Pregled bibliografske jedinice broj: 905392
Glavne odrednice državnopravnog položaja Istre i Vološćanskog područja od 1943.-1947
Glavne odrednice državnopravnog položaja Istre i Vološćanskog područja od 1943.-1947 // Časopis za povijest Zapadne Hrvatske, 2-3 (2007), 2-3; 105-124 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 905392 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Glavne odrednice državnopravnog položaja Istre i Vološćanskog područja od 1943.-1947
(The general determinants of the Legal and State position of Istria and the the Area of Volosko from 1943 to 1947)
Autori
Vukas Budislav ml.
Izvornik
Časopis za povijest Zapadne Hrvatske (1846-3223) 2-3
(2007), 2-3;
105-124
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Talijansko-hrvatski odnosi 1943.-1947., Međunarodna konferencija u Parizu, Istra u Drugom svjetskom ratu, Haški Pravilnik o pravima i običajima rata na kopnu iz 1907.
(Italian-Croatian Relations 1943-1947, International Conference in Paris, World War II in Istria, The Hague Regulations of the 1907)
Sažetak
Vološćansko i istočnoistarsko područje (nekadašnja Meranija, Liburnija) bili su u tisućgodišnjoj hrvatskoj povijesti mjestom razgraničenja i graničnih prijepora Hrvatske sa susjetnim romanskim i germanskim državnopravnim cjelinama. Takvi primjeri sežu još u vrijeme XII. stoljeća, do čijeg početka hrvatski kraljevi gospodare tim prostorom, no od tada ovo područje slijedi sudbinu teritorijalno-upravnih organizacija feudalnih obitelji (Devinski grofovi, Walseeovci, Habsburzi, Isusovci i dr.). Unatoč njihovu položaju u okvirima stranih feudalno-državnopravnih struktura, ovo je područje kroz statutarno pravo izgradilo osobite elemente svoje autonomije i profiliralo osebujan pravno-kulturni identitet. Kao rezultat sve složenosti povijesnih mjena, u novje vrijeme osobito procesa nacionalne afirmacije Talijana, Hrvata i Slovenaca u XIX. i XX. stoljeću, imperijalističkih političkih koncepcija, podhranjenih ideološkim odrednicama (fašizam, komunizam), prva polovica XX. stoljeća, napose vrijeme nakon raspada Austro-Ugarske, znače intenzivne političko-diplomatske, pa i državnopravne prijepore međudržavnog razgraničenja novonastalih država. Istarski prostori u tom su vremenu u središtu baš takvih povijesnih sporova. Ovaj rade nastoji, na pretpostavkama povijesne faktografije i zbilje, dati okvirni prikaz pravnoga položaja prostora istočnoistarskih krajeva u razdoblju od 1943., kada su oni temeljem nekoliko međunarodnih ugovora iz 1920. i 1924. sastavnim dijelom Kraljevine Italije. Kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. nije prestala postojati talijanska suverenost nad spornim područjima, iako se faktički izgrađuje sustav antifašističko-revolucionarne vlasti. Svojevrsna legalizacija tog faktičnog sustava, zapravo međunarodna legalizacija okupacijskog mandata Jugoslavenske armije u tadašnjoj Zoni B (koji obuhvaća i Volosko i veliki dio Istre, do Rječine na Istoku), utanačena je specifičnim aranžmanima iz lipnja 1945. godine (Beogradski i Devinski sporazum). Ovo provizorno stanje svoju će međunarodnopravnu sankciju dobiti tek na Mirovnoj konferenciji, sukladno odredbama Ugovora o miru s Italijom, kojima će ovo područje postati nepobitnim djelom hrvatske države, tada u sastavu jugoslavenske federacije. Autor, vrijednujući historiografske doprinose, napose o izgradnji revolucionarne vlasti u istočnoistarskim prostorima, nastoji, poglavito s pravnopovijesnog motrišta objasniti promjene pravnoga položaja ovih krajeva, prema kriterijima općeg običajnog i ugovornog međunarodnog prava, te partikularnih međunarodnopravnih normi (multilateralnih i bilateralnih ugovora).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo
