Naslov
(Ne)znanstvenost filozofije
(Non-scientificity of Philosophy)

Autori
Pešić, Boško

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, znanstveni

Skup
Društvene i humanističke nauke na raskršću

Mjesto i datum
Tuzla, Bosna i Hercegovina, 27.04.2018. - 28.04.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Filozofija ; znanost ; sveučilište ; društvo ; Hegel
(Philosophy ; science ; university ; society ; Hegel)

Sažetak
Problem mjesta filozofije u klasifikaciji današnje znanosti počiva na prešutnom stavu da filozofija i ono o čemu ona govori nikada u cijelosti ne može postati predmet kojim se ovladava. U skladu s tim, u većini slučajeva scijentometrijskoj analizi problematični su rezultati filozofskih istraživanja koji se kvantitativno izražavaju tek u obliku bibliografske produktivnosti. U takvim okolnostima ne iznenađuje da filozofija prema prevladavajućem stavu znanstvenih klasifikatora ne zaslužuje status znanosti, pogotovo ne u smislu znanstvenog statusa kakvog danas imaju prirodne i biotehničke znanosti koji se temelji na objektivističkom objašnjenju i empirijskoj provjerljivosti. Ovo izlaganje se, tomu usuprot, usredotočuje na Hegelov pojam filozofije koji zbilju prikazuje kao višu sintezu pojave i biti, i činjenicu da samim time za njega ona jedina može imati status znanosti u apsolutnom smislu. Drugim riječima, filozofija ima zadatak kategorije zbilje, koje se često nalaze u proturječju, ispostaviti koliko je to moguće u vidu njihovog fenomenološkog jedinstva. Današnje znanosti su, pak, u konfrontaciji s filozofijom toliko koliko se pojedinačni dijelovi bore sa svojom cjelinom. Cjelina kao sklop ovdje, dakle, nije rezultat sklapanja i uklapanja, kako se to inače prikazuje, već obrata i preokreta. U izlaganju će se, nadalje, pokušati pokazati da današnja i prirodna i društvena znanost svoju spoznaju, utemeljenu u onom što filozofija zove kohezijom subjekta i njegovog objekta, uzima isuviše samorazumljivo i upravo takav moment potrebno je s pozicije filozofije izvrgnuti oštroj kritici. Ne radi se o tome da spoznajni subjekt i objekt nemaju čvrstu vezu, nego da ta veza upravo zahvaljuje svoju čvrstoću dijalektičkom potencijalu oba spoznajna pola. Znanstveni pogon u svojoj potrebi da subjekt za račun svega objektivnog svede na najmanju moguću mjeru najčešće destruira takav koncept. To se najvidljivije pokazuje u izostanku, pa i posljedično nemogućnosti znanstvene samokritike. S obzirom na to, može se reći da je već Hegel dobrano kritički anticipirao ono što se u današnjoj znanosti može naći u svim njenim pojedinačnim oblicima – otuđeni princip savladavanja prirode (Adorno). Problem je u tome što, gdje god se pojavi taj princip, sva je prilika da kroz znanstveni rad zapravo progovara ideologija. Otuda se mogu bolje razumjeti fenomeni dogme i mita unutar svih znanosti, odnosno izvor njihovog nastanka kao i posljedice koje mogu imati na društvo u cjelini. Jednako tako kada sama filozofija podbaci u svojoj izvornoj zadaći demitologizacije i kritike duha vremena i njeno mjesto će samorazumljivo biti odbačeno na margine takvog znanstvenog i društvenog sistema.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA