ࡱ> jmghibjbj .Ek0&B B  (((<<<8tTt<<<"^^^999'))))))$(ڱM(#99##M((^^booo#v<(^(^'o#'oo^`uWz`J{,x0`hpX(|9DoC G!Y999MMkL999####999999999B b:Gr ke fikcionalne zbirke pisama u kontekstu; imbenici razvoja i obilje~ja knji~evne (pod)vrste Dr. sc. Sabira Hajdarevi Uvod Prve gr ke epistolarne zbirke, tj. knji~evna djela sastavljena u cijelosti samo od pisama, javljaju se relativno kasno, tek od 2. i 3. stoljea. Njihova pojava je rezultat i kruna dugotrajnog i kompleksnog razvoja pisma i njegove uloge u gr kom druatvu, obrazovnom sustavu, kulturi i knji~evnosti. Namjera mi je pojednostavljeno, sa~eto i pregledno prikazati razvoj i upotrebu pisama kao sredstva komunikacije u Gr koj ( prava pisma ), njihovu postupnu implementaciju u druge knji~evne vrste ( umetnuta pisma u historiografiji, epici, tragedijama, romanu i sl.) sve do pojave ravnopravnosti s njima (~anrovski hibrid -  roman u pismima ) i kona ne mogunosti: izdvajanja iz okvira druge knji~evne vrste u cjelinu za sebe. Impuls za grupiranje u zbirke (najprije tzv. pseudonimnih, a kasnije i fikcionalnih pisama) dogodio se u krilu obrazovnog sustava (retorike) i pod sna~nim utjecajem Druge sofistike. Prikazat u kako je simultano djelovanje svega navedenog rezultiralo va~nim sadr~ajnim i formalnim obilje~jima ove dugo nepravedno zanemarene knji~evne (pod)vrste.  Prava pisma u gr kom druatvu; pojava, razvoj i osobitosti Poput modernog ovjeka, i anti ki je Grk u~ivao u komunikaciji i za njom te~io. U slu ajevima sprije enosti neposredne komunikacije razgovorom okreemo se, poput njega, drugim rjeaenjima. Sukladno vremenu, definicija pisma i njegova forma se mijenjaju; malo je npr. zajedni kih karakteristika izmeu e-maila, svojevrsnog pisma 21. stoljea, i nekog Ciceronovog ili Platonovog. Osvrnut u se u nastavku na termine kojima su Grci nazivali pismo te porijeklo i razvoj njihove epistolarne komunikacije. Gr ki termini Nekoliko je termina koji u gr kim (knji~evnim) tekstovima ozna avaju pismo. Koriste se: metonimijski termini:  ili  (papirus, svitak) te ,  ili  (drvene ili olovne plo ice s voatanim premazom u koji se urezuju slova); materijal na kojem je tekst pisma ujedno je i ime onoga ato je na njemu, termini kojima se aludira pisanje, poput  (uglavnom mno~ina) i termin kojim se aludira na slanje,  (i mno~ina, a kasnije i umanjenice). Pisci ih koriste naizmjeni no ili favoriziraju pojedini od njih. Zadnji, kasnije ujedno i naj eai termin, razvijao se postupno; ispo etka ozna uje usmenu poruku (i koristi se u mno~ini, kao kod Eshila, Sofokla i Herodota) ili i usmenu i pisanu (Euripid), a tek od Tukidida, Ksenofonta, Demostena i Platona pisanu, dakle, pismo u danaanjem smislu. Termini  i  koriste se uglavnom sinonimno ( esto aludirajui i na isti dokument) i s vremenom su potisnuli ostale iz upotrebe. Razvoj pisma i sa uvani primjerci Porijeklo pismu mo~emo izvesti iz administrativnih i vojnih usmenih poruka, dok je obi aj pisanja i slanja privatnih pisama i proairenje termina na poruke meu obi nim graanima nastao kasnije. O slu~benim pismima saznajemo ponajviae iz Herodotove Povijesti: autor je vidno fasciniran raairenoau njihove upotrebe na Istoku, a poznato je da su Grci i sam izum pisma pripisivali Perzijancima (to nije, Atosi, Darijevoj ~eni). Drugi va~ni izvori su Tukidid, Ksenofont i Demosten (on u svoja djela uklju uje mnoatvo Filipovih pisama). U doba bez pouzdanog poatanskog sustava slu~bena pisma bila su popraena ili upotpunjena usmenom porukom, a taj obi aj i u kasnije doba nije posve ia ezao. Privatna pisma su u klasi no doba neobi na i neuobi ajena pojava: pismenost nije raairena, a nemogunost nabavka materijala za pisanje te nedostupnost nosa a ostavljaju ih van dometa airim slojevima. Kako raste postotak pismenih graana raste i njihova upotreba, pa postaju uobi ajeno sredstvo komunikacije u 4. st. pr. n. e. Najstariji primjeri koji su do nas doali u originalu su tri pisma urezana u olovne plo ice. To su pismo iz Berezana i dva pisma ozna ena u literaturi kao SIG3 1259 i SIG3 1260. Prvo potje e iz oko 500. pr. n. e, a druga dva (prvo je iz Atene, drugo iz Olbije) iz 4. st. pr. n. e. Od 3. st. pr. n. e. postaju sve raairenija u gr kom druatvu i od tog doba do kraja antike imamo imamo preko 1000 na papirusu sa uvanih primjeraka. Osim ato pokazuju airok dijapazon tema i svrha slanja (slu~bena, poslovna i osobna korespondencija), vrijedan su doprinos prou avanju obi aja priprema materijala za pisanje, pisanja pisma, pe aenja, adresiranja i slanja, a njihovim prou avanjem mo~emo dobiti i odgovor na pitanje tko je pisma uobi ajeno pisao. Sa uvalo se i mnogo pisama na drvenim plo icama iz 1. stoljea te neka na kamenu (iz razdoblja izmeu 3. st. pr. n. e. i 1. st.). Svi sa uvani primjeri, osim ato su va~ni povijesni dokumenti (npr. spominju dogaaje ili okolnosti koje su nam iz djela povjesni ara nepoznati), nude nam i vrijedan uvid u ~ivot anti kih ljudi svih druatvenih i obrazovnih razina, uklju ujui i pisma koja su pisale ~ene. Nadalje, odaju nam detalje razvoja gr kog (i latinskog) jezika i razine obrazovanosti obi nog puka. Forma (gr kog) pisma Neki tekst najlakae prepoznajemo kao pismo prepoznavanjem njegovih vanjskih tj. formalnih karakteristika. Najo itija je svakako titulus ili preskript nad samim tijelom pisma, u kojem su navedeni korespondenti, tj. poailjatelj i primatelj. Tipi ni po etak gr kog pisma tako ima opu formulu tipa X (sc. aalje) Y-u uz dodatak uvodnog pozdrava  ili . Idui jasan signal koji nam govori da pred sobom imamo pismo je njegova zavrana pozdravna formula. Tipi na je  ( Zdrav budi! ). Pisma povezuju neko  ja (poailjatelj) s nekim  ti (primatelj) te u njima, sukladno tome, pronalazimo apostrofe adresata (vokativom pridjeva i/ili osobnog imena) i 1. i 2. lice (glagola i zamjenica). Odmah iza uvodne formule s pozdravom mo~e slijediti i airi iskaz nade u primateljevo dobro zdravlje ili komentar o vlastitome. Naravno, mnogobrojne su i mnogovrsne teme kojima se pisma mogu baviti i razlozi njihova pisanja kao ato su, uostalom, raznovrsni razlozi ljudske interakcije openito. Pred kraj pisma, ali prije zavranog pozdrava, smjeatene su aluzije na okolnosti pisanja i slanja pisma, zahtjevi za daljnjom (epistolarnom ili druga ijom) komunikacijom te (eventualno) izrazi nade u skori susret. Implementacija obuke u pisanju pisama u obrazovni sustav pomogla je procvatu epistolarne komunikacije, ali istovremeno dokazuje popularnost pisma i prepoznatost njegovih mogunosti u gr koj svakodnevici. Pismo u obrazovnom (retori kom) sustavu Ne znamo koliko prostora je pouka u pisanju pisama zauzimala u obrazovnom programu ni na kojem se to no stupnju uklju ivala  mogue je da su se ve u enici ni~eg uzrasta koristili gotovim pismima koja su morali imitirati, vje~bajui tako vjeatinu kompozicije ili se epistolarna forma pou avala na pismima-modelima kad je mladiima bilo najviae 12 do 15 godina. Pouka u kompoziciji zahtjevnijih pisama dolazila je na kraju obrazovanja i bila u rukama retori ara. Retori ke vje~be, progymnasmata, bile su poslo~ene od jednostavnijih ka slo~enijim, a za razvoj pisma nama su najva~nije vje~be u preraivanju anegdota ili izreka  tzv. chreia  u formu pisma i zahtjevne vje~be u oslikavanju karaktera stvarnih osoba ili mitoloakih likova, tzv. prosopopoieia. Svrha im je bila usavraavanje kreativnosti i vjeatine imitiranja stilova pisanja poznatih filozofa, histori ara ili govornika klasi nog doba. Anti ki priru nici za pisanje pisama Nije nam poznato u kolikoj mjeri su upute u enicima dolazile od samih retori ara, a koliko iz pismenih izvora. Sa uvana su dva priru nika. Prvi se (pogreano) pripisuje Demetriju ( , nepoznato vrijeme nastanka, izmeu 2. st. pr. n. e. i 3. st.), a drugi Libaniju ili Proklu ( ; nepoznato vrijeme nastanka, izmeu 4. i 6. st.). Sadr~e popise tipova pisama (tj. pregled tema i mogue svrhe njihova pisanja) s primjerima. Ovi su priru nici pru~ali samo okvir i smjernice, nikako stroge norme za pisanje pisama. Razumno je pretpostaviti da je odnos postojeih pisama i priru nika za njihovo pisanje bio dvosmjeran: upute o sastavljanju proizaale su iz prakse i koriatenja pisama u svakodnevnom ~ivotu, ali i njihovo koriatenje istovremeno ovisi o smjernicama iz priru nika (i modificirano je njima).  Anti ke epistolarne teorije Anti ke retori ke teorije pisanjem pisama su se bavile uzgred; epistolarna teorija nije bila dio njihova sustava i tek se naknadno u njega uklju ila. Prvi sa uvani primjer koji se dodiruje ove teme je De Elocutione (O stilu), pogreano pripisan Demetriju Falerskom (procijenjeno vrijeme nastanka je izmeu 3. st. pr. n. e. i 1. st.). Djelo sadr~i osvrt na jednostavan stil pisanja kao idealan za pisma i poznatu odrednicu da je pismo polovina razgovora, tj. jedna od dvije njegove strane. Ciceron (2/1. st. pr. n. e.) pravi razliku izmeu javnih i osobnih pisama (Pro Flacco, 16, 37), spominje pisma kao knji~evni ~anr (Ad Fam. 4, 13, 1) i pismo opisuje kao razgovor s prijateljem (Ad Att. 8, 14, 1) i njegov nadomjestak kad nije uz nas (Ad Fam. 3, 11, 2). U 1. st. Seneka i Kvintilijan osvru se na stil koji bi bio odgovarajui pismima, a Teon iz Aleksandrije pismo smatra vje~bom u karakterizaciji. Zajedni ko je svim ovim djelima, kao i kasnijima, poput rada Filostrata s Lemna (3. st.), to ato im pisma nisu centralna tema, ve o njima izri u usputne primjedbe. U sklopu ars rhetorica prvi o njima raspravlja Julije Viktor (4. st.), ali, ato je indikativno, na kraju svoga djela, u dodatku. Vrlo pojednostavljeno, sa~etak je anti kih smjernica za pisanje pisma i njegovih definicija sljedei: pismo je polovina razgovora (Dem., 223) ili zamjena za pravi razgovor (Cic., Ad Fam. 12, 30, 1), pa bi stil pisma i razgovora trebao biti podjednak: jednostavan, uz prilagoavanje statusu i razini obrazovanja primatelja (Dem., 234). U njemu se obraamo prijatelju kao da je uz nas (Cic., Ad Fam. 2, 4, 1 ili Sen., Ep. 75); ono je govor u pisanom obliku (Cic., Ad Att. 8, 14, 1). Pismo zrcali osobnost osobe koja ga pie (Sen., Ep. 40 ili Cic., Ad Fam. 16, 16, 2), ono je ogledalo due (Dem., 227). Treba biti koncizno, kratko (Dem., 228) i jasno (Dem., 226) i napisano prikladnim stilom (Cic., Ad Fam. 15, 21, 4), po nekima sli nim govornome (Dem., 223 ili Sen., Ep. 75), dok Demetrije preferira mjeaavinu elegantnijeg i obi nog izra~avanja (223). Preporu uje se izbjegavanje filozofskih i tehni kih termina, a poti e upotreba humora i poslovica te (rijetko) mitova i knji~evnih aluzija (Dem., 223, Julije Viktor). Anti ki teoreti ari ne dijele pisma na prava i knji~evna (fikcionalna); zadr~avaju se na njihovim prakti nim i funkcionalnim aspektima, prvenstveno uzimajui u obzir svrhu slanja i temu i ton pisma koji o toj svrsi direktno ovise. Fikcionalna pisma Iako pisma postaju uobi ajeno sredstvo komunikacije u Gr koj tek u 4. i 3. st. pr. n. e., dijelom knji~evnog svijeta postala su mnogo ranije. Najprije su se ustalila kao umetci koji su funkcionirali kao sporedni ornament, a s vremenom postaju vrlo va~an element za pomak ili obrat radnje i zna ajno doprinose literarnom do~ivljaju djela u koje su uklopljena. Umetnuta pisma a) Epika Najstarijim sa uvanim pismom uklopljenim u neko gr ko knji~evno djelo smatra se pisana poruka u VI pjevanju Homerove Ilijade. U susretu u bojnoj vrevi na Diomedov upit o rodoslovlju Glauk prepri ava sudbinu svoga djeda, junaka Belerofonta: zbog neuzvraene ljubavi la~no ga je za pokuaaj silovanja optu~ila kraljeva ~ena te tra~i od mu~a smrtnu kaznu za drznika. Kralj Belerofonta ipak nije ubio, ve ga, uz popratnu pismenu poruku u kojoj se nareuje njegova likvidacija, aalje u Likiju svome tastu: s s  w s, y ' E  u p q  w  y q,  ' }   D' y. (Poslao ga je u Likiju, znakove nesretne Napisavai na plo ici slo~enoj pogubne mnoge I zapovjedio da ih poka~e njegovom tastu da ga ovaj ubije.) Iako ovaj primjer svakako nije pismo u pravom smislu te rije i, znakovit je: pisana poruka posve odska e u Homerovom svijetu usmene komunikacije. b) Historiografija Herodotova pisma poslana su na neobi an na in, gotovo sva su krivotvorena, netko ih presree ili su pogreanim osobama izru ena; u slu~bi su poveanja zanimljivosti teksta i stvaranja neizvjesnosti i napetosti oko poteakoa izru enja. U Tukididovom djelu pojaanjavaju povijesne podatke, imaju dokumentarnu vrijednost i slu~e ilustriranju opisanog dogaaja; njega malo zanimaju okolnosti slanja i izru enja. c) Tragedija U velikoj veini sa uvanih tragedija pismo kao dramatsko sredstvo nije koriateno, a viae je razloga za to. Pismo u 5. st. pr. n. e. nije uobi ajeno sredstvo komunikacije, pa ne iznenauje da se pisci libe na scenu dovesti neato ato bi prosje nom gledatelju bilo neobi na novotarija. Nadalje, velik broj drama nema u fabuli situaciju u kojoj se informacija iz udaljenog kraja prenosi na mjesto zbivanja radnje, a kada ima, gr ki dramati ari preferiraju upotrebu glasnika koji usmenim putem prenosi potrebno. Pismo je za pisca nezgodan i izazovan medij: kako njegov sadr~aj ne bi ostao nepoznat publici, lik/glumac mora njegov sadr~aj itati naglas. Tek u Euripidovim dramama nalazimo pisma kao dramatsko sredstvo za o~ivljavanje radnje (i termin  koristi se u novijem zna enju). Mogue je da je upravo umetanje pisma klevete pretvorilo neuspjeanu prvu verziju Hipolita u uspjeh i pobjedu na natjecanju 428. pr. n. e. Nakon Fedrine smrti informaciju iz pisma je nemogue pobiti i jedino deus ex machina Tezeju mo~e saopiti istinu i omoguiti pomirenje s posve nevinim sinom pred njegovu smrt. Fedrina smrt je ono ato daje te~inu njezinim rije ima; Tezej ni u jednom trenu ne sumnja u istinitost pisma. U Ifigeniji u Tauridi strah od gubljenja pisma omoguio je njegovo itanje, a samim tim i (za tragediju nu~no) prepoznavanje izmeu aktera (poailjatelj i primatelj pisma); autor je majstorski iskoristio upravo glavnu poteakou koju je umetanje pisma sa sobom donosilo: obavezu da njegov sadr~aj saznaju i itatelji i ostala lica na sceni. Pismo (tj. dva) u Ifigeniji u Aulidi, pak, piae i aalje muakarac. Nakon prvog pisma Agamamnon se predomialja i aalje i drugo (s opre nom informacijom), ali ono nije isporu eno. Navedeni primjeri pokazuju mogue doprinose epistolarne komunikacije zapletu ili prepoznavanju: napisana informacija kasni ili ne mo~e biti isporu ena, nepromjenljiva je ili njezino pobijanje zahtijeva dodatno vrijeme, la~na je ili pogubna nekome od aktera, a mo~e se i izgubiti. d) Komedija Aristofanov prethodnik, Kratin, uklju io je itanje barem jednog pisma u svoje djelo, ali znanstvenici se sla~u da pismo kao dramatsko sredstvo nije bilo dio tradicije Stare komedije (Aristofanova sa uvana djela ne nude nam nijedan primjer). U Srednjoj i Novoj se stvari mijenjaju: znamo za tri komedije naslova Pismo (Aleksid, Eutiklo i Mahon), a jedna se zvala Pisma (autor je bio Timoklo). Nastavlja i tradicije Nove komedije, Plaut i Terencije, pisma esto spominju i koriste u svojim dramama. e) Poezija Pisma u poeziji nikada nisu postala osobito raairena. Ne nalazimo ih u epici Apolonija Roanina, pogotovo ne u Teokritovim djelima (pisanje i itanje (pisama) ne pripadaju u seosku sferu). Popularna je neobi na podvrsta: poruka u stihovima uz poklon. Tipi an je primjer Teokritova Idila 28: napisani stihovi prate preslicu od bjelokosti. Postoje i epigrami sli ne vrste, a pjesnici ponekad dodaju po etni pozdrav i informaciju tko i kome piae, ime granice izmeu epistolarnog epigrama i fikcionalnog pisma postaju posve nejasne. Kalimah uklju uje pri u o Akontiju i Kidipi u svoju zbirku (Aetia); ponovno se javlja sna~na povezanost izmeu pisma i pogubne prevare ili klopke. f) Roman Budui da tipi an zaplet romana uklju uje fizi ko rastavljanje zaljubljenog para, posve je o ekivana i njihova meusobna epistolarna komunikacija i primanje i slanje pisama pomaga ima ili suparnicima. Sa uvani primjeri obiluju pismima kojima je cilj zavoenje, izjava ljubavi, pozdrav, smrtna osuda, ak i bra na ponuda. U Haritonovom romanu Zgode Hereje i Kaliroje (1. st. pr. n. e.) na po etku knjige IV glavni junak saznaje da je njegova odabranica ~iva i piae joj pismo. Paradoksalno, ovo pismo gotovo svi va~ni likovi romana itaju prije osobe kojoj je upueno. Nakon happy enda i ujedinjenja s Herejom, Kaliroja piae ostavljenom mu~u oproatajno pismo, zahvaljuje na dobro instvima i moli oproataj. U romanu Leukipa i Klitofon Ahileja Tatija jedno pismo pokree zaplet. Idue koje se u romanu spominje moglo je sprije iti sve daljnje komplikacije; ljubavnici, sigurni da roditelji nee dozvoliti njihovu vezu, bje~e, a pismo u kojemu se upravo ta veza predla~e ne sti~e na vrijeme. Drugim rije ima, radnja cijelog romana rezultat je spore isporuke drugoga pisma. Fabulu vrlo sli nu onoj u Hipolitu sadr~e Ksenofontove Efeake pri e (2. st.), ali u ovom slu aju sa uvano pismo oslobaa junaka svih optu~bi. Neobi an je slu aj Heliodorove Etiopske pri e: junaci prolaze kroz avanture zajedno i nemaju potrebe pisati jedno drugome, a pisma razmjenjuje junakinja sa svojim roditeljima (od 10 knjiga njih pet ima umetnuta pisma). Roman u pismima Prvi primjer koji mo~emo smatrati novom knji~evnom vrstom je Hion iz Herakleje (anonimni autor, vjerojatno 1. st.). Rije  je o sadr~aju prepri anom u prvom licu u epistolarnoj formi bez pozdravnih formula, ali s definiranjem poailjatelja. U 17 pisama (od toga je 14 upueno ocu, a po jedno prijatelju, Klearhu i Platonu) mladi na nauku kod Platona otkriva pojedinosti svoga obrazovanja i ~ivota u novom gradu (gotovo je rije  o epistolarnom Bildungsromanu) te pripreme za povratak u rodni grad i obra un s tiraninom Klearhom. Naa najstariji sa uvani primjer romana u pismima u europskoj knji~evnosti mjeaavina je historiografije, filozofije i pri e o razvoju mladia od u enika i sina do voe i junaka. Konzistentnost pri e i kronoloaki poredak pisama koji pokazuje razvoj Hionove li nosti izdvaja zbirku u zasebnu kategoriju. Zbirke pisama Korak od pisma kao dijela drugog knji~evnog djela do djela u cijelosti sa injenog od pisama vjerojatno je potakla popularnost autenti nih pisama knji~evnika koja su esto pratila njihova (druga) djela: tako su Platonova pisma bila dodatak uz njegove dijaloge. Pojedine su se skupine pisama s vremenom po ele pojavljivati i samostalno: npr. za Hipokratova pouzdano znamo da su prepisivana i kao dodatak u sklopu korpusa i kao samostalna epistolarna zbirka. Na njihovu autenti nu jezgru mogao se s vremenom nadovezati odreeni broj tuih krivotvorina, napisanih u autorovo ime uz imitiranje njegova jezika i stila, a vjerojatno su prva takva pisma dodana kao dopune  rupa u sukcesivnom slijedu dogaaja u postojeim zbirkama. To je mogao biti prijelazni stupanj prema stvaranju zbirke bez ikakvog autenti nog sadr~aja, odakle je omoguen razvoj u raznim smjerovima: mo~e se varirati broj autora pisama (jedna osoba, par korespondenata ili viae njih), izbor osobe koja je poailjatelj pisma (sam autor (npr. Filostratova zbirka) ili fikcionalni lik (tako Alkifron, Elijan i Aristenet)) i forma i na in pripovijedanja (prete~no naracija, dijalog ili mijeaanje). Rimski utjecaji Naravno, vrlo je vjerojatno da su gr kim epistolografima bila poznata i kao uzor slu~ila djela rimskih. Znamo da je zbirka Ciceronovih pisama (1. st. pr. n. e.) smatrana klasikom svoga (pod)~anra i da je bila itana i zbog informacija o slavnom autoru i zbog stila kojim je pisana. Mogue je da su itali i pisma Plinija Mlaeg (1. st., ukupno 370) i Fronta (1/2. st., oko 220), a ne treba isklju iti ni (direktni ili indirektni) utjecaj stihovanih pisama Horacija i Ovidija. Vjerojatno je upravo Horacije (1. st. pr. n. e.  1 st.)  izumio objavu knjige pisama, tj. prvi uobli io svoja u zbirku. Ovidije, Horacijev suvremenik, piae Heroides (ili Epistulae heroidum), 21 pismo u elegijskom distihu i, u kasnijoj fazi svoga stvaralaatva, Tristiae i Epistulae ex Ponto, u kojima je poailjatelj on sam, a primatelji razli ite osobe kojima se obraa tra~ei pomo oko povratka u domovinu. U 1. st. nastaju i Senekina donekle fikcionalizirana pisma Luciliju. Pseudonimne zbirke pisama Ovaj pojam podrazumijeva zbirke pisama koje je napisala nepoznata osoba (ili viae njih) u ime neke poznate osobe poput filozofa, mudraca, politi ara ili tirana, govornika i knji~evnika, vrlo esto iz klasi nog doba (5. i 4. st. pr. n. e. ). Iako ih je teako to no datirati, veina ih vjerojatno potje e iz 1. ili 2. st. i uobi ajeno se smatraju prvim samostalnim epistolarnim zbirkama u gr koj knji~evnosti. Dokazano je da je veinu sa inilo nekoliko autora ili su nastale naknadnim airenjem i dodavanjem pisama na ( esto autenti nu) jezgru. I dalje jedino izdanje koje sadr~i sve pseudonimne zbirke na jednom mjestu ostaje antologija R. Herchera Epistolographi Graeci. Tu spadaju npr. pisma Aristotela, Artakserksa, Demostena, Diona, Eshina, Euripida, Heraklita, Hipokrata, Ksenofonta, Lukijana, pitagorejaca, Platona, Sokrata, Sokratovih sljedbenika (sokratika), Solona, Temistokla itd. Vjerojatni razlog rijetkih objavljivanja ovih zbirki je injenica da je, nakon ato je dokazana njihova neautenti nost, zaklju eno da je namjera njihovih autora bila svjesno podmetanje i varanje itatelja. To nije to no  pseudonim je koriaten kako bi se osigurao vei interes itateljstva za prikaz pojedine povijesne li nosti kroz intimne ispovijesti u  pismima i potaklo na divljenje njihovim uspjesima. Zbirke mogu sadr~avati prikaz dogaaja ili karaktera osobe iz jedne perspektive (tj.  poailjatelj je kroz cijelu zbirku isti, kao npr. u Platonovim pismima) ili viae njih (npr. suprotstavljena mialjenja dvije filozofske akole). Dakako, tipovi zastupljenih pisama su razli iti: pisma utjehe, poziva, preporuke, didakti ni ogledi u pismima i sl. Fikcionalne zbirke Do 2. i 3. st. vjeatina pisanja pisama ili govora  u ime i uz oponaaanje stila neke druge osobe postala je uobi ajeni dio retori kog obrazovanja (ethopoieia i prosopopoieia), a s vremenom su li nosti odabrane za ovaj zadatak ( ato bi taj i taj mislio, napisao ili rekao na taj dogaaj ili u toj prilici ) mogle biti i likovi iz mitologije (npr. Gorgija piae  obranu Helene), ato uvodi element maate i fikcije. Upravo ovaj impuls dovest e do mogunosti pojavljivanja sasvim anonimnih (i nepostojeih) osoba u ulozi korespondenata, ato otvara put stvaranju posve nove i autenti no gr ke knji~evne (pod)vrste: fikcionalne epistolografije. Klju ne osobitosti koje fikcionalne zbirke ispoljavaju na sadr~ajnom polju (eksploatacija djela ranijih autora u temama i idejama, pomak vremena odvijanja radnje u proalost, naj eae u tzv. klasi no doba Atene, aticiziranje jezika i stila) nemogue je shvatiti bez poznavanja kulturnog stremljenja u okviru kojeg autori piau  Druge sofistike. Druga sofistika i aticizam i njihov utjecaj na knji~evna djela Pojmom  Druga sofistika uobi ajeno se ozna ava kulturni preporod s centrom u Ateni i gradovima Male Azije (prvenstveno Efez i Smirna) u periodu izmeu kraja 1. i po etka 3. st., iako se njegov utjecaj osjeti i u mnogo kasnijem vremenu. Glavnim predstavnicima smatramo Filostrata, Diona Hrisostoma (Zlatoustog), Elija Aristida, Heroda Ati kog i Polemona. U airem smislu shvaen, pojam obuhvaa i sve pisce koji vremenski pripadaju ovom dobu i pod utjecajem pokreta stvaraju svoja djela, poput Lukijana, Alkifrona i Elijana. Veina sofista po injala je karijeru pou avanjem skupine u enika, a kasnije, kako bi im popularnost i vjeatina rasla, po injali bi govoriti javno. Meusobno su mogli biti u polemi nim, ak i otvoreno neprijateljskim odnosima jer je uz uspjeh i slavu esto dolazila i pretjerana ambicija, arogancija i samohvala. Za naae razmatranje naro ito je bitan sukob oko izbora stila govorenja koji se koristio i poticao, tj. sukob tzv. aticista i azijanista. Pobornici aticizma poticali su arhaiziranje kroz upotrebu ati kog leksika, fraza, sintakse i stila klasi nog doba (nalik Demostenovom) i odmak od govornog jezika; bila je rije  o jezi nom purizmu i pokuaaju suzbijanja kienog stila. Na polju knji~evnosti Druga sofistika poti e prou avanje, nasljedovanje, ak i otvorenu eksploataciju ranijih autora, njihovih tema, fraza i stila, ato e naii na sna~an odjek u cijeloj literaturi. Arnott nudi objaanjenje:  ... explanation lies in the nostalgia of the age for a more glorious past when Athens was the centre of civilization, Attic Greek the paragon of literary dialects, and its texts the  >|~     & $ 6 X \^`z|PĽyqcq_h+<jh'jh'j5H*Uh+<h$^5 hhwhhwh$^he9heSZh'IxhKxh,OhY h+<hu5 hu5h+<hY 5h+<h+<5CJaJ hx/hY  hx/hx/hx/hx/5CJaJh,O5CJaJheSZ5CJaJh$^h$^5CJaJhY 5CJaJ$  ^`$ & Fdha$gdD $dha$gdD $dha$gd$^ $dha$gd,O $dha$gdu$ & Fdha$gdudhgdeSZ$ "dha$gdx/$ "dha$gdx/PRTV 6HX:>~ ,46:>BDFV^lfhjƾٺپٲپپّٛjh$^0JUh(h$^CJaJhsf:h$^5OJQJhsf:h$^5hhMh$^5 h+<h$^h~hDhG-h$^he9hhy he9he9jhe9h/+0JU he9h$^9nz|*#%l/n///p29::::B $dha$gdY$ & Fdha$gdD$dh7$8$H$a$gd$^$ & Fdha$gdD $dha$gd$^$ & Fdha$gd$^j~>BDRZb "z^|VXhjx~tvxz|~ h~h'hRhD h~h$^h'jh'j0Jjh'j0JU h:)Ph$^h?/h$^OJQJhG-hCh~jhhy0JUhhyhMh$^5OJQJ h?/h$^hMh$^5h_!h$^5jFHJ ( : ~ !!!>!D!!!!!!!!"<"f"l"$#&#,#:#B#F#H#L#n#p####H$$$N%%%%%% &&&& hG-h$^h5pMhU]hi5 hi5 hihihih o hG-0JhV hVhVh'hRheh$^6jh$^0JUhHnhG-h$^<&&&'' '''(( )4*h*z+|++++ ,",>,|,,,, -..//N/`/h/j/n/p//$0b000000D1F1x1z1112 2νι䧠䘔 h$^5hRh$^5h)Yh)Yh)Y5 h 8h$^hDjh'j0JUh 8h#7 h5pMh5pMjh5pM0JUh5pMjh#70JUhG-hRh$^ hG-h$^hG-h$^H*hG-h$^63 22F2T2V2^2b2d2h2j2l2n2p2L3N3X3Z3`3r3v3z3|3~334555556 7&7X7Z7\7999&9L9x9z9:0:J::ͼ~w h"h"jhn90JUh0qOh"h#nhn9 h(h$^ h$^6hE ;h$^5hE ;h$^5OJQJh$^ hnh$^jh)Y0JU h0h$^h0h$^5OJQJh0h$^5 h)Y5hN@h$^5h)Y hih$^.:::::::::N;;;;<<< =l========.>4>F>^>l>>>>>>>>?ɾ|qqqqeqqhYh$^6CJaJhYhYCJaJ!jhYh"0JCJUaJh0qOCJaJhYh"CJaJh1{CJaJhYh`oCJaJhYh$^CJaJhYh4$CJaJ hYh$^ h0qOh$^huh0qO5huh$^5 h+<h$^h$^jh 8h'j0JU%?????@X@@@@@A&ANAdAAAAABBBNBPBtBBBC.C0CNCbCpCCCCCÿðٍٝvhhouh$^6CJ\aJhouh$^CJaJhxh$^5CJaJhvCJaJhTGCJaJh6CJaJhC'h$^CJaJh$^CJaJ h+<h$^hDh$^jh'j0JUhCJaJh0qOCJaJhYh$^6CJaJhYh$^CJaJhYCJaJ$BBNBPBHHIIrR\\D\F\__6_8_J_6c $dha$gdn$ & Fdha$gdD$dh7$8$H$a$gd$^$ & Fdha$gdD $dha$gd$^$ & Fdha$gdD $dha$gd$^CCCCDDRDTDXDZDhDjDzD~DDDDDDDDDDDDDD&E*EBEDEZE\EdEEEEEEEǼ˰˰˥{ssssssh6CJaJhh$^6CJ\aJhh$^6CJaJhh$^6CJOJQJaJhh$^CJaJhxh$^5CJaJhC'h$^CJaJh$^h$^CJaJhb(CJaJhTGCJaJhouh$^6CJOJQJaJhouh$^6CJaJ'EEnFFFFFdGpG|G~GGGGGH\HfHpHHHHHHHHHHHIIINIfIlIxIIIIIJBJDJJJJJKپh5h$^6 h5hyhyh h5h$^hb(hQ_hhCJaJhyCJaJhDCJaJhhCJaJjh'j0JUh'jh'j0Jhb(CJaJh"CJaJh$^CJaJjh"0JCJUaJ/K&KKK8L:LLLLLLL$MMMMMMlNzNNNNNNNNOOO O&O>OOOOO$P&PfPPPPPP*QHQpQQQQQQQQQRS@S讥h&@hqb_0Jjhqb_0JUhLGh$^0JhLGh$^6hG-hJh$^6 h$^6hhjhh0JUh$^h h5h$^hxh$^5A@SBSSSSSSSST.TJTjTTTTUU"UrU|UUUUUUUUUUUUVVVV!V>VIVKVNVZV\VcVpVVVVVVVVVVVX"X$X0XNXPXVXjX~XXXLYYYYYZZZFZHZJZh&@h&@0Jjh'j0JUhkhy37h$^6h&@hLGh$^6hhh5h$^hLJZLZZZZZZZ["[V[\\\\D\F\\\&]^]d]~]]]^^^,^6^^^^^^^____6_H_J_L__`"`2`4`B`D`J`bb6c8cڼ h<h$^hh$^6hr_h$^5 hprh$^ hqb_h$^hD hqb_h+< hnhnhhc|hkh;hnh+<h$^5h$^jh&@0JUh5h&@hqb_68c:cDcFcVcXc`cbchcjcxczccccccccccccccccccccccdd d ddd&d(d*d,d4d6d8d:dFdHdLdxdzdddlenepeefffŽŵŨh5Zh$^jh5Zh5Z0JUh5ZCJaJh$^CJaJh<h$^CJaJjh$^0JUh<h$^5OJQJh<h$^5 h<h$^h<h$^OJQJ<6cccLdddpefffiijoyyy}}}&( $dha$gd$^ $dha$gd'~ $dha$gd'~$dh7$8$H$a$gd$^$dh7$8$H$^a$gd$^ffffffffgggRhhhhhhhhhhhhhtiiiijjljjjj>lmmnnXnnoo"o$o:oLoooιh'~hmCJaJh'~h$^5CJaJh'~h$^CJaJhkCJaJ h'~h o h'~h h'~hT h'~h; h'~h$^hnhn5h;hnh5Zhnh5Z5h$^jh'j0JU0ooo,plppp>q@qBqVqqqrrrryByjylyyyyyyyy̶̥̚㏇̇㇏||njh90JCJUaJh'~hNCJaJh9CJaJh'~h}2CJaJh'~hn6}CJaJ!jh'~h'~0JCJUaJh'~h p?CJaJh'~h&hCJaJh'~h'~CJaJh'~h$^6CJaJh'~h$^CJaJ!jh'~h}20JCJUaJ+yyyyy zz{|J|T||||||}\}h}r}}}}}}}}}}~.~D~~~LPRdj4vzҀ*2R t˿jh$#0JUh2h$^6hn6}h$^5 hn6}h$^h$#h3hn6}h&6h{1h$^6heh$^6h p?h2h$^5hDh3h$^h'~h$^5=t~ւ "(0:pBb҅օ؅">,^<tv|Ĉ҈"<N>̋ٶќٜhh/th$^6jh$^0JUhkjhD, 0JUhD, h"h$^6 h35h2h$^5h\.h3jh$#0JUh$#h3h$^h2h$^6;(:ln02@Bdf $dha$gd?X$ & Fdha$gd& $dha$gd!$ & Fdha$gd& $dha$gd&$ & Fdha$gdD $dha$gd$^̋܋ ,@܌"NbLflnp .rzԏlrLƑ&FZNĔԔ󽹲󌂌jhY0JUhYjh\}0JUhhv?Lhkh\}h@qh$^6 h7 h$^hD h]}h$^h)hPh$^6h%h$^5jh)0JUh h$^6h2h$^5h$^h:Uh$^63Ԕ ,.02D.8DFlΗЗڗ pTptؚښƜޜ<>@BDdf\t¾ꞗh?Xha5CJaJh?XhaCJaJ h?Xh?Xh?Xjh]}hY0JU h!h$^hEhP^h]hahkhvhvhv5 hv5 h]}h$^h&h$^5h&jh0JUh$^h1ڠ&2Zҡ<HZТآ"Z\nxܣޣ.@DhTVٺٮ͢٢ّzzi!jhYhY0JCJUaJh?XhS6CJaJh?XhSCJaJ!jh?XhP^0JCJUaJh?Xh$^6CJaJh?Xh!5CJaJhkCJaJh?XhP^CJaJh?Xh$^5CJaJh?Xh$^CJaJ!jh?Xha0JCJUaJh?Xh!CJaJ)VX~¥R`fvĦPRҩZ\^ªĪ0Z궫ꧢ|unujbhB"h$^6hp hB"hB" hB"h$^hB"jh$^0JUh?Xhzh$^ h$^5 h&h$^ h&5h7 h?Xh!CJaJ!jh?XhS0JCJUaJh?XhS5CJaJh?XhSCJaJh?Xh$^5CJaJh?Xh$^CJaJh?XhzCJaJ& &((ںܺ\^z 8 : r t x$dh^a$gd$^ $dha$gd7A$ & Fdha$gd&$ & Fdha$gd& $dha$gd$^ $dha$gd]$a$gd]Z\^`2`Ьp®Ԯ&0X`įܯޯ &BDFH$&Nbhj^f$&(ü筦ÚÚÑÑÇ h h jhO0JUhO h 6heh 6hh% h&h$^ h&5jhY0JU h Dh h jh$^0JUhkjh]0JUh]hph$^hB"jhB"0JU hB"h$^2(NX*ʹPrֺغںܺ޺Z\^.p|~¼ļ468:zн "$&x<fhxļɤ hTK h$^hkhTK h$^5jhZ\0JU hZ\h$^ hZ\hZ\h^:h$^5 hZ\5hZ\ h&h$^ h&h&hh$^5jhVyhY0JUhOhI<h$^hh%7xzJPx ":^B^b$(~    J    4 6 8 jh7AhY0JUjh$^0JUUhqdh$^5h hjh7A0JUhwJhNh$^5 hBh$^hBh7AhNhTK hh$^ h^:h$^> venetrated masterpieces whose& exploitation by writers& was a mark rather of sincere homage than of plagiaristic deceitfulness.  Ipak, nemogue je objasniti zaato se intertekstualnost najja e ukorijenila baa u fikcionalnoj epistolografiji i postala njezina toliko va~na odrednica. Razvoj fikcionalnih zbirki Za Druge sofistike, u periodu cvata ljubavnog romana i pseudonimnih zbirki, pojavljuje se novi ogranak: fikcionalna epistolografija. Zbirke ovog tipa nalikuju pseudonimnim po tome ato, kao i one, ne zadr~avaju jedinstvenu radnju od po etka do kraja. Osnovna je razlika sljedee: pisci pseudonimnih zbirki su pod direktnim utjecajem retori kih pravila i obi aja i redovito zamialjaju (tj. izmialjaju) ato bi odreena slavna (naj eae stvarna) osoba rekla ili u inila u nekoj situaciji, dok autori fikcionalne mogu odabrati (a esto to i ine) posve anonimnog (i nepostojeeg) ovjeka za korespondenta. Dakle, autori ovih zbirki idu korak dalje prema potpunoj fikciji. U sukcesivnom slijedu pisama nema razvoja radnje ni karaktera likova; pisma su veinom neodgovorena i tematski nepovezana jedna s drugima (iako malobrojnih iznimki ima), korespondenti se izmjenjuju i relativno rijetko ponavljaju. Zanimljivo, rimska knji~evnost nije razvila ovu epistolarnu (pod)vrstu  najbli~e su joj (mnogo ranije napisane) Ovidijeve Heroides, ali je jasno da znak jednakosti ne mo~emo staviti: Heroides su u stihu, a junaci i junakinje su slavni mitoloaki likovi, nikad anonimusi kao kod gr kih epistolografa. Mogui je razlog izostanka ove podvrste u rimskoj knji~evnosti presna~an odjek Ciceronovih pravih pisama koja su zaustavila poriv za eksperimentiranjem unutar ~anra, kao i injenica da se gr ka nostalgija prema proalosti, koja je obilje~ila Drugu sofistiku i dala svoj sna~an pe at klju nim obilje~jima ovih zbirki, nije pojavila meu rimskim piscima u tolikoj mjeri. Predstavnici Izvori navode niz epistolografa ija djela nisu doala do nas. Autor najranije zbirke ovog tipa o kojoj imamo vijesti je Lezbonaks (Ljubavna pisma, vjerojatno 2. st.). Iza njegove kronoloaki su slijedile (do danas sa uvane) zbirke Alkifrona, Elijana i Filostrata, a Suda jedini spominje Zoneja (navodi se da je pisao ljubavna i pisma seljaka) i Meleserma (ati ki sofist, nepoznato vrijeme ~ivota, napisao Pisma hetera). Nakon vremena Druge sofistike djeluju joa Aristenet (kraj 5. ili po etak 6. st.) i Teofilakt (7. st.). Kao i epistolografija u cjelini, i ovaj je njezin odvojak zanemaren; zbirke se rijetko itaju i samo ponekad se nalaze na popisu uobi ajenih djela predvienih za obrazovanje studenata. Negativne osude pojedinih znanstvenika umanjivale su mogunost pozitivne recepcije; u usporedbama s romanom ili dijalogom sli ne tematike pisma su do~ivljavana kao  izvjeata ena , monotona ili trivijalna. Nepopularnosti je pridonosio i manjak informacija: za veinu autora ne znamo to no vrijeme i mjesto ~ivota i nastanka njihove zbirke, a ak etvorica autora (otprilike suvremenika) nose ime Filostrat, ato je svakako preusmjeravalo pa~nju znanstvenika sa samih djela i njihove vrijednosti na pokuaaje rekonstrukcije datacije, biografije autora i njhove meuovisnosti. I neobrazovani itatelj mo~e uo iti jasne nedostatke epistolarne forme itajui uzastopce npr. Lukijanov dijalog i pisma neke fikcionalne zbirke: dijalog je okretniji i zanimljiviji jer je viae aktera iji glas ujemo (u pismu progovara samo poailjatelj), a radnja se mo~e joa uvijek odvijati (pismo se uvijek referira na proali dogaaj). Unato  navedenim  manama , razlog za popularnost i zna ajnu produkciju fikcionalne epistolografije u doba Druge sofistike le~i vjerojatno upravo u injenici da drugu stranu (tj. odgovor) uglavnom ne saznajemo, ve smo prisiljeni rekonstruirati je i zamisliti. Tako i ondaanji i danaanji itatelj biva pozvan uklju iti se u igru  ato bi na ovo odgovorio neki XY ; svojevrsna ethopoieia se nastavlja u naaoj maati nakon ato ju pro itamo u epistolarnom obliku. Dakle,  the ultimate consequence of the epistolary format is that it invites the reader to engage with the letter in place of it's intended audience. In a sense, the reader assumes the role of the addressee.  Zaklju ak Kao ato fikcionalna pisma u gr koj knji~evnosti ne nalazimo dok pisma kao sredstvo komunikacije ne postanu koliko-toliko uobi ajena, ni epistolarne zbirke nisu nastale dok se pismo u drugim ~anrovima nije dostatno udomailo, a mogui dramatski i kineti ki doprinosi njegove implementacije u knji~evno djelo dokazali. Autenti na pisma su u estalo objavljivana kao dodatak uz glavni korpus pisaca (npr. Platon), a s vremenom su se pojedina objavljivala i samostalno (Hipokrat). S druge strane, airok dijapazon svrha koriatenja pravih pisama dovodi do uvratavanja obuke u njihovu pisanju u obrazovni sustav; retori ko obrazovanje nezamislivo je bez vje~bi tipa prosopopoieia i ethopoieia u epistolarnom obliku ( ato bi X napisao Y-u o nekom Z dogaaju ; pritom su X i Y poznati govornici, filozofi, pisci i sl.). Velika se pa~nja pridavala prou avanju i nasljedovanju jezika i stila odabranih osoba. Pojedina uspjelija od tih  pisama lako su mogla zalutati meu autenti nu epistolarnu grau poznatih osoba, u zna ajnoj mjeri je poveati ili ak potisnuti  tako nastaju pseudonimne zbirke. Korak dalje prema fikcionalnim zbirkama dogodio se kad je osoba koja je odabrana da se u njezino ime piae pismo mogla biti i anonimna i posve izmialjena. Ne udi da je fikcionalna epistolografija do~ivjela svoj boom popularnosti i produkcije u doba Druge sofistike: epistolarne minijature bile su idealne za prikaz sofisti ke u enosti i ogled u ventrilokvizmu (autori prikazuju svijet ribara, seljaka, parazita i ~ena, prvenstveno hetera). Zauzvrat, doba cvata udara na knji~evnu vrstu presudan pe at: budui da Druga sofistika veli a davno proala vremena, i zbirke svoje aktere smjeataju u minuli svijet: Alkifronova i Elijanova jasno se referiraju na Atenu i njezinu bli~u okolicu. Najuo ljivije obilje~je zbirki svakako je intertekstualnost: imitacija s varijacijama poznata je odrednica od helenisti ke prakse nadalje, a citati, parafraze i aluzije na ranije autore dobrodoala su osobina svih knji~evnih djela Druge sofistike (i iza nje) i autori se njom rado i esto slu~e (npr. Lukijan). Svrha je pozivanje itatelja (i onog i naaeg doba) na igru skriva a s knji~evnom baatinom, poticaj na povratak klasicima knji~evnosti ili njihovo upoznavanje te istovremeno homage prethodnicima. Ipak, nemogue je objasniti zaato se intertekstualnost u tolikoj mjeri i tako nerazdru~ivo vezala baa za ovu knji~evnu (pod)vrstu. Dakle, pojavu fikcionalnih zbirki pisama u gr koj knji~evnosti i njihova generi ka obilje~ja mo~emo pojednostavljeno definirati kao kombinirani utjecaj sljedeih imbenika: raairenost i popularnost pravih pisama i poveana upotreba umetnutih pisama u postojeim knji~evnim vrstama gr ke knji~evnosti, retori ke progymnasmata (naro ito vje~be u karakterizaciji, tj. oslikavanju karaktera - ethopieia i prosopopoieia) u epistolarnoj formi, (vjerojatno) rimski uzori (epistolarne zbirke Cicerona, Horacija, Ovidija), popularnost pseudonimnih zbirki, ozra je Druge sofistike i aticizam. Veina formalnih obilje~ja koja primjeujemo na pismima unutar zbirki zajedni ka im je s pravim pismima i od njih je naslijeena posredstvom retori kih vje~bi. U titulusu (preskriptu) su uobi ajeno navedeni korespondenti (u Filostratovoj su kasnija interpolacija). Njihova imena mogu biti opisna (anticipiraju sadr~aj pisma ili zanimanje aktera), preuzeta iz drugih knji~evnih djela (prednja e imena iz komedija i Lukijanovih dijaloga) ili su odabrani stvarni ljudi, poput slavnih hetera i pisaca. Aristenet uvodi dvije novine: jedini bira i kolege epistolografe za ovu ulogu, a kod opisnih imena poveznica imena s pismom nije vidljiva na prvi pogled kao npr. u slu aju Alkifronovih ( esto je rije  o etimoloakoj igri). I poailjatelji i primatelji u svim zbirkama su eae muakarci, ali su pisma erotske tematike eae ~enska. Sukladno anti kim uputama o duljini pisama, veinom su kratka. Mogu se sporadi no pojavljivati u povezanim parovima (Alkifron, Elijan), ali opa je tendencija neodgovorenost. Sve zbirke imaju primjere autoreferencijalnosti (pisma sadr~e aluzije na svoje pisanje, slanje i itanje ili raniju korespondenciju), apostrofiranje adresata te po etne i zavrane pozdravne formule. Naravno, itatelji dobro znaju da ono ato im je u rukama nije (bilo) pravo pismo, ali u~ivaju u  igri pretvaranja . Izbor teme i na in obrade veim dijelom su pod utjecajem konvencija Druge sofistike i po preporukama retori ke prakse. Popularna je tematika naslijeena iz komedije i dijaloga ili stvorena po uzoru na ljubavne romane. Najvea novost su pisma novelisti kog tipa (pisana u 3. licu i posve nepovezana s korespondentima; djeluju poput romana u malome) kakva susreemo samo u Aristenetovoj zbirci. Pisci mogu odabrati prevladavajuu temu za cijelu zbirku (npr. erotska u Aristenetovoj i Filostratovoj) ili njih viae (Alkifron). U slu aju erotske tematike teako je odgovoriti na pitanje tko od autora nam je ponudio najpikantniji materijal; Filostrat i Alkifron spominju opise dijelova tijela koji su Aristenetu  zabranjena zona (stra~njica, bokovi, trbuh), ali su ti primjeri izolirani (Alk. IV, 13 i 14 te Fil. 34). U cjelini je fikcionalna epistolografija srame~ljiva knji~evna vrsta  erotika je metafori ka (porijeklom koriatenih metafora pisci se zna ajno razlikuju), a aluzija je prihvatljivija od deskripcije. Svakako, po pitanju tematike odska e Filostrat: samo u njegovoj zbirci nalazimo i homoseksualna nastojanja i sklonost fetiaizmu. Aristenet je najskloniji eksploataciji ranijih autora. U zbirci koristi najvei broj djela gr kih i nekolicine rimskih autora te pokazuje najvei trud oko variranja na ina na koji njihov materijal ( esto i nizove re enica) uklapa u svoje djelo (citati, parafraze, aluzije). U svim zbirkama prednja i adaptacija proznih ulomaka, prvenstveno onih sli ne tematike. Iznenauje (ponovno) Aristenet: uvjerljivo najzastupljeniji izvor su mu tematski nepodudarna Platonova djela, zna ajno rjee romanopisci i kolege epistolografi. Usporedba obilje~ja zbirki pokazala je injenicu koju literatura ne naglaaava dovoljno: ~anr gr ke fikcionalne epistolografije okuplja meusobno vrlo raznovrsna knji~evna djela. U svojoj disertaciji ( Umijee varijacije u Aristenetovim Ljubavnim pismima , Zadar, 2013.) dokazala sam da je upravo varijacija klju no obilje~je fikcionalne epistolografije u cjelini, a to se naro ito odnosi na inovativnu Aristenetovu zbirku. Literatura ANDERSON, G. (1993): The Second Sophistic. A Cultural Phenomenon in the Roman Empire, Routledge, London i New York, ARNOTT, W. G. (1982): Pastiche, Pleasantry, Prudish Eroticism. The Letters of Aristaenetus, YClS, 27, 291-320, FUNKE, M. (2002): Sexuality nad Gender in Alciphrons Letters of Courtesans, Un. of British Columbia, Vancouver, HODKINSON, O. (2007):  Better than Speech: Some Advantages of the Letter in the Second Sophistic u: MORELLO, R. i MORRISON, A. D. (ed.) (2007): Ancient Letters: Classical and Late Antique Epistolography, Oxford Un. Press, 283-300, LESKY, A. (2001): Povijest gr ke knji~evnosti (prev. Z. Dukat), Golden marketing, Zagreb, MALHERBE, A. J. (1988): Ancient Epistolary Theorists, Scholars Press, Atlanta, MUIR, J. (2009): Life nad Letters in the Ancient Greek World, Routledge Monographs in Classical Studies, New York, NOVAKOVI, D. (1982): Fabularni oblici u anti koj epistolografiji, Latina et Graeca, 20, Zagreb, 69-85, ROSENMEYER, P. (2001): Ancient Epistolary Fictions. The Letter in Greek Literature, Cambridge Un. Press, Cambridge, SCHMID, W. i STHLIN, O. (ed.) (1924): Geschichte der Griechischen Litteratur, vol II, C. H. Becksche Verlagsbuchhandlung, Oskar Beck, Mnchen, STIREWALT, M. L. (1993): Studies in Ancient Greek Epistolography, SBL, Resources for Biblical Study 27, Scholars Press, Atlanta, TRAPP, M. (ed.) (2003): Greek and Latin Letters. An Anthology with Translation, Cambridge Un. Press, Cambridge.  Pod  pravim pismima podrazumijevam pisma koja su predstavljala komunikaciju izmeu razdvojenih subjekata. Iako podjela na privatna,  prava (termin u nastavku neu viae stavljati u navodne znakove) i nekakva  ne-prava , fikcionalna pisma, nije izum anti kih teoreti ara ve produkt mnogo kasnijeg doba i ima svoje velike nedostatke, smatram prakti nim koristiti je za potrebe svoga rada.  Istina, danas nam je na raspolaganju mnoatvo tehnoloakih dostignua kojima se temporalni jaz u kontaktu smanjio, a dojam fizi ke nazo nosti druge osobe poveao (telefon, mobitel, elektroni ka poata, Skype, chat& ).  Pregled materijala koji se uobi ajeno koriste te njihove prednosti i mane v. u Trapp, M. (2003), 6-11.  Npr. Herodot naj eae koristi , a Euripid .  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Stirewalt, M. L. (1993), 67-87.  Usp. Rosenmeyer, P. (2001), 20.  Obi aj slanja pisane poruke uz usmeni dodatak i/ili pojaanjenje mogue je smatrati ostatkom (ili dokazom) razvoja pisma iz usmene komunikacije.  esto je vjeatina baratanja jezikom i ljepota rukopisa kojim je pisano tijelo pisma u neskladu s nevjeatim dodatkom i zavranim pozdravom; mnoga su pisali pisari ili profesionalni pisa i pisama, a osoba u ije ime se pisalo je samo dodavala vlastoru ni doprinos na kraju.  Otkrivena su pri istra~ivanju Hadrijanovog zida od 1973. oko utvrde Vindolanda kod Chesterholma, a rije  je o kombinaciji raznih vojnih izvjeataja i privatne korespondencije asnika i njihovih supruga.  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Stirewalt, M. L. (1993), 6-10.  Korespondenti mogu biti navedeni obrnutim redoslijedom (Y-u (sc. piae) X), a dozvoljena su i umjerena proairenja: definira se srodstvo korespondenata ( ,   i sl.) ili naglaaava naklonost meu njima (), a  mo~e postati p ili  .  Mogua proairenja su:  , ponekad uz Q V, dodatak vokativa (npr. ) ili adverbijalne oznake (poput  ). Ponekad pronalazimo imperativ P mjesto .  Ove (kasnije ustaljene) konvencije razvijale su se postupno i najranija sa uvana pisma ih ne ispoljavaju sve.  Iako je ovdje rije  o pregledu formalnih karakteristika pravih pisama, gotovo sve navedeno vrijedit e i za fikcionalna - ona zadr~avaju i oponaaaju ova obilje~ja u velikoj mjeri. Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Trapp, M. (ed.) (2003), 34-38.  Pretpostavljaju se tri razine obrazovanja gr kih mladia: prva podrazumijeva pouku u itanju i pisanju, druga detaljnije u enje jezika i upoznavanje s knji~evnim djelima Grka, a trea, najzahtjevnija, retori ko obrazovanje (usp. Malherbe, A. J. (1988), 10).  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Stirewalt, M. L. (1993), 43-63.  Sa uvan je i (vjerojatno) skup vje~bi u razli itim vrstama pisama koje je neki u enik napisao, mo~da po uzoru na priru nik: rije  je o dvojezi nom (gr ki i latinski jezik) Bolonjskom papirusu (Papyrus Bononiensis, Pbon) koji navodi samo primjere pisama (njih 11) bez teorijskog osvrta.  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Malherbe, A. J. (1988), 3-7.   A x t  0y (De Elocutione, 223),  6 p t t 7 x  s  y (isto, 225-226).  Smatram potrebnim navesti sa~etak preporuka anti kih teoreti ara jer o njima ovise formalne i sadr~ajne osobitosti i pravih i fikcionalnih pisama.  Ukoliko nije druga ije nazna eno, sve informacije su prema Malherbe, A. J. (1988), 1-14.  Adolf Deissmann prvi uvodi podjelu na Brief (pravo pismo) i Epistel (produkt knji~evne vjeatine). Pravo pismo je povjerljivo, osobne je prirode, namijenjeno odreenom primatelju i ti e se samo poailjatelja i njega, a ne i aire publike i ne razlikuje se previae od usmenog razgovora. S druge strane, Epistel se razlikuje od pisma kao Platonov dijalog od razgovora (Deissmann, A. (1927), 228).  Tekst prema Allen, T. W. (ed.) (1931): Homeri Ilias, vols. 2-3, Oxford, Clarendon Press, 168-170.  Prijevod je moj.  Pogubni znakovi su vjerojatno neko slikovno pra-pismo ili simboli, a  slo~ena plo ica vjerojatno dvije plo ice preklopljene na na in da se meu njima nalazi napisana poruka na voatanom premazu, skrivena tako od ne~eljenih itatelja i predviena samo za primateljeve o i.  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije navedene u ovom potpoglavlju (4.1) su prema Muir, J. (2009), 177-183 i Rosenmeyer, P. (2001), 68-71.  O ajna zbog nemogunosti uta~enja strasti prema posinku i osramoena jer je tajna otkrivena (sluakinja je prenosi Hipolitu), odlu uje se na samoubojstvo i u pismu la~no optu~uje Hipolita za pokuaaj zavoenja.  Rosenmeyer, P. (2001) smatra da je Euripid odabrao pismo (poja ano smru poailjateljice) zato ato bi u osobnoj konfrontaciji Tezej prije povjerovao sinu nego Fedri. (95)  Junakinja, sada Artemidina sveenica, treba ubiti  strance koji su doali u hram, Oresta i Pilada. Prije izvraenja ina odlu uje pustiti jednoga da odnese pismo njezinom bratu. Odluka pada da Pilad postane pismonoaa, a Orest bude ubijen. Pilad iznosi strah od mogunosti gubljenja pisma na putovanju (usp. Eur., If. u Tauridi, 769-794).  Aristotel ovu scenu hvali kao  jednu od najuspjelijih scena prepoznavanja u dramama njemu poznatim (usp. Poetika, 1455a, prema Muir, J. (2009), 181).  Agamemnon odlu uje posluaati proro iate i ~rtvovati Ifigeniju, a pismom s la~nom informacijom (svadba keri s Ahilejom) namamio je Klitemnestru i nju na mjesto koje je za ~rtvu predvieno.  Rosenmeyer P. (2001) misli da je esta neiskrenost i pogubnost pisama u tragedijama rezultat  sjemena sumnje nad njima koje je posijala ranija usmena knji~evnost . (71)  Najupe atljiviji takav primjer je jedini sa uvani epigram koji ima formu ljubavnog pisma (Anth. Pal. 5, 9).  Akontije urezuje poruku na jabuku koju baca Kidipi pod noge. Djevojka naglas ita tekst:  Artemide mi, udat u se za Akontija! i tako se obvezuje bo~ici. Istu pri u donose, vjerojatno po uzoru na Kalimaha, Ovidije (Heroides ili Epistulae heroidum; v. uzastopna pisma Akontija (20) i Kidipe (21)) i Aristenet (I, 10).  Kaliroja njegov sadr~aj saznaje tek pri njegovu itanju na suenju. Poput junaka romana, i pismo prolazi mnoatvo avantura: popraeno je drugim pismom koje piae Herejin suparnik, Mitridat, ita ga pogreana osoba (osobno kralj Dionizije) skupa s krivotvorenim pismom i daje ga na daljnje itanje itd.  Usp. Hariton, Zgode Hereje i Kaliroje, 8, 4. Znakovito je adresiranje pisma (piae ga  Dioniziju, svome dobro initelju , dakle, ne viae mu~u) i naglasak na vlastoru nom pisanju (nakon svih nesporazuma ovakva je potvrda autenti nosti sasvim logi na).  Manto se zaljubljuje u o~enjenog muakarca i u pismu mu nudi svoju ljubav. Nakon ato je odbijena, iznosi ocu la~nu pri u o seksualnom napadu i tra~i kaznu. Optu~enik djevoj inom ocu predo ava pismo, ovaj prepoznaje rukopis i shvaa prevaru.  Velik dio podataka je historijski to an i smatra se da je anonimni autor djelo napisao kombinirajui posve istinitu jezgru s knji~evnom imaginacijom (usp. Rosenmeyer, P. (2001), 235). Dirljivo je zadnje pismo, adresirano Platonu: u njemu Hion pozdravlja u itelja, svjestan da je njegova misija samoubila ka i da je pismo njihova zadnja komunikacija (Hion je likvidiran, kao i vei dio njegove obitelji).  Prema: Muir, J. (2009), 200-203.  U pismima u Romanu o Aleksandru uo avamo mnoatvo paralela: mladii otprilike iste dobi piau roditelju i u itelju (Hion ocu i Platonu, Aleksandar majci i Aristotelu), razvijaju se u va~ne politi ke figure i oba piau oproatajna pisma pred smrt. Ton pisama je razli it: Hionova su intimnija, a Aleksandrova nalik kronikama.  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Hodkinson, O. (2007), 283-300. Autor smatra da se epistolarne zbirke mogu smatrati zasebnom knji~evnom vrstom i preferira naziv  epistolary book pred  epistolary collection jer potonji asocira na uredni ki posao nad pismima (npr. njihov razmjeataj u zbirci).  Smatra se najstarijom anti kom epistolarnom zbirkom, a sa uvalo se 914 pisama.  15 ih aalju mitoloake junakinje ljubavnicima, a ostalih 6 su pisma s pripadajuim odgovorima (Paris, Leandar i Akontije se dopisuju s ljubavnicama).  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Hodkinson, O. (2007), 283-300. Autor smatra da se epistolarne zbirke mogu smatrati zasebnom knji~evnom vrstom i preferira naziv  epistolary book pred  epistolary collection jer potonji asocira na uredni ki posao nad pismima (npr. njihov razmjeataj u zbirci).  Seneka je vrlo vjerojatno pisao pisma s namjerom da ih objavi, dakle, otpo etka je imao airu publiku u vidu.  U skladu s tendencijama Druge sofistike; detaljnije o tom kulturnom pokretu v. ni~e u radu.  Hercher, R. (ed.) (1873): Epistolographoi hellenikoi. Epistolographi graeci, recensuit, recognovit, adnotatione critica et indicibus instruxit R. Hercher; accedunt Francisci Boissonadii ad Synesium notae ineditae, A. F. Didot, Pariz.  Mogue je da se nikad nisu  oporavila od osude Richarda Bentleya (1697) u Dissertation upon the Epistles of Phalaris, Themistocles, Socrates, Euripides, and Others (usp. Rosenmeyer, P. (2001), 195 i Stirewalt, M. L. (1993), 29). Iako se odricanje autenti nosti ticalo nekolicine autora, odjek se itekako osjetio na cijelom korpusu.  Usp. Stirewalt, M. L. (1993), 17.  Ukoliko nije druga ije nazna eno, sve informacije su prema Muir, J. (2009), 185-190. (Autor ovu vrstu pisama naziva  imaginary letters . Meni pojam  pseudonimna pisma djeluje jasniji od prethodnoga i odlu ujem se za njega (preuzimam iz Rosenmeyer, P. (2001), 193-233).)  Rosenmeyer, P. (2001), 186.  Njih Novakovi, D. (1982) naziva  mimi kim i dodaje da imaju razli ite epistolarne subjekte, razlu ive samo nominalno, koji uzastopno pokazuju istovrsna obilje~ja. (78)  Naziv je skovao u 3. st. Atenjanin Filostrat (}ivoti sofista). Termin navodi na povezivanje i usporedbu s obilje~jima neke  Prve sofistike , ato bi bilo intelektualno djelovanje sofista krajem 5. st. pr. n. e. u Ateni (Gorgija, Protagora, Prodik, Hipija).  Azijanizam bi bio suprotan stil, pun metafora i teatralan. Naravno, purizam nije mogao uspjeti: nemogue je eliminirati jezik svakodnevice (npr. ignorirati tada uobi ajenu zamjenu   konjugacije   konjugacijom, skupine -- skupinom  - ili paziti na uvratavanje ve zanemarenog duala), a klasi ni jezik i stil kojima se te~i nu~no su amalgami (Tukidid, Platon i Demosten ne koriste ni identi an stil ni posve podudaran dijapazon rije i).  Arnott, G. (1982), 303. Naravno, ova nostalgija nikako ne zna i da su Grci i njihova kultura u Rimskom carstvu bili ugnjetavani; upravo suprotno. Razlog je to zaato pojedini autori, iako objaanjenje uva~avaju, ostavljaju mjesta sumnji da ono nije potpuno (usp. Anderson, G. (1993), 101-102).  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Anderson, G. (1993), 1-37. Sveobuhvatan pogled na razdoblje Druge sofistike v. u Schmid, W. i Sthlin, O. (1924), 688-828 i Lesky, A. (2001), 807-850.  Iznimka je Filostratova zbirka jer je u njoj poailjatelj svih pisama isti, (vjerojatno) sam autor.  Usp. Muir, J. (2009):  Latin writers& felt little temptation to return to writing in the manner of Ennius or Cato, and there was no fashion akin to Atticism& until very much later. (210)  Ali  izvjeata enost koja nam pri itanju ovih djela danas smeta bila je znak sofizma i briljantnosti tadaanjem gr kom itatelju , smatra Rosenmeyer, P. (2001), 138.  Ukoliko nije druga ije navedeno, sve informacije su prema Schmid, W. i Sthlin, O. (ed.) (1924), 772-795, 806-828 i 1046-1050.  Funke, M. K. A. (2008), 20.  Filostratova pisma u 3. licu (30., 31., 43., 52. i 65.) su anegdote i poslovice koje ne prikazuju razvoj radnje.  Na ovom mjestu bih dodala i da je gr ka knji~evnost u cjelini (s iznimkom Stare komedije) siromaanija opscenostima od rimske; ne postoji npr. adekvatan pandan Marcijalu.  Moramo voditi ra una o injenici da ~ivi znatno kasnije, pa mu je i izbor knji~evnih djela vei.  Varijacija se ostvaruje na nekoliko polja: u oponaaanju epistolarne forme, izboru ljubavnih statusa korespondenata, spola i na ina imenovanja korespondenata, u razini eksplicitnosti u opisima golotinje i tjelesnih kontakata te izboru i na inu koriatenja izvora.     PAGE  PAGE 20 8 : < p r t   D    <       T"$LZtvn~(Rxn$&:Lxӿ׭׭ץץץӗץ׏hrh$^5h?jh>Do0JUh>Dohkh[(h$^6jheT 0JUheT h>:Ah$^5h-u>h$^5hAah$^h hhCfh$^5 h&h$^ h&h& h&5 h$^58x((((29;;<= ?$ & Fdha$gdh $dha$gdh$dh7$8$H$a$gdu $dha$gdA$dh^a$gdA & Fgd& $dha$gdk$ & Fdha$gd? $dha$gd$^,4 Rj~VX>j~,Vn|t   Z!!!!"J""""#*#T#x#$`%f%%ȳhR hPh$^jhw0JUhhrhwhZheT h?hyh?h?5hAahrh$^5h>Dohrh$^6h$^C%% &N&d&x&&& ' ''((R((((((((((((())0)B)V))*"*Z*v***D+,,D---. . ..$.N.R.////ޒh% hy6h8> h8> 6ha(hhhh8> hAhoh$^5hohh%5h$^5CJaJjh$^0JU h$^5hph$^5hyjhY0JUhRhph$^6h$^h N6/00"0,0J000011D2Z2z2~223^334~555586`67789L;X;;;; >>&>>>>>>>,@.@.A0AjAB ha(h%hD ???,@.@FHxJMhSWZZZZ[\] $dha$gdGC $dha$gdD/$ & Fdha$gdy $dha$gdo $dha$gdu $dha$gdv $dha$gda( $dha$gd $ & Fdha$gdhpHH I>IIII JJ2J:JNJPJpJrJvJKbKdKfKKKKLLMMMN>NN0OpO~PPlQxQ RRRDRFR`RbRdRR:SfShS|SSSSSTFT`TjT|TTNUUUUUUڹjhR r0JU h)ha( h"ha(hyhvhR rjh+y0JUh'}hpxjha(0JUha(h[Vhhh+yh1GPh AUUU:VWWXXXYYXY|Y~YYYYZZZZZZZZZZZZZZZ[[[[[\L]^0___P``~~vnhvhGC6hS3hGC6h'qhGC6hGC hD/hGC hbbhGCh# hD/6hD/ h# hD/hyhD/5 hy5hyhy5h > h TIh TIjhv0JUhR rhyha(ha(6ha( ha(ha(h TIh[Vh'}hu+]l_ ``axb`cdeffhfxi(kkpl(mlmnp$dh7$8$H$a$gdR $dha$gdHn $dha$gdHn $dha$gd_! $dha$gd'j $dha$gdD/ $dha$gdy $dha$gdGC``a8abbbc~ccccrdtdddeTeee"f2fdfffhfjfffggg&hlBlFl`lllplrllm(m*m,m6mlmnmmnnnnnnjoop»ʹͪ͋zo^SSSSh#7haCJaJ!jh#7ha0JCJUaJhHnhaCJaJ!jhHnha0JCJUaJ hChajhCha0JU hCh'jh'jjh'j0JU hfrXha hhahhaOJQJhajha0JUhaCJaJh:)PhaCJaJ!jh:)Pha0JCJUaJpp6qHrJrLrrrrsssvs~sss6t8tJtLtNtPtXtZtttttuu*u,u.uVuZu\uuuuuuu.v0vvvvvvv}}}}}}}h)YhaOJQJ h)Yhajh)Yha0JUh)YhaCJOJQJaJhG-haCJaJh)YhaCJaJ!jh)Yha0JCJUaJ h oh'jh'jjh'j0JUha h#7hajh#7ha0JU1pJrs*uvwy{r|~ddzD $dha$gdk $dha$gdqb_ $dha$gdh $dha$gdy $dha$gd1{ $dha$gd'j $dha$gd1{ $dha$gd)Y $dha$gd)Ydhgd'j $dha$gdRvvvvwwnxxyyyy{{{r|t|~~dfjlnp  (*,.<>JL߶ʤʕʝhXha6 h5hah5haOJQJ hyhajhyha0JU h)Yhahajha0JU h)Yh'jh'jjh'j0JUh)YhaCJaJhaCJaJ:LVX^dfhxz|̅DFdf08Jbd,.:H@XZ\^fhļꯧꊃ h9hajh9ha0JUh_O}ha6h}2ha6hqkha6 ha6hc|ha6hCBha5 h$D`ha h&@hah'jjh'j0JUjha0JUhah5haOJQJ h5ha3DdbhDĖ$jt $dha$gd?X $dha$gdY $dha$gd $dha$gd\} $dha$gd\} $dha$gd3 $dha$gd9 $dha$gd'~dhgd'j $dha$gdkhj 2DF|~֕68:@ĖƖ >lnؙ.ښ$Jjl$&j񻰤hYjhY0JU hv?Lha h)hahaCJaJhD, ha6CJaJhD, haCJaJ!jhD, ha0JCJUaJ h3hahM ha6 hM ha h$#hah2ha6hajha0JU+jltv*\^FHJ̩ΩdfhZ<>@حöÊyyohob[y hB"ha ha0J ha0J6hB"ha0J6jha0JU hShajhSha0JUha hP^hajhP^ha0JU h?Xhajh?Xha0JU h?XhYjh?XhY0JUh?Xha6CJaJh?XhaCJaJ!jh?Xha0JCJUaJ"tH̩f>ܯ&J`R $dha$gd? $dha$gd? $dha$gd h $dha$gdk $dha$gdp $dha$gdY $dha$gd?Xحگܯޯ&(JL@\dpҵ޵ڶзҷ2Dlڸ޸`bXZRTԣ!jh>Doha0JCJUaJ hBhY h 'fhahZ\ha6 hZ\hajhZ\ha0JU h^P hYhYjhY0JUjha0JU h=hahah=ha65|~&( fhjl,.4*<>@DFJLPRVXdfhlnz|ĽĽ畍}}}rh~0JmHnHu ha0Jjha0JUjhhUhhhaCJaJhR rhaCJaJ!jhR rha0JCJUaJ hR rhajhR rha0JUhYOJQJhYjhY0JUhajha0JUh>DohaCJaJ,& f,<>BDHJNPTVhjlh]hgd1 &`#$gda $dha$gdR r $dha$gdR r $dha$gd3|"hD/hhha ha0J $dha$gdD/,1h. A!"#$% ^! 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ $^NormalCJ_HaJmHsHtHR@R $^ Heading 1dd@&[$\$5CJ0KH$\aJ0DA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List 4 @4 $^Footer  p#.)@. $^ Page Number>@> $^ Footnote TextCJaJLo!L $^Footnote Text Char_HmHsHtH@&`1@ $^Footnote ReferenceH*4U`A4 $^ Hyperlink >*phB^RB $^ Normal (Web)dd[$\$a $^fn(q( $^subtitleFV`F $^FollowedHyperlink >*B* phjj $^ Table Grid7:V0D@D $^ Comment TextCJaJmH sH JoJ $^Comment Text Char_HmH sH tH@O@ B"x-archive-meta-title"" B"value44 G-Header  p#H@H  x/ Balloon TextCJOJQJ^JaJNoN x/Balloon Text CharCJOJQJ^JaJPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3N)cbJ uV4(Tn 7_?m-ٛ{UBwznʜ"Z xJZp; {/<P;,)''KQk5qpN8KGbe Sd̛\17 pa>SR! 3K4'+rzQ TTIIvt]Kc⫲K#v5+|D~O@%\w_nN[L9KqgVhn R!y+Un;*&/HrT >>\ t=.Tġ S; Z~!P9giCڧ!# B,;X=ۻ,I2UWV9$lk=Aj;{AP79|s*Y;̠[MCۿhf]o{oY=1kyVV5E8Vk+֜\80X4D)!!?*|fv u"xA@T_q64)kڬuV7 t '%;i9s9x,ڎ-45xd8?ǘd/Y|t &LILJ`& -Gt/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!0C)theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 4 5Ok s"%4)*4..Z/45{6#778 ==?n@jBhEFF/K]LMNOPQhS3TU#X|YZw^`+adhg kohpՂBֆx׿  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@``%Ma%  % ~  ~*}.[VHDp !!""k#$$%&&'|)*u++,?---R..b/j0m0׿ %%%(Pj& 2:?CEK@SJZ8cfo$vyt̋ԔVZ(x8 %/pHU`(kpvLhjحdfhijklmopqrstvwxyz|}~B6c(x ?]pDtegnu{ !(!!8@0(  B S  ? h5i5j5k5l5m5n5o5p5q5r5s5t5u5v5w5x5y5z5{5|5}5~555555555 5 &9$!!#c$$|*1?"BCKL@MSMNO[PUkZheiziĶؿ     +>)!!#h$$*1"?'BCKLEMWMNP`PUpZhjiiɶؿ C *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter  1 st1. st2. st3. st4. st5. st6. st7. st ProductID                                ">?KU_az^`U\ PWNZ$W\fhos"?GKX`hkt37?FXZ`iv|}   = D c k r u  + 4 5 = ? H  5 < M W   ? B F K    ( 3 6 $,AE]bFOuzSY 4<&>BFOou{~18NVZd #+/8QW%OXpry~~#/68LU]lqt,7bqwz &-:CR\ )-4>?BHXYd7;LSVdgj   . 4 8 B S ` c o !!!!!'!U!X!b!f!k!n!!!!!!!!!!"""T"["_"d"s"}""""""""""#6#9#=#A#J#Q#]#a#m#q#t#v##############$$$3$7$O$Z$a$f$h$l$$$$$$$$$$$$$$$$%% %4%9%%%%%%%%%%%%&& &&&%&*&5&B&O&T&]&e&&&&&&&&&&&&&&&&&&''''''!'>'D'I'K'N'R'Z'\'c'h'p't''''''''''''''''''((("($()(+(8(=(F(P(Z(d((((((())))) )4)>)b)e)h)o)))))))))*,*3*9*q*u************* +++++'+,+2+R+T+_+i+++++++, ,,,",+,2,4,6,>,---!--------------------------.. . .....&.'.+.,.7.M.O.`.j.l.u.....////Y/^/q/|/////////00:0B0Z0]0c0i0n0|000001 1 11G1N1r1y1112202922233333"3=3B3}33333333333444'4.4G4M4x444444445555R5T5b5j5o5r5555555555566=6?6z6}666666677#7+777A7I7K7e7g7m7s7x77777777777778885878?8L8Y8^8m8o8~88888888888888999999::6:<:i:o:::::::::::::;;;; ;(;3;5;a;f;;;;;;;;;;;;;;; <<<<+<0<L<N<X<a<m<o<q<z<<<<< ==K=S=|=~=======>>I>K>j>w>>>>>>>>>>>????? ?"?$?0?2?????????@@/@:@K@O@e@q@s@z@@@@@@@AAAAAAAAABBB B%B'B+B1B6BjBuBBBBBBBBBBBBBBBCC7C?CDCICXC_CCCCCCCCCCCDDGDIDJDNDDDDDEE$E'EhEnEEEEEEEFFFFF+F8F>FRF[FsF{FFFFFFFFFFFGG(G4GGGLGeGmGGGGG HHHHHHHH IIII;IBIIIKIjIuI}II JJtJJJJ KK/K3KBKMKKK L L\L_LoLvL~LLLLLLLLLLLLLLLM M MM!M/M6M>MCMWMZMyM}MMMMMMMMMMMMMMN NN(N1N3N=NENGNNNNNNNOO OOO&O:OAODOHOLOPOsOyOOOOOOO P PPPPP^PbPPPPPPQ QQ>Q@QrQzQQQQQQQQQ RR*R6RARNRYR`RyRR SSISTShSmSrSxS{SSSSSSSSS T TTT T$T)T2T5T UUlUwUUUUUVV8VCVEVUVVVVVW W@WHWWWXX#X-X8X=X\X_XpXXXXXXXXY YYY9YCYJYOY|YYYYYYYYZ Z(Z+ZIZQZXZ^Z`ZcZqZsZZZZZZZZZ[ [[["[$[M[Q[[[[[[[\\`\k\\\\\\\\\]]]]x]]]]]]]]]]]]^^2^7^@^B^^^i^w^}^^^^^^^^^__#_%_Y_`_x______``P`U`\`_`m`s```````aaa a!a/aIaNaiaoavayaaaaaaaab bb/b3bbbbbcc c c;cGcocyczc|ccccccccc dddddd eeHeReeeeeeeee ffMfTfafgf g gHgPghgkgxgygggggggggggghh hh h'h,h_hjhqhth~hhhhhhi iii:iBiFiPiQiVioiyiiijjkHkOkUkXkokvkkkkkkkllxlzlllllllllm mmm6mpYp]pcpkptpzppppppppp qq"q%q>qCqLqWqkqvqqq rrQrTrrrrrsss#s8s?sssss t ttttt"t(t6tAtatctxtttttt u u3uuDuNuQuuuuuuv vvnvyvvvvvvv w w-w3wAwDwwwww x xxxxx yyyyyy z zzz { {{%{e{o{q{{{{{{| |'|/||||| }}}!}/}1}Q}^}e}l}}}}}}}}} ~~k~o~v~}~~~ bl ,BCI[aր؀ *.8>IMāځ Ղ݂  0?Y[ɃӃ PRu{DŽʄ̈́ل 36ADy{ąυޅ '4<ACFOW\†Ն؆ .0ч҇ Ȉψ҈ވ #>@Ydw|܉މ ~ owً !+9AUW [dЍ׍ JSltĎӎԎ "$*.CEG\kԏ܏$0ʐϐ ( .7AKǒВYadmƓϓjv58WY̕Еەߕ,.689?ptǖ֖ۖܖ(+T[blmpڗܗHTJTjtÛțɛԛڛݛߛ  $%'(./468<BS].2CKTZkq ͞О3>XZkq,7áѡ,4o|,.£Σ'.57[g',1=Cĥťťإ!'*,3>Ϧզۦ $,.1;knss~Ƨɨ (/Y^iq~ǩ#)68FP#FJT[gqìˮԮ"&+?MY\jqCI]`ffjıϱ>AWa V]$6DU &18?BCIɶ˶ٶݶ޶Y\q}~ٷ*3GJcl~˸ٸ۸ٹݹĺ&ݻݻ+4$3mvDMovĿǿҿؿ_az|TUJK67}~ 78PRy{&(k o 8%9%* *2*4*++++++---- . .6.7._.`.....\/^/p/q/1111338888::::====p@q@AAkBlBFCICXCZCFFFF0K3KBKDKOOO!OUUUU$X%X}YYYY[[y^z^Y_[_``,a/aIaKaddigkgwgygiiipkptpvpPuQuxxyyzz { {{{{{||&|(|bcLMւׂąŅч҇z|kl݊ފƋNj !pqLMRSӎԎCEG̐ϐ HKƒɒX[il58ilٗܗILil›śRUBE͞О25WZ¡šnqģZ]ĥǥ25ru"%EHʮͮehñƱ#&58TWø!ܻ߻#&CFտؿ_z OPyy&&j l 4)5)++Z/[/::==FCFCXCXCFFFF/K0KBKBKNNNNNNOOOOUUUU|Y}YYY+a,a.a.aJaJawgwgoonnqSӎBCDEՑՑ ǒǒɒXYáhjnnoΨf±ı##$Ŀǿҿؿ_z OPyy&&j l 4)5)++Z/[/::==FCFCXCXCFFFF/K0KBKBKNNNNNNOOOOUUUU|Y}YYY+a,a.a.aJaJawgwgoognDE͐I6ڗJjÛCΞΞXťťss#Fˮff$6Uݻݻտؿt{Rײ#0t|SE' . %b2(? r|2tg}3;1qA82 LJ1,K1RT8 =/|>XV5;[1b'a!8kPHt)nޞJBr1=v$Jrx rF{F{h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh ^`hH. \ ^ `\o(..808^8`0o(...808^8`0o(.... ^`o( ..... ^`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ pp^p`o(.........h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`OJPJQJ^JhH. ,,^,`5OJPJQJ^Jo(hH.. 0^`0o(hH... L0L^L`0o(hH....   ^ `o(hH ..... l l ^l `o(hH ......   ^ `o(hH.......  `^``o(hH........  `^``o(hH.........,,^,`o()^`OJQJo(hH$ $ ^$ `o(. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH,,^,`o()^`OJQJo(hH$ $ ^$ `o(. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.,,^,`o()^`OJQJo(hH$ $ ^$ `o(. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`hH.h   ^ `hH.h  L ^ `LhH.h ``^``hH.h 00^0`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h ,,^,`hH.h ^`hH.h  L ^ `LhH.h   ^ `hH.h ll^l`hH.h <L<^<`LhH.h   ^ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.,,^,`o()^`OJQJo(hH$ $ ^$ `o(. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`OJPJQJ^JhH. ,,^,`5OJPJQJ^Jo(hH..0^`05o(hH... L0L^L`0o(hH....   ^ `o(hH ..... l l ^l `o(hH ......   ^ `o(hH.......  `^``o(hH........  `^``o(hH.........h^`OJPJQJ^JhH. ,,^,`5OJPJQJ^Jo(hH.. 0^`0o(hH... L0L^L`0o(hH....   ^ `o(hH ..... l l ^l `o(hH ......   ^ `o(hH.......  `^``o(hH........  `^``o(hH.........,,^,`o()^`OJQJo(hH$ $ ^$ `o(. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`hH.h   ^ `hH.h  L ^ `LhH.h ``^``hH.h 00^0`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h hh^h`hH.h 88^8`hH.h L^`LhH.h   ^ `hH.h   ^ `hH.h xLx^x`LhH.h HH^H`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.}3;/|>X#{F{!8kb'at{RSE'qAt)nr|2=vRTrx %b22 LJJBr,K5;[% &P[Bb(X!nk~B 3D TK D, 7 V 8> yb2mJu4)=DGCV"BvUY 18&eT _!B"o"3|"$#+#4$h%&a(*-*/+G-D/x/1}2X3t3&6#79<+< >q>3V? p?OACC TI20JREKv?L5pM NO0qO1GP S T?X YeSZ[Z\A\$^P^qb_$D`Aa$h h%h&h'jCkHno>DoR r$tvv;vhwpx'Ixhyy+ytzE{n6}\})Y4QX7ADKxwJ8 z o ~RVRT\.e9'~1{NOe#nOQx|"alS\3Y'hc?TGK'}n9CglaG]h"5]Ey[V&@ ZR.c|&A WhrI< 8;i`oaY,OB6:%:rNbuw!hR~plmqA37PG)l5ZEG@  !#%&'()*+,-/013789:;<=?BCDEFGHIJKMNOPRTWXYZ^`׿ "&(,02468:>@BDHJNRT@XZ\^`bfhjnvxz|~Unknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialK@Palatino LinotypeGGoudy Old Style5. .[`)Tahoma?= *Cx Courier New;WingdingsA. Arial NarrowA$BCambria Math"1D"e'ڪe'byIbyIr4 3qHP ?$^2! xx cGr ke fikcionalne zbirke pisama u kontekstu; imbenici razvoja (pod)~anra, obilje~ja i predstavniciSabira shajdarevicX              Oh+'0 (4@P dp    dGrke fikcionalne zbirke pisama u kontekstu; imbenici razvoja (pod)anra, obiljeja i predstavniciSabiraNormal shajdarevic5Microsoft Office Word@[@D @o$@0hby՜.+,0 hp|  I dGrke fikcionalne zbirke pisama u kontekstu; imbenici razvoja (pod)anra, obiljeja i predstavnicidGrke fikcionalne zbirke pisama u kontekstu; imbenici razvoja (pod)anra, obiljeja i predstavnici TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVXYZ[\]^`abcdefkloRoot Entry F`W\zn1TableDWordDocument .SummaryInformation(WDocumentSummaryInformation8_MsoDataStorepRz`uWzRQA24JEWT3T5ZSQ==2pRz`uWzItem PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q