Naslov
Višejezičnost u hrvatskoj inojezičnoj politici
(Plurilingualism in Croatian foreign language policy)

Autori
Patekar, Jakob ; Vičević Ivanović, Sanja ; Košuta, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
CLARC 2016: Perspektive jezičnoga planiranja i jezične politike (Knjiga sažetaka) / Matešić, Mihaela ; Ramadanović, Ermina ; Crnić Novosel, Mirjana ; Vukša Nahod, Perina - Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), 2016, 121-124

ISBN
978-953-7967-28-4

Skup
CLARC 2016: Perspektive jezičnoga planiranja i jezične politike

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 03.06.2016. - 05.06.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
hrvatska inojezična politika, višejezičnost, strani jezik u osnovnoj i srednjoj školi
(Croatian foreign language policy, plurilingualism, foreign language in primary and secondary school)

Sažetak
U ovome se izlaganju istražuje odnos hrvatske jezične politike prema stranim jezicima u obrazovnome sustavu, odnosno hrvatska inojezična politika. Ta je politika u prvome redu zacrtana Deklaracijom o znanju (2004), Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010. (2005), Strateškim planom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH za razdoblje 2012. – 2014. (2012) i Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014). U navedenim je dokumentima istaknuta važnost učenja stranih jezika, a analizom Nacionalnoga okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK, 2010) i postojećih nastavnih planova i programa, koji eksplicitno ili implicitno definiraju mjesto stranih jezika u osnovnoj i srednjoj školi, stvaramo konkretnu sliku hrvatske jezične politike prema stranim jezicima u osnovnoj i srednjoj školi. Naprimjer, Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006) definira inojezičnu politiku utoliko što donosi plan i program samo za određen broj stranih jezika te propisivanjem koliko nastavnih sati pripada stranome jeziku u kojemu razredu, i to s obzirom na to je li riječ o obveznome ili izbornome predmetu. NOK (2010) pak donosi načelne smjernice za nastavnu praksu stranih jezika u vidu četiriju vještina, slušanja, govorenja, čitanja i pisanja uz koje je izdvojeno i međukulturno djelovanje. Sintetizirajući različite obrazovne dokumente kao jedna od temeljnih odrednica domaće inojezične politike ističe se višejezičnost. Time se hrvatska inojezična politika smješta u kontekst europske jezične politike njegovanja višejezičnosti, a koja je zacrtana u dokumentima poput Europske kulturne konvencije (1954), Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992) i Zajedničkoga europskog okvira za jezike (ZEROJ, 2005). Stoga je glavni cilj ovoga izlaganja analiza hrvatske inojezične politike upravo s aspekta višejezičnosti. S tog aspekta analiziramo i podatke Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske u posljednjih 10 godina kako bismo utvrdili zastupljenost (i popularnost) stranih jezika u hrvatskim školama i redoslijed njihova učenja (od prvoga razreda kao obveznoga i od četvrtoga razreda kao izbornoga predmeta). Uključenost stranih jezika u hrvatski obrazovni sustav također uspoređujemo s prisutnošću stranih jezika u kurikulima odabranih europskih zemalja smještajući na taj način domaću suvremenu politiku višejezičnosti u europski okvir. Na temelju provedenih analiza postavlja se pitanje istinske višejezičnosti u hrvatskome obrazovnom sustavu. Naime, školske se godine 2003./2004. u Hrvatskoj pristupa uvođenju obveznoga prvoga stranog jezika na početku osnovne škole, odnosno izbornoga drugoga stranog jezika u četvrti razred osnovne škole što predstavlja konkretizaciju politike višejezičnosti. No, iz analiziranih je podataka jasno kako je postojeća inojezična politika otvorila put predominaciji engleskoga jezika čime se propustila prilika uvođenja višejezičnosti u osnovnoškolsko obrazovanje, a koje predstavlja osnovu za daljnje srednjoškolsko obrazovanje, te se tako bitno udaljilo od promicanja višejezičnosti kao jedne od ključnih odrednica europske jezične politike. Kod uvođenja stranoga jezika na početku obrazovanja u znanstvenim se krugovima držalo da je riječ o ishitrenome ulasku u velik poduhvat bez jasnih kratkoročnih i dugoročnih razvojnih ciljeva. Može se ustvrditi kako ni s vremenskim odmakom od desetak godina ne postoji jasna inojezična politika kao podloga za izradu odgovarajućih kurikula pa je pitanje politike višejezičnosti i dalje aktualno. U zaključku izlaganja donose se smjernice za daljnje oblikovanje hrvatske inojezične politike u vidu poticanja višejezičnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA