Pregled bibliografske jedinice broj: 912496
Crkva i politika kroz službu zadarskog nadbiskupa Vinka Pulišića (1910-1922.)
Crkva i politika kroz službu zadarskog nadbiskupa Vinka Pulišića (1910-1922.), 2016., doktorska disertacija, Jadran - poveznica među kontinentima, Zadar
CROSBI ID: 912496 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Crkva i politika kroz službu zadarskog nadbiskupa Vinka Pulišića (1910-1922.)
(Church and politics through the service of Vinko Pulišić, the Archbishop of Zadar (1910.-1922.))
Autori
Gverić, Ante
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Jadran - poveznica među kontinentima
Mjesto
Zadar
Datum
05.02
Godina
2016
Stranica
292
Mentor
Bralić, ante
Ključne riječi
Austro-Ugarska Monarhija, Zadar, politika, Crkva, Vinko Pulišić, talijanska okupacija, Kraljevina SHS
(Austro Hungarian Monarchy, Zadar, policy, Church, Vinko Pulišić, Italian occupation, Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes)
Sažetak
U ovom radu analiziraju se odnosi Katoličke crkve i politike (to jest, državnih vlasti) u Zadru kao administrativnom središtu austrijske pokrajine Dalmacije i u Zadru kao središtu talijanskih okupacijskih vlasti nakon Prvoga svjetskog rata. Preciznije, riječ je o vremenu koje obuhvaća zadnje godine Austro-Ugarske Monarhije, dvogodišnju talijansku okupaciju (1918.-1920.) te prvu godinu nakon rapallskog ugovora i aneksije Zadra Italiji (1921.) Navedeni period poklapa se sa službom Vinka Pulišića kao zadarskog nadbiskupa i metropolita Dalmacije (1910.-1922.) što omogućuje da se odnos Crkve i politike promatra kroz prizmu njegove osobe i njegove službe. Cilj istraživanja jest proniknuti u narav i intenzitet toga odnosa, istražiti koliko su društveno-političke transformacije u Zadru utjecale na crkvene poslove i što je politici u njenom djelovanju značila Crkva. Kroz četiri glavna poglavlja prati se razvoj tih odnosa, počevši od druge polovice 19. stoljeća kada je pitanje uporabe staroslavenskog jezika u liturgiji prešlo okvire crkvene sfere i, postavši političko pitanje, alarmiralo bečku i vatikansku diplomaciju. U tom pitanju ogleda se sva bremenitost odnosa Crkve i politike u Dalmaciji na koncu 19. i početku 20. stoljeća i ono je uvjetovalo određene političke idejne pravce u Katoličkoj crkvi na ovim prostorima tijekom raspada Austro-Ugarske Monarhije. Druga cjelina problematizira položaj zadarske Crkve u zadnjim godinama Monarhije: od Pulišićeva stupanja na službu do kraja Prvoga svjetskog rata. U okolnostima pod kojima je Pulišić preuzeo upravu Zadarskom nadbiskupijom – a čemu je prethodila smjena njegova prethodnika Mate Dujma Dvornika koju su provele i crkvene i političke vlasti – očituje se s jedne strane narav toga odnosa, a s druge strane crkveni i politički značaj pozicije zadarskog nadbiskupa i dalmatinskog metropolita. U istom poglavlju analizira se odnos Crkve prema ratu i Pulišićeva stajališta prema jugoslavenskom pitanju. Budući da se Zadar po okončanju Prvoga svjetskog rata našao prvi na listi talijanskih revindikacija omogućenih Londonskim ugovorom i Ugovorom o primirju Italije i Austro-Ugarske, na ovim prostorima tada nastupa drastična društveno-politička metamorfoza koja nije mimoišla ni Crkvu. Štoviše, novi režim računao je sa Crkvom kao s jednim od najutjecajnijih čimbenika na okupiranom teritoriju. Ovisno o političkim pogledima pojedinih crkvenih ljudi, politika i Crkva u tom su razdoblju bile i saveznice i neprijateljice. U okviru iste cjeline problematiziraju se stajališta Svete Stolice prema jugoslavenskom pitanju i jugoslavenskom ujedinjenju te u tome kontekstu prema talijanskoj okupaciji Dalmacije, odnosno prema rješenju jadranskog pitanja. Posebna pažnja posvećena je tijeku rješenja talijansko-jugoslavenskog teritorijalnog spora na mirovnim konferencijama i ulozi političkih vođâ dalmatinskih Talijana u tome postupku, s obzirom da je političko rješenje jadranskog pitanja uvelike utjecalo na kasnije uređenje crkvene uprave u ovim krajevima. U posljednjem poglavlju raspravlja se upravo o utjecaju politike u postrapallskoj reorganizaciji crkvene administracije u Dalmaciji. Riječ je, nadalje, i o svakodnevnim prilikama u kojima je zadarska Crkva funkcionirala nakon što je u Rapallu dogovorena talijansko-jugoslavenska granica te posebno o Pulišićevu odnosu prema talijanskim i jugoslavenskim vlastima. Rad završava Pulišićevim odlaskom sa službe, odnosno analizom razloga koji su uvjetovali njegove višekratno ponuđene i 1922. godine konačno prihvaćene ostavke.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest