Naslov
Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija
("Croatian spring" and Croatian political emigration)

Autori
Krašić, Wollfy

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.07

Godina
2016

Stranica
269

Mentor
Banac, Ivo

Ključne riječi
Hrvatska politička emigracija, hrvatski reformni pokret, ideja o hrvatskom miru, Vjekoslav Luburić, Jakša Kušan, SSSR, Branimir Jelić, akcija Feniks 72, Hrvatsko narodno vijeće, Bruno Bušić, Hrvatski književni list, Hrvatska revija
(Croatian political emigration, Croatian reform movement, the idea of Croatian reconciliation, Vjekoslav Luburic, Jaksa Kusan, USSR, Branimir Jelic, action Feniks 72, Croatian national council, Bruno BUsic, Hrvatski knjizevni list, Hrvatska revija)

Sažetak
Sažetak Cilj ovoga rada jest propitati tezu koja tvrdi kako je hrvatska politička emigracija, nastala nakon Drugog svjetskog rata, bila međusobno zavađena i suprotstavljena, odsječena od domovine i kako je najvećim dijelom razmišljala u prijeratnim i ratnim kategorijama te kao takva bila nesposobna za političku evoluciju sukladno promjenama u svijetu i domovini. Drugo je poglavlje, koje prije svega donosi historijat mrvljenja hrvatske političke emigracije s protekom vremena i umiranjem starih autoriteta, najbolji korpus podataka koji govore u prilog spomenutoj tezi. Također, ono ilustrira tvrdoglavo inzistiranje dijela hrvatskih političkih emigranata na više ili manje nerealnim političkim nazorima, idejama i planovima. Kao kontraargument služi sljedeće poglavlje koje govori o revolucionarnoj ideji o hrvatskome miru, odnosno potrebi da nekad ideološki podijeljeni i u ratu sukobljeni Hrvati, kao i njihovi potomci, trebaju prijeći preko starih sukoba i razlika i zajednički raditi na stvaranju samostalne hrvatske države. Ovaj dio rada pokazuje raznolikost i vitalnost političke misli među emigrantima, budući da su se formirale dvije glavne varijante ove nove ideje, a onda i niz njihovih manje ili više izmijenjenih inačica, koje su nastajale i nestajale u odnosu na trenutno stanje u Jugoslaviji i svijetu. S pružanjem ruke nekadašnjim protivnicima, hrvatskim partizanima i komunistima ne završava rušenje tabua u hrvatskoj političkoj emigraciji, koja je od svojega nastanka bila snažno antikomunistički obojena. Naime, pokušaj Branimira Jelića da u specifičnoj situaciji zaoštravanja sovjetsko- jugoslavenskih odnosa pronađe stanovitu potporu, ali ovoga puta na Istoku, za stvaranje samostalne hrvatske države, koja bi pak bila prihvatljivo rješenje i za Istok i za Zapad, predstavlja još jedan primjer kako je dio emigracije živo pratio i nastojao razumijeti kretanja u svijetu i Jugoslaviji te s istima sinkronizirati vlastita nastojanja. Poglavlje o akciji Feniks 72 ističe kako je slom hrvatskog reformnog pokreta raspirio revolucionarni duh u dijelu političke emigracije, dok ono sljedeće pokazuje koliku je važnost spomenuti događaj imao u prekidanju podjela, odnosno ujedinjenju velikog dijela emigracije. Dočim su prethodna poglavlja uglavnom tematizirala utjecaje na relaciji emigracija-domovina na idejnom i političkom planu, posljednje poglavlje rekonstruira iznimno velik broj kontakata i njihovu narav između pojedinaca i organizacija u ta dva, naoko strogo odvojena područja. Na koncu, pokazuje i do kakve je promjene paradigme došlo nakon sloma hrvatskog reformnog pokreta, budući da su takvi, ponegdje i službeni i poluslužbeni kontakti brutalno prekinuti, a oni koji su ih održavali kažnjeni.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA