Naslov
Vrijednosna i prostorna dimenzija narodnih i religijskih motiva u djelu Mirka Jurkića (1886. – 1965.)
(Virtue and space attributes of folk and religious motives in the work of Mirko Jurkić (1886-1965))

Autori
Tomić, Draženko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Opera Dei revelare honorificum est. Zbornik radova u čast Baziliju Pandžiću

Urednik/ci
Musić, Ivica

Izdavač
Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru ; Ogranak Matice hrvatske u Grudama

Grad
Mostar : Grude

Godina
2018

Raspon stranica
289-313

ISBN
978-9926-439-05-7

Ključne riječi
Mirko Jurkić (1886.–1965.) ; gospodarstvo (Hrvatska) ; narodni običaji (Bosna i Hercegovina) ; jezik (hrvatski) ; religija ; moral ; svećenici (katolički) ; Drugi svjetski rat
(Mirko Jurkić (1886-1965) ; economy (Croatia) ; folk customs (Bosnia and Herzegovina) ; language (Croatian) ; religion ; morals ; priests (Catholic) ; World War II)

Sažetak
Povodom 130. obljetnice rođenja i 50. obljetnice smrti Mirka Jurkića (Livno, 1886. – Zagreb, 1965.), hrvatskog realistički usmjerena pripovjedača, pjesnika, pedagoga i prevoditelja, ovaj članak bavi se u prvom svom dijelu Jurkićevim napisima o hrvatskom narodu. Iz dostupne objavljene i neobjavljene građe može se zaključiti da je Jurkić domoljub u najplemenitijem smislu te riječi, da voli svoj narod i nastoji oko njegova prosperiteta. Stran mu je svaki oblik totalitarizma i nacionalizma, ideologija koje narod potiču na megalomaniju i onemogućuju normalne odnose s drugim narodima. U prvom poglavlju prvoga dijela ovoga članka izložene su Jurkićeve smjernice za preporod hrvatskog naroda: gospodarski oporavak, briga oko jezične baštine i povijesnog nasljeđa. Zatim se govori o Jurkićevom osobnom doživljaju narodnog kao tradicijskog: zborovanja, odijevanje, imena, toponimi, uzrečice. U trećem poglavlju izloženi su isječci Jurkićevih raspoloženja iz poslijeratnih rukopisa, promišljanja nad stubokom izmijenjenom stvarnošću u kojoj sazrijeva njegova odluka: vratiti se u jučer da bi se za sutra, za djetinjstvo dolazećih, očuvalo živo blago vlastite patnje. U drugom dijelu članka nalaze se rezultati usustavljenja niza religijskih sadržaja i religioznih doživljaja u Jurkićevim objavljenim i rukopisnim djelima. Budući da ovaj književnik i intelektualac potječe iz tradicionalne bosansko-hercegovačke katoličke obitelji, spomenuti elementi dolaze do izražaja u crticama i pričama iz rodnoga kraja (knjiga Iz Završja, 1917.), ali i u drugim djelima. Jurkić tvrdi u više navrata da je religija važna društvena sastavnica, jedan od aktivnih odgojnih čimbenika. Prvo poglavlje drugoga dijela članka bavi se crkvenim građevinama. Crkve, iako malene i ponutricom skromne, uvijek su postavljene kao neki orijentiri, kako materijalni, tako i duhovni. Groblja su mjesta pijeteta, boli i bolesti, sjećanja. Zatim se u članku sagledava značenje nedjeljnih i blagdanskih opisa čije je glavno obilježje okupljanje naroda. Sljedeći dio donosi osvrt na redovite obiteljske večernje molitve, javne, mislima odsutne, i njima nasuprot, one šaputane u samoći, u crkvi, u sobi ili na bojišnici, pune pouzdanja, u iščekivanju nemilog usuda. U četvrtom poglavlju promatraju se blasfemični izrazi u Jurkićevu opusu. Akteri radnje u Jurkićevim djelima jedva izriču koju psovku, kletvu ili ružnu riječ, uvijek svjesni mogućnosti smrti, stalno drukčije, ali uvijek jednako strašne. Peto poglavlje drugoga dijela ovoga članka bavi se svećenicima franjevcima. Upravo njima, jedinim svećenicima koje Jurkić spominje u svojim djelima, moralnim autoritetima, posvećuje jednu svoju knjigu. Zaseban dio se bavi člankom „Moral i društvo“ (1924.) koji svojim sadržajem odudara od drugih (ovdje korištenih) objavljenih i neobjavljenih djela. Tu se na religiju ukazuje kao na zaprheku razvoju pojedinca i društva, s njoj svojstvenim fanatizmom i nesnošljivošću, borbenošću i nasrtljivošću izvan svoje organizacije, a unutar organizacije protivnošću slobodi vlastitih pristaša. Posljednje poglavlje drugoga dijela ovoga članka sadrži izvatke iz Jurkićevih poslijeratnih razmišljanja u kojima seže do samih granica mišljenja na kojima mu se Bog pokazuje kao inteligentni tvorac svemira. U zaključnom dijelu rada govor o narodu i religiji stavljen je u kontekst vrijednosnoga i ambijentalnoga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Teologija, Književnost

Napomena
Following the occasion of 130th anniversary of birth and 50th anniversary of death of Mirko Jurkić (Livno, 1886 – Zagreb, 1965), Croatian realist narrator, poet, educator and translator, the frst part of this article deals with Jurkić’s writing about Croatian people. From the available published and unpublished materials, it can be concluded that Jurkić is a patriot in the noblest sense of the word, that he loves his people and strives to their prosperity. Every form of totalitarianism and nationalism, ideologies that encourage people to megalomania and block normal relationships with other peoples is foreign to him. Te frst chapter of the frst part of this article states Jurkić’s guidelines for the revival of Croatian people: economic recovery, attention to language heritage and historic legacy. After that, the focus is on Jurkić’s personal experience of the national as traditional: gatherings, clothing, names, toponyms, and sayings. Te third part brings segments of Jurkić’s moods from the post-war manuscripts, deliberations on the profoundly altered reality in which his decision matures: return to yesterday to preserve the living treasure of one’s own suffering for tomorrow, for the childhood of those to come. In the second part of the article, we fnd the results of the systematisation of a number of religious contents and religious experiences in Jurkić's published works and manuscripts. Since this novelist and intellectual comes from a traditional Bosnian-Herzegovinian catholic family, the mentioned elements are pronounced in sketches and stories of his native region (the book Iz Završja, 1917), but in other works as well. Jurkić claims on multiple occasions that religion is an important social component, one of the active upbringing factors. Te frst chapter of the second part of the article deals with church buildings. Churches, although small and modest on the inside, are always placed as some sort of landmarks, both materially and spiritually. Te cemeteries are places of piety, pain and ailment, of remembrance. After that, the article discusses the meaning of Sunday and holiday descriptions whose main attribute is the gathering of people. Te next part brings a review of regular evening family prayers, as well as public ones, absent-minded ones and those contrary to them, the ones whispered in solitude, in a church, in a room or on the battlefeld, full of confdence, expecting the unwelcomed fate. Te fourth part contemplates the blasphemous expressions in Jurkić’s work. Te characters in Jurkić's works barely say a curse or a swearword, always aware of the possibility of death, constantly different, but always equally terrifying. Te ffth chapter of the second part of this article deals with Franciscan priests. Only to them, the only priests that Jurkić mentions in his works, the moral authorities, does he dedicate a book. A separate part deals with the article “Morality and Society” (1924) which contrasts other (those used here) published and unpublished works with its content. Here religion is showed as an obstacle to the development of an individual and society, with its inherent fanaticism and intolerance, combativeness and aggression beyond its organisation, and within its organisation by countering freedom of its own followers. Te last chapter of the second part of this article contains excerpts from Jurkić’s post-war deliberations in which he reaches the boundaries of thought on which God shows himself to him as the Intelligent Creator of the Universe. In the fnal part of the article, the discourse about the people and religion is placed in the context of value and ambiance.

POVEZANOST RADA