Naslov
Utjecaj tirosola i kvercetina na indikatore starenja i redoks statusa u period cirkadijalnih mutanata Drosophile
(Influence of tyrosol and quercetin on indicators of aging and redox status in period mutants of Drosophila melanogaster)

Autori
Franka Rigo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za biotehnologiju

Mjesto
Rijeka

Datum
21.10

Godina
2016

Stranica
68

Mentor
Doc.dr.sc.Rozi Andretić Waldowski

Neposredni voditelj
Ana Filošević

Ključne riječi
starenje, ROS, per gen, polifenoli, Drosophila melanogaster
(aging, ROS, per gene, polyphenols, Drosophila melanogaster)

Sažetak
Ciklusi svjetla i mraka reguliraju cirkadijalne gene koji diktiraju ritmove metabolizma i antioksidativnih enzima koji su usko povezani sa stvaranjem slobodnih radikala (ROS) u organizmu. Prema jednoj od teorija starenja, nakupljanje slobodnih radikala uzrokuje smanjenje funkcionalnog kapaciteta organizma, što je vidljivo na bihevioralnoj (smanjenje lokomotorne aktivnosti, poremećeno spavanje) i biokemijskoj razini (oštećenja proteina, DNA i lipida). Poznato je da su mutacije u period (per) cirkadijalnom genu povezane s prijevremenim starenjem. Polifenoli su poznati po svojim antioksidativnim svojstvima, što znači da smanjuju i usporavaju oksidativna oštećenja stanica izazvana slobodnim radikalima. Istraţili smo potencijalan blagotvorni učinak polifenola kvercetina i tirosola na indikatore starenja kod period cirkadijalnih mutanata (per01) Drosophile melanogaster. Testovi su provedeni na per01 mutantima Drosophile oba spola. Mušice su od roĎenja hranjene hranom s dodatkom različitih koncentracija kvercetina ili tirosola. Testirali smo njihov bihevioralni i biokemijski fenotip nakon 2, 4 i 6 tjedana tretmana polifenolima te smo rezultate usporedili s mladim i starim netretiranim mušicama. Od bihevioralnih indikatora starenja mjerili smo negativnu geotaksiju (sposobnost vertikalnog penjanja), količinu lokomotorne aktivnosti i spavanja tijekom 24 sata, otpornost na stres izgladnjivanjem i isušivanjem, preţivljenje i teţinu. Mjerili smo i biokemijske indikatore u koje spadaju aktivnost antioksidativnih enzima katalaze (CAT) i superoksid dismutaze (SOD), nakupljanje AGE biomarkera starenja te količina mono- di-triglicerida i reduktivnih šećera. Rezultate testova na per01 mutantima usporedili smo s rezultatima mušica divljeg tipa. Potvrdili smo da postoje razlike u procesu starenja mušica divljeg tipa i period mutanata. Polifenoli kvercetin i tirosol pozitivno su djelovali na neke od bihevioralnih i biokemijskih indikatora starenja, a taj učinak ovisio je o spolu, genotipu i starosti mušica, te koncentraciji polifenola. Točan mehanizam djelovanja polifenola nije još razjašnjen, a postoji mogućnost da na smanjenje oksidativnog stresa djeluje direktno (uklanjanjem ROS ili čak sprječavanjem njihova nastajanja) i indirektno (potičući djelovanje endogenih antioksidativnih enzima). Vaţno otkriće ovog istraţivanja je postojanje interakcije per gena s mehanizmom djelovanja polifenola.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA