Naslov
Anatomija i fiziologija palatinalnih tonzila.
(Anatomy and physiology of palatinal tonsils.)

Autori
Gregorić Butina, Brankica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik radova / - , 2017, 23-24

Skup
3. Međunarodni tečaj I. kategorije trajne medicinske izobrazbe „O S A dječje dobi – DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA“.

Mjesto i datum
Slavonski Brod, Hrvatska, 22.09.2017. - 23.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Palatinalne tonzile ; Anatomija ; Fiziologija
(Palatinal tonsils ; Anatomy ; Physiology)

Sažetak
U 4 mj. fetalnog razvoja pojavljuje se duplikatura i invaginacija sluznice između 2 i 3 branhijalnog luka iz koje se na kraju fetalnog razvoja razvije palatinalna tonzila. Tek nakon prve godine života poprimaju definitivnu formu i strukturu. Tonzile su najveće u petoj ili šestoj godini, a poslije te dobi involuiraju, u starosti posve atrofiraju, kao i ostalo limfatičko tkivo. Tonzile su dio cjelokupnog limfatičkog sustava jer limfociti, koji se stvaraju u koštanoj srži, odlaze u tonzile (kao limfatičke organe) i u krv. Stvaranje takozvanog B-oblika limfocita u zametnom središtu tonzila najvažnija je zadaća tonzila. Waldejerov limfatični prsten čini limfno tkivo u ždrijelu i usnoj šupljini a predstavlja prvu barijeru gdje se zaustavljaju mikroorganizmi koji su došli limfnim putem iz nosa i nosnog ždrijela. Prsten nosi naziv po njemačkom anatomu Heinrich Wilhelm Gottfried von WaldeyerHartz. Palatinalne tonzile su obložene vezivnom čahurom a leže između dvaju nepčanih lukova, prednjeg, m. palatoglossus i stražnjeg, m. palatopharyngeus. Krvna opskrba tonzila je višestruka i vrlo varijabilna. Arterijska krv dolazi iz arterije carotis externe preko ogranaka: a. lingualis (a. dorsalis linguae), a. facialis (a. palatina ascendens, a. pharyngica ascendens), a. maxillaris (a. palatina descendens) te mnoštva njihovih ogranaka-rami tonsillares. S lateralne strane tonzile polazi vena palatina externa koja se ulijeva u faringealni venski splet, plexus pharyngeus te dalje u v. jugularis internu. Tonzile su inervirane preko niti nervusa palatinusa iz gangliona sphenopalatinuma te ograncima nervusa glossopharyngeussa. Svojom strateškom lokalizacijom na mjestu gdje se križaju dišni i probavni trakt tonzile čine prvu liniju obrane protiv štetnih tvari koje ulaze u organizam bilo zrakom, bilo hranom. Udahnute čestice zaustave se u faringealnoj tonzili dok palatinalne tonzile obrađuju čestice koje hranom ulaze u organizam. Aktom gutanja zalogaj prelazi preko nepčanih i lingvalne tonzile. Na dnu kripti gdje je epitel najtanji dolazi do kontakta "štetnika" i "obrambenih snaga". Retikuloepitelne stanice preuzimaju "štetnika", vrše fagocitozu te ga prezentiraju limfocitima. Dolazi do ubrzane proizvodnje T limfocita koji igraju glavnu ulogu u staničnoj imunosti. Ubrzano se množe i B limfociti koji proizvode imunoglobuline. Sve vrste imunoglobulina (IgA, IgG, IgE, IgM i IgD) prisutne su u tonzilarnom tkivu. Ti su imunoglobulini odgovorni za humoralnu imunost koju karakterizira reakcija antigenantitijelo. U tonzilama je veća koncentracija B limfocita nego u drugom limfnom tkivu. Tonzilarnotkivo ima veliku važnost u izgradnji imunološkog sustava. Hipertrofija tonzila definirana je kao manifestacija posebne imunopatološke predispozicije dječjeg tijela u obliku limfatičke diateze (limfotizma), koja se temelji na genetskoj osjetljivosti na bolesti limfoidnog sustava. U etiologiji najvažniju ulogu imajurecidivirajuće upalne bolesti nazofarinksa i orofarinkska, zarazne bolesti djece, pothranjenost, loši životni uvjeti i drugi čimbenici koji smanjuju zaštitnu funkciju organizma, zatim limfohipoplastične anomalije, endokrini poremećaji (hipotireoza), nedostatak vitamina (D, B12), dugotrajna izloženost niskim dozama zračenja, te izloženost alergenima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA