǹǹǹǹǹǹѵǹǹǹǹǹhBh1*hY56OJQJh1*hY56h1*hYH*h1*hYOJQJ h1*hYh1*hY>*OJQJh1*hY>*GWWWWWWWWWWWWWWWWXXXXX X"X$X2X4X8X:X>XBXDXbXrXtX|X~XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXƺٶٮٝƍh1*h~H*h1*hY>*h1*hY>*OJQJ hB6h1*hY6hBh1*hY5OJQJh1*hY5h1*hYOJQJ h1*hYh1*hYH*h1*hY56OJQJh1*hY567XXXY Y YYY Y"Y$Y&Y*Y,Y.Y0Y2Y4Y6Y8YY@YBYDYRYTYhYjYzY~YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYZZ岺ڮ妡h1*h~56OJQJ hB6h1*h~6h1*h1*h~5h1*h~5OJQJh1*h~>*OJQJh1*h~>*h1*h~OJQJ h1*h~ h1*hYhBh1*h~H*7Z Z ZZZZ*Z,Z:Z*h1*h~>*OJQJ h1*h~h1*h~5h1*h~H*h1*h~56OJQJh1*h~560[[[[ ["[$[&[6[8[<[>[@[F[H[b[j[l[n[z[|[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[\\\\ϽϽϽٶϽٶ˶h1*h1*hwH*h1*hw>*h1*hw>*OJQJ h1*hw hwhwhwhw56OJQJhBhwhw56hwhwH*hwh~56hwh~56OJQJ hwh~5\ \\\\\\.\0\@\B\N\P\j\l\t\v\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\ ] ]]]] ],].]2]4]6]8]F]H]L]V]j]ºζººh1*hw6h1*hw>*h1*hw>*OJQJhBh1*hw5h1*hw5OJQJh1*hwH*h1*hw56OJQJh1*hw56 h1*hwh1*hwOJQJ;j]l]v]x]z]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]^^ ^^.^0^H^P^R^T^V^`^b^n^p^v^x^z^|^~^^^^^^^^^^^^^^Ķ٪Ķh1*h<~>*h1*hw5OJQJhBh1*hw5h1*hw56OJQJh1*hw56h1*hwOJQJh1*h<~H*h1*hw>*OJQJh1*hw>* h1*hwh1*;p]P^___.```abbcccxdzdd>ee*ff$a$gdGq $7$8$H$a$gd9o$a$gd9o 7$8$H$gd"$a$gd1* $7$8$H$a$gd1* $7$8$H$a$gd<~$a$gd<~^^^^^^^^^^^^^^______$_&_(_*_6_8_:_<_D_F_R_T_f_h_v_x_z_~__________*`4`6`@`J`L`N`P`R`T`V`X`Z`Ľսսh1*htH*h1*ht5OJQJh1*ht5h1*htOJQJ h1*hth1*h<~>* h<~>*hB h1*h1* h1*hwh1*h<~H*h1*hw>*h1*hw>*OJQJ;Z```b`d`f`p`r`t`v`x`z````````````````````````aaaa$a.aFafahajanapa~aaaaaaaaaaܹܹܹܱܹܹܹܡܜČܹh1*h&H*h1*ht6 hB6hBh1*ht5OJQJh1*ht5h1*htOJQJh1*ht56OJQJh1*ht56 h1*hth1*htH*h1*ht>*OJQJh1*ht>*7aaaaabbb b bbbbbb b*b,b2b4b6b8bHbJbRbTbXbZb\b^bnbrbtbxb|b~bbbbbbbb ccc,cNcccc༵ܵյh1*h"56OJQJ h1*h"jh1*h&0JU hB6h1*h&6 h1*h&h1*h1*htOJQJh1*h&56 h1*hthBh1*h&H*h1*ht56h1*ht56OJQJ2cccccccccccdddd,d.d8d:d>d@dJdNdPdVdXdZd`dbdjdvdxddddddddddddddŽ䮵䮥wh9oh2>*h9oh2OJQJh9oh2H*h9oh25 h9oh2h2h" hB6 h2h2h2h26h2h"6h2h"56h2h"56OJQJ h1*h"hBh1*h"56OJQJh1*h"56,dddddddeee e ee e8e>e@eBeHeJeLeNePeVeXeZe\ehejeleperevexe|e~eeeeeeƺƺٮuguguhGqh256OJQJhGqh256hGqh2>*hGqh2>*OJQJ hGqh2hGqh2H*hGqh25OJQJhGqh25hBh9oh2>*OJQJh9oh2>*h9oh2OJQJ h9oh2h9oh2H*h9oh256OJQJh9oh256(eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeff(f*f,f0f2f>f@fDfFfHfNfPfZf\fdffflfpfrftfvfffffffffffffff˙˙h1|hGq6 h1*hGqh1*h9oH*h1*hGq56H*h1*h9o56OJQJh1*h9o56 h1*h9oh1*h9oOJQJjh1*h9o0JU h1*h2 hGqh2hBh1*8fffffffffffggggg2g4ggVgfghgvgxggggggggggggggggggghhh侳zh1*hx5h1*hx5OJQJ hB6h1*hx6hBh1*hx>*h1*hx>*OJQJh1*hxOJQJ h1*hxh1*hGqOJQJh1*hGq>*OJQJh1*hGq>* h1*hGq h1*h9ojh1*hGq0JU-fXgghii j"j.jjFkk8llBmDmPmmZnnNo $7$8$H$a$gd- $a$gdi& $7$8$H$a$gdi& $7$8$H$a$gdg$a$gdg $7$8$H$a$gdx$a$gdxhhhh(h*hhBhDh\h^hjhlhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh i i"i4i6i8iFiHiZi\ihijiliniritiiii𽵽ͭh1*hg>*h1*hx>*OJQJh1*hx>*h1*hgH*h1*hx5h1*hx5OJQJhBh1*hx56h1*hx56OJQJh1*hxOJQJ h1*hxh1*hxH*9iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijj j:jJjLjNj^j`jbjfjhjvjxjzj|jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjkǹܮܣܧܛǹǹǹǹǹܛh1*hg5hB h1*hxh1*hxOJQJh1*hg56OJQJh1*hg56h1*hgOJQJ h1*hgh1*hgH*h1*hg>*h1*hg>*OJQJ<kkkkkk k"k(k*k>k@kBkJkLkNkXk`kdk~kkkkkk4ll@lHlLlPlRlbldltlxlzl~lllllllllllllllܺܳǬǬǬǬجh1*haH*h1*ha5OJQJh1*ha5h1*haOJQJ h1*ha h1*h qjh1*ha0JUh1* h@p6h1|h1*6h@p h1*hgh1*hgH*h1*hg5h1*hg5OJQJ4lllllllllllmm mmmm2m4m@mBmDmPmRmVmjmlm~mmmmmmmmmmmmmmmmܦyyyylyyjh1*hdrB0JUh1*hdrB56OJQJh1*hdrB56 h1*hdrB hi&hdrB hi&hi hi&ha h@p6h1*hi6 h1*hih@ph1*h1*hiH*h1*haOJQJ h1*hah1*haH*h1*ha5OJQJh1*ha5*mmmmmmnnnnnnn n&n4n6n:nDnVnbndnxnznnnnnnnnnnnnnnnnnnnn o ooooo o$o,o.o2o6o8o@oBoLoNoToholopolpݼݫݤ h1*hQh1* h@p6h1*h&'6 h1*h&'h1*hdrBOJQJ h1*h1*h1*hdrB6h@p h1*hdrBh1*hdrB56OJQJh1*hdrB56@Nodpp`qq>rsstjuuXvvv wwxxyz~{ $7$8$H$a$gdSaW$a$gdt$a$gd0 $7$8$H$a$gd0 7$8$H$gde $7$8$H$a$gd- $a$gd- lpnprptpppppppppppppppppppppppp q qqqqqqqqq8q:qfqhqpqtqxqzq|qqqqqqqqh1*h`fOJQJ h1*h`fh1*h`f5h1*h`f56h1*h`fH*h1*h`f>*h1*h`f>*OJQJh@ph1*h1*hQH*h1*hQ56OJQJh1*hQ56 h1*hQh1*hQOJQJ4qqqqqqqqqqqqqq r rrrrr8r:rBrDrHrJrPrRrZr\rprrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrȉh1*h`f56OJQJjh1*h'0JUh@/h1*h`f6h@ph1*h`f5OJQJh1*h`f5h1*h`f56h1*h`fH*h1*h`f>*h1*h`f>*OJQJ h1*h`fh1*h`fOJQJ6rsssssss$s&s.s0s@sBsHsJsNsPsRsTs^sbslsnspsrsts|s~sssssss"ttttttttttuu4u6uHuJuLubujuѼ٪٣h1*h'56h1*h'OJQJ h1*he h1*h'h@/h1*h`f56OJQJh1*h`f56h1*h`fOJQJh1*h`fH*h1*h'H*h1*h`f>*OJQJh1*h`f>* h1*h`fh@p5junupu|u~uuuuuuuuuuuuuuuuuu v vvvvvvv v$v&vPvXvZv\v`vbvhvjvrvtvvvvvvvvvvvvvvvvvǽǜǜǜǜǽǜǜǜǜǜǘhih@/heOJQJh@/heH*h@/he56OJQJh@/he56 h@/heh@p h@/h@/ h@/h'h@/h'H*h@/h'56OJQJh@/h'56:vvvvvvvwwww(w*w,w.w8wFwHwJwPwRwZw\w^w`wwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwѹѹѹѱџѹѹѱџѹѹѹzz h0h0h0h- 56OJQJh0h- 5OJQJhih0h- 56h0h0H*h0h- 5h0h- OJQJjh0h- 0JU h0h- he h@/h-  h@/heh@/h@/6 hi6h@/he6-wwwxxxx&x(x*x.x0x>x@xBxFxHx`xbxhxjxnxpxtxvxzx|xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxyyyyyy y&y(y,y纬纬h0h0OJQJh0h056OJQJh0h056h0h0H*h0h05OJQJh0h05 h0h-  h0h0hi hi6h0h06?,y.y2y4y8y:yyByDyNyTyVy\y`yhyjyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy趪wwoowhthtH*hth056OJQJhth056hth0OJQJhth0H*hth05hth05OJQJ hth0hih@/h0h05OJQJh0h05 h0h0h0h0H*h0h056h0h056OJQJ+yyzz zzzz z"z(z*zz@zBzRzVzXzZzfzhzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzӺӮӮӮhthtOJQJ hththth0H*hihth05hth05OJQJhth056OJQJhth0OJQJ hth0hth0>*OJQJhth0>*hthtH*hth0565zzzzzz{{{{{{{{{ {*{,{.{0{2{8{:{>{@{J{L{P{b{d{f{x{|{~{{ȾȾݺxtxlg`txx h@/h@/ hi6hSaWht6hi hSaWhthSaWh056OJQJhSaWh056 hSaWh0hSaWhtH*hSaWh05hSaWh05OJQJhththt56htht56OJQJ hthththtH*hth0>*OJQJhth0>* hth0"{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{||| ||||| |"|$|&|6|8|B|D|J|L|b|d|l|n|||ɽѮ䣛ѮhSaWhSaWOJQJhSaWhSaW5OJQJhSaWhSaW5 hSaWh0hi hSaWhSaWhSaWhSaW>*hSaWht>*OJQJhSaWht>*hSaWhSaWH*hSaWhtOJQJ hSaWhthSaWht5OJQJhSaWht54~{|}}~~~h|Pj $a$gd $7$8$H$a$gd $7$8$H$a$gd=K$a$gd=K $7$8$H$a$gd$a$gd $7$8$H$a$gdi& $7$8$H$a$gd,$a$gd, $7$8$H$a$gdSaW$a$gdSaW||~||||||||||||||||||||||||}} } }}} }"}$}&}8}:}@}F}N}P}d}ʾʾҺ~rjrj~h,hSaW5h,hSaW5OJQJh,hSaWH*h,hSaW56OJQJh,hSaW56 h,hSaWhSaWhihSaWhSaW6 h@/6h@/hSaWhSaW>*OJQJhSaWhSaW>*hSaWhSaWH*hSaWhSaW5hSaWhSaW5OJQJ hSaWhSaWhSaWhSaWOJQJ)d}f}j}l}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}~~~ ~ ~~~&~(~*~,~.~2~4~8~:~>~@~H~J~N~^~`~j~l~n~p~r~v~~~Ҽ𬤬ҏh,h,56h,hSaWOJQJh,hSaW5h,hSaW5OJQJhih,h,H*h,hSaW56OJQJh,hSaW56h,hSaW>*h,hSaW>*OJQJ h,hSaWh,hSaWH*6~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ &dfhnptvx{p{p{f^{hhH*hh56hhOJQJ hh hi&hi& hi&h hi&h,h,h@/hSaW56 hi6h,h,6 h,h,hih@/ h,hSaWh,hSaW56OJQJh,hSaW56h,h,H*h,h,56h,h,56OJQJ$  $&(*,02@BJL\^bfhjz|ҥuh=Kh56OJQJh=Kh56 h=Khh hi6hh6h@/hh56OJQJhh56jhh0JUhihhH*hh>*hh>*OJQJ hhhhOJQJ.€ĀȀʀ̀΀ЀԀրڀ܀ "$&26LNPRT`bhjlprvxāƁʁ́Ёɽɽɽɽɽɽɽɽɽɶ👟h=Kh56OJQJh=Kh56jh=Kh=K0JU h=Kh=Kh=Kh=K>*OJQJh=Kh=K>*h=Kh>*OJQJh=Kh>*h=KhOJQJ h=Khh=KhH*9Ёҁԁ؁ށ   ,.24>@BDNPjlnիիաՃwowowoh]hh=KOJQJ hh=Kh=Kh=K>*h=Kh=K>*OJQJh=Kh=K5h=Kh=KH*h=Kh=K56OJQJh=Kh=K56h=Kh=KOJQJjh0JUh=Kh hi6h=Kh=K6 h=Kh=Khih@/ h=Khh=Kh>*h=Kh>*OJQJ$nz|‚ƂȂ̂΂؂  "(*,.248:<>BD`ȺhhOJQJ hhhh=K6 h@/6h@/hh=K>*OJQJhh=K>*hh=K56OJQJhh=K56hh=KH*hh=K5OJQJhh=K5hh=KOJQJ hh=K2`bhjv҃̽zunanWIWIWIh@/h'56OJQJh@/h'56jh@/hi&0JU h@/h' hi6h@/h6h@/hOJQJ h@/hh@/h>*OJQJh@/h>*h@/h>*H*h@/h56>*h@/h56>*OJQJ hhhh>*hh>*H*hh56>*hh56>*OJQJ 248:PRrtz|„ĄȄ΄ЄԄ؄܄ Fbdfl~څ܅ޅļİϰϰhi&OJQJhMOJQJjh@/hM0JU h@/hM h@/6h@/hi&6 h@/hi&hi h@/h@/h@/h'56OJQJh@/h'56h@/h'OJQJ h@/h'8nfX؆Z.R$a$gdi $7$8$H$a$gdi $a$gd@/ $7$8$H$a$gdNht$a$gdNht $7$8$H$a$gde$a$gdegdi& $7$8$H$a$gdM $7$8$H$a$gdi&$a$gdi&  $(*,68:<R`bjlvxz|~†Ԇ &(.Ѷٮٖh@/hM>*h@/hM>*OJQJ h@/h@/ hi6h@/hM6h@/hM5OJQJh@/hMOJQJhih@/hM5 h@/hMh@/hMH*h@/hM56h@/hM56OJQJ8.08:<TZ^bnpz|ćʇ̇ :<JLZ\^`nĈƈŽű籌jhNhthe0JUhNhthe56hNhthe56OJQJ hNhthe hi6hehe6 hehehehe>*OJQJhehe>* h@/hMhih@/hM>*h@/hM>*OJQJ7ƈԈֈ (,.468BPdtvxhNhthNhtOJQJhNhthNhtH*hNhthNht5>*hNhthNht>*H*hNhthNht56>*hNhthNht>*OJQJhNhthNht>* hNhthe hi6h@/hNht6hi hNhthNhthNhthe56OJQJhNhthe563 *,.6:<>HJPRT\^dfhlnvxzŠȊ϶欞}vkvhChCOJQJ hChChNht hi6h@/h@/6hih@/hNhthNhtH*hNhthNht5>*OJQJhNhthNht5>*hNhthNht>*H*hNhthNht56>*OJQJhNhthNht56>*hNhthNht>*OJQJhNhthNht>* hNhthNhthNhthNhtOJQJ)Ȋ܊ފ "$(*,.028:FHJPRTV`bfhrtvxz|‹Ƌȋʋ̋Ћҋ  $&(ººhChChC5hChC5OJQJhChC56OJQJhChCOJQJ hChChChCH*hChC56H(*:<@BXZ\^fhjlnxz|~̌ΌЌ  ".0:<FHLNZ\jŽْققققققققhChCOJQJ hCH* h@/hChihi hC56hi hC56OJQJhi hCH*hi hi H*hi hC5hi hC5OJQJ hChChChCH*hChC56hChC56OJQJ3jltvx|~čʍ̍΍Ѝҍ֍؍ \`hjxºº䰨hihi H* hihChihC5hihCH*hihC56hChC5hChC5OJQJhChCH*hChC56OJQJhChC56 hChChChCOJQJ9ĎƎȎ(*.8LPRXdf|đؑ &(*<NPRdfΓؿػؿػطhih=>*hih=H*hih=5 hih=hi OJQJ hi6h=h=6h=hi hihihi 56hihi 6 hihi hihi hihC5 hihChihi H*hihC562(*6ē\V̖"Bؙ֙ $7$8$H$a$gd{B$a$gd{B$a$gdu $7$8$H$a$gdu$a$gd+$a$gd=gdi $7$8$H$a$gd= $7$8$H$a$gdi &:<bprt~ڔޔ ô譢znzbh@/h=>*OJQJh@/h=5OJQJh@/h=5h@/h+H*h@/h=56OJQJh@/h=56h@/h=OJQJ h@/h= hih+hih+>*hih+H*hih=56hi hih@/hih=5 hih=hih=H*hih=>*$ "$.04:<PTV^`prv|~•ȕԕ֕ڕ "ѽѽսսzszszs h@/huh@/huOJQJjh@/h+0JUh@/h+6h@/h+56OJQJh@/h+56h@/h+OJQJ h@/h+ hi6h@/h@/6hi h@/h@/ h@/h=h@/h+H*h@/h=>*OJQJh@/h=>*-"$0268:<>BDHJVXZlptvĖ̖ΖҖԖ  "$&(*,8:<>DFPRXZ\`bfٶƶƶh@/hu>*OJQJhih@/hu>*h@/huOJQJ h@/huh@/huH*h@/hu56h@/hu56OJQJHfhjltvxz|~Зҗ "$&02JLZ\hjtvz|˿˭˦|Ǧ h@/h@/h@/h{B56h@/h{B56OJQJh@/h{BOJQJ h@/h{Bjh@/hu0JU hi6h@/hu6hi h@/huh@/huOJQJh@/hu56H*h@/hu56h@/hu56OJQJ0̘Ԙ֘ژܘ  :BFNP^`hjnptx~̙ԙҮҪʞ hi6h@/h{B6h@/h{B5OJQJh@/hih@/h{B56h@/h{B56OJQJh@/h{B5h@/h{BH*h@/h{B>*OJQJh@/h{B>*h@/h{BOJQJ h@/h{B6ԙ֙\`bvxšĚ *,.024@BRZ\dvxǿ۵ǿۜۜǿ۵ǿۗۂjh@/h"~0JUh@/h"~6 h@/6h@/h"~OJQJh@/h"~56OJQJh@/h"~56h@/h"~H*h@/h"~5h@/h"~5OJQJ h@/h"~h"~ hi&h"~h@/hihu h@/hu3`bnp D^ ".4\z 7$8$H$gd? 7$8$H$gd!BM $7$8$H$a$gd@/$a$gd@/gd"~ $7$8$H$a$gd"~xz|~țʛ̛қԛ؛ڛܛޛ   "(*.068DHJNPVX\^`fhlnprxz|~ƺٶƺ h@/h"~hih@/hxC>*OJQJh@/hxC>*h@/hxCOJQJh@/hxCH*h@/hxC56OJQJh@/hxC56 h@/hxCDĜƜΜМҜ؜ڜ "$<DFLNZ\^`bfprtvx~䯥ȥș䯥ȥ䥯h@/h75OJQJhih@/h75h@/h756h@/h756OJQJh@/h7OJQJh@/h7H*h@/h7>*OJQJh@/h7>* h@/h7 h@/hxC hi6h@/hxC67ҝԝ֝؝ڝܝ   "*,02@B\^`bfhlnxzȞʞҞԞ؞ڞ٫٫٫h@/h!BMOJQJ h@/h!BMh@/h!BM56OJQJh@/h!BM56h@/h@/h7OJQJh@/h!BMH*h@/h756OJQJ h@/h7h@/h756= "468BDFHJLNZ\^bdhj~ŸğƟʟ̟ԟ֟؟ܟޟ :<>h@/h4i56OJQJh@/h4i56h@/h!BM>*OJQJh@/h!BM>*h@/h!BMH*h@/h!BM56OJQJh@/h!BM56h!BMh@/h!BM6 h@/h!BMhi>>FHLNPRTV\^t|~ ĠȠʠؠڠܠޠ  &(:<@JLNPbܫ禡h@/h4i6 hi6 h@/6h@/ h@/h!BMhih@/h4i56OJQJh@/h4i>*h@/h4i>*OJQJh@/h4iOJQJ h@/h4ih@/h4iH*h@/h4i56@HJLNPVXbdȺҶȺȺҲh@/h? 56OJQJh@/h? 56h@/hih@/h4i56OJQJh@/h4i56h@/h4iH*h@/h4i5OJQJh@/h4i5 h@/h4ih@/h4iOJQJ<ТҢԢآ$&*,46<>@BDFHPRZ\^hjxzٺ٩٥h1| h@/h`R h@/hhh`Rh? jh@/h`R0JUh@/ h@/h4ihih@/h? >*h@/h? >*OJQJ h@/h? h@/h? H*h@/h? 56h@/h? 56OJQJ6f,V"n $a$gdog $7$8$H$a$gdog 7$8$H$gd!R $7$8$H$a$gd!R$a$gd@/ $7$8$H$a$gd@/ 7$8$H$gd?  "$(68:HJ`hjxzƤȤԤ֤ڤճꟚꎆ~h@/hi KH*h@/hi K5 h@/hi K hi6 h@/6h@/h76h@/h75OJQJh@/h756OJQJhih@/h75h@/h7H*h@/h756h@/h7OJQJ h@/h7h1|jh1|0JU0 "8:XZ`bfh¥ĥХҥ֥ܥޥ "$&*,ܹ}h@/h56h@/hH*h@/h5h@/h5OJQJ h@/hh@/hOJQJhog h@/h7 hi6h@/hi K6hih@/hi KOJQJ h@/hi Kh@/hi KH*h@/hi K5h@/hi K5OJQJ1,.02<>BDVX^`rtĦȦ̦Φܦަ $,.68@BDFHJLVX\^bdnptvźźźźźźźźźźźźhih@/hOJQJ h@/hh@/h5h@/h5OJQJh@/hH*h@/h56h@/h56OJQJH§ħƧȧЧҧڧܧ .048:<JVX\pr{{h@/hkOJQJ h@/hkh@/hkH*h@/hk5 h@/h7 hi6 hog6h@/h6hih@/hOJQJh@/h5h@/h5OJQJh@/hH*h@/h56h@/h56OJQJ h@/h,  "*,.068<>@JLVXdfjnp©ĩƺ඲ΪΞh@/hV#H* h@/h7 hi6h@/hk6hihogh@/hk5OJQJh@/hk5 h@/hkh@/hkOJQJh@/hkH*h@/hk56h@/hk56OJQJ;ĩ֩ة   $&,.0:<>@FHLV\^bfh~䱪몢䖪~~~~~h@/hV#56h@/hV#56OJQJ h@/h7 hi6h@/hV#6 h@/hV#hogh@/hkOJQJh@/hk56OJQJh@/hk56h@/hk>*OJQJ h@/hkhih@/hV#H*h@/hk>*1ªĪȪʪ̪ΪЪҪԪܪު "$&(,.468:@BJLNPTV^`dfjlnprtvz|ī¾ͯ« h@/h!R h@/h7hogh@/hV#5 h@/hkhih@/hV#OJQJh@/hV#5OJQJh@/hV#56h@/hV#56OJQJh@/hV#H* h@/hV#9īƫЫҫګܫ248JLflnrtxzƬȬάЬ|hogh!Rh!R5OJQJh!Rh!R5 h!Rh!Rh!Rh!RH*h!Rh!R56OJQJh!Rh!R56 h@/hV#hih@/h!R5h@/h!RH*h@/h!R56OJQJh@/h!R56 h@/h!Rh@/h!ROJQJ0  "$&(,.46:<FHJLVZjlnprººzohoghXdOJQJ hiH*hoghXd56OJQJhoghXd56 hoghXdhoghXd5OJQJhoghXd5hoghXdH*hoghXd>*hoghXd>*OJQJjhoghx0JU hoghx hogh!Rh!Rhih!Rh!R6 h!Rh!R+­ʭ̭έ֭ح"$&(*,8:<@BFHPRTVXZ\^`bdܸܬxhogh>*hogh>*OJQJhogh?VH*hogh56hogh56OJQJ hogh hi6hoghXd6hihoghoghXd>*OJQJhoghXd>* hoghXdhoghXdH*hoghXd5OJQJhoghXd5/dlnptv|~ƮȮʮ̮ҮԮ֮خܮޮ  "$&(*,028:FHLRT\tzɽѲѲѲѲѲ hi6hogh?V6hihog hogh?VhoghOJQJhogh>*OJQJhogh>* hoghhogh56OJQJhoghH*hogh?VH*hogh56;|0ֱ,2&68D$*6$a$gdaP $7$8$H$a$gdaP $7$8$H$a$gdog$a$gdogz|̯ί"$&(*,.0268<>BDNZ\dfrtx~׵jhogh0JU hi6hogh[6hogh[>*hogh[>*OJQJhogh[OJQJ hogh[hihogh*OJQJhogh[H*hogh*hoghFH\^npαԱֱܱ   "24ŻŨŚŻhogh>*hogh>*OJQJhogh56OJQJhoghOJQJhoghH*hogh56 hoghhogh6hoghog6hog hogh[hihogh[>*hogh[>*OJQJ2468:@BRTVXdfjlprȲʲ̲вҲ $02468>@BDNPRTbdtvx|~û״״ץϴϴϴûϴhihoghOJQJ hoghhogh>*hogh>*OJQJhoghH*hoghH*hogh56OJQJhogh56hogh5A³ijƳȳʳ̳γгԳֳڳܳ "$*,0246@BJLPXZ^prδ ٽ٪ٕhogh hi6hogh6hi hoghhogh5OJQJhogh5hogh>*OJQJhogh>* hoghhoghH*hogh56OJQJhogh569*2µĵֵص޵*268BDNPXZdflnp¶Ķȶʶ̶Զhoghe(0>*hoghfH*hoghe(056OJQJhoghe(056 hoghfhoghe(0OJQJ hoghe(0 hogh*ohoghS>*OJQJhoghS>* hoghS haPh hoghhogh4Զֶڶ޶(*.0468>@DFHJRT^`fhlnprtxz~·ٽ뱪䪐jhoghf0JU h6hoghf6 hoghfhoghoghe(0>*hhoghe(056OJQJhoghe(056hoghe(0OJQJ hoghe(0hoghfH*hoghe(0>*OJQJ8·ķڷ268BDHJLNZ\djl¸ĸƸȸҸԸ޸$&0268BDVXbdp|̹٭٭ٸ٢hogh1OJQJ hogh1hhogh'?OJQJhogh'?>*hogh'?>*OJQJjhogh'?0JU hogh'? hogh*D haPhf hoghjhog hoghf9̹Թֹعڹܹ޹*,02:<@BHJLNPRVXZ\^`jlvx~ԺܹܹܵܭܹĠܔhogh1>*OJQJhoghbH* h6hogh16hhogh1OJQJhogh156hogh156OJQJ hogh1hogh1H*hogh15OJQJhogh159.:<>@DFTVX`bdfjlnprt~λֻ.8:<JÿʴʴʴѦѦÿÞʿÕÍhoghb5OJQJhoghb5hog h6hoghb6hogh156OJQJhogh1OJQJh hoghb hogh1hogh156hogh1H*hoghbH*hogh1>*OJQJhogh1>*/2¼P*V¿ :zhx  $7$8$H$a$gd1He $7$8$H$a$gdog$a$gdog$a$gdaP $7$8$H$a$gdaPJLNP^`dfjlz|Ƽȼμм޼  .0HLNPVXdfhlʾʬ𥚥haPhL56haPhLOJQJ haPhLjhoghL0JU h6hoghL6h hoghLhoghbOJQJhoghb5hoghb5OJQJ hoghbhoghLH*7ln½Ľƽ".0246:<>BDHJVXZ\hjlnrtvŽٲٲٲٲٲٲŽٲٲٲٲ٧ haPhaPhhaPhLOJQJhaPhaPH*haPhL>*haPhL>*OJQJ haPhLhaPhLH*haPhL56haPhL56OJQJBľȾʾ4NVXZ^`dfvxȿпҿԿֿؿڿ&.068:<@BHJLZ\bdprv̢̢̾̾̾̾̾̾̾hoghaPhaPH*haPhaP5OJQJhaPhaP5haPhaP56OJQJhaPhaP56haPhaPOJQJ haPhLh h6haPhaP6 haPhaP>v~   "028:@BTVXZ\^`bfhtvͿ͖͢͢͵Ϳ͖͢͢͵hoghf>*hoghf>*OJQJhoghfOJQJhoghfH*hoghf56hoghf56OJQJ hoghf hoghaPh7haPhogh haPhaP h6haPhaP682@BDFHNPdftv|~   &(02>@Nhoghoghf5OJQJhoghf5hoghfH*hoghf>*OJQJhoghf>* h6hoghf6hhoghfOJQJ hoghfBNPTZ\^r &dh "$024:<>@BDLPXZxططططد؏طدطططhogh*O>*hogh*O>*OJQJhogh*OH*hogh*O5OJQJhogh*O5hogh*OOJQJ hoghl|hogh6 hogh hogh*Ohog h6 hog6hoghf6 hoghfh5  "&(*:>NPRT½{sk_shogh]+A5OJQJhogh]+A5hogh]+AH*hogh]+A>*hogh]+AOJQJ hogh]+Ajhogh f0JU hogh f h1Heh fjhogh*O0JU h6hogh*O6hhoghogh*OH*hogh*O>*OJQJhogh*O>*hogh*OOJQJ hogh*O"T\^vxz0nxz  (*28:ȢȢhogh]+A6hI5Ihoghogh]+A56OJQJhogh]+A5OJQJhogh]+A5hogh]+AOJQJhogh]+A>*OJQJhogh]+A>* hogh]+Ahogh]+AH*hogh]+A56;vr ~nz vJRb $7$8$H$a$gdI]$a$gdI] $7$8$H$a$gd= $7$8$H$a$gdK $a$gdK $7$8$H$a$gd1He$a$gd1He:>@DFHJNPVXbdhp  "&(*,6:BDHZƾƾhogh]+A5OJQJhogh]+A>*OJQJhogh]+A>*hogh]+A5hogh]+AH*hogh]+A56hogh]+A56OJQJhogh]+A6hI5Ihoghogh]+AOJQJ hogh]+A9Z\^`tvx|~   $&,.0246Ž䵽󞵞󞵞󵞵󵞵jhoghIi0JUhI5Ihogh]+A>*OJQJhogh]+AOJQJhogh]+A>*hoghN#H*hoghIi>*hoghIi>*OJQJhoghIiOJQJ hoghIihogh]+AH* hogh]+A hI5I6768:<@BDNPTxz   "*,.08:@BFHLιΚΚΎιΚιιΚΚΚhogh5hogh5OJQJhoghOJQJhogh>*OJQJhoghH*hogh>*jhogh0JU hogh hoghN# hogh]+AhoghN#H*hogh]+A>*hogh]+A>*OJQJ4LNZ^`fhjlnxz 24@Bʾʾhogh1HeH*hogh1He56hogh1He56OJQJ hI5I6hogh1He6hI5I hogh1Hehoghogh>*OJQJhogh>*hoghH*hogh5OJQJhogh5 hoghhoghOJQJ3BDF^`tv|~ ,.LNRTlprz| hK h1HehK h1HeH*hK h1He56hK h1He56OJQJ hogh1HehI5Ihogh1HeH* hog56hogh1He56OJQJhogh1He56?  "$(*<>LNPRZ\jl  $&.0:<LNZ\`bfh~hK h1He56OJQJhK h1He56 hK h1HehK h1HeOJQJT$&(:<>@BTVnz|~ѺѯѺhK h1He5OJQJhK h1HeOJQJhK h1He5hK hK H* hK hK hK h1HehI5IhoghK h1HeH*hK h1He56OJQJhK h1He56@(*@FHJP`bjlpr $&0268DFPRXZbdprxz~̼ hog6 h= hK hoghK hK >*OJQJhK hK >* hK h1HejhK hK 0JU hI5I6hK hK 6hI5I hK hK C:<DHLNPRZ\fhlnvxz|  콯rrhoghf556OJQJhoghf556hI]hf55hI]hf5OJQJhI]hf5H*hI]hf556hI]hf556OJQJ hI]hf5 h= hf5h= h= 6 hog6 h= h= jh= hK 0JU h= hK hI5Ih= hK 6,  $&,.246:<@BPTXZfh  *,46<ٶٶٶٶٶٶٶٶٶhoghf5OJQJhI5Ihoghf55hoghf55OJQJ hoghf5hoghf5H*hoghf556OJQJhoghf556H<>DFTVZ^dfjltvz| ^bº٫ٖ hog6 hI]h= hog hI5I6hogh= 6hI5I hogh= hogh= H*hoghf55hoghf55OJQJhoghf5OJQJ hoghf5hoghf5H*hoghf556hoghf556OJQJ3248:LNPR\^`bdjlnp (*0246<>BDFLNPRȼhI5IhI]h= OJQJhI]h= 5hI]h= 5OJQJhI]h= H*hI]hI]H*hI]h= 56hI]h= 56OJQJ hI]h= hI]h= 6@b~n>@LHf $7$8$H$a$gdI5I$a$gdI5I$a$gdS] $7$8$H$a$gdS] 7$8$H$gd {$a$gd { $7$8$H$a$gd {$a$gdI]R^`dn|~"$(.0246>@HJPRX\^`bprv۶۶۠hogh {OJQJ hogh {hogh {56hogh {56OJQJhogh {H*hoghI]56hoghI]56OJQJjhoghI]0JU hoghI] h {h= hoghoghI]6hI5I hI]hI]1v  &(24BDLNRTXZlntv~,jtvɹɹɹɹɹɹɹɹɹɹɹɹɹɹɹɲŲhS]h:y56hS]h:y56OJQJhog hS]h:yhS]h:y>*OJQJhI5IhS]h:y>*hS]h {>*OJQJhS]h {>* hS]h {h { hogh {hogh {6: $&.:<>RTXZ\^ҹҵҭқҔhogh:y>*hogh:yOJQJ hogh:yjhS]h:y0JU hI5I6hS]h:y6hI5IhS]h:y56OJQJhS]h:yOJQJ hS]h:yhS]h:y5OJQJhS]h:y5hS]h:y56hS]h:yH*.  026:<RTVXjln㼵㼪~㼪zrm hI5I6hoghS]6hI5IhoghS]>*OJQJhoghS]>*hoghS]56hoghS]56OJQJhoghS]OJQJ hogh:y hoghS]hogh:y56hogh:y56OJQJhogh:yH*hoghS]H*hogh:y>*hogh:y>*OJQJ*nrt  (*.0<>BHJ^fnܹܹܹܹܹܹܫܙ܍ hogh>_ hI5I6hoghS]6hoghS]56hoghS]56OJQJhoghS]OJQJhI5IhoghS]5hoghS]5OJQJ hoghS]hoghS]H*hoghS]>*OJQJhoghS]>*2nprv .468<>@LNPR۽ԹԱԥ~hvhvH*hvh>_OJQJhvh>_5OJQJhvh>_5 hvh>_ hI5I6hogh>_6hI5Ihogh>_5OJQJhogh>_OJQJ hogh>_hogh>_5hogh>_H*hogh>_>*hogh>_>*OJQJ-f.*dt&P N$a$gd/B $7$8$H$a$gd/B $7$8$H$a$gdyW$a$gdyW $7$8$H$a$gd}e$a$gd}e $7$8$H$a$gdv$a$gdv $7$8$H$a$gdI5I$a$gdI5IRTVZ\^`dfjlz|"*,8:<@BDFLNXZ^`dfhlnprvx|~پhvh>_5hvh>_5OJQJhI5Ihvh>_OJQJ hvh>_hvhvH*hvh>_56OJQJhvh>_56H   "268<@B^djlnprtvββhvhv5hvhv5OJQJhvhv56OJQJhvhv56 hvhv hI5I6hvh>_6hI5Ih hvhvH*hvh>_56OJQJhvh>_56hvh>_OJQJ hvh>_3 "$024BDFHNPƺζtl`l`h}eh:>*OJQJh}eh:>*h}eh:OJQJh}eh}eH*h}eh:5OJQJh}eh:5 h}eh:h:hvhvhv6hI5Ih hvhv5OJQJhvhv5hvhvH*hvhv56OJQJhvhv56 hvhvhvhvOJQJ#PVXZnvx|~$&,028ʾʾݲݺ螙蕎zhyWh}e>*OJQJhyWh}e>* hyWh}eh: hI5I6h}eh}e6h}eh:>*OJQJh}eh:>*h h}eh:5OJQJh}eh:5h}eh:OJQJ h}eh:hI5I h}eh}eh}eh}eH*h}eh}e>*.8:>@BNPRTVXdhjl| "$&,.246BDFHJNP\^fhjlntv𽱽ŭ𽱽hI5IhyWh}e>*OJQJhyWh}e>*hyWhyWH*hyWh}e56OJQJhyWh}e56hyWh}eOJQJ hyWh}ehyWh}eH*Dv|~  24JPXZ`bdfprtvѽ㥝ђѱѱѽђѱѱhyWhyWOJQJhyWhyW5hyWhyW5OJQJhyWhyW>*OJQJhyWhyW>*hyWhyW6hI5I hyWhyWh hyWh}ehyWhyWH*hyWh}e>*OJQJhyWh}e>*9 "$&.0246<>LNRT^`hjrtѸѮѸѮ؝ h/Bh/B hI5I6h/Bh/B6h/B hI5IH*h/Bh/BH*h/BhyW56h/BhyW56OJQJh/BhyWOJQJ h/BhyWhI5I hyWhyWhyWhyWH*hyWhyW>*OJQJhyWhyW>*6$&02NVZ\fhvx|~ ʿh ah/B56OJQJh ah/B56h ah/BOJQJ h ah/BhI5Ih/Bh/Bh/BOJQJh/Bh/BH*h/Bh/B5OJQJh/Bh/B5 h/Bh/BhyW=NF ^nj@ $7$8$H$a$gdM$a$gdM $7$8$H$a$gd=K$a$gd=K $7$8$H$a$gd h$a$gd h 7$8$H$gd agd a $7$8$H$a$gd a$a$gd a $7$8$H$a$gd/B$&68DFT^`dfjlprz| "$(,.2DFLVX`bfhrtxzᶺh ah a5h ah aOJQJh a h ah a hI5I6h ah/B6h hI5Ih ah/BOJQJ h ah/Bh ah/B56OJQJh ah/B56>z| "$24<>BDFHRTdfjnpܸܬh46h a5h46h aOJQJ h46h a hI5I6h ah a6h hI5Ih ah a>*h ah a>*OJQJ h ah ah ah aH*h ah a5h ah a5OJQJ:*,68<>@LNPRXZ\fhprvxԼĵ𒊂h hhxzH*h hhxz>* h hhxz h 6h46h466h h46h46OJQJ h46h46h46h46H*hI5Ih46h a>*OJQJh46h a>*h46h a5OJQJh46h a5 h46h ah46h aH*0  &(*,8:>@HJ^`bprtٺ٪٪ƦٺhI5Ih hhxz5h hhxz>*h hhxz>*OJQJh hh hH*h hhxzOJQJ h hhxzh hhxzH*h hhxz56OJQJh hhxz56A  &(,.248:>@FJLNPXZ^blnz|~𽵽𢖢ыыуwsohI5Ih h hh h5OJQJh hh h5h hh hOJQJh hhxz5OJQJh hhxz5h hhxzOJQJh hhxz>*h hhxz>*OJQJh hh hH* h hh hh hhxz56OJQJh hhxz56 h hhxzh hhxzH*+&(,.4LNPfnvx~ü꧛δ}yumh=Kh=K6h=Kh h=Kh h5OJQJh=Kh=K5h=Kh=K>*H*h=Kh=K>*OJQJh=Kh=K>* h=KH*h=Kh h5 h=Kh=Kh=Kh hOJQJh=Kh=KH*h=Kh h>*OJQJh=Kh h>* h=Kh hh hhI5I h hh h( 02468BDFJbnptv~ƾƷƾh hI5IhMhM>*OJQJhMhMOJQJhMhM>* hMhMhMhMH*hMhM56hMhM56OJQJjhMh=K0JU hMh=Kh hh=K hI5I64 "$(@BFHPRVXdfjlrtvxz|~˼˸뼭h?Vh?VOJQJ h?Vh?Vjh?Vh?V0JU h?VhMhI5Ih hMhMhMOJQJhMhMH*hMhM56OJQJhMhM56 hMhMjhMhM0JU524<BDJLPRTXZ^`bfhjltv|~&(TVZ\hjѶѶ窥瘪h?Vh?V5OJQJ h 6hgh?V hI5I6h?Vh?V6h h?Vh?V>*OJQJh?Vh?VOJQJhI5Ih?Vh?V>*h?Vh?V56OJQJ h?Vh?Vh?Vh?VH*h?Vh?V5670~@rp$a$gd $7$8$H$a$gd $7$8$H$a$gdz6$a$gdz6 $7$8$H$a$gd-$a$gd- $7$8$H$a$gd?V$a$gd?Vjxz|~$,.028:NRVXܸɇ h-h-h-h?V56OJQJh-h?VOJQJh-h?V56 h-h?Vh?V hI5I6h?Vh?V6hI5Ih h?Vh?VOJQJ h?Vh?Vh?Vh?VH*h?Vh?V5OJQJh?Vh?V54 (,.02VZ\~ ༰ĥě༰hI5Ihz6hz656OJQJhz6hz656hz6hz6OJQJhz6hz6>*OJQJhz6hz6>*hz6hz6H*hz6hz65hz6hz65OJQJ hz6hz6h?V h-h- hI5I6h-h-66 &(*,02@BLNPRZ\`rt~(*.046>@DFRTnĿ׻״״|hh{OJQJhh{>*OJQJhh{>* hh{hz6OJQJjh{0JU h1Hehz6hz6 hI5I6hz6hz66 hz6hz6hI5Ih hz6H*hz6hz6H*hz6hz656hz6hz656OJQJ0 "(*FHNTVfhnpxz~ "$,.hh{56OJQJhh{56 hI5I6hh{6hI5Ihh{>*OJQJhh{>* hh{hh{OJQJF.02@PRVXZ\x .068:<FHL^`vhhw>*OJQJhhw>*hhwH*hhw5hhw5OJQJhhwOJQJ hhw hI5I6 h 6hh{6 hh{hI5Ih hh{56OJQJhh{564  $&(*,.24FHLTlnprtvxعععععرؤؚ}qhhv5OJQJ hhvhhvH*hhv56OJQJhhv56jhhv0JUhhw6hhwOJQJhhw5hhw5OJQJ hhwhI5IhhwH*hhw>*OJQJhhw>*)ph&PJFxzNb $7$8$H$a$gdV$a$gdV$a$gd $7$8$H$a$gd $7$8$H$a$gd$a$gd  ,.024>@FH^`bfhz|䮣hhw56OJQJhhw56hhwOJQJ hhwhhv5OJQJhhvOJQJhhv56OJQJhhv56 hhvhI5IhhvH*hhv56 *,0:NPVXZ^`dfhlnrtvjhh H>*OJQJhh HOJQJhh HH*hh H56OJQJhh H56 hh Hjhh H0JUhhv6hI5I hhvhhwOJQJhhw56OJQJhhw56 hhwjhhv0JU)t|~  02JdlBFNbjǹǹܱܱܵܵܵܪ hI5I6hh6 hhh hI5Ihh H56OJQJhh H56hh HOJQJ hh Hhh HH*hh H>*OJQJhh H>*8.4pxz,FNP^`hjlprͼ͸hVhjyOJQJhVhjy>*hVhjy>*OJQJ hVhjyhjyh-;hI5Ijh hg0JU h hg h h-;hvhKuh Hh hh Hjhh0JU8 "*,.024DFHbjl໰xplhVhVhV5hVhV5OJQJ hVH*hVhVH* hV56hVhV56OJQJhVhV56hVhVOJQJ hVhVjhVhjy0JU hI5I6hVhjy6hI5I hVhjyh hVhjy>*hVhjy>*OJQJ*lnprt(*,0LNbdjlpr~ 68>ĵĹĹ hNhNh!$hNhV>*hNhV>*OJQJ hNhV h hKuh h hVhVhI5IhVhVOJQJ hVhVhVhV5hVhV5OJQJhVhVH*hVhV565bLN\8P8N$a$gd9 $7$8$H$a$gdHq$a$gdHq $7$8$H$a$gdN$a$gdNgdV 7$8$H$gdV$a$gd $7$8$H$a$gd $7$8$H$a$gdV>RTXZ`blnrt|~   $468:NPVZ\`bhj|~ƺٺƺ඲٪١hN h!$6hNhN6h!$h hNhN>*OJQJhNhN>*hNhNOJQJ hNhNhNhNH*hNhN56OJQJhNhN56?268>@BDHJLN`bdfhjlnp~hHqhHqOJQJ hHqhHqhHqhHqH*hHqhHq56hHqhHq56OJQJ hHqhNhN h!$6 h 6hNhN6hNhN56OJQJhNhN56hNhNOJQJ hNhNh!$3$&(*DNPRTV^`dfhjlptvxz  ޲ h!$6 h 6h hHqhHq5OJQJh!$hHqhHq56hHqhHq56OJQJhHqhHqH*hHqhHq5hHqhHqOJQJ hHqhHqB  "&(8@BDJLbdvxz|賩蝕荁zrfrzXh9h956OJQJh9h95OJQJh9h95 h9h9h9h9>*OJQJh9h9>*h9hHq>*h9hHq>*OJQJh9hHq56h9hHq56OJQJh9h9H*h9hHq5OJQJh9hHq5h9hHqOJQJ h9hHqhHqOJQJ^J hHqhHq $&(BJd     " 6 8 N P ٵ٨ٽَْٙٵقwwoghhH*hh95hh9OJQJ hh9 h!$6h9 h9hHqhHqOJQJ hh9jh9h90JUh9h96h!$h h9h9>*h9h9>*OJQJ h9h9h9h9H*h9h956OJQJh9h956((  8 : H  `  x z     f   $7$8$H$a$gd.B$a$gd.Bgd 7$8$H$gd $7$8$H$a$gd$a$gd$a$gd9gdHq $7$8$H$a$gd9P R ^ ` b d f | ~                             0 6 8 : T V ` b v x z ͻͻxhh56OJQJhh56hhOJQJhh9hh6h hh95OJQJ hhhh9OJQJh!$hh956OJQJhh956hhH*hh95 hh9/z ~                                   & ( , . 0 2 < > B L l n x z                        پhh5hh6h h!$hhOJQJ hhhhH*hh56OJQJhh56H               " $ & ( * . 0 2 4 B D H J L N Z \ ` f h x z        & ¶ʮvh!$h.B56 h!$h.Bh1t h0Jh0J h0Jh h0Jh.Bh h!$6 h 6hh6hh5OJQJhh5hhH*hh56OJQJhh56hhOJQJh!$ hh,& ( * 2 4 6 D F H ^ b d f            HJLPT*Z\`fhjl޳𳬢޳h!$h ,5h!$h ,56 h!$h ,h!$h ,H*h!$h.B5 h!$h jh!$h.B0JU h!$h!$h!$h.B56h!$h.B>* h!$h.Bh!$h.BH*< *z|VPR`BD0 7$8$H$gd7$a$gd $7$8$H$a$gd gd , $7$8$H$a$gd ,$a$gd ,0H&(HRT`t|  $&(*,68:ӽ򯤯h h756OJQJh h756h h7OJQJ h h7 h!$h7h!$h!$h ,56h!$h ,5 h!$h h!$h ,H*h!$h!$6h!$h 6 h!$h , h!$h!$7:<DLN\^rtx~&(.0:<@FHVrzNPᰤҘᘑ h hh h hH*h h75OJQJh h75h h76h h7H* h!$6 h 6h!$h h7OJQJ h h7h h756h h756OJQJ7PRfhvxz  &(,24HLNRT^`bdvxzh h56OJQJh h56 h!$6 h &6h!$h hOJQJh h5OJQJh h5h hH*h h>*h h>*OJQJ h hh:  "$*,24@DFJLVXZ\^`fhlntv $&*,02>@h hO/WH* h!$6 h &6h!$h hH*h h56OJQJh h56 h hh hOJQJH@BDNPTjl  *>HJLd޻޻ڻڻ h hBOh &jh hO/W0JUh hO/W6h hO/W5h hO/W5OJQJ h hO/Wh hO/W56OJQJh hO/W56h!$h hO/WH*h h5h hOJQJ h h2068@BDFHTV\^hj  "&(468:FNPRTlrtvx˯jh h ?0JUh h ?56h h ?H*h!$h &h hBO56OJQJh hBO56h hBOH*h hBO5h hBO5OJQJh hBOOJQJ h hBO h h_"470vz"8NjF f!"""D## $7$8$H$a$gd &$a$gd &$a$gdC$ $7$8$H$a$gdC$$a$gd $7$8$H$a$gd   .0:<BDFHJNPZ\ǾǮǢǚǮǮǮǢǚh h ?5h h ?5OJQJh h ?OJQJ h!$6 h &6h!$ h h ?h hBOOJQJ h hBOh h ?H*h hBO56h hBO56OJQJ< ">X>FNRnpvx|~جؙʋh &hC$56OJQJh &hY,OJQJh &hY,5h &hY,5OJQJh &hC$H*h &hC$56 h &hC$ h &h & h &hY, h hY,h!$h &h h ?OJQJ h h ?6 "&(FTV\^`bdfhjnprtvx&(68FHLҶҶh &hC$>*h &hC$OJQJ h!$6h &hC$6h!$ h &hC$ h &h &h &hC$H*h &hC$56h &hC$56OJQJBLRTbjpr|~       $ & d f p r x z ~             ȺȺȺȺȺȺҺȺȺȳүҧҟh &hQH>*OJQJh &hQH>*h &hQH6h!$ h &h &h &hQH56OJQJh &hQH56 h &hQHh &hQHOJQJ hC$hC$ h &hC$ h!$6h &h &6:           ! !!!2!4!>!@!B!D!^!f!j!l!n!p!r!x!z!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!""" """""$"&"0"2"@"B"ƻƳƻƻƻƻƳh &hI>*OJQJh &hI>*h &hIOJQJ h &hIh!$h &hQHOJQJ h &hQHh &hIH*h &hQH>*OJQJh &hQH>*BB"L"N"T"V"^"`"x"z"""""""""""""#@#D#^#d#~##########$$$$$$$$$&$*$<$>$D$F$^$b$d$ѷѩѩїėѐh &h +OJQJ h &h +h &hI6h &hI56h &hI56OJQJjh &hI0JU h!$6h &h &6 h &hIh!$ h &h &h &hIH*h &hI>*OJQJh &hI>*4##X$$%&&:'',((*),):))T*++,-...8/$a$gd0J $7$8$H$a$gdz $7$8$H$a$gdTHo $7$8$H$a$gd &$a$gd &d$p$r$v$x$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%%%% %"%(%*%.%0%2%:%<%@%B%F%J%T%V%X%Z%\%b%d%x%z%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%&&ƺƺƺƺܶh!$h &h +5OJQJh &h +5h &h +56OJQJh &h +H*h &h +56h &h +OJQJ h &h +H&&&&&&(&.&0&8&:&<&@&B&F&H&R&T&V&X&b&d&h&p&r&v&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&ѽٶٶ|h &hx>*OJQJh &hx>*h &hx56OJQJh &hx56 h!$6 h &6h!$ h &hxh &hxH*h &h +5OJQJh &h +5 h &h +h &h +H*h &h +56h &h +56OJQJ-&&'' ''2':'<'>'F'H'R'T'Z'\'b'd'h'j'l'n't'v'''''''''''''''''((,(2(4(@(B(F(H(J(L(P(T(V(Z(\(`(n(h &hTHoOJQJh &hx5 h &hTHoh &hx6h &hx>*h &hx>*OJQJh &hxH*h &hx56OJQJh &hx56h!$ h &hxh &hxOJQJ9n(p(v((((((((((&)*),):)T)))))))))))******* *2*L*V*X*\*^*`*b*f*h*j*v*x*z*|*~*****䰦䖊䖊䰦h &hTHo5OJQJh &hTHo5h &hTHoH*h &hTHo56h &hTHo56OJQJh &hTHoOJQJhTHoh & h &hxh &hTHo6h!$ h &hTHoh &hx5h &hx5OJQJ6****************+ ++++++&+(+0+6+>+@+B+P+R+T+V+X+Z+d+f+l+n+p+t+v+x+z+|+++++++++++++ѽѽh &hTHo56OJQJh &hTHo56h &hTHo5OJQJh &hTHo5h &h]H*h &hTHo>*OJQJh &hTHo>* h!$6h &hTHo6h!$h &h &hTHoOJQJ h &hTHo9+++++++++++++++++ ,,,,,,,,,,&,(,.,0,2,4,6,:,<,>,@,B,D,F,L,N,T,V,Z,d,j,l,p,t,v,,,, h!$6h &h]6 h &h]h &h &hTHo56h &hTHo56OJQJh &hTHo5h &hTHo5OJQJh &h]H*h &hTHo>*OJQJh &hTHo>* h &hTHoh!$6,,,,,,,,,,,,,,,,,,-------- -"-.-2-:-<-L-N-X-Z-\-^-`-b-d-l-n-p-r-v-x-z-|---------------------ƺƺ䲮h!$h &hzH*h &h]>*OJQJh &h]>*h &h]H*h &h]56OJQJh &h]56 h &h]h &h]OJQJD----........... .$.&.(.*...0.6.8.:.B.D.L.N.R.T.^.`.b.d.f.h.l.n.p.r.v.z.|.~................ºººº² h!$6 h &6 h &hzh!$h &h &hzH*h &h]>*h &h]>*OJQJh &h]H*h &h]56OJQJh &h]56 h &h]h &h]OJQJ;......// /8/:/B/D/N/\/^/n/p/t/|/////////////////////////000 000ȼе۩}}h &hz56h &hz56OJQJh &hzH*h &hz5OJQJh &h0J6h!$ h &h &h &h0J5OJQJh &h0J5h &h0JOJQJ h &h0Jh &hz5h &hzOJQJ h &hzh]18///n0p0r0t0000\2^2r22b3334445$dh7$8$H$a$gd;5$dh7$8$H$a$gd] dh7$8$H$gd] $7$8$H$a$gdzgdz $7$8$H$a$gd0J$a$gd0J00 0"0(0*00020<0>0B0^0`0n0p0r0t0|000000000|111T2\2^2d2p2r2t22222222b3Ľrnhkjh;5h5_0JU h;5h5_h;5h5_hr,0h\hQh IXhr,0h5hr,0h IX5 hAk5 h"5 h[5 hzhzh{%hzOJQJ h0Jhz h!$6h &hz6h!$ h &h & h &hzh &hzOJQJ+b3h3333333444444445555555j6|6~66666B7F7H7J7p777777x8z8κΊ}vvvviάjh;5h$0JU h;5h1#jh;5h1#0JU h;5h:jtjh;5hS S0JU h;5h IX h;5hS S h;5hK  h;5hh` h;5h\jh;5hK 0JU h;5h$h$ h$h$jh;5hk0JUhkhk6 h;5hkhk)555666777x888P9f994:::n;;;N<h<<*=B=v= dh7$8$H$gd]$dh7$8$H$a$gd]z8~8888V999 :0:4:R:h:::;l;n;r;t;;;;N<<<*=2=r=t====>>>H>J>>޶ïÞïvohav h/Hh$ h/Hh9 h/Hh!0jh/HhK 0JU h/HhK  h/Hhj8jh;5h90JUjh;5hse0JUh/H h;5h9jh;5hr,00JU h;5hse h;5hK jh;5h$0JU h;5hr,0jh;5h!00JU h;5h!0 h;5h$&v==>L>>>????4@H@|@@AC4CBFDFFFZa a$dh7$8$H$a$gd[$dh7$8$H$a$gd]$dh7$8$H$a$gd+l dh7$8$H$gd]>>>????<@F@H@x@z@@@@A&AAAAAB&BNBBBBBC C CC.C4CCCCCDD"E^EE:F@FBFDFPFF»ʷʡ hAkhAkh[ h/HhAk h/Hhmh/Hhj86h/HhK >* h/Hh9 h/Hhseh+l h/Hhr,0h+lh!0>* h/Hh!0jh/HhK 0JU h/Hh$jh/Hhj80JU h/HhK  h/Hhj80FFF.GGGGNHHHHH~IIIIIIXJJJJJJK0K@KBKNLlLLLLLLLLLL.N0NNNN&OnOpOOO PPPxQ~Q4RxRzRRRRRU:Weeeh0m2m4mZm\mprt*~:<>02r$dh7$8$H$a$gd;$dh7$8$H$a$gdT!$dh7$8$H$a$gd] xJxnyyzHzLz{0{(~*~2"$8<>BDbrv X.02tVn,`vD\h h-h 1hXEh;5hXEhXE5hXEh;hBh]hg'UhahU8h< hU85 h=d5h=dh=d5 hT!5hT!hT!5h=dhkh"hT!hu\\h`hAk7rtfҠԠЫҫԫ$dh7$8$H$a$gd( $dha$gd( $dha$gd;$dh7$8$H$a$gd.z$dh7$8$H$a$gd 1$dh7$8$H$a$gd; &RnƐ$&\ґV֒ؒvxz$bzږܖ,V\`d֙JʛƝdf6pРҠԠټټ h(h(his h;h; h;h(hB hh(h( hg'Uhh;h-hh.zh 1hg'Uh]GLj|Ч"`@̫ΫЫԫګ :lȰBDFJʱ  ttڴ^`bzʵֵڸܸPdzȽ hch'X hch->h`*hcjh->0JUh-> h;5 h;h( h;h;i h;h;h;h(h;iH `<>@ $dha$gd`$dh7$8$H$a$gdF $dha$gd($dh7$8$H$a$gd_$dh7$8$H$a$gd-> $dha$gd'X $dha$gd->$ hdha$gd->BRX "6:b Ƽ$&Rx޾HZ|:<H:th0" 4Z.J*4|f.\^`h`*h(h h_h_h_h-> h'Xh'Xh'Xhc hc5 hch'X hchcM`b$<>@,J\XZ^bBH| L$4bp htl8pؿhBjh`0JU h,Gh`hFh`h'X hXE5 hXEh(h`*h(hXEh->hKhjrl b   " $ $a$gd ;$dh7$8$H$a$gd1$dh^a$gd'X$dh7$8$H$a$gdXE$dh7$8$H$a$gdF$dh7$8$H$a$gdsu $dha$gd`pzb\^hj"2rrHZJnp48>J8ͷhv h2Pjh.0JUh1hQsh h.hh3 hF hXEhXEhXEhXE5hsuhXEhshBh`*EBDdf 2 " b      0 j ~    ^ ` h n t N ~      BHd$ " & ( , ÿhYz hYz CJaJh[h ;hh h1h1jh'X0JUhYz hsuh1h'Xh51hXEhv h2PC$ & ( D F H    |"#f% (()|+l-H./0j1l11233$dh7$8$H$a$gd ; $dha$gd ;$a$gd ;, D F H    !R!!!L"^"|""""""""""""""#f#z#######"$$d%f%%%%%׾׹~wwoh!h ;6 hbh ; h]Vh ;hbh ;6OJQJhbh ;6hbh ;6\hbh ;6OJQJ\hbh ;\ h ;\h!h ;OJQJ h!h ; h4h ;h ; hyeh ;hyeh ;5h ;5CJaJhYz h ;5CJaJ+%%%R&&&&'(<(>(L(N(R(V(X(Z(`(d(f(h(j(n(p(r(v(x((((((((((((((()))))))).*H+++++++ûûûïûïûûç hjE~h ; hNvh ; h ;6 h ;\hbh ;\hbh ;6OJQJhbh ;6hbh ;6\hbh ;6OJQJ\ hbh ;h!h ;OJQJ h!h ;h!h ;6h ;8++++,,,--~--------..F.t.v.z...../2/6/X/^/////////0(0~000001X118222233344 4 4᧠ hyeh\~t hyeh ;h4h ;6h'qh ;6h!h ;6OJQJh ;OJQJh!h ;OJQJh\~t h!h ;h!h ;6 hjE~h ; h ;6h ;<33 4 4,445"6667|8949F:L;n;;<=8==>T?V?X?&@(@A $dha$gd ; 4,4V445V5X5v55555R666666667778 8*88888949F9X9::8;L;n;;;;;;<<><@<B<D<X<z<<<<<===û滯滯朣 hh ; h'h ;h'h ;6h\~th@h ;6OJQJh@h ;6 h@h ;hDh ;6OJQJhDh ;OJQJ h ;6h ;hDh ;6 hDh ; hYz h ;:=8=@=B=Z=p=====>R?T?V?X?&@(@.@R@@AApAABCCCCDDLDNDZDDDDZHH.IjIvIIIIIJ2J4JLL2L|LLL>MzM$N&NNühhK}6 hhK}hK} hbbh ; hruh ;h# h ;6 h# h ;h ;5CJaJ hyeh ; hU#Gh ; h@h ;h@h ;6h\~th ;OJQJh ; hYz h ;:ABCCNDDEGGHvI4JVKLLMNOPZQRlS\TUWXYd[dhgdK} $dha$gd ;NNDOOOOOP6PP^P`PPPBRRVVhWWWZX&Y2Y[[[[\T\^\v\\ ]P]R]]^^^^D__`0`6``\aaa}hh ;6OJQJhh ;6ho)ah ;6 hbUh ;h$ah ;6h' h ;6h ;OJQJhY(h ;6 h ;6h'qh ;6 hruh ;hK}hK}6hK}OJQJhs?hK}6hK}h<h ;6h ;h\~t1d[^\]^^ `8a2bbHdeefgi jjkDllmn$pp:rDstt $dha$gdK} $dha$gd ;aaadbbbbbb~ccdzzz{{`|||@}D}V}r}鹱 h#=ThK}h{h ;6h ;OJQJh4h ;6h|h ;6h<h ;6h!h ;6 h!h ;hY(h ;6h\~th6Hh ;6hh ;6 h ;6h'qh ;6h ;hK}hhK}6 hhK}2tuvw:xyz.|D}~~p^n<҄ԄJ*,dhgd ;dhgdK} $dha$gdK} $dha$gd ;r}}}}~~~24d (d<x2Ȅ҄Ԅ"bdf(JLdĽ豪艛h7h ;0Jjh ;U h}oh ;jh ;U hyeh\~t hyeh ;hruh ;5CJaJ hh ;hh ;6h(h ;6h\~th ;OJQJh<h ;6h ;hK} h#=ThK}h#=ThK}60d†ĆƆ "R pr ؉މ  (*,~ڊFHdfNRlȌNXhfh ;6 hvh ; h ;\]h(h ;\] hyeh\~t hyeh ;jbh ;U h4h ;h4h ;6h\~th7h ;0Jjh ;Ujh ;Uh ; h<h ;76XZ\^`bdfBFږ8b^$a$gdy$a$gd( $a$gd $7$8$H$a$gd" $dha$gd]dhgd ; $dha$gd ;XZ\bdfjBDFHrʔ̔Δ(\^Ȗʖ̖ؖږܖ8:bd^`Z\^`fغثأ؍zzhK}CJaJh:)PhK}CJaJ!jh:)PhK}0JCJUaJ hK}\h^P hK}\ hhK}h=hK}6h.>shK}6hS hK}6 hK}6] h hK}hK}jhK}0JUh=dh=d5hh(h ; h ;H*0ZV0Pޢ\ԣʤr0lh8j$a$gd$a$gdE ;gd*2$a$gdngdY7$a$gd$a$gd$a$gdy TVX02ȡPRޢ\^ԣ֣ʤ̤rt02lnhj08:jl߿߿h9khK}6OJQJh9khK}6h9khK}6\ h9khK} hvbhK} h?/hK}h?/hK}OJQJhK}jhK}0JUh:)PhK}CJaJhK}CJaJ?(*0@rt|~&(`b޷02prкBDF׹׬ץ|uu h>hK}jh>hK}0JUh>hK}CJaJ!jh>hK}0JCJUaJ hP;hK}jhP;hK}0JU h(hK}jh(hK}0JUjhK}0JUhK} h9khK}h9khK}6OJQJh9khK}6h9khK}6\(jr~&`0pD$a$gd $7$8$H$a$gd#=T$a$gd)[5$a$gd>$a$gd>$a$gdP;$a$gd.P$a$gdM1 *,>@FHRTZ^`nptv|~¾оҾ־ؾھܾ*,46:<@BLNTVXZ\^ǹDZh#=ThK}CJOJQJaJhK}CJaJh#=ThK}6CJ\aJh#=ThK}6CJaJh#=ThK}6CJOJQJaJh#=ThK}CJaJ!jh#=ThK}0JCJUaJ@^np޿&(*46<>BDPRXZbdfhvxjƼʹͩͼ͢ͼͼͼͼ h5hK}h5hK}OJQJhXhK}6jhK}0JU h#=ThK}hK}jh#=ThK}0JUhK}CJaJh#=ThK}CJOJQJaJh#=ThK}CJaJ@lJ$~$dh7$8$H$a$gdR $7$8$H$a$gdR $a$gdR gd>:A$a$gd"Y$a$gdgd $a$gdCB$a$gdr_jlnP<FJLLdfh8XfLP묹빬럘 hR hK}jhR hK}0JUjh]NhK}0JU h]NhK}hK}CJaJhhK}CJaJ!jhhK}0JCJUaJ h^P hK}hK}jhK}0JU hs?hK}:$&(,.0pv FZjlnptvz|~$8Bhjlx|Xdnv׸׸׸׸׸׸׸׸׸׸׸טΘטטטט׉טh'hK}CJOJQJaJh'hK}CJaJ!jh'hK}0JCJUaJhK}hR hK}CJaJh2\hK}CJaJhK}6CJaJhK}CJaJ!jhR hK}0JCJUaJ hR hK}hR hK}66D"Pd2B>H$a$gd4 $a$gdvx$a$gdvx$a$gd-$a$gd2$a$gdq$a$gd,$a$gd$a$gd$a$gd=a &<np~DFn"$"$PRJLX^rdf24ļߴ߬ߥߘߑhM hK}6 hM hK}jhM hK}0JU h{1hK}h{1hK}6h_O}hK}6hqkhK}6 hK}6 h,hK} hhK}hhK}6hK}jhK}0JUh'hK}CJaJhK}CJaJ4BDHXHLzD>@xzHJ|~P^`z|~ùùòòùùùùùëäÕùùÍÀy hhK}jhhK}0JUh4hK}6 hK}0Jh5AhK}0J h5AhK} hnghK} h4 hK}jhK}0JUhK}hK}CJaJhvxhK}CJaJ!jhvxhK}0JCJUaJ hvxhK}jhvxhK}0JU/|NDH d8b b~2$a$gd$a$gdhR$a$gdWl$a$gd64$a$gdhN$a$gdngDNP<DFv FHJ>JPN "Bbdf8:bdn        <bd>h>&hK}6h 0#hK}6 hhRhK} hg.hK} h^P hK} h=hK}h=hK}6jhK}0JUjhhK}0JU hhK}hK}@B*~24Xr  <>vx L x z !!x"Ǽ姠󉂉qfhEyhK}CJaJ!jhEyhK}0JCJUaJ hEyhK}jhEyhK}0JUjhK}0JU h>hK}jh>hK}0JUhK}CJaJhhK}CJaJ!jhhK}0JCJUaJjhhK}0JU hhK} hhK}hK}hK/hK}6%2 <vx !"2#$%'((X*+N+$a$gdJ$a$gdwX$a$gdB$a$gd>$a$gd=B[$a$gdi $a$gdn$a$gdngd# ggdX$a$gd$a$gdx""""""".#2#4#v####$$$%%%%%"&\&''''(( (((((X*Z***+++D+N+P++vh2BhK}CJaJ!jh2BhK}0JCJUaJ h2BhK}jh2BhK}0JUhK}OJQJ hwWhK}jhwWhK}0JUh>hK}6 hK}6h*:hK}6jhK}0JU hY=hK}jhY=hK}0JUhK} hnhK}-++,,^-v---<.\.r...... /$/./0/P/`//////00000111122j4l4445566X6Z6l66,7.7888;ɶɯɥɥɥɥɥɥɥɥɘhhK}6 hhK}jhhK}0JUjhK}0JU hoo;hK}hoo;hK}6h2BhK}OJQJhK} h2BhK}jh2BhK}0JUh2BhK}6CJaJh2BhK}CJaJhK}CJaJ6N+.../00112j4456X6,78899:T;; $ a$gdyEF$a$gdyEF$a$gd$a$gdi gdr$a$gdgdJ$a$gdY=$a$gdY=888h9j999999999::;H;T;V;;;;;;<<<<$<0<2<B<F<H<N<P<R<V<X<`<b<h<j<l<r<t<x<z<|<@=B=ĺijĺĦĺh(shK}6\h(shK}6h(shK}6OJQJ h(shK}jh(shK}0JU h?hK}jhK}0JUhK}jhhK}0JUhK}CJaJhhK}CJaJ!jhhK}0JCJUaJ hhK}2;@== >>0@n@A`BKLRMM,NtNHOOPPQ$a$gdegdgdjn$a$gdjn$a$gd$a$gdIh$a$gd .gd .$a$gdgd;$a$gd;$a$gd(sB=== >">>>? @@.@0@2@j@n@p@PAAAA`BbBdBjBlBxBBBBBBBBCDCCCCC$D(D.D^DDDDDz hIhhK}hK}>*CJaJhhK}CJaJ!jhhK}0JCJUaJhK}CJaJhohK}CJaJ!jhohK}0JCJUaJ hohK}jhohK}0JU hhK} hK}6hhK}6jhK}0JUhK}-DDD$E(EEEEEEEEEEEEEEEE>FLFVFXFZFhFjFlFvFxFzF~FFGG H"H.H0H2HPIhIJJKKKKӱӟӱ}yhK}jhhK}0JUhK}>*CJaJhIhhK}>*CJaJ"hIhhK}6CJOJQJ\aJ#hIhhK}6CJOJQJ^JaJhIhhK}6CJOJQJaJhIhhK}6CJaJhIhhK}6CJ\aJhK}CJaJhIhhK}CJaJ/KKfLjLLLRMTMMM,N.NtNvNNN,O6OHOJOpOOOOOOOOPPPPPPQQSSSSSSFTHTTTUUTUVUVVWW X XX\Y^YZZ\\V]X]^^__LaNaabb bbbbbccTdVdeeLeNePeeee0f2f~ffffffffh@hDhFhhhh0iViXiZii˴˭˴˭ˠ˙˙˙˙˙ hihK}jhihK}0JU h~shK}jh~shK}0JUjhK}0JUhK}hC hK}CJaJ!jhC hK}0JCJUaJ hC hK}jhC hK}0JU9eLee0f~fffViiosst|}}xhj$a$gd$a$gd$a$gd#igd{$a$gdW$a$gd2$a$gdd+$a$gdgd$a$gdWSiiikkkoossssttvvwwwyyz$z|||||>}@}N}R}}}}}}}~~dj xz뱪몝z h$=hK}jh$=hK}0JUh#ihK}6 hhK}jhhK}0JU hfUhK}jhfUhK}0JU h`hK} hK}\hYhK}\hYhK}5\ hJhK}hO11hK}6hK}jhK}0JU hhK}04b„VXdjlއ"$:<RTbd ".Z~n(xz "$ǸǸǸǸǸǸǸǬǟ h\ yhK}jh\ yhK}0JUh/dhK}5CJaJh/dhK}CJOJQJaJh/dhK}CJaJ!jh/dhK}0JCJUaJh3hK}6jhK}0JU h$=hK}hK}< x"x@^|Ґh *$a$gd3t$a$gdUgdH$a$gd'ngd'ngdrfp$a$gdrfp$a$gdH$a$gd/d$xz|~ʏЏҏ֏؏ "$,8@BV^`z|~АҐԐ hd hK}CJaJhS@hK}CJaJ!jhS@hK}0JCJUaJ h\ yhK}jh\ yhK}0JUjh{hK}0JUh{hK}OJQJ h{hK}jhK}0JUhK}:vhjl028:f.06Jb~j  (;ͳ͋؄s!jh\ yhK}0JCJUaJ h\ yhK}jh\ yhK}0JUh.hK}5CJaJhS@hK}CJOJQJaJhS@hK}CJaJh4hK}CJOJQJaJh4hK}CJaJhK}!jhS@hK}0JCJUaJhd hK}CJaJhK}CJaJ,(*,HJLؗڗܗ:ؘ֘ژ246PRTlnpșʙ̙ޙšºhK}CJaJ!jh\ yhK}0JCJUaJjhK}0JU h\ yhK}hK}jh\ yhK}0JUh\ yhK}CJaJB*Jڗؘ4PnʙšʛJ $7$8$H$a$gdN`$a$gdUgdHgdrfp$a$gd3tšĚDțʛ̛BJLhjlȜʜ 8:N`bföʯʯۏʯ{{{{{{{j!jhTkhK}0JCJUaJ hTkhK}jhTkhK}0JUhfx"hK}CJOJQJaJ!jhfx"hK}0JCJUaJ h\ yhK}jh\ yhK}0JU h~hK}hK}jh~hK}0JUhK}CJaJh~hK}CJaJ!jh~hK}0JCJUaJ&JjȜ8`ʞ$F`֟8Tgd<2#gd4f$a$gdH$a$gdHgdH$a$gdfx"fʞ̞$&FH`b֟؟ 8:RTVrtvBԡء24ɼ䵼䵼䪵䗼䵼h\ yhK}CJaJhK}CJaJh\ yhK}OJQJ h\ yhK}jh\ yhK}0JU h[hK}jh[hK}0JU hTkhK}hK}jhTkhK}0JUhTkhK}CJaJ;Tt4 &FtҤ$FhХ &Hgdq$a$gdmV$a$gdmV$a$gdA$a$gdA$a$gd Y468^R  $&(DFHlprtvФҤԤ"$&DFHfhj~ƥ̥ΥХҥ  "$&(FHJhK}jh\ yhK}0JUh\ yhK}CJaJhK}CJaJ h\ yhK}!jh\ yhK}0JCJUaJMH0n,dήjBr<$a$gdF/BgdY$a$gdH %gdM$a$gdM$a$gd$a$gdM$a$gd_$a$gdHC02np,.dfp®ήЮjlnBDrt 6:<>@~w hZ#hK}jhZ#hK}0JU hF/BhK}jhF/BhK}0JU h`WPhK} h^thK}jh^thK}0JU hO!hK}jhK}0JUhHChK}CJaJ!jhHChK}0JCJUaJ h\ yhK}hK}jh\ yhK}0JU.½޽<>@BRjlnpnp68TVrtJLhj46RT (*DFfh,.JLdf  2phK}OJQJhiWhK}6 hiWhK}jhK}0JUjhZ#hK}0JU hZ#hK}hK}N>nn6TrJh4R(Df,JdgdI $a$gdI $a$gd*-$a$gd`WP$a$gdZ#d:<V2Nn64j0$a$gd,y$a$gd-W$a$gd> $a$gd=gd=gd :< <>VX24NPnprt0Jl6846jl02RTtv4 h1hK}hrhK}6 h =hK}jh =hK}0JU hK}6jhK}0JUhK}hK}OJQJ hHhK}J0Rt4t:nFd2< $@&a$gd2$a$gd2$a$gdI($a$gdZ#$a$gd?$a$gd1$a$gd,y46tv:<np.prb~DFHdf24ɾ񧠏uh2hK}CJOJQJaJh2hK}CJaJ!jh2hK}0JCJUaJ h2hK}jh2hK}0JUhChK}\]hb)hK}6\]hwhK}\]hI(hK}\]hI(hK}56\] hK}\]hK}jhK}0JU) 4<>XZ~ \$&DFLlnⲧ⎃ttg`g` hhK}jhhK}0JUhhK}CJOJQJaJhhK}CJaJ!jhhK}0JCJUaJhK}CJaJhOkhK}CJaJ!jhOkhK}0JCJUaJ h$Z[hK} hxZhK}jhK}0JU h2hK}hK}jh2hK}0JUh2hK}>*CJaJ%<X$Dl&Pr.Lf0$a$gdd$a$gd_cgd=$a$gd=$a$gd$a$gd $7$8$H$a$gdl$a$gdl$a$gdz&(PRrt.0LNfh02 ":<Z\vxB D   ^ ` ~  $ R j      , hJ3QhK}CJaJ!jhJ3QhK}0JCJUaJhhK}6 hAhK} hjzhK} h ,hK}jhK}0JUhhK}5 hhK}hK}jhhK}0JU; :ZvB ^ ~   :Tt $7$8$H$a$gdZ&$a$gdZ&gdI gdz$a$gdz$a$gdI $a$gdI $a$gd$a$gd=gd=$a$gdd, b ~     JLZ\pr:<TVtv24RTrtʼƼƼƯƨƼƼƼƼƼƼƼƼh4hK}CJaJ!jh4hK}0JCJUaJ h4hK}jh4hK}0JUjhK}0JUhK} hJ3QhK}jhJ3QhK}0JUhJ3QhK}CJOJQJaJhJ3QhK}CJaJhK}CJaJ72Rr00`!$a$gd8$a$gdF$a$gdx$a$gdl$a$gdop$a$gdi-gd-Wgd7gd=$a$gd=$a$gdZ&02lnprv~:vNPln(ͶͶͶͶͶͫͶͅyyͶͶͶhG|_hK}5CJaJhG|_hK}CJaJhophK}5CJaJhxhK}CJOJQJaJhxhK}CJaJhophK}CJOJQJaJhK}CJaJhophK}CJaJ h6RhK} h7hK}h6RhK}OJQJhK}jhK}0JU/02`b !!x%%&&((**++----...H.J.L.{jhuehK}0JU hbhK}jhbhK}0JUh7hK}6h?8hK}6 hxhK}hK}jhK}0JUhG|_hK}CJaJhxhK}CJaJhxhK}CJOJQJaJhophK}CJOJQJaJhophK}CJaJ0!&(*+--.J.z./Z/p//Z00X1123::$a$gdw"$a$gd<gd;$a$gd&$a$gduegd $a$gd?$a$gd~[$a$gd8L.z.|./ /Z/\/p/r////Z0\0h0000X1Z111222233336 677z999::::::<<P<R<T<<<<===t?v?貧荟hZczhK}CJaJ hw"hK}hK}CJaJhT}9hK}CJaJ!jhT}9hK}0JCJUaJ hGAMhK}jhGAMhK}0JU hO!hK}jhK}0JUhK}jhuehK}0JU huehK}7:<P<=t?H@@8ACCCDDEbEFFFFGnHHM$a$gdI$a$gdmK7$a$gd]q$a$gdnF$a$gd$a$gdZczgd)$a$gdT}9v?H@J@@@8A:ACCCCCCDDDDDEEEE`EbEdEF FF FFFFFFFGGHGJGbGGGGGGGH"HRHjHnHpHHHII&J(JfJJJMjMMMM hbhK} hbhK}hbhK}6h3hK}6h4ohK}0JjhK}U hJ hK}jhK}UhHshK}6 hK}\jhK}0JUhK}@MMMN&NNO@PPPQQRdSSTTTT4UVVVW$a$gd}gdb;<$a$gd+;$a$gd`$a$gd6^$a$gd?D$a$gdMMMMMNN&N(NNNOP@PBPPPPPQQQQQQQQQQRRdSfSSSSSTTTTTTTT4U6UVVVVVVWW4W6WNWPWXXXXXXYYźjh^hK}0JUh`~hK}OJQJ h`~hK} hb;<hK}jhb;<hK}0JUhQhK}OJQJ hQhK}jhK}0JUhK}BW4WNWXY[\\_zbbbbc c@cxccccdee0f$a$gdiJ $7$8$H$a$gdiJgdw'$a$gd:sX$a$gd*R$a$gdq+YY Z,Z6Z8Z>Z@ZDZTZZZ[[[\\\\]^^^^^\^^^___zb|bbbbbbbcc c"c@cBcxczcccccccӥӥӭ!jhiJhK}0JCJUaJhqmhK}OJQJ\hqmhK}\ hqmhK}jhqmhK}0JUjhK}0JUhqhK}\ hK}\hK}OJQJ\h^hK}OJQJ\h^hK}\hK} h^hK}4ccddddeeeeee(f0f2fg\g^g`ggg~iiij jjjLlNlllll\m^mpqrrltntuuTvVvvvwwzz{{||||P}R}}}~~~ͻͮͦͦhK}OJQJhhK}6 hK}\hzhK}\jhK}0JUhK}hiJhK}\ hiJhK}jhiJhK}0JUhK}CJaJhiJhK}CJaJ@0f^ggjjLlll\mrltuTvwz||P}}$a$gd<$a$gd3 $a$gd0 $a$gdsgd0 $a$gdHCgd'|$a$gd. $a$gdh$a$gd ]$a$gdiJ}~΁6҇ˆb^&6Vtʏgd6E$a$gd$a$gd$a$gd$!$a$gd$a$gdIv $a$gdu$a$gdz+~vx΁Ё68NƆȆΆІچ܆ḟ·҇ԇˆĈbddøø戁 h$!hK}jh$!hK}0JU hIv hK}jhIv hK}0JUhIv hK}CJOJQJaJhIv hK}CJaJhK}CJaJ!jhIv hK}0JCJUaJjhK}0JUhK} hz+hK}hihK}6 hihK}.dfprtv~F\^`&(68VXtvʏ̏ "$.068dݯݯݯݯݯݯݯݯݯݯݯݯݯݤ hBtHhK}hBtHhK}OJQJjhK}0JUhK}CJaJh$!hK}CJaJ!jh$!hK}0JCJUaJhK}jh$!hK}0JU h$!hK}h$!hK}OJQJ>ؑrNLrrޚv$a$gd G$a$gd $a$gd&!gd&!$a$gdgd zgd6EdؑڑrtNPLNrtrtFޚvxœĜڜ  >@ԝ֝Žhp4-hK}OJQJ hp4-hK}CJOJQJ^JaJhp4-hK}CJaJhK}CJaJ!jhp4-hK}0JCJUaJhihK}6 hihK}jhihK}0JUjhK}0JUhK};œ>ԝ$vf¡^xҢHb$a$gdp ugdh=gdIQ$a$gdIQ$a$gd%gdZXgd1}$a$gdIQgd% $&vxfh¡ġ\^`xzҢԢHJbdhHvޥXZr|~|~񼱦ئئ hyEhK}jhyEhK}0JUhyEhK}CJaJhp hK}CJaJ!jhp hK}0JCJUaJh4\hK}CJaJhK}CJaJ!jh4\hK}0JCJUaJhK}jhK}0JU9bX||hʪXtΫެgdoZgdDgd1}gd%$a$gd%$a$gd%hjʪ̪XZtvΫЫެ8:NVXln̮ήPRT0°İ8:XZxzܱޱ hyEhK}jhyEhK}0JUha& hI6hK}hK}jhK}0JUS8Vl̮°8Xxܱв(D$a$gdX&$a$gdYw9gdh=gdIQ$a$gd%gd%вҲ(*DF³<>\^vxҴԴ>@`b  ,.JLlnʸҸԸ  "$<>ȹʹ"$46 h`hK}jh`hK}0JU h4\hK}jh4\hK}0JUjhK}0JUhK}ha&N<\vҴ>` ,JlҸ "<ȹ$a$gd`$a$gdDgd+$a$gd/2$a$gdp $a$gd`6TVtv68VXvx̽ν46PRpr\^xz*"$BD&6J~Ƚh|ghK}OJQJ h|ghK}jh|ghK}0JU hN/hK}h|9hK}6 h/2hK}jhK}0JUhK}J"B<\|*jgd_$a$gd=Bgd$a$gd`$a$gd|g$a$gd[B$a$gd:<>@Z\^|~.*,R\jl"$@BD\^vļ˸ꫤ hzCrhK}hhK}6hhK}OJQJ hhK}jhhK}0JUh[h`hK}6 h`hK}jhK}0JUjh|ghK}0JUh;/hK}6hK} h|ghK}h|ghK}OJQJ6"B\vlL,.:v~$a$gdA~$a$gdp/$a$gd}$a$gd7=$a$gdn$a$gd$gd ?gdzCr$a$gd&vxpzln LN,..0:<VXvx~prJBD h?uhK} hrohK}hK}CJaJh7=hK}CJaJ!jh7=hK}0JCJUaJh$hK}6hnhK}6 hK}6hK}jhK}0JU@~pBHXv$a$gdq!%$a$gd9$a$gd5_$a$gdq$a$gd@$a$gd I$a$gdk$a$gdA~\^bd~46:<BD^`t| 4h}hK}5hvA%hK}OJQJ hvA%hK} h}hK}h}hK}OJQJh?hK}OJQJ h?hK}jh?hK}0JUjhK}0JUhzhK}OJQJhK} hehK}84BjHJXZ&tvx&>\`blnn8 :  ź곦곟h~ShK}OJQJ h~ShK}jhyhK}0JU hyhK}h~hK}OJQJ h~hK}jh~hK}0JUjhK}0JU h?hK}hK}h\ahK}OJQJ h\ahK}88 z 4    B.$a$gdm$a$gd$a$gd==$a$gd.$a$gd\$a$gdn$a$gd>K$a$gdg1$a$gd'$a$gdSE;$a$gdq!%$a$gdy   z | 4 6    D r        V  BD,.0  !,!!!,#.#$$$$$$$$%hiMhK}6 h==hK}jh==hK}0JUhmhK}6 h'hK}jh'hK}0JUjhK}0JUhK} hSE;hK}hSE;hK}OJQJB !,#$$$$%%%%&&'"'':))*+$a$gd<$a$gd<$a$gdgd$a$gd67$a$gdZ%%%%%%%%&&&&''"'$''':)<)))**++++,",6,,,,,,,0B0006383*4,4<444:5<56Ĺ h7)&hK} hz&{hK}h;7hK}OJQJhK}CJaJh}hK}6CJaJh}hK}CJaJ!jh}hK}0JCJUaJh<hK}CJaJ!jh<hK}0JCJUaJhK}jhK}0JU2++063:56F6899:&:F:b:~:::::;8;gd<gd/+gdcVgd)gdB gdegd7gdF:$a$gd$=$a$gd`7$a$gd$a$gd}gd`766F6H68 8d889999::&:(:F:H:b:d:~::::::::::;;8;:;P;R;p;r;;;;;;;;;(<<<<<<<<<<<<<<<<< =*=,=2=@=F=H=^=üüh4hK}OJQJ h4hK}jh4hK}0JU h<hK}jh<hK}0JUjhK}0JUhK}jhFhK}0JUF8;P;p;;;;*=F=f=>?&?F?f?"@H@l@@@@@A@AbAB$a$gdu8gd;$a$gd_^$a$gd4gd/+gd3gd7^=f=h====>>>>>???&?(?>?F?H?^?f?h?l??? @"@$@H@J@l@n@@@@@@@@@AA@ABAbAdABBBBXCZC\ClDDDDDEE"E뷯 hu8hK}hu8hK}CJaJhK}CJaJ!jhu8hK}0JCJUaJ hpT0hK}jh4hK}0JU h_^hK}h_^hK}6hK}jhK}0JU h4hK}FF>HLEBEDELENERETE`EbEtEvEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE F FFFFFF>F@F\F`FbFdFhFjFpFrFvFxFFFFFǼǼǼصh hK}OJQJ h hK}hhK}OJQJ hhK}h#YhK}OJQJ h#YhK}jhK}0JUhK}hs*hK}OJQJ hs*hK} h#ohK}h#ohK}OJQJH@HIIIIIJKKLLQ`RbRSS$U.U@gd;$a$gd4 $dha$gdN}h$a$gdN}haabbbbc cddLeNeefff(fLfNfZf\fjflfpfrfxfzfffffffhhhTiViii(j,j.jjjkk&k(k2k4k@k󤙑ht3hK}CJOJQJaJhK}CJaJht3hK}CJaJ!jht3hK}0JCJUaJ hK}6hx/hK}6h>@hK}OJQJ h>@hK}jh>@hK}0JUh?$hK}6jhK}0JUhK}h-hK}63@kBkDkFkVkXklknkzk|kkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkklll*l,l.l0l8l:llBlDlNlPlTlVl^l`lbldlvlxlll&m*m@m渭ޭhdhK}CJaJ!jhdhK}0JCJUaJhK}6CJaJht3hK}6CJaJhK}CJaJht3hK}CJaJht3hK}CJOJQJaJC@mBmFmHmNmPmXmZm`mbmdmfmrmtmvmxmzm|mmmmmmmmmmmmmmmmmmmn`nbnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnooooʹhRlhK}CJOJQJaJhRlhK}CJaJ!jhRlhK}0JCJUaJ hdhK}jhdhK}0JUhK}CJaJhdhK}CJaJhdhK}CJOJQJaJ>o o"o(o*o2o4oVohooooooooooooopppppppp p"pHprppppppppppppppppppppppppqq qqqqqq q&q(q0q2qqξξβξξβhRlhK}CJH*aJhRlhK}>*CJOJQJaJhRlhK}>*CJaJhRlhK}6CJaJhRlhK}CJOJQJaJhRlhK}CJaJF>qBq^qrrtttt6u`uduluzu|uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuvvvvvvvvv v&v(v4v6v hK}6h<hK}H*h<hK}OJQJh<hK}6hK} h<hK}jh<hK}0JU hM|hK} hRlhK}jhRlhK}0JUhRlhK}6CJaJhRlhK}CJaJ;nrtwFxxxnyy{t|}Z}~zNz|$a$gde $7$8$H$a$gd@/$a$gd- $a$gdi&gdF5$a$gd<$a$gd=& $7$8$H$a$gdM|6v:vBDNPJL|~Ԃ@Brú׫׫׫׫מxh+hK}6jhK}0JU hK}6h@/hK}6 h@/hK}jh@/hK}0JUh@/hK}CJOJQJaJhK}6CJaJh@/hK}6CJaJhK}CJaJh@/hK}CJaJ!jh@/hK}0JCJUaJhK}h'hK}6.|@f JZΊLDr:ܒP$a$gdI5I$a$gdI]$a$gdK $a$gd f $7$8$H$a$gdog$a$gdog$a$gdXd$a$gd!BMrxzLVfh  >FRTJLZ\>܈<TXZjlΊЊ$(**ͼ~vh*OhK}6hLhK}6h'?hK}6h'?hK}CJOJQJaJh'?hK}6CJaJh'?hK}CJaJhK}CJaJ!jh'?hK}0JCJUaJ h'?hK}hxhK}6h`RhK}6jhK}0JUhK} hK}6huhK}6.*,čLNDFrt:<|ܒޒ6FPRĕ\^ڗܗbȘ24nhghK}6 hghK}jhghK}0JUh{hK}6h=KhK}6h:yhK}6hI]hK}6 h fhK} hK}6h fhK}6jhK}0JUhK} h*OhK}9\ڗ2\D LP<   $7$8$H$a$gdj8$a$gdr,0 $7$8$H$a$gdr,0$a$gdx$a$gd9$a$gdjy$a$gdjy$a$gd$a$gdI5I@Z\^8DTd  "DFJtԟ  RZhx¾¾¾¾¾{ppphS ShK}CJaJ!jhS ShK}0JCJUaJ h &hK} hxhK}jhxhK}0JU hO/WhK}hO/WhK}6h9hK}6hK}jhK}0JUhghK}CJOJQJaJhK}CJaJhghK}CJaJ!jhghK}0JCJUaJ,xFL*LNإHPR4<> V` " (djlHJƺѰ h!0hK}jh!0hK}0JUhK}jhK}0JUh$hK}5CJaJh$hK}CJaJhK hK}CJaJ!jhK hK}0JCJUaJhS ShK}CJaJhK}CJaJ6jHlH"$a$gd'X $7$8$H$a$gdv $a$gd`$a$gd-> $7$8$H$a$gd" $7$8$H$a$gdw=$a$gdj8^||4lnʶ*V.6r(HJ>P¾zBZZ\ ппл hK}6 h->hK}jhK}0JUhK}!jh"hK}0JCJUaJh"hK}CJaJhw=hK}CJaJhK}CJaJ!jhw=hK}0JCJUaJ> "$bPRTXZ^`dfjlxz|ûûð󢚢󐊐wh=dh=d5hH0JmHnHu hK}0JjhK}0JUjhjEUhjEjhK}0JUh2PhK}OJQJh2PhK}6 h2PhK}jh2PhK}0JUh2PhK}CJaJ!jh2PhK}0JCJUaJhK}hahK}6(PRVX\^bdhj|~ $7$8$H$a$gd"h]hgd7#U &`#$gd7#U$a$gd'X21h:p-. A!"#$% DyK $http://en.wikipedia.org/wiki/QuinceyK `http://en.wikipedia.org/wiki/QuinceyX;H,]ą'cEDyK .http://en.wikipedia.org/wiki/Second_SophisticyK thttp://en.wikipedia.org/wiki/Second_SophisticyX;H,]ą'cDyK @http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/Heroideshome.htmyK http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/Heroideshome.htmyX;H,]ą'c!DyK %http://en.wikipedia.org/wiki/AriadneyK bhttp://en.wikipedia.org/wiki/AriadneyX;H,]ą'c^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ =NormalCJ_HaJmHsHtHR@R `=$ Heading 1dd@&[$\$5CJ0KH$\aJ0DA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List 4 @4 Footer  p#.)@.  Page Number>@>  G Footnote TextCJaJ@&@!@  GFootnote ReferenceH*4U@14 '< Hyperlink >*phB^BB v Normal (Web)dd[$\$Q gfn(a( `=$subtitleZY@rZ   Document Map-D M CJOJQJ^JaJFVF iFollowedHyperlink >*B* phjj 5 Table Grid7:V08"@8  Caption5CJ\aJD@D d|? Comment TextCJaJmH sH JoJ d|?Comment Text Char_HmH sH tHLL =Footnote Text Char_HmHsHtHPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3N)cbJ uV4(Tn 7_?m-ٛ{UBwznʜ"Z xJZp; {/<P;,)''KQk5qpN8KGbe Sd̛\17 pa>SR! 3K4'+rzQ TTIIvt]Kc⫲K#v5+|D~O@%\w_nN[L9KqgVhn R!y+Un;*&/HrT >>\ t=.Tġ S; Z~!P9giCڧ!# B,;X=ۻ,I2UWV9$lk=Aj;{AP79|s*Y;̠[MCۿhf]o{oY=1kyVV5E8Vk+֜\80X4D)!!?*|fv u"xA@T_q64)kڬuV7 t '%;i9s9x,ڎ-45xd8?ǘd/Y|t &LILJ`& -Gt/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!0C)theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] Ld $s7B&y&O'W()K+,-e../60!11356=8;BCG=HHJJKLoMMO*RRSTUWYZZ\bbde&fMgpggg/hhBiijalmqrt&yyz{h{|K}}x ی ܝ wxCh<ާ{<!Imx:Efd8-XJ!zs!tF(cB7EQtd   : mM#jf:M'e*3Y333J>AjDEUXY[\]0^^_`abkqs'uz{t|c}~3ĀqЂT)<  az%C#Ԡ!r).eMIJDvhV1UzT:K~vwm&<rY #:ujUU?  A%n%3+..c1?6678+999}::;=>?BYDDFFGHI{K[LLM1NORROSSsUtVWLXQYZZ?[*\]_```abegchicjklmEnnonp\rtuvw z{#|5}~р-ٍATVߔ9ݗס9(%N˲n 2͸Nǻ|r37@N^"9  E  i !!%'{+-r6=9@GINyOHTpUuce@jXk]lmn@ptuvw~DhΏO+ǩ>iбҳs/_mZgem._Q[|   !*,=l>'IIMROTsZ[rtufw+x{mw˥Vcy}ó*3w ;&&('WqaE3J !K$%A%%'(@(})*\,-W.H123h7799:2;;<>?TDDFFHH$KKL2NN3O7PPyQRSUVWX\Q]_]Y`Zaa bbTcd9e8gh#j#kmnooprsLtvvCwxyyz{M||@~&!l݅7Y|Ґɛ.Þzk>lCì2ZȲn˴<VrMw2]z8L-T~_2 |8k!!k#$*''(+1h1r:=H=>ACDGJH>ILMO]bcojnoq"swwwwxx{{W}~i w= %@K;(2I}1*)im7 d 1   {~JtH+|5788<u=?zCM\_`n5p/r>ux\yz@z[`БdO1Pez9PM5%  [!" ##$$ %v% &&&c''*(((99":k:::D;Lau%َq   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~@n:i~,e  < Y { 2  $ e   M i !DX`}eo8Nr8Z#?!""^%u&(H((f)5***+,).l.q//0012$3C334455[6]7!8::i;<6<<=~@EEG6HSHkHHH IXIHJfJKKLL1MMUNtNP4PdP8QCQQQ7RSHSSSScTU5UUUVwVVmWWWwwwQyz||~~ 'P^ )6ETESbrʄ+9GWgu̅څ.І!1AO\i#2@N_p}܈lj׉ŠҊ'6G_pƋӋ) 4G˕QkΗ̘YrʛQaoBcrJZjΠܠx<ftKبKgDYgڬ /p \kyKY߷.`udsVe¼ݼn ƾ#3C&2DWeJ}GW1 \z5yN/Ji ,W~-N6(-=M*Fg0=JZgt/K &.?N]m0U|/K{><IuhO.|IXhx-=M\YsLV<".\l         $ 6      T   ( M [ !2Cy+<KZix3C.>JYiy5Eao)6l}%6CR^kWgw%{+"2?O  "!"B"O"""##3$O$^$n${$$$$$$$%&s''d(j)*M** ++,-)...//015q5667J99::,;;U<=i= >g>>:?S?V@@ABCdCEEEFUGHH9IIcJK"K0K=KMKZKKKK?LOL^LLjMMCNPNN*QhRjSSSTUUUUUU VV-V>VKVYViVuVVVVVbWpWW@XPX`XpXXXXYY'Y8YIY[YmY~Y*Z9ZyZ2[N[[[[\\B_kaabqcpe-fLfghnhhhXioi9jHkskk?D|KVY^nez,4ذj0ƽ4xbNzl ,j(N4"'+1 5 :>rAFLdOdTW]ad|g(j#p(2.;BFLp\6efl2v}~.`~ F"R8J  >r"0*D/B4r8<?BGpLXQV[diltpxl~6zҬv tl$0D.O:dfu*?82"J $ - 6 C .N P jT .X _ 0a b f l ^s hw { \ ΅ t  |  \ < P (   6 $ * , D0 2 7 : \> hD F 8O U X X^ b l s x HHzH,b".8 &rBfn h j(n #%(0+-/24j;=DGMQS4VY\4_delpRuz@Jl2x*zHlR  |Rh>l( !~#Z%':*+P.T013568`;=?DA:CFGBI\KTMhP*RTUWY[]_aDdzghlorsduRw0yz|@bR*b`HDr ¡JεVH j P'7rDKTJ`eNxD8&ΩЭ\(H*l0Dr`6".BT~^h}`":lf^@>H4\@<2   > b t64V|\"Hb ~!<"#$%'@))*+,d.L/80^1234|5H647x89:$<=??\A(BpCJDEzF&GGJKLMhNOPnQR"TLU4VWXZ[\j]^Z`acdefhiklmlpqrjuvw,yyz{||d}~~Ёn`.ƈȊ(j"fԙx>b,ĩīdz4Զ·̹JlvNT:Z6LB <RvnnRP8vzj.tl> P z  & :P@L B"d$&&n(*+,-.0b3z8>FRZd x `p, %+ 4=NaRlr}dX^jx"+8B=DKq6vL}r*x =?@ABDEFGHIJKMNOPQRSTUWXYZ\]^_`bcdefghjklmnpqrstvwxz{|}~    !"#$%'()+,-./12345789:<=>?ABCEFGHJKMNOPRSTUWXY[\]^_`bdefhikmnoqrtuwxz{|~     "#%'()+,-/01245689:;<>?@ABk l m n p q r s u v w x z { | }                        ! " # $ & ' ( ) * , - . / 0 1 2 3 5 6 7 8 9 ; < = > ? @ B C D E G H I J L M N O P Q S T U V W Y Z [ \ ^ _ ` a b d f g h i j k l n q r s u v x z { | ~        "#$%&')*+,-./123456789:;=>?@ABCDEGHIJKLMNPQRSTUVWXYZ[]^_`abdefghijkmnopqrstuwxyz{|~    "#%')+-.01234679:<=?@vQdN JVsfع$T@[@T^r$$8zGQj>w~>>Pbz]*p;Uj :L0^'4GWh{ֈɫX@\'5HG~Rf v.`t88LizF|!T*.jҨ   2 F VT ^ f y  ~ İ b   `* d2 JC n\ ry n H  n.+=T*l~x T x!&+:EOBb^q| |KV;lAp`܃HP~x0+2:`BOp]fNo~{bfNpb 0#8/5v= aer$ 3Ad[tj2N+;Qe*JTHd0<!:MW0f}bȹ~+8;BZn|>CLV[aiouy  &*06;@DILQVZacgjlpsvy} !$&*.37=j o t y ~     % + 4 : A F K R X ] c e m o p t w y } !(0<FO\clv}  !$&(*,/58;>A)\ :1qq XXX ")!!qX8@0(  B S  ? _Hlt358216012 q @ q e      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFG H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d  o8o;;@@;JNTUMU_Z\ ]]v^=6ߴJVg x$26Ppilm3dklxN j~a}elgњmV0Z ۠tt r D! * D* m* * * 5+ a+ + , E, , , , - F- - - - &. X. 6 k z B  m q       !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcd t8t;;@@@JNTURUdZ\]]vcB;O[k ~$ 26 Puilr8dkl"xS  nfepg֚qV5Z ~ x J! * J* s* * + ;+ g+ + , K, , , , - L- - - - ,. ^. 6 %k z G  n q   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdCe*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter>E*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName 85/1, a1. a1. st10, a11, a11. st12. st13, a13. st14 st14. st15, a15. st16, a16. a16. st17, a192 mm2, a2. st20, a20. st22, a24, a25, a27, a28, a29, a290, a3, a3. st37, a4 st4. st46, a5. st6 st6. st7. st8, a895, a9, a la Secondela Seconde Sophistiquela Torrela Universidad ProductIDe.e.e.#e.!e.e.e.!e.#e.e.e.%e.e.e.e.!e.#e.e.e.e.e.e.e.e.e.&e.!e.!e.e.'e.e.e.E.-e.!e.!e."e. e.e.e.e.e.%e.e. e.&e.#e.)e.!e.&e.'e.e.)e.e.e.e.e.)e.e.e.e.e.e. e.e.e.e.E.-E.*E.+E.,e.!e.#e.(e.e. e. e. e.e.e. e. e. e.e.e.e.e. e. e. e.e. e.e. e.e.e.e.!e.e.$e.& -7>@ES\cWZv} MRimLRELwy (6:TY`bdq=@S^fou{   9 < f h   m t y   vxy '(Bfo<A\hsns$-FM  *,24cknu 7@^cmy !%!(!|!~!!!!!""">"B""""""""" ####"#$#@#H#####$$$$$$$$$$$$%% %"%6%8%=%D%G%P%a%e%j%l%r%w%y%%%%%%%%%%%%&&"&'&B&M&b&k&q&{&&&''N'Q'Y'b'j's'''''''''("(V(X(Y(b(k(s(y({(~(((((((((())$)))|))))))))))$*)*6*@*A*D*U*`*l*u***++K+W+,,Q,\,d,m,o,x,,,,-----(-*-a-h-----&.1.e.p......./ ///////00507080B0u000001!1.111111111P2]2v222233 3333#3/373?3W3Z33333333344 5555555666+606m6v666666666666627=7T7V7777777778 88!8=8C88899B9K9[9`9999999999999::: :T:]:c:g::::::::: ;;;(;=;C;M;U;];g;j;o;|;;;;;;;;;;<< <<<<<<<=b=i==============>0>9>T>^>>>>>>>>>? ?!?'?FFFKFNFFFFFFFFFG%GcGpGtGzGGGGGGG&H2H=H@HHHHHHHIIoIqIIIII&J/J:J>J@JBJJJMJJJJJJJJJ K KKKDKMKhKjKKKL"L;L>LDLKL[LbLLLLLLLLLLLLM)M/M7MAMOMZMnMqMMMMMMMMMMMMNN NHNQNbNfNyNNNNNNNNO%O.O1OSOWOcOjOuOOOOOOOOOOOOOO_PcPqPPPPPPPPPPPPPPQQQQ'Q4Q>QHQPQTQxQQQQQQQQRRRR!R,R9R=RPR^R_RlRRRRRRRRRRRRRRSSS$S'SJSPSdSjSrSuSSSSSSSSSSSTT TT(T/TjFjUj^jjjjjjjjjkklll!l2lAlUlXlalkl}llllllllmm9m:mmmmmmmmmn"nPnSndninnnnnnnnnnno o>oAoyoooop p/p1pJpUppppppppp qq$q&qZqeqzqqqqqqqqqqqq)r,r8rtFtHtPtXt^tut~tttttttttttuu!u%ukuouuuuuuuuuuuvv4v:vdvivzv{v|vvvvvvw www0w3wwwwwwwww?xBxHxMxhxjxnxuxxxxxxxxxxxyyyy%y(y)y1yWy`yhyly{yyyyyyyyyy"z-z0z7z\zfzxzzz{zzzzzzzzzzzzz{{{{*{1{3{h{j{|{{{{{{{{{|| |-|0|||||K}O}S}U}W}a}i}o}}}}}}}}}}}}}~ ~!~#~(~+~5~7~G~T~i~p~v~y~~~~~t+-59ruĀǀȀҀ!#āʁρ#=DaeFKQV5;WYZ_hno|;D҅م +1<BF ;>LX;> GOFPmz֋܋^joqی  "')/;ceqsx{č͍*GIPXbkqx׏"6D2<ƓɓϓՓؓ7?RTĔ̔Քؔ*+7=UZ ,:=DLdksz–ǖіז +DFHP}җڗߗ .1DHҘԘU]̙FILOV[ĚϚ %0SZruz}ǛZ_cjT\ikܝߝ#'3?BFxɞ͞О؞ڞߞ :Bwy|ȟĠŠ6:KXY`dht{ݡ !)1GJfnyz\`fhtzϣףڣݣ 4<`bchkrzǤʤѤӤ +;@ͥӥCOU[hklqĦƦΦئڦ $;>@ILRsvɧ̧קݧ-4dsy}~ߨ4>AKSZ (13NXz}Ԫת $&14ѫ׫ثݫ7Cz|¬ 3HPSĭŭϭӭխ֭$,.Z\il$'ACDFNSy|گݯ!+4?uǰϰ!"4IL[ex|ͱڱEQbd~Ųʲ̲?HKQR\ųʳ DGhjkqŴ̴Դ״ (Ƶϵ PRSUŶ &)/25=BDHKLWcgz}ŷȷη۷ *,79OZ^impŸȸиڸ 1?FOstڹ 8:Ϻպ'14?.;gjǼɼ  ;=HO y}ӿؿCHWdkm&0cl7?NTsu:ELOY[(268<?HMRY9=my!-?BJLUemqEGemx23kn".5IMWXtw%-cgiu &adtxEH^a$'?EKLOQ^_cestuz| !+2SUVW]a"-.<BJ')5<VX$R[is36DGx|%MVgh%<?RY`bqv"(*/1.2_asudfglw#,3:;AGNVY,./56=_g $78]ejmqvy #/68UWaer{EMSU\^hnx{PSsy  (*+./23569:>?BCKR[ JL|~  #/15=?NPSZ[ehor  067?bkt|(5GKTV 14ce %)V^lpu} (,fi~ "9;.5[n  8<ho$MOX_ru;=Y[jv!+BIcflo68O]cgtwxy $-2=ADFIKV\ekr|')9>FIWX^cu08_fos|!*1KR '*9>AIbe Y_jl`hxADLNdhqx"69AGX\kv 09Q]uw!)29>?EG_{6@NOUVW<=Q\_{2>?HIShq8< LN\]s&'DEdtx ^_txd o              w         H I Y i m          - . = > ` c        ( ) 6 F L R l m |    !)KL[*@demwMTlm  1223prBDGHhiACGHNOkm02jk giGHNOWYr#s#####^%a%%%x&y&''(())w)y)})~)****q+s+++++,,,,,,,,--m-o---..b.d.....h/j///////0 0F0H0Z0\01111?1@1r1s111118292m2p22222222233(3)3Z3[3m3n3p3q333333324447484T4U4v4w44444V5W5\5]5*6,6n6p66666/707.808::<<====>>??????2@3@@@@@@@@@@AAABBBBCCDDDDDDkDlDDDDDLEMEEEEEFF@GBGGGGG)H+HBHCHeHfHvHHII"J#J@JAJJJJJJJ4K5KfKgK{K|KKKKKKNN|N}NNXPPPPQQQQQ\RRRRRRSSSSSSTTTTVV+V-VXXXXQYSYUYVYYYYYYY[[1[2[[[\\9];]]]]]^^____``aaMaOabbbbbbcc@cAczc{cdddd:f;f[f\fPkQkkkkk[n\nnnQpRppp0q1qPqQqqqrr)s*ssstt.u/uuu;v=vJvKvcvdvvvvvvvvvwwww4x5xTxWx2y3yIyJy]y`yyyyyG{I{M{N{g{h{{{{{{{0|2|||}}}}~~3~4~h~i~~~~~<=MO_`tu :;CD|نچ=?7:bc‰É"#giprÊĊ;=LMz{ȎʎklÐĐ TVMP–Ö;>kl9:vxš#$RTz}ЛқÝ45ܟߟ ilޣ!"LMfgz{PRKLɩ̩yzklz|./hlNOrspr kl}ʶ̶op|}͹ιйѹչ׹ 02/0"&y{ɾʾ45OPݿ߿XYQSVX]_jk@A^_/0[\gh>@pq.0YZwx)*9;imz{ >?deop*,23=BADQU`a !35)+ TV56OQpr   RS[\^_KLWY.0hiTW!"=?@Aoqno.0uv34  CDstHIRS}HJdeDFLNTUpqEFnp01_`/0ijNOLMqrVXno# $     Q R       u v     v x JK^`hj IJGHSTcd)+oqFG""##B$C$$$o%p%%%%%~''f(h(k(l(((J)K)))))++ , , ,!,L,M,t,v,-- . .z.{...00001 1n1o11111 2222f2g22222444455051555555566)8*888883949m9n99999/:0:[:]:~::::::::;;+;,;X;Z;<<==)=*=>>0>1>>???A?F?G?AA5C6CCCDCHCICCCCCCCCCDD|E~EEEEEFF4G5GIGJGVGWGGGGGGG}H~H8I;IGJIJhJiJJJ|K}KLL9L;LCLDLbLcLLLMM=N>N P PPP.Q/Q7Q8QJQKQbQcQrRsRSS{U|UVVlVmVWWWWXXXXYY[Z\ZqZrZZZZZH[I[[[]]]]0^1^i^k^z^{^^^________t`u```aaaaaabbcc.c/cdd0d2deeeeffMfNfmfnfff g g9g:gOgPgihjhhhhhiiYi[iiiii[j\jjjk k8k9kmkokQlRllllllllm m m?mAmDmEmnn n nnnFnGnnnnnooZo[oooppppqqqqqqqqrrss(s)ssssstt8t:t>t?ttttttt u!u?u@u\u_uuuuuuuvv-v.vWvXvvvIwKwXwYwRxTx[x\x|x}xxxxxyy@yAy(z)zuzwzzz${&{>{?{b{c{{{||||~~~~,-MN68`a56hjjl<=NOCG~6:^bSTˆÈZ[ʉ̉45djXYmn֑בגؒ  9:"#WXДєBD^_IJ(,_`  "$()=?bc~ӜԜ  57ŞȞuv~56ˠ̠^_ ԢעstĤǤ¥ĥߥ24UVdh֧ޫ߫˭̭?@np   01XZ&']` =>:;89'(UV -/23]_θϸڸ۸CD>@/1Ǽɼ½ĽŽƽ78ƾǾ,.01TU]^\_  STmntu7978OPMN$%<=^_89_`_`ij89TWOQ`bps JLZ\dfkmBC12tuRS78WXyzy{)*45+,  fg%&?@  /1>?;=BCop  !!"ik uv?A01$'`a  ikRSBC_apqz~*+efFGxy:;$&UV`bDE      z |     <=\^HIprz{-.^_op34noz|KMJK[\/1PQ bc  - . ? A     ,!.!v!x!!!" "l"n"""""""v#x###f$h$$$$$%%%%v&w&&&H'L'((5(6(U(W(n(o((())-)/)2)3)))**)***W*X***6+7+d+e++,J,K,_,`,,,,,,,----n.p.//s0v0007191U1V111#2%2222222g3h344X5]5c5d55555B6D6s6u66677888899Y9Z9999999::C:F:n:o:::::;;;;;;;;;;< <==-=.=h=k=>>*>+>>>>>>>9?=?F?G?p?r???????????@!@9@:@R@T@l@n@@@@@@@!A"ALAMAAAAABBBB-B.BhBkBBBBBCCQCRCCCCCCCCCUEVEEEGG:H۽ܽ۾ܾ`a+-XYoqpruvoqY[^_JL12ikxyJKuvBCij,-lo46gimn46@Afgmortwx67%'*+  gi.09;mn?@NOLN } TV  @Bxz}78=>gh67/0WX%'\]  hi[ \ y z     Y Z   E H     ! #         UW35fg*,*,78!#0278~BDIKWY; =   !!?!A!!!""6#8#a#c###$$]%^%~%%%%%%%%&&&&p'q'''D(E(((b,c,Y-Z- . .@.B.`.a...00000000-1/1111111E2F22222334444555565>5@5E5F55566#6$6 7 7778888;;=;>;?;;;==!>">??jAlAAAYEZEFF HHmHnH}H~HHHHHHHKILIII0K1KUKVKKKM M)M*MMMNNYNZN5O7O-P.PFPGPPPQQRR#R$RWRYRRR[S]ScSdSSSSS T"TrTsTTT_UaUjUkUUUWW>W@WhWiWXX X!XXXXX>Y@YYYYYYYZZZZ[ZtZuZZZZZ+[-[E[F[{[|[[[[[[[\\F\G\K\L\l\m\\\8]9]R^S^^^6_8_i_k_` `&`(`;`=`k`m`````)a*aaaaabbccdddddd9f;fpfrfffygzggggg_i`iAjDjRjSjjjjjkkllElFljlklllllmmonpnOoPooooopp;p?Ȃʂ#$|~ńƄ pq\]tu  qsbcab&(ōƍҍӍ+.ԎՎ  dgOPߒ/0@Asvɓʓғӓ  efZ[~DFÝ 78ŸßUVĠŠšơ?A\]{|£ã%&QS]^̥ͥ٦ۦGHקاHJ[\éĩ.07823QRsvԮծ߯pqHJPQ:=df !VW"STswĶƶضٶ46uvVZuv߸KNyz23RUýĽst  ()OP&'hi$%?@ghLMz{(+ikcd  )+ABmo}#&DFTVcf|~01\];=78FHijDFhjMNln24!#ijJKfg./?A~68FG_` ^a>?JKZ[cd()rsLN[\*+gi67PR[\?AHJtv]_np~$%12fhkljkLN \]ikXZ ]^%&45TUkm56EFop=?ln-/KLdfMOXYFG&'4667;<"#UWab)*# $ @ A " # c d       ; =     {|56kl!"}~DE\_KL)*8:;<Y[qr[^;<`bno/0,-Z\`a /1NOC F Y Z   !!!!C"D"""*#-#K#L#s#u#|#}#i$k$$$$$$$K%L%%%%%%%&&R&S&&&&&|''''((S)U)))))**[*\*i*j*++++++++,,V-W-----V.W.X.Y.0 03060n0o00011222233:3;3h3i33355-6/6p6r6666677889999::^:_:::::~;;;;;;;;<<<<>>>>>????? C"CWCYCCCDDIDJDDDEEEE4F5FFF G GUGVGGGGGHHHHHHJJJJsKuKKKKLLLLLLL7M8MMM3N4NiNjNOO1O3O=O>OOOOOOO}P~PPP/Q0QNQOQQQ@SASTT-T1TTTTTTTUU'U(UVVNWPWiWjWWWXXUXVX`XaXXXVYWYsZtZZZZZ[[J[K[[[[[8\:\\\]]^ ^>^?^y^z^^^^^^_q_s_______``h`i`````aa\b]bbbcccc;dqCqDquqwqqqqqqq.r0r2r3rrr1s2ssssst!tttuuuunvovvvvvwwsxtxyyXyZyyy{z|zzzb{d{{{}}}}~~~~st@A   "LMVWޅ߅eg~  LjȈ79OQvx)*;<ŒČbcŽĎ^`ceGHwyRSjk\];<VWFGܘݘbc7:MNrsDE47_`"$@B^az{UV£ãģ CD$%%&fg8:  12y{yzNOUVMOefԮ֮IJIJtvde56óij}~ӶԶ wx"#]_͹ιǺȺIKJK~&'efUV{|'( CESUcf  .2abqr2489./78[\ 12HIkl  !#~?@DF")*24bcLMln/1CFXYEFst +,\^@B=>}~LM_aklFG-.WXuwyz  NP!#0289OP45QRnp  78WYUVst#$9;giop[^qrbc-/jk!#34!#ORjk^`  $&X Y       N O    "adno9;FHHJ>@$%efSTz|ORVW    '!)!""####$$$$%%%%J&L&&&'' ("(m)n)))**h*i***]+_+++++7,9,,,,,+---x-z---....//1/[/\///00B0C0L0M0r0s000!2#222*3,3e4g44444b5d566S7U7777788H9I99999::H;I;;;x<y<<<W=Y=B>D>>>??[@]@@@fAhABBHBJBBB&C(ClCmCCCDDDDDEFEFFGGGGHH?I@ILINIIIIIIIJJJJJKLKKK3N5NNNIOKOOOOOPPLPNP Q QR RDRERXRZRRRSSTTTTTT V"VVV6W7W]W_W:X;XUXWXXXYY ZZ[[\[[[[[[[>\?\\\\\ ] ]?]A]h]j]n]o]]]^^ _ ___``"`#`````aa1c3c|c~ccc d d-d/dpdqdddddddddeeffcfdfffffffggggh hiiRjSjzj{jjjlknkkklllllmmmnn*n+nnn6o7oooJpKppp q qrrrr/u0uuuuu0v1vvvvvvvFwGwxx3x4xQxRxhxixxxyyyyyyyzzz0{1{{{ | |S|T|}}@}A}_}`}}}~~"$ST*,23ހ߀;=ÂłNP݃߃&' ׅ؅  (**+GI^_‰ĉ=>|}Njɋmn67]^|}?ALM#$Y\YZ<>UVij˓̓')13   IKjk56  RSܙޙstΜМќӜ'(^_y{ǞȞ՟ן؟ٟ  ()"#١ڡ:;VWtuâĢVXopklABtu23ADPQݫ߫bdЬҬjlvxϮѮNO\]կد;=$&9:pq @Ano~QR̸ϸ<>¹ù޺ߺ8:BCWY+,fg{}wyPQIKRT>@#$%&VW79   ;=AB!%.0KL"#bc  jlst9:uw<=hiSU67hj ST]^gh/0>?;<_`79./TU^_;<"#~YZhimo  .0.0ST  WX-0rsBCfg!.0gjde&(WZbc;<}~+-%'"#JKab3 5 > ? e f z |   7 8     # % 7 8   p r z { % ' - .   =?}CELMmn#$PQ !GH|}EGtu$%9:klFHYZ9:vxyz0245uy>?lm!"{|  - . d f l m   A!C!R!S!!!!!""""e$g$8'9'j'l''''''''''' ( ( (())A*C*H*I*****++++X,Y,x,y,9-;---. ...A.B.b.c.........Z/[/////00b0c011 1 1111111(2)2I2K2\2]2222222338393334455555555 6 6)6+6@6A6R6S6]6^6w6y66677R7S7s7t7777788R8T88888-9.9993:4:::::;;%;&;=;>;;;;;<<<<<<==>=?=B=C=R=S=>>>>`?a?T@U@p@r@@@@@uAvAAAGBIBmCoCCCCCbEdEyEzEEEEEEEFFFF3F5FbFcFFFFFFFG G2G4GiGlGGGGGHH[H]HaHbHHHIIII4I5IIIIIJJJJKKAKCKTKVKKKLLjLkLMMMM#N$NgNhNNNNNNNNNNN(O*OXOYOOOOOlPpPPPQQRR&R'RwRxRRRGSHSTTTT(U)UlUmUUU%W&WHWIWXXXXYYYYZZZZ[[[[[[>\?\[\\\\\]]]]]]]]]]^^^^______bbbbbbbbLcMcZc\cfcgc^d_ddd6e7eeeeeNfOfsftfffff[g]ghhjjjj&k'kGkLkkkkkkkllllllmmhmimmmnnoooo"p#p7p8p?CFUV$&@B67=@@AEHĨǨUV[^ijĩǩ$%TUZ])*.09:$%vw ./?A}5689=@ӱԱ[^kl>?9:´ĴƴǴ˴δ޴ߴ,-ijnq ^_MPabѷҷqt45:<OPպֺںۺߺHIux!89>AKM25CFĿǿ@AEFJL`bFI12hkRT^_wx^aOR[^hi)* .0-/  VW,-36@A!">ARStw*+01<?ABGJTUz{JK)*KLtw%(9;{|  GJQT45mp()?@\]ad:;z}/1egMNSVghAB?@AC<=vw{~;<hkyzDEpqvy58ADQR  TUqt}stQRX[egKNWZtuy|25>ANO./12be$%BCGJ349<EFJM[\+,12<=QR;<@C56knx{ ^_9;notw!$ WZcf89>AMPY\/2BE^`CEdg            7 :       2 3 8 ; E F   ) * / 2       ( + 6 7 z {     HK\],-fh%&GHMPeg=>CFno^a #()MNSV\]Z\ !fiFGUW,-    a d       !!!!!!t&u&*)+)])^)p)r)))))**/*1*\*^*u*w***++(+*+[+]+++++F,G,,,----*.,.M.O.....////////d0f00000s1t11111 22F4H4J4K4u4w4a5c5k5l58899.9095979O;Q;<<n?o???????AA'B)B7B8BEEEEDFEFIIIIII2K3KKKLLLL!M%M&M(MAMCMDMFMbMdMhNjNNNNNOOPPQQKMNPUW˾̾ҾԾ־׾ؾھ$% ')y|ILVXY[_b^ahk&]`cxzsu&CIPyeg>@JMPactejt}FGHY[cdw ;<Y}&BDW+.2:GHN#BMPdfik '6CIVfu6WXg%&(@O`g*+,1BH"=TUj9Z\_  ()JL '04:GHSZgi{|3567<&(*.67AEKMTUj~(,;IZb;=AB]^JLMN[e3: !%')-1589DEIJLPSTXY^adjmpv{lHLbn|!+,-TV_h9;MOPQnx~7FH_`mnxz$CPQbsu'(@Agh57;>JM^_tu EFnode]^46:;<=ab1368?APRcd23VWz{#%&'CDjl &'12ACDENPRS^`qrDE]mo|"&08:op23su %&67GIJKegLNSUY[moI f u  M g h                   r s         ' = @      t v w x    . 0 > w           8 W X v w        : ; < \ ^     W X       / 0 v w   5 7 G S ^   ( F G H W      ,   " % Z       . /                " % ' . 0 Y [ \ ] }    k q                     K M         : V X        ; < N O g v    k m             # / 8 F J e t v             3 5 : < D F G I J L U Y \ ]   $ % & ' A C D E         % & . / :              ~                 ! # $ & 0 2 3 4 D L S W          " 6 8 G H m n y z                   0 ? A B C H R [ r u | ! ! ! ! ! ! ! ! -! $ @$ S$ T$ $ $ % % % % % % % % % % r% u% % % % % % % % % % & & *& ,& .& /& N& V& & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' 9' H' X' ' ' ' ' ' ' ( ( ( 1( 3( 5( N( T( V( k( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( R) Y) q) ~) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) * * "* $* J* K* N* P* s* t* w* y* * * * * * * + + ;+ <+ ?+ A+ + + + + + + K, N, , , , , , , , , , , - - - "- L- M- c- e- - - - - - - - - - - . . . . (. *. ,. .. 1. 3. C. D. J. L. Z. \. ^. `. u. w. x. z. . . . . . . . . . . . . . . 0/ 2/ =/ S/ W/ X/ / / / / / / / / / / / 0 0 @0 E0 F0 M0 N0 W0 t0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 &1 31 Q1 i1 j1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 12 52 Z2 q2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 33 ;3 T3 [3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 45 R5 T5 W5 _5 5 5 5 6 6 6 N6 S6 |6 6 6 6 6 6 7 57 :7 G7 R7 \7 h7 w7 y7 7 7 7 7 7 7 8 08 38 y8 8 8 8 9 9 19 39 69 89 A9 C9 N9 P9 Q9 R9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 : : : : : #: ': .: 3: F: G: : : : : : : : : : : : : : : : : : : 4; 6; A; C; N; P; Q; R; b; e; r; t; u; v; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; < < < < < < < < < < < < < < = = 2= B= L= U= V= W= f= r= s= t= u= > > > > > > ^? d? @ '@ )@ 4@ 5@ @@ S@ V@ SA [A B 2B :B FB QB nB B B B B C C D D $D 1D E E iE E E E E F F F +F 5F 7F DF }F F F F F G G %G &G IG JG mG oG pG qG G G H H H H \H `H H H H H H H H H H H I I I I I I ,I 9I I I I I I J :J T ?T @T AT MT \T gT T T T T T T T T T T T T T T T U U U U U U "U &U 2U 6U BU KU RU UU _U cU mU qU }U U U U U U U U U U U U U U U U V V V %V CV DV bV lV V V V V V V V V V V V V V V V W W W W W *W 2W 7W ;W DW FW GW HW SW UW W W W W W W W W W W W X X X X #X *X -X :X >X KX \X hX jX xX zX {X |X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X Y kY lY rY sY xY yY |Y }Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z [ [ [ [ "[ +[ ;[ >[ K[ O[ \[ d[ i[ m[ x[ |[ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ \ \ \ ] a] c] x] y] ] ] ] ] ] ] ] >^ D^ ^^ y^ z^ ^ 7_ <_ \_ e_ _ _ ` ` ` ` 7` ;` R` m` o` p` q` v` ` a a a a _a ea a a b "b 3b Fb Zb \b ^b _b eb gb lb mb rb b b b b b b b b b b ac d d e e e e .f /f 0f :f @f Ff Pf \f f f f f f zg }g g g g g g g g g g g g g g g h h .h /h h h Ji Li Xi ai ki ~i i i i i i i i i 6j ?j Bj Mj Qj \j gj j j k @k Bk Kk Lk Yk k k k k k k l l l l l l m m m m m -m 0m J   = D P T a e r | ' ? C N R [ ] ! 2 3 5 @ h ~  Ō Ɍ Ռ ٌ ' @ A J K R S m o Ǎ ɍ ʍ ̍ ׍ ٍ ڍ ۍ < B S X _ f l o }  _ c w | ֏ ׏     / 1 B [ ^ Ő ̐ Ԑ ֐      ! " F G ’ Ò Œ ђ Ւ    ! ' 4 6 @ I ` k n {  ۓ Q S ` j k o p r s z } Ŕ         % & . 5 > h l • ɕ Ε     $ ) Y e $ & 2 ; W Y z { = ̚ ͚ Ԛ     f q   ޜ ޝ   @ A j l m n מ W [ w x y Ο ؟ 7 9 : ; J R Y b d p r s t ֠ נ ޠ      U V ] ^   $ & + 4   y } g n  = z { Ц Ҧ Ӧ Ԧ 8 : L M   e f k | ˨ ٨  % . F P S j k 9 S T e t |    , . 2 4 5 6 K M Y [ \ ]     ) / N Ӭ ٬ ߬   $ 1 3 W a j s ­ ݭ  ! " = ? J R X y {   ! , L O _ g ~  į    ( ) J K m ʰ ̰   ( 2  ѱ \ ] ^ c ò β ײ   # * D F \ ] r ij     & ' ) 5 7 8 9 C D E F P Q R S  k s е ҵ   f h ޶    ( 1 Ʒ ط ݷ       ) - 8 < H S f h s u z |    & 4 ̻ - E G L N X ` v w x   [ ] i s  о ۾     & / X Y Z  6 7 M O ^  % 6 D E V _ d   % (  !  " % + - 8    & 0 R \ ~ d f m o q r s u   E M r s t + . 3 8 C d e  w 3 W d % & ( 3 7 C G S W b f q x     ( , 7 9 < = j l m n x y ~ c { |    6 8 N R a l " ( * 3 V W k u } " ) 1 3 4 5 :  &    0 1 7 ; G P     - . G I k   ] _ k o z | } ~     < = M $ ( N T e g " & 1 8 Q R p   ( , 6 ?   ' V \ d f s u       & * 5 9 D H S Z ` h     $ , 3 V W h  ' ) 4 6 7 8 D F T V W X d h t x     $ > @ J P    5 6 D I K X a     " - 4 ; = F H I J O ! 2 6 B F R V b f r t u v 7 :  X Z d h t           * 3 p r | , V W n o  . / 3 4 R S u v     % , 4 u ~ 7 B S Z _ a l n o p      ! . 9 = I P X ] e g s w    ; ^ h   $ . 7 N P Q R @ A H G V W * 0 1 ? O Y  I P I T b i I O Z h i z     8 @ G O G R q z { & * 1 I K Z o | ~  $     * G H \         c w x                         / 7 D O z          N S u v          4 5 G H d f t              3 5 T U  % ' > ? [ ] i  G I Q i      % 2 ? @ K L l m |     4 5 E F N C D Q               / 0 7 U Y m o p r            2 5 N } ~       ) + n |         ( - / ? C        5 7 @ A P         F [ \ l u }        p v   2 : p t }          J L _ n y         9 = @ B R S f g ~          @ D E ] ^            ( * + , 6 7 ;             * . 9 B     G N          % - B D a c o q r s        " ( .   o ! ! ! )! *! ! ! " " ," E" L" M" # # # # )# *# 8# 9# E# G# H# I# b# c# # # # # # # # # # # # c$ e$ i$ j$ $ $ $ $ $ $ % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % & & & !& (& *& 4& 8& D& K& R& S& T& `& d& n& r& }& & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' ' ' #' $' (' =' A' K' O' [' c' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( +( /( ;( ?( K( O( [( ]( e( f( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ) ) ) ) &) () 6) :) H) J) K) L) Y) [) {) |) ) ) ) ) ) ) * * * * * * "* #* H* J* U* V* [* \* * * + + + + )+ 1+ 9+ ;+ + + + + + + + + + + + + + + , , F, G, P, Q, U, V, , , , , , , , y- - - - - - - . . . . . . . / %/ 9/ _/ `/ l/ / / / / / / 0 0 .0 /0 X0 Y0 i0 0 0 1 F1 J1 [1 \1 s1 1 1 1 1 1 1 1 1 |2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 !3 @3 B3 M3 N3 S3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 O4 Y4 05 K5 Y5 5 5 5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 )6 06 6 6 +7 \7 ]7 q7 r7 7 7 7 7 7 #8 '8 J8 K8 L8 M8 W8 _8 `8 a8 m8 u8 8 8 8 59 ?9 A9 B9 D9 J9 L9 M9 N9 9 9 9 : ": 2: <: ]: k: m: |: }: %; 1; P; ]; x; |; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; < h< j< = &= T= V= r= s= }= = = = = = = > #> .> 1> 4> => F> J> T> U> ]> `> e> g> i> l> n> o> s> t> z> > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > #? /? :? =? @? J? L? M? P? Q? S? V? Z? [? c? d? g? h? q? s? u? z? ? ? ? ? ? ? ? ? ? `C bC C C C C C C 5E 6E xE yE ~E E E E E E F F MG PG mG nG rG uG G G H H OI RI I I J J `J aJ fJ iJ J J K K K K UL WL qL tL L L M M M M M M N N 9N :N >N AN O O O O 'P (P R R T T U U oU pU yU {U U U U U V V V V /V 0V OV QV VV XV SX TX lX oX ~X X X X X X X X 'Y )Y CY EY UY WY wY yY Y Y Y Y Z Z OZ QZ Z Z Z Z [ [ l[ n[ [ [ [ [ \ \ A\ C\ Z\ \\ x\ z\ \ \ \ \ \ \ \ \ A] C] S] U] p] q] ] ] ] ] ^ ^ W^ Y^ z^ |^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ _ (_ *_ z_ {_ _ _ _ _ _ _ _ _ `` a` p` r` ` ` ` ` ` ` a a a a ?a @a \a ^a ua wa a a a a a a Sb Ub nb pb b b b b b b -c /c Fc Hc kc mc c c c c c c c c c c c c d d /d 1d Ad Cd ud wd d d d d d d (e *e Be De ee ge e e e e f f \f ^f lf nf f f f f g g %g 'g sg ug g g g g g g g g h h h h h h ki mi i i i i _j aj oj pj j j k k k k l l l l ,n -n p p q q q q q q q q q q q q q q q q q  QSvw $&8:@#A#$$$$!%"%D&E&&&P'Q',,--..1155B9D9^9`9 < <??@@BBBBEEFFGGHHIIJJJJOOPP+R,RSS(T*T)X*XY!YCYEYYY]]Y^Z^bbbb`dadiijjclfl}llllmmnnKpNpppppcrdrrrrrrrssDsEssst t2t3tdvfvzv{vxx|z}zi{j{N}O}~~z| *+ ЖҖVWSUxyDFikHIPQhjQR-0fhSU89no!" "SU]_TVgh>?ab01suef_`Z["# ORuwGI^` Z\lm89~)*z{>@UWRSux    F G lmhi;=NOkl9 : !!!!""####>$?$$$_%a%((R+T+r+s+,,b-c-Y.Z.^/_/;0<00011$1&1d1e1112233333333V5W55<6<====>>@@AAEE FFKKLLQQRRSSU!UbUdUUUUU&W'WXXZZ[![\\4\6\__````NaOabbbbccccccddddgggghhhhiiiijj6l8lnn+n-n9n:nBnCnQpRpq!q*q+qqqqqrr%r&rCrErNrOrrrssospsuuuuuuuuvvvvwwUxWx_x`xyy'y(y^y`yhyiyyyyy$z%zzz7{8{{{{{1|2|v|w|||||e}f}}}&'MOXY56su~BCт҂݄߄Ʌʅ/0}>?8:DE?@<=45VWgiqrɎʎ>?Џяbc UVCD~<>GHcdŘƘ  |}{}ћқ'(̜͜!"EFݟߟjluv#$,-stĤŤab  QR+,˩̩/0ߪfgz|}~jluvLMƲDz@BKLklʵ˵˶̶npyz FG12xy»jk78:;z{35>?޿߿WYcd ",-^_PQ34ij  vx56WXqr>?{|  ghno/0VW~<=}~LMFG:;xy+,$%op()mn }~PQ>?CD45st*+[\56wx!"lm%&HI<=[\:< ()89XYUWde/0hjwxpr~ce}.0>?JKSTij8:[]OPWX  6 8 k m             & ( 6 7   "#rs  Z\8:FGOPrt/0TVcd *,13~    d!e!!!G"H"""""##Q#T###((((-)/);)<),,,,....////J0L0X0Y0001 12244444444z6{66677?7@7777798:88888::::Y;Z;;;M<N<;=<===>>?? ? ?gAhABBCCDDDDDDEFFFFFFFnGpGyGzGGG H!H|H~HHH:I;IIIHJIJJJJJJJMMMMMM6Q8QAQBQQQRRqRsR|R}RqSrSSSSSSSTTuUvUVVVVVVWWRWSWWWNXOXXXcZeZnZoZ[[,\-\\\]]]]]]^^````@aAaaaaa8b9bbbbbccUcVcccddddLfNfXfYfhhiijjdjejjjk k*k+kkkkkll m mmmnn!n"nnnnnNoOoppppqq]r^rrrtt]u_uiujuivjvvvvvDyGyTyVy^y_yyz!z"z?z@z{{&|'|||||6}7}}}AB„Ä78su~ˉ̉DEefڍۍPQCDUVST cdޗߗ*,67#$  =?IJ57EGOPstƞȞОў~ПџABڠ۠բעߢ$%ŤǤФѤ*+קȨɨ&'PQXZcdðİ^`moxy̲ͲNO35>?"#OP[\12lmȻɻ)*ǼɼҼӼ-.*+_`\^ghPQ}~]_hi9:89]_kmvwFG9:  45ABwx_`UWab+,PQqs,-<=KLkmyz57DEqs01op RTJLUV@BKL{}%'?A{~ `b12        HJabjkfg]^<=z|  $&>?qr XZnoPQ%&xy()JMoq       !!9!:!T!V!l!m!!!!!!!)"*"E"G"["\"""""""$$I'L'm'o'****+++++,,,^,`,t,u,,,,,--. .n.p...t0v0000011$2%222J3K333Z5]55555s6u666D:F:n:o:;;1;2;< <i=k===>>;?=?q?r????? @!@m@n@@@AABBiBkBBBCCuCvCCCCC:D;DcDdDDD9F;FVFXFbFcFxFyFLLMM4M5MMMNNPPRRPSRS[S\ScSdSSSSSSS3U4UrUsUUUVZ#Z$Z6Z7Z\\\\\\^^^^^^bbccddhhhhhhBjDjLjMj_j`jZk\kdkek{k|knnqqqqqqntotttttvvvvwwww } }3}5}>}?}P}Q}~~~~~~35>?VWXY  EFy{ijnpyzӔԔԙՙde!#,-@A57@ASTģţ12]_hixy:;aclmijȩɩ?AJKZ['(()9:ɵʵ DEHJSTghLNWXno  ,-$%67z{01yzFHRSfgEFEGQR`aUVWYcdyz 34:;12\]67Z[+,BC`a}      F H R S l m           ?@_aop +1PQqs>@CD (*78jk<=[\{| :;  % & S T t v       !!%!&!L!M!l!m!!!!!!!""7#8#%%&&&&(("*#***y+z+00000011?5@566==>>??kAlAmHnHJJ+L,LMMSSTT=Y@YtYvYYYtZuZ,[-[\\K\L\b^d^^^____7_8_E_F_j_k_y_z___________ ` ```<`=`K`L`l`m`y`z```bbccccccccccdd4d5dTdVddddddddd_eaeeeeeeff f:f;fHfIfVfWfqfrfffffffffffgggg)g*gRgSgngog|g}ggggggggggggghh8h:h`hahhhgihiBjDjjjjjkktouotpvp|p}pppCD_ano>?LM?Atv%&^_ ,-MN[\&(  Z[46jm67cdmnOR<= !    !!!!ˀ̀MNJLjkهڇ?@,YZEF*+PQ@A}~"#noBC36KL %& !jkABno89|}01stst ,./0/0,-![] LMhjxy-/PRYZ,-&'  `bvy##$$%%G%J%V%W%%% & &-&/&<&=&o&p&&&&&&&&& ' '''7'9''''' ( (=(>(w(x(((]^QR./rs\]VW@A!"RS]%w%x%%%%% &&`&a&t&u&&&&&&&&&>'?'J'K'd'e'''''''((((+(,(i(j(v(w(((((((((')() V\X]XXXYYZZ^^^^b`c'*ߍڎێqr56˘Θ&'\]gh_`͟Ο67^`ij%&op'(xy23CD̥ͥOP`a23EFSV2389xyЪѪ"#)*deíĭTUlm  VW_`ײزrs[\ضٶ45$%EF¹ùͺκ6745 rs˾̾$% KL()qr{| KLab`ajk'] tuDEq q q q q q q q q q q q q q q q  J'K'yy-.89͸͸  ++++4949N;N;B B E E E E E E E E E E E E E F F 5F 5F F F F F F F F F F F F F F F F F G G G =I VI oI I I J J 9J cJ fJ _L vL xL L L L L L Q Q Q Q !Q ,Q 0Q 1Q U V V V V V V V MX XX YX eX iX jX X X X X X iY kY Y Y Y Y Y Y Y Y Z Z Z Z 2Z 2Z GZ SZ Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z [ [ ^[ i[ j[ v[ y[ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ q q q q q q q q q q q q q q  J'K'yy-.89͸͸  ++++4949N;N;DFppwzJK\bttFFYZ]] /BBFFdgST<>MOPP&/@@**QQPPzz DEdei5 66KM2468;<=ABLuu~xylil++A_Okl7IJ#$=>CABxy!"BDIIfMNNPUijna b  ] ]          v   - .         : I O R v v   :  K K   # # N N c d m p         ) / 5   F F    [ z {       S T     7 8 c d       e     % A A C C                  2 |        4 4 e e {      ; < A A ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ## $# 4# K# \# \# r# s# w# w# # # # # # # # $ /$ 2$ :$ =$ @$ $ $ % % u% w% % % % % % % % % % $& $& D' E' ' ' *( +( T( U( ) ) ) ) ) ) ) . . . . . . . . . . . . . . . / / / / / / -/ ./ T/ n/ ~/ / / / / / / / / / / / / / @0 E0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 b1 i1 1 1 1 1 p2 p2 2 2 3 3 S5 T5 5 5 6 6 P7 Q7 s7 t7 7 7 /8 28 8 P9 9 9 9 : 3: P; o; p; t; t; ; ; ; ; < < < < < < = = U= U= s= s= = = > > > > > > #@ &@ '@ '@ 2B 3B B B E E E E E E E E E E F F 5F 5F F F %G %G )G ;G IG IG mG nG oG oG H H H H I I )I *I I I J J 9J :J CJ CJ J J J J _L _L L L L L L N N N N N N N BO DO KO PO YO ZO O O O O O O O O O P P P 7P 8P hP hP P P P P P P P P P P P P P P P P Q Q Q Q Q Q ,Q -Q QR RR UR VR S S ,T -T 2T 2T :T ;T ?T ?T JT KT T T T T T T T T T T T T T T T T U U U U U U U !U /U 0U ?U @U ]U ^U kU lU zU {U U U U U U U U U U U V V =V =V JV LV V V V V V V V V V V V V V V W W W W (W )W FW FW PW QW W W W W W W X X 7X 8X HX IX eX fX jX zX X X X X X X X X X X Y Y Y Y Y Y Y Y Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z [ [ [ [ [ H[ I[ Y[ Z[ v[ w[ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ q] r] ] ] ] ] x^ x^ m` n` o` o` ` ` ` ` a a a a b b "b #b eb eb b b b b b b b b b b e e .f .f Ff Gf f f g g g g g g h h h Ci Gi Gi i i i i i i Hj Jj Mj Mj Yj Zj (k (k /k 8k ?k @k Jk Jk Lk Lk k k l l l l m m 9m :m Jm Km Lm Lm Wm Xm ]m ]m m m m m Jn Kn n n n n n n o o 7o Do wo wo 2p 3p Bp Cp cp ep xp p p p p p p p p p p p p p p p q q r r s s s s s s s s s s t t t t 0t 1t ft ft wt ~t t t 0u 2u 3u 4u { ~ Ì Č ь ӌ 7 7 K ٍ ڎ ێ Ϗ Ϗ % & * *  Ð ߐ   7 8 F F Β ϒ ޒ ߒ > ? ؕ ؕ ߕ ߕ / 0 Ú Ě l w w 9 m n r r   ] ]  U U k m x x Ҧ   " # ' 8 d Ȩ ̨ ͨ ͨ " # g g S S t t [   & ' N . /   8 9 u u     ( ( J O   % & \ \   Y Y   2 3 7 7 D D Q Q ˵ ̵       ' ( 6 7 E F s s E G X X v v     & & X X J K @ A + + r r N O S T ] ] w M X      0 1 @ A P Q _ ` n o     % & 4 5 9 l e w   K L _ ` L M ) 3   D E   E E F G h i w x | |  ( - 5 6 ; < K N $ % 4 5   p q u       # $ 2 3 A B P Q   R R S T   1 2 6 6 A B F V a b q r    H I   , / U V     * + D E H H  2 2 ? @ O P _ ` o p t t b c q r     ' ( z { = = N O i i , - ; < J J n n j k n n   6 7 F G p q   _ _   P P H N , - e f s u A A E E u v t u       . / c c         N O   ) * 4 7 [ [ G G    ? ? H I l l   . /                   - 2 p r { }     P P         = @   5 7         X X           m o   J L }      A B         % & * *         ' ( 6 7       - q       ! ! ! ! " " E" G# `# `# ~# # # # # # # $ % % % % % % % % % % % % % % % % % % & & & & 2& 3& A& B& R& R& ]& ^& l& m& z& {& & & & & & & & & 9' :' I' J' X' Y' ' ' (( )( 8( 9( H( I( X( Y( ]( ( ( ( ( ( ( ( ) ) ) ) 4) 5) F) G) J) J) W) X) [) * * E* R* S* V* + %+ &+ 6+ 7+ 9+ + + + + + + + + + + + + + + + + + , , :, :, Q, R, , , - - - - - - - - - - - . . . / / Q/ U/ / / 0 0 0 '0 T0 T0 #1 G1 W1 W1 1 1 ~2 2 2 2 3 3 3 3 ?3 A3 3 3 L5 L5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 6 R7 S7 W7 X7 _7 d7 i7 j7 7 7 K8 K8 _8 _8 59 L9 h: i: ; ; j= j= = = = = 1> 2> > > > > =? ?? ? ? ^C `C C C C C C C 2E 3E xE yE ~E E E E E E F F MG NG mG nG rG sG G G G G H H OI PI I I J J KJ LJ `J aJ fJ gJ J J K K K K SL TL qL rL L L L L M M M M N N 9N :N >N ?N O O O O P P R R T T U U oU pU uU vU U U U U U U U U V V V V )V )V OV PV UV UV OX OX lX mX X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X Y Y Y Y Y Y %Y &Y 4Y 5Y AY BY RY SY tY uY Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Z Z Z Z )Z *Z 0Z 1Z >Z ?Z LZ MZ mZ nZ |Z }Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z [ [ [ [ "[ #[ 1[ 2[ 8[ 9[ ?[ @[ M[ N[ [[ \[ i[ j[ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ >\ ?\ W\ X\ i\ j\ v\ w\ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ ] ] ] ] %] &] 2] 3] ?] @] P] Q] n] o] }] ~] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ^ ^ ^ ^ ^ B^ C^ N^ O^ T^ U^ w^ x^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ _ '_ '_ 5_ 6_ <_ =_ C_ D_ J_ K_ V_ W_ e_ f_ p_ q_ w_ x_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ` ` ` ` ` ` +` ,` 9` :` @` A` N` O` ]` ^` m` n` ` ` ` ` ` ` a a a a a a .a /a d ?d rd sd d d d d d d d d d d d d d d e e %e &e @e Ae be ce e e e e e e e e e e e e f f f f f !f %f &f +f ,f 2f 3f 9f :f @f Af Lf Mf Rf Sf Yf Zf if jf |f }f f f f f f f f f f f f f f f f f f f g g "g #g 4g 5g ;g ^`>o(.0^`0o(..0^`0o(...8^8`o(.... 8^8`o( ..... `^``o( ...... ^`o(....... ^`o(........ p^p`o(.........h ^`hH.^`o()h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.hh^h`o() 88^8`hH. L^`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. xLx^x`LhH. HH^H`hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`o(hH) ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.!FL iVZK1.ne\4L)&P4s|yH?uY6}3;3_^S?*tq:;;F$qL1o?%jtFgv k&P*VEU(Ytk4]yp}s^N"hzRW"!!8888g% 8rE\88>?_1yiUW3k4dFwJk4dk4d(Gi?1y0+1|?  z''N?GEK"QW6o9}1=2P_fi!ijkn#r~s;|\-7789v=HC_y}VU  +#;IGzGRswz Ri  #*/L5i>0E I$N[U ",CUMVbc|mVp}k "#- /6[@FIL@ROZ\]:m@quzK   =_0!5==C5_,cQd~Tl / o7/A{R'`j lsz@   - 62 7 8 A O S b n v #  " 6 bA vM -R CR X Y d d i op )t w f  R a 0 " # ( . \/ 0: = C 8E I O ` )g pl q v :  m v D  - ( ,@ *A H S PY E] =a f l Iv Yz ~  3 G   =# $ % M1 P3 3 o> R R W y] $c Zc u w Q ' h W'7:IMPQT[ acdTkl'pKp{ "%12=LT Xadgqswvx{9 E<6<GLK;NV]Q_att{vBOp%r-./5`EMuSX]d9s]u9 < &>V_`Ihkmvkx  ,[q!/:IJ?KUU duefl- x &"(3,057x8AuX\;fil.q0}d~U ( }D'-A.2u7$=>IJyLMNTUk} 1>'7:AQPPQxZ}[.``g %"-03XE(F\FmHYq]5azagkl"w638HIPgPhEss]}HiI(r)26k7)<=II>L"P-_gjp`pj[%) K]akpux} D"k/;CG?VdeDtRbg Y78 EKaMWSWQ\` lop7qOqy5>@2[ae:kl^p;18~@BQVXf+p5z  !1=Yx]un}&   v  :- P _ 3` d :d e `g ?i Dk Ls v x y !##!&!'!W-!-!F2!9!PH!O!V!3n!x!"""w"8"A"PB"0N"fZ"b"d"ki"u"fx"({"r~"###{"#W)#+# 0#1#+2#<2#49#E#K#N# W#Z#Qi#m#8w#Q$ $$${$$$!$$$q'$)1$c:$`=$u>$?$C$IE$]$m$m$r$ v$y$ ~$$%H % %%q!%vA%K%S%QX%`%|j%)m%& &&&7)&4&=&>&I&K&X&CY&a&x& y&|& '''j''''&'v)'='@'S']'Tt't't't'(((((!(("(((YD(J(sO(T(W([(Q\(f(k{())`%)-)M)jV)b)kd)q)v)g{)s*+***&*x'*)*-*27*:*P*]*Jk*)m*L}* +++%+w)+/+1+X<+F+J+K+_+a+Ce+q+q+}x+ ,, ,,,h,,1,O,W,Qi,qi,Tn,{,--9--!-x)-*-p4->-D-a-9i-i-%.. .}."....0.LG.r[. a.c.g.h.9i..p.x/?/F/!/#/i./Y/p/p/p/w/ 00&0e(0H,0S,0r,0)?0F0K0pT0[0f0ui0p0{0}0t11l1}11N01O11uM1+S1]1\a1c1g1g1h1s1'w1w1w162l2 22a2K22"2*255252RB29E2HI2w\2~2W3S33)!3&3e)3&+303234353B3H3J3/Y3Z3f3m3t3\z3O{3~34W4|444_"4%4*4243444!i4o4%5 555F5f5$5*5g-5.5;5;5 A5B5N5)[5D[5s\5>c5r5*666661&6.'6r:6nD6nS6%i6Fr6z6{6.6`77y77n7q77c7U"7#7$7,7y37375777;7?7A7mK7/U7V7`7r788u88S 8 8|888 !8'838G?88@8A8T8U8Ma8j8T 99099'909=9?9K9CO9^9g9hs9Yw9y9|9T}9F:,:BA:^:sf: o:t:{:P;N; ;E ; ;;-;)>;ZD;SE;gE;L;SS;pX;`;Rb;l;oo;^};<<2<" <2<:<b;<:C<r\<b<e<hf<fk<=z<== =G = =="=[$=+=t+=+=2===qF=K=L=UP=R=X=rf=h=v=0 >U >( >>%>&>->Z.>Z4>E>jF>I>R>S>S>a>e>m> n>-u>~>@? ? ?'??J)?2?k;?+@?@M@qR@S@p@5AAAAA]+A/A,2A>:APA iA=nAAnAwAB.B.B/BF/B/B8Bp9BK3aKnK}K~KRLL:L=LGLLLMML RLSLWLZL^LP`LdLqLJuL vL.LyM^MM(M*M7MGAM!BM3JMTM(cM9cMiM NkNN N #N=N/bNhNpNO O&O)O1O5ODOEO`OaOjpOrO.PP P PPP:)PGP`WP(aPaP\bPyPzP&{PQQQ!!Q'Q.Q2QJ3QWPWSWVWZWSaWgWhWiWsWwWyW{W'XX XX!,X>4X8X8X IXK\X jXwpXfrX:sXwXM}X& Y Y"Y"Y+Y;Y9[YbYeY[oY@yYZ(ZH.Z,4Z7Z"FZJZJZMZcZ gZ7jZuZ[[[$[/1[?[=B[{F[K[Q[$Z[c[e[p[t[~[\N\w\'\%\0\2\9\V\u\\ze\t\] ]]]]:]]-]6]O]S]U]W]f]k]9y]^^^^+^?^^.^_5^6<^@^8B^_(D_J_Q_[___f_~t_G|_h`````c9`9`9:`K:`a=`P`S`*]`Ui`k`w`a"ao)a4,a8aGa1WaXalaoabb%b|b7.bKb\bMdb_gb0nbvbYxb{bcc:c7c?cNc_chchcxcUyczcXddadd+(d,d.d/d9dAdKdLdXdZdC`dcdThdqdqdrd[yddet eeee"e!'e1e6e:e1HevMe@Qe(Ve[eZ\e_e `eQdeseye}eY f f fv fYff f 'f4f:AfGfkPfATfTfUf7ffxf# gc g ggM%g6g8gRgTgUgbg$ggvmgog(rg|g hhh6#h(h(h@hLh_MhSh]hbhdhEhhjhrh`{hN}h4i$i ii[iIi`"i#i;i@iLiNOiSiXiyi>|ij|ijjS&j#,j-jO.j.j/j70jGjOjjdjljojk3kOkk1k:k>kAkAkOkkkqk|kWll+lClHl IlQlXRlvlzl\mm$mW)mR;mTr?rzCrfHrLrperprwrGs s s[sHs0Ks&OsWs`s[fsvwst ttgt*!t-"t#t*,t1t2t3t1CtDEtHtOtWtYt\t^tgtNht:jt{qtzt\~tp uu#-uY;u?u'CuKuXu]u_u7`u`uousuv)&v2vQvTv[XvqevmqvrvOtvwww!wj)w-w&:wL{V{o{o{|+| ||57|>|C|M|j|l|w|K}b}}i}N}}3})})}(-}f0}1}6}z:}2>}F}_O}U} X}X}/Z}i} m}z}:~~C~A~~$~.~n5~<~%G~G~Z~`~Xd~r~aw~5~yt,28R>DHU6ctu M 65 $]++%/;NY] bBz}+ / K(LALN0PP`/bhkmrXvw} # $'(>Tk8ls&z> ri-<>yE]LknyzQ? !$-8E R[ekt P +7 B0JCRSO`$ahPknoR%.=03s6#8*:NRTWW]ht ') ,.0<BJT[ir,sx=  #$51j152:@(EZFTH_e mhw y|"Hr '2C EPs}" `%"$.E3\cg wWz8nU%7;P^RVI]h:jy!~ i&.A7[@R^9femnoz2 "%8bBB+EEL`Jmqrsz"~ )ztv0W899_;<?DGnWn"opsy}~wU !$<339CDHQZ/cYklnnuTY~, ,,1$BMCZejy ?5&e6S>@RBQOOT`asfp9'`*]5&7e]jp^suZ&+Y2z52>H0HeRTubKhlt{f d B !RT]d=iluJ{'9>HDcr{{ mE#$$$$&,)-?S>T Usuv zCD s(9)20K13zBsatt~ KNR0X/\]j|N (&.K/6N>Ziist]]"r08IVng:iz} },N@M%SXq]&^bqu X&*67<>CnMO(Rctjz/] C.1:DG/SSWZl}ow%[` $lHH[MCSVemanopry B(34f9T_2i}j+;/0x6:K=N=Y=J{OQ[hvBx$'4kDaHP45 &{6>F4H L]NYj]^_`aAfk ls"p&'y-76DF:Uehhi~1R T!!.4HMT^b=dfg h&hu8 i"6(04CEY]e|R)3:D"DFR5[ez} <!:@7BHQ*RUYChn(e o ~n}0/24<2G:PT_Efu ~ Ws":C:FHMQ&iop}| 9 Rl!<> G{VZZ[^bmnut2~IdR"R#=@AH^FaMkmoe|qs &R,5CKLWOcceuh{N}"Sb- E8EPEQcRdYhotvx%l#F'^',-4568+;>8F%gkz;m&&,1>?Rw9 --.V08m^`mp} IruJ .$00=OTXy^_ojqi f\~{"f08:-DPaf#oQv"V#$&+;JSXpYiihors){wJ ' BBC3Dsw:!i#73bhxpu,y* d"$%z+,U4l>2B]NN[_``pr'<?iADL9RVAal7q4  ,/=:Fcde8q9NNWKc-g,lpBs~;6{17&9Xmtjqu%A))5.:@DIJOSVXbe 2~5@ABUZX|ZZ[qt~_ 085>9EnFQRJgux}D~ ={ O.#9;"BFOIQr__`$'Y;dN#Ye;m!xx 7[W !>%L%}&'y+_-y-C,La>lBy<X 1$~'0?1RB+\4\`flQs}[ B %1*?BNQ,VNVm\ ]e]mt{1 !.jCpCQS2VtX^fbgRio A m*,!0I6<GLTaUU.WWY^Cfil}WT{K,0 2=?cbfmqssty (Y,-:1UMXdhkvkzmv1 '8'7;DwMQ$WZ f%l(A)0x5^7rIhORSXddq 5%X"546<M NTadd"@/=;<S@/HWKP]VVbfpwU} 2/@DF;JR@\ ]u__c:e~ =1'$+-01:>CDxI=KkLSUV_b3hw}C'l',5<'B~DJ6JBTiUXoZ_0eiwxy N/?BE7IMMQ\|`knpq$svw Xa &{*,NN*ORVTi.z6z V k#'c59DH\bhK O P!1j<?AFRYchj~;,rYd+0B]Z$`cEd2kn:yQP$o&~145f9LO5TbqXL':-'./K15D8<SW_jo#~#<$02r;BNXZ]ZbptfjG{4AFmQSrT!\6cMnsxxs S3 C),/0<>HCJ^lgm 4(<S?+ak;m @$./<<@@T^mkr{1|}}}Q z q)24W6IJsVt]^l.m\svww~M 2 `J$!GD;E4FIP8WJWghj1r@tlwGWw'4j8-We~^#w=>HLQU__awY##(.3MP^ }~#IASvxy<N-02=CCkS[-[<[LeHs"~6~U*@4CB?C3EfHBOQT0W`vdfU |^ -s164f76DRDqEiw`q!")&O){;MNZbgo(svzy!#$*9$=?yEEFqKPiTZT$(+6DiMMKQ?V Y_YZiln|]EC "g'()0,.=?jFJMpORXKZZ^agot^w2 $!%h&)-o5@#EhQS7tN&46U9HMZ6^jHo?!&.9A^`egu!}N}!4>JvRfkm;wph [3!DtFJ>MZ\a`foqu~T&;!Z\`(iuiRlnt2 K'(+3l4:[FMXggtkzz #,]0 DI/TFbgo/tD0> M-!')/@97EQ6RWYN`joWp\thuza$$2BUDN~bp@+,16`7|9<JJMgPXeY\cg8||42t F Mw(40@F)SVYSb.jkuMC$%"'*.7:RHJR[1]lp`rizA((B}DO9kzzz>BQ#?8?Tcfgjt z|?K"3''/17=>I1JKV^_[`g[gg>motO~P :`AYGUV"ddhBkr{ 9FdK[]ej$vwEy ",-X/V5 ==,ABVXKZe!p-|gH,&\+(9??^?"KBKKV[Hbei*oqq~qC$'5?~BCSDT\^;gqm&78AfCFH'| s-* 1JABJWZYYleo||3@p$ !#$&'()-./0135789:;<?CFG@H@J@M@N@O@Q@R@S@T@U@W@X@Y@Z@[@\@]@^@_t`tbtctdtftgthtitjtktlmnostuvxz~4444444444ooooooooo    !"%)*,0123456:;<?ADEGHIKSUWXYZ]_`abcdefghijlsuv{|}~>>>>>>>>>>ddddddd d d ddddddddddddd!d"d#d$d%d&d'd(d+d,d-d.d/d0d2d5d6d9d<dAdCdEdGdKdLdOdPdRdSdVdXdYdZd\d]d^d_d`dadddedhdidjdkdpdudvdxdydzd{d|d}ddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddd//// / / ////////7777777 7!7"7%7'7(7)7*7+7,7.7/707173757678797:7<7=7>e?e@eBeCeHeIeJKLMNOPSTV$Z$[$\$_$`$a$d$e$f$g$h$j$k$l$n$q$u$w$}$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$ $ $$$$$$ !%&(-01234578:;=ACDGHILORSUWXY[\]_`abcdegjklprsuvxzLLLLLLLLLLLLLLLLLL????????    !#$%&'()+01278;<?EFGHJKq  $&(02>@DFJNPTVXZbdfhjnrvxz|~,@T@@@@  "&*.48<>DJNPRTV^`hjntvx@|~$@P@l@@@(,.02468@B@HPR@Z\^`bdfnprx|   (*.0468>@BFHPVXZ\`fhnr@@@ @0@"$,.028:<>@BDFLNPRTVZ`bhnx|&.0248:<>DRVXZ\bdflpxz~T @d @ @ @  "H @&(*,.0246<@BDFHJNPRTX\^bdfjl @prvx @< @  $(*.0468:<>@DLPRVZ^dfhnptvxz|@  @D@$&(X@.68<FLNPRTVZ\`bfnrtz|~d@l@      " ( * 0 4 6 8 : < |@@ D F H J N P T V X ^ ` b l z ~ @ H@ x@ @        $ & * , . 0 2 4 6 : D F H R T Z \ b n p r t x Unknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialK@Palatino LinotypeGGoudy Old Style5. .[`)TahomaSGreekTimes New RomanA. Arial Narrow?= *Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1 !s+!s+ s+P+:P+:4]] 2qHP ?2!! xx \ANALIZA VARIJACIJA U NARATIVNOJ TEHNICI U ARISTENETOVOJ ZBIRCI FIKCIONALNIH LJUBAVNIH PISAMASabira shajdarevic!                           Oh+'0 $0 P \ h t`ANALIZA VARIJACIJA U NARATIVNOJ TEHNICI U ARISTENETOVOJ ZBIRCI FIKCIONALNIH LJUBAVNIH PISAMASabiraNormal shajdarevic2Microsoft Office Word@@@@:P+՜.+,D՜.+,L hp  - Grizli777] ]ANALIZA VARIJACIJA U NARATIVNOJ TEHNICI U ARISTENETOVOJ ZBIRCI FIKCIONALNIH LJUBAVNIH PISAMA Title 8@ _PID_HLINKSAD%b@http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/Heroideshome.htmE#.http://en.wikipedia.org/wiki/Second_Sophistic.d$http://en.wikipedia.org/wiki/QuinceH%http://en.wikipedia.org/wiki/Ariadne  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~        !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABDEFGHIJLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'(*+,-./0UVYRoot Entry FXData C1TableK:WordDocument 4SummaryInformation(!DocumentSummaryInformation8)MsoDataStore BYA5CO2INIA==2 Item  PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q