Naslov
Fiskalna regionalna i razvojna politika u kontekstu Nacionalnog programa razvitka hrvatskih otoka
(Regional Fiscal and Development Policy within the Framework of a National Island Development Programme)

Autori
Ott, Katarina

Izvornik
Financijska praksa (0350-5669) 20 (1996), 4; 399-416

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
regionalna fiskalna politika ; regionalni razvoj ; razvoj otoka
(regional fiscal policy ; regional development ; development of islands)

Sažetak
Zadatak države je stvaranje okoliša koji će najbolje odgovarati razvoju zemlje, uz istovremeno vođenje brige o socijalnim, ekološkim i drugim vidovima razvoja. Država mora osmišljavati dugoročnu strategiju razvoja, ali i osiguravati kratkoročno uspješne provedbe. Budući da ekonomski razvoj nije regionalno podjednako raspoređen, države obično posežu za eksplicitnim ili implicitnim regionalnim razvojnim politikama. Pritom je ključno temelji li se razvojna politika na ekonomskim ili neekonomskim, npr. političkim ili demografskim razlozima. Kad je riječ o razvoju hrvatskih otoka osnovno je utvrditi: 1. treba li država uopće intervenirati ; 2. treba li intervenirati središnja država ili lokalne vlasti, te 3. o kakvoj je regionalnoj politici riječ? Ekonomisti su načelno protiv državne intervencije, jer koči poduzetništvo, ne potiče rast, krivo usmjerava sredstva, itd. Budući da će država iz neekonomskih razloga sasvim sigurno intervenirati, zadatak je ekonomista da pokušaju utjecati na vrstu i način intervencije. Kad je riječ o razini na kojoj se intervenira, razvoj otoka je bolje promatrati kao nacionalno, nego kao lokalno javno dobro, pa temeljna pitanja razvoja valja prepustiti središnjoj vlasti. Pritom se treba odlučiti za centralizirano prikupljanje prihoda i decentralizirano trošenje sredstava, uz dotacije središnjih vlasti lokalnima. Na taj će se način potpomoći efikasnije trošenje, kontrola trošenja i usklađivanje lokalnih ciljeva s nacionalnim interesima. Pri izboru vrste dotacije, najbolje se odlučiti za namjenske dotacije s unaprijed utvrđenom svrhom. Iako većina država koristi i razne vrste regionalnih fiskalnih izuzeća i poticaja, ekonomski ih je vrlo teško obrazložiti i poduprijeti, osobito za tako male i siromašne sredine kao što su otoci. Ako se država i odluči na porezne poticaje, to bi morali biti oni koji će stimulirati zaposlenost (izravno ili neizravno dotiranje plaća, korištenje radno intenzivne opreme, poticanje radno intenzivnih pothvata, itd.). Pritom se ne bi smjeli donositi generalni propisi, već bi valjalo pristupati od slučaja do slučaja, a za to je fiskalna politika potpuno neprimjerena. Najbolja regionalna politika će biti ona koja će pored izravnih transfera iz državnog proračuna za unaprijed utvrđene namjene, maksimalno poticati privatna domaća ulaganja i povećanje udjela privatnog sektora u ukupnom gospodarstvu. Država se pritom treba usredotočiti na poboljšanje ljudske, institucionalne i zakonske infrastrukture, poboljšavati prijevoz, podizati obrazovnu razinu, olakšavati razvoj i djelovanje mjesnih banaka, štedionica i štednih zadruga, osiguravati pridržavanje zakona, ograničavati korupciju, i sl. U tu svrhu država može pružati posredne poticaje, ali je neophodno da ti poticaji imaju ograničen rok, da se s vremenom smanjuju, te da se stalno preispituju i ocjenjuju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA