Pregled bibliografske jedinice broj: 905636
MOŽE LI IZOSTANAK PODRŠKE OKOLINE U TRAUMATSKIM SITUACIJAMA POTAKNUTI RAZVOJ PTSP-a?
MOŽE LI IZOSTANAK PODRŠKE OKOLINE U TRAUMATSKIM SITUACIJAMA POTAKNUTI RAZVOJ PTSP-a? // Knjiga sažetaka 1. Hrvatski kongres o psihotraumi s međunarodnim sudjelovanjem
Split, Hrvatska, 2017. str. 78-79 (poster, podatak o recenziji nije dostupan, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 905636 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
MOŽE LI IZOSTANAK PODRŠKE OKOLINE U TRAUMATSKIM SITUACIJAMA POTAKNUTI RAZVOJ PTSP-a?
(Can the Absence of Support in the Traumatic Situations Induce PTSD Development)
Autori
Kaliterna, Mariano ; Lasić, Davor ; Žuljan Cvitanović, Marija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Knjiga sažetaka 1. Hrvatski kongres o psihotraumi s međunarodnim sudjelovanjem
/ - , 2017, 78-79
Skup
1. Hrvatski kongres o psihotraumi
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 09.11.2017. - 11.11.2017
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
PTSP, Podrška
(PTSD, Support)
Sažetak
Pacijent, u dobi od 51 godine, dolazi u psihijatrijsku ambulantu sa kliničkom slikom akutne reakcije na stres, nakon napada psa na službenom mjestu. Nanesene su mu višestruke ugrizne rane na području desne natkoljenice i desne strane leđa. Dolazi dan nakon događaja, a nakon obrade na Hitnom kirurškom prijemu. Oženjen, otac dvoje djece, radi kao djelatnik interventne policije. Negativnog psihijatrijskog herediteta. Sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine, nakon čega počinje raditi u MUP te nakon tri godine prelazi u interventnu policiju gdje obnaša dužnost zapovjednika jedinice. Navodi niz traumatskih događaja u Domovinskom ratu, spašavanje ranjenih, izvlačenje mrtvih suboraca, prisustvo u direktnim borbenim djelovanjima, granatiranjima. Tegobe zbog kojih dolazi su tjeskoba, strah, osjećaj bespomoćnosti, zabrinutost, nesanica. Po prvom dolasku propisan mu je anksiolitik, a prilikom sljedeće posjete antidepresiv (SIPPS). Pacijent je redovit u ambulantnom tretmanu, terapijski suradljiv. Tijekom sljedećih pola godine pacijentu tegobe osciliraju, ali su stalno prisutne. Tegobe su u vidu stalne ruminacije na stresni događaj, osjećaj bespomoćnosti, poremećaj spavanja. Otežano funkcionira u svim aspektima svakodnevnog života, stalno boravi u kući, socijalno se izolira, ne odlazi na hobije. Nakon četri mjeseca vratio se na posao. Povratak na posao izaziva osjećaj bespomoćnosti i napuštenosti koji je, po navodu pacijenta najgori, jer tamo nailazi na kolege koji nisu adekvatno reagirali u navedenoj situaciji. Opisuje senzacije nalik na panične napadaje. Navodi preplavljenost osjećajem bijesa i straha kada vidi psa koji ga je napao. Nije siguran da može u potpunosti odraditi posao koji je odgovoran i zahtjevan. Može se zaključiti da je pacijent doživio stresne i po život opasne događaje tijekom Domovinskog rata, koji nisu izazvali simtome iz spektra PTSP. Retraumatizacijom napadom psa i doživljajem napuštenosti od kolega dolazi do pojave PTSP-a sa simptomima ratne traume i aktualnog događaja.
Izvorni jezik
Hrvatski
