Pregled bibliografske jedinice broj: 936264
Glagoljica u Gospićko-senjskoj biskupiji
Glagoljica u Gospićko-senjskoj biskupiji // Riječki teološki časopis, 25 (2017), 2; 389-437 (recenziran, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 936264 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Glagoljica u Gospićko-senjskoj biskupiji
(The Glagolitic script in the diocese of Gospić and
Senj)
Autori
Puškarić, Franje
Izvornik
Riječki teološki časopis (1330-0377) 25
(2017), 2;
389-437
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
Glagoljica, staroslavenski jezik, Senjska i Modruška ili Krbavska biskupija, Gospićko-senjska biskupija, glagoljski spomenici, glagoljski rukopisi, glagoljske tiskane knjige
(Glagolitic script, old Slavic language, the diocese Senj and Modruš or Krbava, the diocese Gospić and Senj, Glagolitic monuments, Glagolitic manuscripts, Glagolitic printed books)
Sažetak
Naziv “glagoljica” javlja se u Hrvatskoj u 14. stoljeću. Tim pismom pisane su mnoge liturgijske knjige, književno-umjetnički tekstovi, pravni spisi i spisi osobne korespodencije. Teorije o postanku glagoljice su raznovrsne i višebrojne (egzogene, egzogeno- endogene, endogene), a svakako pažnju zaslužuje teorija o glagoljici kao hrvatskom pismu. Među tipovima glagoljice razlikujemo: oblu (okruglu), uglatu (ustavnu) i kurzivnu, a neki autori govore i o trokutastoj. Kolijevkom glagoljice na hrvatskom prostoru smatra se otok Krk, a potom dio hrvatskog Primorja koji je u stara vremena spadao pod Krčku i Rapsku biskupiju (Senj, Gacka, Modruš i Bužani u Lici). S otoka Krka glagoljica i staroslavenski jezik došli su u Senj i proširili se prema unutrašnjosti, tj. u Krbavskoj ili Modruškoj biskupiji. Glavnina tog područja danas pripada Gospićko-senjskoj biskupiji. Ključan trenutak u povijesti glagoljice na ovom području je pismo pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu 1248. godine, kojim mu se dozvoljava koristiti glagoljicu u svojoj biskupiji. U Senju je djelovala prva tiskara o kojoj imamo sigurne podatke. U 17. stoljeću dolazi do rusifikacije (istočnoslavenizacije) liturgijskih knjiga, a u 18. stoljeću do uvođenja narodnog jezika u liturgiji – šćaveta. Borba između rusificirane redakcije liturgijskih knjiga i šćaveta okončana je potkraj 19. stoljeća odredbom biskupa Jurja Posilovića da se u liturgiju vrati hrvatska redakcija staroslavenskog jezika koja se koristila prije rusifikacije. Među natpisima na kamenim spomenicima svakako je najvažnija Senjska ploča iz početka 12. stoljeća. Uz kamene spomenike, veliki broj glagoljskih zapisa može se pronaći u rukopisima i tiskanim knjigama.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest, Književnost