Naslov
Prispodoba o milosrdnom Ocu i pastoralne smjernice
(Parable of the Merciful Father and Pastoral Guidance)

Autori
Šota, Stanislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog simpozija O Božjem milosrđu / Ragu, Ivica ; Šokčević, Šimo - Đakovo, 2016, 115-134

ISBN
978-953-6935-35-2

Skup
Međunarodni znanstveni simpozij o milosrđu

Mjesto i datum
Đakovo, Hrvatska, 22.04.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
sakrament pomirenja, kairologija, milosrdni otac, izgubljeni sinovi, pastoralne smjernice.
(Sacrament of Reconciliation, kairology, merciful father, lost sons, pastoral directives.)

Sažetak
Sakrament pomirenja, pokore, ispovijedi, „krštenja suzama“ otajstveni je susret čovjeka s Božjim oproštenjem. Suočavanjem, priznavanjem, ispovijedanjem, te kajanjem za učinjene grijehe sakrament pomirenja stvara predokus spašenosti i otkupljenja. Međutim, današnji vjernik u velikoj mjeri ne prakticira sakrament pomirenja. Suvremeni naglašeni subjektivizam, relativizam, konzumerizam, hedonizam, sekularizam, indiferentizam, individualizam, nihilizam, krivo poimanje slobode, te iskrivljeno shvaćanje zla i grijeha u velikoj mjeri udaljilo je vjernika od primanja i pristupanja sakramentu pomirenja. Prvi dio rada govori o kairologiji sakramenta pomirenja ističući kako na stav, pristup i primanje sakramenta pomirenja utječe sama percepcija i poimanje Boga, shvaćanje i prihvaćanje moralnih vrednota koje naviješta Crkva, neživljenje Božjih zapovijedi, osobno stvaranje i izabiranje ljestvice vrednota i vrijednosti, napose osobno izabiranje i stvaranje osobnih zakona i pravila življenja, neosjetljivost na društvenu i eklezijalnu dimenziju grijeha, formalističko pristupanje sakramentu... Budući da prispodoba o milosrdnom ocu pruža izvrsnu mogućnost sustavnog promišljanja o poboljšanju pastoralne prakse, drugi dio rada analizira sadržaj i poruke prispodobe. Prispodoba otkriva vez naravi čovjeka i njegove ranjenosti, te Božje bezuvjetne ljubavi i nježnosti. Ona sadrži putove kojima Bog dolazi do nas. Iznosi činjenicu kako Bog aktivno traži izgubljenu djecu, prihvaća i raduje se obraćenom grešniku, utječe napose na međuljudske odnose obraćene djece. Prispodoba ističe prekršaje mlađeg sina na vrlo snažan način kako bi ga „do kraja“ prikazala poraženim. Razvratni i prazni život, tmurni dani proživljeni u tuđini i gladi suočavavaju vjernika s dramom koja se događa kada čovjek ostavlja ili napušta Boga. Stariji sin u prispodobi je također izgubljen. Smatrajući sebe jedinim pouzdanim i vjernim sinom, podigao je zid narcisoidne pravednosti koja ga sprječava prepoznati bezuvjetnu očevu ljubav uvijek jednako besplatno darovanu obojici sinova. Narcisoidna pravednost prepreka je koja starijeg sina odvaja od obojice, od oca i mlađega brata. Treći dio rada donosi pastoralne smjernice koje bi prema autoru rada trebale poboljšati postojeću pastoralnu praksu: - iluziju (ne)grešnosti današnjeg čovjeka formacijom i odgojem dovesti do svijesti ispravnog shvaćanja dobra i zla, grijeha i grešnosti ; - krivo poiman individualistički pristup sakramentu pomirenja usmjeravati personalističkoj, sakramentalnoj i eklezijalnoj dimenziji - formalističko slavlje sakramenta pomirenja zamijeniti dimenzijom iskrene raspoloživosti pokornika i ispovjednika ; - sustavnom evangelizacijom formirati savjest vjernika koji kajanje doživljava kao trajni proces, događanje i sazrijevanje

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
Biblioteka Diacovensia.

POVEZANOST RADA