Naslov
Uloga anesteziologa u dijagnostici i liječenju dječje OSA.
(The role of anesthesiologist in diagnosing and treating children's OSA.)

Autori
Mrzljak Vučinić, Natalija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik radova / - , 2017, 19-20

Skup
3. Međunarodni tečaj I. kategorije trajne medicinske izobrazbe „O S A dječje dobi – DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA“

Mjesto i datum
Slavonski Brod, Hrvatska, 22.09.2017. - 23.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
OSA ; djeca ; anestezija ; dijagnoza ; liječenje
(OSA ; children ; anesthesia ; diagnosis ; treatment)

Sažetak
Zbrinjavanje djeteta koje ima OSA za bilo koji operativni zahvat predstavlja izazov za anesteziologa. Djeca sa OSA imaju ponavljajuće epizode parcijalne ili potpune obstrukcije dišnog puta tijekom sna, što dovodi do hipoksmije, hiperkapnije i prekidanja sna te oni i bez upliva anestetika već imaju ugrožen dišni put. Oko 1-4% djece u dobi od 2. do 8. godina života ima OSA koja može ali i ne mora biti prepoznata prije operativnog zahvata. Kako bi zbrinjavanje takvog djeteta bilo što kvalitetnije i kako bi se izbjegle komplikacije vezane za anesteziju, javila se potreba za razvojem smjernica. Prve smjernice izašle su 2006. g. od strane American Society of Anaesthesiology a revidirane su 2009. g. Od strane European Society of Anaesthesiology nema smjernica ; jedino je Britansko udruženje anesteziologa također 2009. g. izdalo smjernice o postupku kod djece s OSA. Adenotonzilektomija je rješenje OSA kod većine djece. Poboljšanje kvalitete života i obstrukcije dišnog puta tijekom spavanja utvrđeno je kod 75% djece nakon operativnog zahvata. Vrlo je važno u preoperativnoj pripremi prepoznati dijete koje ima OSA i to na temelju jednostavnog pitanja „Hrče li dijete dok spava?“ Potvrdni odgovor na ovo pitanje je u 91% govori u prilog OSA, ali nije u potpunosti specifičan marker za OSA. Svaka priprema za operativni zahvat započinje preoperativnim pregledom koji obuhvaća anamnezu, fizikalni pregled djeteta i lab. pretrage. Fizikalni pregled treba uključivati procjenu dišnog puta, anatomiju nosa, provjeriti može li dijete disati kroz nos, Mallampati stupanj. Studije koje su do sada provedene (a ima ih svega nekoliko) nisu pokazale prednost neke anesteziološke tehnike u odnosu na drugu. Podaci o korištenju laringealne maske također su nepotpuni - nedostaju studije kod djece s OSA. Po završetku zahvata preporučuje se ekstubacija djeteta na budno, sa uspostavljenim refleksima kako bi se izbjegle respiratorne komplikacije. Česta komplikacija je postoperativna mučnina i povraćanje koje se može spriječiti primjenom dexamethasona. Postoperativno djeca s OSA zahtijevaju adekvatnu terapiju boli i monitoring respiratorne funkcije do pet sati nakon op. zahvata ako se radi o blagom obliku OSA, a ako se radi o teškom obliku OSA i ako je dijete malo onda je potrebno zbrinjavanje djeteta u pedijatrijskim jedinicama intenzivnog liječenja. Kako bi dijete koje ima OSA prošlo bez daljnih posljedica kroz operativni zahvat potrebna je međusobna suradnja pedijatra, otorinolaringologa i anesteziologa. Daljnje studije su potrebne s anesteziološke strane o zbrinjavanju takve djece.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA