Naslov
Polisemična struktura pridjeva sec/suh prema modelu primjenjivih semičkih obilježja (PSO)
(Polysemic structure of adjectives sec/suh according to the model of applied semic features (ASF))

Autori
Vodanović, Barbara

Izvornik
Komunikacija i kultura online (2217-4257) 8 (2017), 8; 174-189

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
polisemija, pridjev, francuski, hrvatski, semička analiza, primjenjiva semička obilježja, invarijanta, aktualizacija, sec, suh
(polysemy, adjectives, French, Croatian, semic analysis, applied semic features, invariant, actualisation, sec, suh.)

Sažetak
Pozivajući se na tvrdnju da je „polisemija češće pravilo nego li iznimka“ (usp. Victorri & Fuchs, 1996: 13) te da je ona djelomično kontekstualno uvjetovana, a djelomično inherentna jeziku (Paradis, 2001), cilj nam je definirati jeziku inherentna svojstva leksema, tj. minimalni semantički okvir potreban za konfiguraciju leksičkog značenja. Pitanje od kojeg polazimo je postoje li u našoj jezičnoj intuiciji kodirani elementi, semantičke čestice koje nas tjeraju da učinimo konkretan jezični izbor. Unutar spomenutog semantičkog okvira leksema postavljamo semička obilježja kojima se prenose informacije o značenju, ali koja ne pripadaju isključivo jeziku niti isključivo govoru, a nazivamo ih primjenjivim semičkim obilježjima(PSO). Ona su dio tzv. potencijske riječi koja prethodi svakoj uporabi i sastavni su dio znaka, a time i neophodna informacija o strukturi semema koji se nalazi u jezgri znaka. Naime, višeznačan je onaj leksem koji posjeduje jedan jedinstveni semem, a postojanje PSO sememu omogućuje da se ostvari kao višeznačan. Ovdje semem treba promatrati s pozicije kontekstualističke koncepcije polisemije kakvu zastupa Rastier (2012, 2001, 1987), a koja polisemičnom leksemu prilazi iz onomaziološke, a ne tradicionalno semaziološke perspektive koju zastupa npr. Picoche (1986). Spomenuti semantički okvir prikazat ćemo na francuskom pridjevu sec i njegovojhrvatskoj istoznačnici suh. Značenje pridjeva, kao jedinicā s vanjskom incidencijom, interpretira se u ovisnosti o elementima s kojima se kombiniraju. U tom pogledu PSO mogu poslužiti za definiciju eventualne inherentne semantičke strukture pridjeva te pokazati, s obzirom na njegovu funkcionalnu ovisnost o imenici, u kolikoj je mjeri on ipak samostalan

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA