Naslov
Đorđe Begu: Lijerica dubrovačkog kraja - priručnik za izradu i održavanje uz osnove sviranja
(Đorđe Begu: Lijerica - Traditional Fiddle of Dubrovnik Region: Manual for Making, Preservation and Basic Playing)

Urednik/ci
Primorac, Jakša

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, monografija, pregledna

Izdavač
Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku

Grad
Dubrovnik

Godina
2017

Stranica
96

ISBN
978-953-7784-52-2

Ključne riječi
lijerica, dubrovački kraj, izrada glazbala, sviranje
(lijerica, Dubrovnik area, making the instrument, playing)

Sažetak
Kao dugogodišnji lijeričar, zaposlen od Folklornom ansamblu Linđo od 1965. do 2010., autor knjige Đorđe Begu na temelju iznimno bogatog iskustva ispisuje priručnik za izradu i održavanje lijerice uz osnove sviranja, prvenstveno plesa linđo (primorske poskočice, primorskog kola) iz Dubrovačkog primorja. U prvom poglavlju "Podrijetlo i rasprostranjenost lijerice" urednik knjige Jakša Primorac pomaže autoru u oblikovanju znanstveno-stručnog teksta o temi iz naslova. Tu se utvrđuje da je Bliski istok vjerojatno ishodišno mjesto odakle glazbalo potječe. I danas se srodna glazbala sviraju diljem Azije i dijela Afrike. Međutim, kruškolika glazbala posve nalik lijerici pojavljuju se u Bizantu i ranosrednjovjekovnoj zapadnoj Europi. Glazbalo lira se u zadnjih nekoliko stoljeća solistički svira kao pratnja plesu na europskom Sredozemlju, Balkanu i u Maloj Aziji. U tim je područjima vrlo popularno jer je pogodno za stvaranje energične plesne glazbe pa su i mnogi tamošnji tradicijski plesovi srodni temperamentnoj dubrovačkoj poskočici odnosno linđu. Manje se svira kao orkestralno glazbalo ili kao solističko glazbalo za pratnju pjevanja. Stoga se u prilogu donosi jedanaest fotografija glazbala srodnih lijerici iz raznih zemalja: Hrvatske, Irana, Rusije, Grčke, Turske, Italije, Bugarske, Makedonije i Španjolske. Lijerica je danas autohtono glazbalo uglavnom dubrovačkoga područja i susjednih krajeva, a u 19. je stoljeću bila raširena uzduž obale sve od Istre do Boke kotorske. Dvije su teorije o njezinu dolasku na dubrovačko područje: prva govori da je došla kao rebek već u srednjem vijeku dok druga, dominirajuća, govori da su je na područje Dubrovačke republike vjerojatno u 18. stoljeću donijeli domaći pomorci i trgovci iz istočnosredozemnih ("levantskih") krajeva. U drugom poglavlju "Lijerica dubrovačkog kraja u prošlosti i sadašnjosti" razmatra uloge koje je lijerica ranije imala u tradicijskom glazbovanju i plesanju, zaključujući da se koristila kao pratnja za razne vrste plesova, a katkad i kao pratnja pjevanju. Danas je lijerica omiljeno tradicijsko glazbalo u dubrovačkom kraju, i to u većini kulturno-umjetničkih društava. Međutim, najviše je prisutna u Dubrovačkom primorju, gdje je izvođenje autohtonog plesa linđo u dvodobnoj mjeri uz pratnju "egzotičnog" zvuka lijerice jedan od najistaknutijih simbola lokalnog identiteta. Zbog toga u tom kraju i danas ima dosta lijeričara virtuoza. Usto je ples linđo toliko atraktivan i popularan da ga mnogi hrvatski folklorni ansambli diljem svijeta imaju na svom programu. U vrlo opširnom trećem poglavlju "Izrada lijerice", koje je središnje u knjizi, Đorđe Begu potanko i sustavno opisuju gradnju lijerice od prvih do završnih koraka. Pritom opise pojedinih radnji ilustrira obiljem vlastitih fotografija, čime uvelike olakšava čitatelju zainteresiranom za izradu glazbala trud u obavljanju određene faze izrade. Usto on svugdje analizira konkretne postupke izrade i navodi koje su opcije pri izradi više, a koje manje povoljne. Odjeljci ovoga poglavlja su: 1. dijelovi lijerice ; 2. oblik i dimenzije lijerice ; 3. drvena građa za izradu tijela lijerice ; 4. oruđe za izradu tijela lijerice ; 5. akustična (rezonantna) kutija ; 6. akustična (rezonantna) ploča ; 7. glava i vrat lijerice ; 8. ključevi lijerice ; 9. konjić lijerice ; 10. dušica lijerice ; 11. žičnjak lijerice ; 12. noga lijerice ; 13. žice lijerice ; 14. gudalo lijerice ; 15. strune za gudalo lijerice. U četvrtom poglavlju "Priprema za sviranje lijerice" autor nastavlja sustavno upućivati početnika u sviranju kako pravilno pripremiti glazbalo za svirku (odlomci: 1. učvršćivanje žičnjaka i vezivanje žica za sviranje ; 2. učvršćivanje struna na gudalu ; 3. postavljanje udaljenosti žica od glave lijerice ; 4. postavljanje konjića i dušice ; 5. odabir tehnike sviranja ; 6. ugađanje lijerice). Peto se poglavlje napokon odnosi na sviranje lijerice. Autor prvo opisuje na kakvom sjedalu lijeričar poželjno treba sjediti, potom kako treba sjediti i kako treba držati gornji dio tijela pri sviranju. Zatim upućuje na to kako se pravilno drži lijerica i kako se udara ritam nogom. Đorđe Begu vrlo jasno predočava tri jednostavna prstometa koji su ključni u sviranju, kako početnika tako i naprednih svirača. Potom se posvećuje pravilnom držanju gudala i upućuje na pravila gudanja odnosno na poteze gudalom, iznoseći pritom četiri načina gudanja. Završno šesto poglavlje donosi praktične savjete kako održavati lijericu, preporučujući vrste smole za mazanje gudala, potom vrste lakova za lakiranje glazbala te konačno načine impregnacije. Na kraju priručnika navode se izvori i literatura te recenzija umirovljene etnokoreologinje Elsie Ivancich Dunin sa sveučilišta UCLA i recenzija etnomuzikologinje Mojce Piškor s Muzičke akademije u Zagrebu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija, Glazbena umjetnost

POVEZANOST RADA