Naslov
Višejezičnost i nefromalno učenje
(Multilingualism and non-formal learning)

Autori
Cvikić, Lidija ; Turza Bogdan, Tamara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
„Chalenges of Education in Global Society" - book of abstracts / - Ljubljana, 2018, 2-4

Skup
6TH international congress of boarding schools "Challenges of education in global society"

Mjesto i datum
Ljubljana, Slovenija, 23.03.2018. - 24.03.2018

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
višejezičnost, jezični krajolik, učenički dom, neformalno i informalno učenje
(multilingualism, language landscape, boarding schools, nonformal and informal learning)

Sažetak
Različiti jezici u istome obrazovnom prostoru ostvaruju se u horizontalnoj i okomitoj višejezičnosti njegovih govornika. Ovisno o jezičnoj različitosti govornika neke obrazovne zajednice (škole, školskog doma, kampusa i sl.) dolazi do supostojanja okomite i horizontalne višejezičnosti. Horizontalna višejezičnost definira se kao višejezičnost u odnosu na strane jezike, dok okomita višejezičnost podrazumijeva višejezičnost u odnosu na dijalekt, idiom i žargon (Jelaska 2005, Pavličević-Franić 2005). Nastava podrazumijeva formalne i neformalne oblike učenja, a učenje jezika provodi se u predmetima nacionalnog jezika, književnosti i kulture ili stranog jezika (npr. hrvatski jezik, slovenski jezik, engleski jezik i sl.). Učenici kojima jezik obrazovanja nije materinski jezik već im je to drugi, strani, nasljedni, tj. ini jezik (Jelaska, 2012) moraju ovladati jezikom obrazovanja, ne samo zbog komuniciranja s okolinom, već to ovladavanje mora biti na zahtjevnijem stupnju kako bi učenici imali jednake mogućnosti obrazovanja i kako bi razvili svoje kognitivne potencijale. Pojam neformalno učenje odnosi se na situacije učenja koje nisu određene formalnim školskim kurikulom. Učenik usvaja jezik u različitim stvarnim i neformalnim komunikacijskim situacijama. No na usvajanje nekog jezika utječe i prostor u kojem učenik boravi. Svaki prostor svojim oblikovanjem i sadržajima posreduje jezičnu, etičku i estetsku poruku. Jezični krajolik (eng. linguistic landscape) definira se kao jezik okoline, a podrazumijeva riječi i slike izložene u javnim prostorima, odnosno sve tragove pisanoga jezika u određenoj okolini (Shohamy i Gorter, 2008). U izlaganju će se prikazati primjeri oblikovanja jezičnih krajolika u nekoliko školskih domova u Republici Hrvatskoj. Odabrani primjeri analizirat će se na temelju zastupljene tematike, namjene, autorstva i višejezičnosti. Na temelju prikupljenih materijala predložit će se smjernice i mogućnosti oblikovanja jezičnoga krajolika u prostorima učeničkih domova u svrhu poticanja višejezičnosti i interkulturalnosti među djecom koja u njima svakodnevno provode svoje vrijeme.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA