Pregled bibliografske jedinice broj: 920223
Uloga samostišavanja i religioznosti u objašnjenju kvalitete bračnog odnosa
Uloga samostišavanja i religioznosti u objašnjenju kvalitete bračnog odnosa, 2017., diplomski rad, diplomski, Hrvatsko katoličko sveučilište, Odjel za psihologiju, Zagreb
CROSBI ID: 920223 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uloga samostišavanja i religioznosti u objašnjenju
kvalitete bračnog odnosa
(The role of self-silencing and religiosity in the
explanation of marital quality)
Autori
Šeremet, Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Hrvatsko katoličko sveučilište, Odjel za psihologiju
Mjesto
Zagreb
Datum
07.07
Godina
2017
Stranica
71
Mentor
Merkas, Marina
Ključne riječi
samostišavanje ; religioznost ; bračna kvalieta ; kompenzacijski model religioznosti
(self-silencing ; religiosity ; marital quality ; compensation model of religiosity)
Sažetak
Polazeći od modela kompenzacijskog djelovanja religioznosti (Sullivan, 2001), prema kojemu visoka razina religioznosti može smanjiti ili poništiti negativan učinak nekog faktora na bračnu prilagodbu pojedinca, za potrebe ovog rada postavljen je model moderatorskog djelovanja religioznosti na odnos samostišavanja i bračne kvalitete. Model je u ovom radu empirijski provjeravan posebno na uzorku žena i muškaraca. Za mjerenje samostišavanja korištena je Skala samostišavanja (Jack i Dill, 1992), za mjerenje religioznosti korištene su Skala religijske autentičnosti (Worhington i sur. 2003) i Skala zajedničkih religijskih aktivnosti (Mahoney i sur., 1999), a za mjerenje bračne kvalitete Skala zadovoljstva brakom (Ćubela Adorić i Jurević, 2007) te Skala prilagodbe u dijadi (Busby i sur., 1995). U istraživanju su sudjelovala 163 bračna para. Moderatorske analize provedene su pomoću Process makroa za SPSS (Hayes, 2012). Rezultati pokazuju da se muškarci statistički značajno više samostišavaju u usporedbi sa ženama, zadovoljniji su brakom te procjenjuju boljom međusobnu prilagodbu partnera u bračnom odnosu, dok žene izražavaju višu razinu religijske autentičnosti. Samostišavanje žena se pokazalo značajnim negativnim prediktorom zadovoljstva brakom žena i ženine procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu, ali isti obrazac odnosa između ispitivanih konstrukata nije dobiven na uzorku muškaraca. Nadalje, religijska autentičnost žena i ženina procjena zajedničkih religijskih aktivnosti sa supružnikom pozitivni su prediktori zadovoljstva brakom žena i ženine procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu. Kod muškaraca, religijska autentičnost pozitivan je prediktor njihove procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu, dok je muževa procjena zajedničkih religijskih aktivnosti pozitivan prediktor i zadovoljstva brakom muškaraca i njihove procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu. Rezultati svih provedenih moderatorskih analiza ne potvrđuju pretpostavljeni moderatorski učinak religioznosti na odnos samostišavanja i bračne kvalitete.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb