Naslov
Utjecaj otapala na strukturnu raznolikost heterometalnih [CuIICrIII] kompleksnih spojeva
(The influence of solvent on the structural diversity of heterometallic [CuIICrIII] complexes)

Autori
Kanižaj, Lidija ; Molčanov, Krešimir ; Jurić, Marijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Simpozij studenata doktorskih studija PMF-a : knjiga sažetaka / Primožić, Ines - Zagreb : Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2018, 34-35

ISBN
978-953-6076-43-7

Skup
2. simpozij studenata doktorskih studija PMF-a

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.02.2018

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Oksalatni kompleksi ; Kemija građevnih blokova ; Kompleksi kao ligandi
(Oxalate complexes ; Building-blocks chemistry ; Complexes as ligands)

Sažetak
Oksalatna skupina, C2O42─, se u kristalnoj formi smatra građevnim elementom koji određuju kristalno slaganje i dimenzionalnost koordinacijskih spojeva. Ona ima mogućnost premošćivanja dvaju ili više metalnih centara na različite načine, od kojih su najčešći bidentatni i bis(bidentatni), čime je omogućeno elektronsko međudjelovanje između tih metalnih centara. Upravo je svojstvo posredovanja oksalatne skupine u magnetskoj interakciji između paramagnetskih centara koji su njome premošteni (intramolekulska udaljenost metal-metal je veća od 5 Å) zaslužno za intenzivna magnetno-strukturna istraživanja oksalatnih kompleksa, te su ovakvi spojevi uvelike doprinijeli razvoju novih saznanja u području molekulskog magnetizma. Za pripravu heteropolinuklearnih spojeva koristi se pristup kemije građevnih blokova ili kompleksi kao ligandi, gdje se mononuklearni anionski kompleksi koriste kao ligandi prema drugom metalnom ionu. U koordinacijsku sferu metalnog iona često se dodaju bočni ligandi, i to aromatski bidentatni N-donorski ligandi koji lako tvore komplekse s različitim prijelaznim metalima i koji dodatno stabiliziraju kompleksni spoj putem interakcija između aromatskih prstenova. Tehnikom nadslojavanja u epruveti, reakcijama vodene otopine K3[Cr(C2O4)3]·3H2O i različitih otopina CuCl2·H2O i 1, 10-fenantrolina (phen) u molarnom omjeru 1:1:1, priređene su tri heterometalne kompleksne soli: plavozeleni štapićasti kristali spoja {; ; ; [Cu(phen)2]2Cr(C2O4)3}; ; ; [Cu(phen)2Cr(C2O4)3]·12H2O (1) i to kada su reaktanti otopljeni u etanolu, tamnozelene prizme spojeva [CuCl(phen)2]2[Cu(phen)2Cr(C2O4)3]2·5H2O·5CH3OH (2) i [CuCl (phen)2][Cu(phen)2(H2O)][Cr(C2O4)3]·5H2O (3) kada je kao otapalo korišten metanol, odnosno acetonitril. Svojstva pripravljenih kompleksa istražena su IR-spektroskopijom i difrakcijom rendgenskih zraka na monokristalu. Spoj 1 građen je od trinuklearnog kationa i dinuklearnog aniona, u kojima je kompleksni anion [Cr(C2O4)3]3– bidentatno koordiniran na dvije, odnosno jednu jedinku [Cu(phen)2]2+. Spoj 2 sadrži, pored istih aniona kao i spoj 1, mononuklearne katione bakra(II) s koordinacijom trigonske bipiramide, koju čine četiri atoma dušika dviju molekula fenatrolina i kloridni ion. Priređena sol 3 se sastoji od triju mononuklearnih jedinki, dva mononuklearna kationa bakra(II), koji pored koordiniranih aromatskih liganada imaju vezan ili klorid ili vodu, i neizreagiranog građevnog bloka kroma(III).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija

POVEZANOST RADA