Pregled bibliografske jedinice broj: 934791
Rezistencija enterokoka na antibiotike i preporuke za liječenje
Rezistencija enterokoka na antibiotike i preporuke za liječenje // Veterinarska stanica, 49 (2018), 2; 105-116 (međunarodna recenzija, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 934791 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Rezistencija enterokoka na antibiotike i preporuke
za liječenje
(Enterococcal resistance to antibiotics and
recommendations for treatment)
Autori
Pintarić, Selma ; Šeol Martinec, Branka
Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 49
(2018), 2;
105-116
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
enterokoki ; rezistencija ; vankomicin-rezistentni enterokoki (VRE) ; liječenje
(enterococci ; resistance ; vancomycin-resistant enterococci (VRE) ; therapy)
Sažetak
Enterokoki su Gram-pozitivne bakterije iz roda Enterococcus i dio su fiziološke mikroflore probavnog trakta životinja i ljudi. Karakteristika ovog roda je visoki stupanj urođene rezistencije na antibiotike koji se uobičajeno koriste u humanoj i veterinarskoj medicini kao što su cefalosporini, klindamicin i trimetoprim- sulfametoksazol. Osim toga, smanjene su osjetljivosti na peniciline i aminoglikozide. Zbog toga uspješno izbjegavaju djelovanje navedenih antibiotika kojima su često nenamjerno izloženi što im omogućava kolonizaciju i širenje na područja tijela koja za njih nisu uobičajeno stanište. U prikladnim uvjetima prouzroče infekcije, prije svega kože, mokraćnog i spolnog sustava, a u humanoj medicini navode se između ostalog i kao uzročnici meningitisa i endokarditisa. Osim urođene rezistencije, značajna karakteristika enterokoka je ta da vrlo lako stječu nove mehanizme rezistencije. Stečena rezistencija kod enterokoka posljedica je mutacija već postojećih gena ili stjecanja novog genskog materijala. Općenito govoreći, nekontrolirana i česta uporaba antibiotika rezultira selekcijom sojeva sa stečenim mehanizmima rezistencije što kao posljedicu može imati pojavu multirezistentnih sojeva otpornih na gotovo sve dostupne antibiotike. Najznačajnije i najzastupljenije vrste roda su Enterococcus faecium i Enterococcus faecalis između kojih postoje značajne razlike u urođenoj rezistenciji na antibiotike. U obje vrste opisani su i multirezistentni sojevi, a značajnu ulogu imaju izolati rezistentni na vankomicin koji su vrlo česti uzročnici „bolničkih infekcija.“ Stoga je vankomicin rezistentan E. faecium vrlo visoko na listi Svjetske zdravstvene organizacije na kojoj se nalaze mikrobi za koje je nužno razviti nove antibiotike jer je izbor dostupnih djelotvornih antibiotika za liječenje infekcija prouzročenih tim sojevima iznimno malen. Osim česte uporabe antibiotika u terapijske svrhe, jedan od uzroka nastanka i širenja rezistentnih i multirezistentnih izolata enterokoka jest uporaba antibiotika u subterapijskim dozama u svrhu promocije rasta životinja koje služe za prehranu ljudi. Tako je primjerice uporaba avoparcina u hrani za životinje dovela do selekcije sojeva rezistentnih na vankomicin. S obzirom na to da ti izolati izravno ugrožavaju ljudsko zdravlje, a infekcije njima iznimno je teško liječiti, uporaba avoparcina kao promotora rasta zabranjena je u Europskoj Uniji pa tako i u Republici Hrvatskoj.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Veterinarska medicina
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Veterinarski fakultet, Zagreb
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- CAB Abstracts
- Global Health
- VetMed Resources