Naslov
Višerječni nazivi u jeziku brodostrojarske struke
(Multiword lexical units in Marine Engineering Texts)

Autori
Borucinsky, Mirjana ; Kegalj, Jana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Od teorije do prakse u jeziku struke / Omrčen, Darija. ; Krakić, Ana-Marija - Zagreb : Udruga nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama, 2017, 7-23

Skup
2. međunarodna konferencija "Od teorije do prakse u jeziku struke"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 17.02.2017. - 18.02.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
brodostrojarstvo, jezik struke, norma, višerječni naziv, znanstveni funkcionalni stil
(Languages for specific purposes (LSP), language standard, Marine Engineering English, Multiword lexical units (MWLU), academic discourse)

Sažetak
Iako je prema tradicionalnom poimanju (imenska) složenica u hrvatskome jeziku jednorječna, ona je sveza dviju leksičkih sastavnica pa ju se stoga smatra vrstom višerječnog naziva (Blagus Bartolec, 2012: 49). Višerječni nazivi jedna su od osnovnih značajki jezika struke (Kereković 2012: 125) te je njihov opis bitan za razumijevanje prirode strukovnih jezika, a također su nezaobilazna cjelina u poučavanju jezika tehničkih struka. Cilj je ovoga rada istražiti višerječne nazive u engleskome i hrvatskome jeziku brodostrojarske struke na usporedivom korpusu znanstvenih članaka, tj. u znanstvenom funkcionalnom stilu koji karakterizira visok stupanj objektivnosti i sažetosti iskaza. Ovaj rad nastavlja se na prethodno istraživanje imenskih složenica u obrazovnim tehničkim tekstovima (usp. Kegalj i Borucinsky, 2017) te se potvrđuje koje su imenske složenice tj. višerječni nazivi najfrekventniji u jeziku brodostrojarske struke i kakvog su sintaktičkog ustrojstva. Pretpostavka od koje polazimo jest da su engleski višerječni nazivi ustrojstva tipa pridjev + imenica i imenica + imenica, dakle, da je riječ o predmodifikaciji, dok je u hrvatskome češća postmodifikacija (imenica + imenica u genitivu ili imenica + prijedložno- padežni izraz) i da je u višerječnim nazivima dopušteno ispuštanje sastavnica kada je značenje jasno iz konteksta. Također se polazi od pretpostavke da oba jezika teže implicitnom izričaju i da eksplicitna konstrukcija tipa imenica + odnosna surečenica nije uobičajena. U radu se također ispituje jesu li višerječni nazivi koji se rabe u znanstvenim člancima tehničke struke u skladu s normom hrvatskoga standardnog jezika. Rezultati istraživanja mogu biti od koristi prevoditeljima koji se bave prevođenjem stručnih tekstova, studentima tehničkih usmjerenja, no rezultati također upućuju na neke značajke višerječnih naziva koje ne vrijede samo za jezik struke već se mogu primijeniti i na opći jezik.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA