Naslov
Molekularne osnove šizofrenije
(Molecular basis of schizophrenia)

Autori
Sanja Mikašinović

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za biotehnologiju

Mjesto
Rijeka

Datum
25.09

Godina
2017

Stranica
56

Mentor
Miranda Mladinić Pejatović

Ključne riječi
šizofrenija, geni kandidati, okolišni čimbenici, epigenetika, proteomika
(schizophrenia, candidate genes, environmental factors, epigenetics, proteomics)

Sažetak
Šizofrenija je složeni neuropsihijatrijski poremećaj koji pogađa oko 1% populacije. Karakterizira ju prisutnost raznovrsnih i ozbiljnih simptoma koji se najčešće pojavljuju u ranoj odrasloj dobi, te narušavaju kvalitetu života pacijenata i njihovih obitelji. Unatoč dugotrajnom istraživanju neurobiološke osnove šizofrenije, jedinstvena patofiziologija bolesti i dalje nije definirana. S obzirom na slabo poznavanje temeljnih molekularnih mehanizama poremećaja, liječenje trenutno dostupnim antipsihoticima nije u potpunosti uspješno. Pronalazak novih pristupa i terapeutskih meta predstavlja krajnji cilj, no ujedno i značajan izazov znanstvenicima. Dosadašnja istraživanja i prikupljeni rezultati ukazuju na činjenicu da je šizofrenija nasljedna bolest, te da se javlja kao rezultat djelovanja više gena kandidata, od kojih svaki ima mali pojedinačni učinak koji pridonosi podložnosti bolesti. Postoji opća suglasnost da različiti biološki, okolišni i psihosocijalni utjecaji, koji se nakupljaju tijekom života, mogu štetno djelovati na genetski podložnije pojedince te dovesti do razvoja psihičkog poremećaja. Istraživanja na životinjskim modelima ukazala su da značajnu ulogu u određivanju ishoda međudjelovanja gena i okoliša ima spol te precizan odabir pravog trenutka za izlaganje različitim utjecajima. Posljednjih godina pridaje se poseban značaj istraživanju epigenetike koja posreduje u složenom međudjelovanju okoliša i gena koje dovodi do pojave šizofrenije. Također, razvoj visokoprotočnih metoda analize poput genomike i proteomike, koje se koriste za globalnu karakterizaciju i kvantifikaciju bioloških molekula, predstavlja određenu revoluciju u molekularnoj neuropatologiji šizofrenije. Kako ove metode pružaju mogućnost razumijevanja uloge molekularnih puteva i međudjelovanja gena, a ne samo pojedinačnih gena kandidata, smatraju se obećavajućim alatom koji bi mogao omogućiti razumijevanje biokemijskih sustava uključenih u patofiziologiju šizofrenije. U ovom radu prikazana su dosadašnja saznanja o šizofreniji, te opisane buduće smjernice u istraživanjima molekularne genetike šizofrenije. Detaljno su proučena brojna istraživanja i prikupljeni podaci kako bi se pružio uvid u najznačajnija otkrića koja bi mogla konačno razjasniti patofiziologiju bolesti, te pridonijeti pronalasku novih terapija za liječenje šizofrenije. Kao vrlo uspješna metoda pokazalo se korištenje integriranih pristupa u kojima se povezuje ono najbolje iz različitih studija, a vjeruje se da tehnologija matičnih stanica predstavlja jedan od perspektivnijih budućih terapeutskih pristupa ovoj teškoj bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Interdisciplinarne biotehničke znanosti, Biotehnologija u biomedicini (prirodno područje, biomedicina i zdravstvo, biotehničko područje)

POVEZANOST RADA