Naslov
Uloga samostišavanja i religioznosti u objašnjenju kvalitete bračnog odnosa
(The role of self-silencing and religiosity in the explanation of marital quality)

Autori
Šeremet, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Hrvatsko katoličko sveučilište, Odjel za psihologiju

Mjesto
Zagreb

Datum
07.07

Godina
2017

Stranica
71

Mentor
Merkas, Marina

Ključne riječi
samostišavanje ; religioznost ; bračna kvalieta ; kompenzacijski model religioznosti
(self-silencing ; religiosity ; marital quality ; compensation model of religiosity)

Sažetak
Polazeći od modela kompenzacijskog djelovanja religioznosti (Sullivan, 2001), prema kojemu visoka razina religioznosti može smanjiti ili poništiti negativan učinak nekog faktora na bračnu prilagodbu pojedinca, za potrebe ovog rada postavljen je model moderatorskog djelovanja religioznosti na odnos samostišavanja i bračne kvalitete. Model je u ovom radu empirijski provjeravan posebno na uzorku žena i muškaraca. Za mjerenje samostišavanja korištena je Skala samostišavanja (Jack i Dill, 1992), za mjerenje religioznosti korištene su Skala religijske autentičnosti (Worhington i sur. 2003) i Skala zajedničkih religijskih aktivnosti (Mahoney i sur., 1999), a za mjerenje bračne kvalitete Skala zadovoljstva brakom (Ćubela Adorić i Jurević, 2007) te Skala prilagodbe u dijadi (Busby i sur., 1995). U istraživanju su sudjelovala 163 bračna para. Moderatorske analize provedene su pomoću Process makroa za SPSS (Hayes, 2012). Rezultati pokazuju da se muškarci statistički značajno više samostišavaju u usporedbi sa ženama, zadovoljniji su brakom te procjenjuju boljom međusobnu prilagodbu partnera u bračnom odnosu, dok žene izražavaju višu razinu religijske autentičnosti. Samostišavanje žena se pokazalo značajnim negativnim prediktorom zadovoljstva brakom žena i ženine procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu, ali isti obrazac odnosa između ispitivanih konstrukata nije dobiven na uzorku muškaraca. Nadalje, religijska autentičnost žena i ženina procjena zajedničkih religijskih aktivnosti sa supružnikom pozitivni su prediktori zadovoljstva brakom žena i ženine procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu. Kod muškaraca, religijska autentičnost pozitivan je prediktor njihove procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu, dok je muževa procjena zajedničkih religijskih aktivnosti pozitivan prediktor i zadovoljstva brakom muškaraca i njihove procjene međusobne prilagodbe partnera u bračnom odnosu. Rezultati svih provedenih moderatorskih analiza ne potvrđuju pretpostavljeni moderatorski učinak religioznosti na odnos samostišavanja i bračne kvalitete.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA