Naslov
Odrednice grupne kohezivnosti u sportu: individualni i grupni čimbenici
(Determinants of group cohesiveness in sports: individual and group factors)

Autori
Božić, Dorotea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Hrvatsko katoličko sveučilište

Mjesto
Zagreb

Datum
22.11

Godina
2017

Stranica
53

Mentor
Vrselja, Ivana

Ključne riječi
grupna kohezija, samoefikasnost, anksioznost, kolektivna učinkovitost, komunikacija
(group cohesion, self-efficacy, anxiety, collective efficacy, communication)

Sažetak
Većina istraživanja grupne kohezije u sportskim timovima temelje se na konceptualnom modelu grupne kohezije autora Carrona (1982). Ovaj je model je, između ostalog, identificirao neke individualne i grupne čimbenike koji pridonose razvoju grupne kohezije unutar sportskog tima. U kontekstu ovog modela, često se u literaturi može pronaći kako su anksioznost i samoefikasnost sportaša značajne individualne odrednice grupne kohezije, dok se od grupnih čimbenika kao značajnima navodi učinkovita komunikacija u timu te kolektivna učinkovitost. Međutim, istraživanja, općenito, nisu pokazala dosljedne rezultate u pogledu odnosa navedenih individualnih čimbenika i grupne kohezije, dok je odnos navedenih grupnih čimbenika i grupne kohezije nedovoljno istražen u literaturi. Stoga je cilj ovog rada bio provjeriti predviđaju li anksioznost i samoefikasnost sportaša grupnu koheziju, te predviđaju li grupnu koheziju komunikacija igrača u timu te njihova kolektivna učinkovitost. Također, cilj rada bio je i provjeriti koji čimbenici uspješnije predviđaju grupnu koheziju. Istraživanje je provedeno na uzorku muških i ženskih igrača rukometa (N=117) iz klubova na području Grada Zagreba, u dobi između 15 i 30 godina. Grupna kohezija je, u istraživanju, mjerena Upitnikom ozračja u grupi (Carron, Widmeyer, i Brawley, 1985), anksioznost Skalom sportske anksioznosti (Smith, Smol, Cumming i Grossbard, 2006), samoefikasnost Skalom opće samoefikasnosti (Schwarzer i Jerusalem, 1995), komunikacija Skalom učinkovite komunikacije u timskim sportovima (Sullivan i Short, 2011), dok se za mjerenje kolektivne učinkovitosti koristio Upitnik kolektivne učinkovitosti (Short, Sullivan i Feltz, 2005). Rezultati su obrađeni hijerarhijskom regresijskom analizom te je dobiveno kako su kolektivna učinkovitost i komunikacija značajni prediktori grupne kohezije, odnosno izraženija kolektivna učinkovitost te češći obrasci prihvaćanja i konstruktivnog rješavanja konflikata, prilikom komunikacije unutar tima, doprinose čvršćoj grupnoj koheziji tima. Individualni čimbenici nisu pokazali značajan doprinos grupnoj koheziji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA