Pregled bibliografske jedinice broj: 904033
Psihogene disfonije
Psihogene disfonije, 2016., diplomski rad, diplomski, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 904033 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Psihogene disfonije
(Psychogenic dysphonia)
Autori
Tadić, Ena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
13.06
Godina
2016
Stranica
53
Mentor
Bonetti, Ana
Ključne riječi
psihogene disfonije, funkcionalni poremećaji glasa
(psychogenic dysphonia, functional voice disorders)
Sažetak
Psihogene disfonije predstavljaju poremećaje glasa koji su rezultat psihološke neuravnoteženosti. Većina stručnjaka klasificira ih kao vrstu funkcionalnog poremećaja glasa, iako postoje neslaganja i neusklađenosti po tom pitanju. Psihogeni poremećaji glasa javljaju se u dva osnovna oblika, kao disfonije kod kojih je kvaliteta glasa narušena, ili kao afonije kada se radi o bezglasju, iako su nevoljne radnje poput kašljanja, smijanja ili plakanja čujne. Psihogene disfonije i afonije karakterizira skup vokalnih teškoća i onih psihosocijalnih. Laringoskopskim pregledom uglavnom se ne uočavaju promjene na glasnicama, no glas je promukao, šuman, uz izraženu napetost gornjeg prsnog dijela, ramena i vrata. Nerijetko je prisutno i nepravilno disanje. Psihosocijalna situacija također je narušena. Radi se o osobama koje su pretjerano anksiozne, zabrinute, s manjkom samopouzdanja i samopoštovanja, u nepovoljnim interpersonalnim odnosima. Uzrok ovog poremećaja primarno je psihološke naravi. Uglavnom se radi o introvertiranim osobama koje naginju depresivnom stanu, imaju nisku toleranciju na frustracije, anksiozni su, ne znaju se izboriti za sebe i efikasno riješiti svoje probleme. Oni nemaju duševni (mentalni) poremećaj, ali su podložniji utjecaju psiholoških čimbenika na svakodnevno funkcioniranje. Dijagnostiku psihogene disfonije i afonije vrši stručni multidisciplinarni tim koji se sastoji od fonijatra, logopeda i psihologa. Po potrebi uključuju se i ostali stručnjaci. Konačna dijagnoza temelji se na mišljenju i procjeni svakog člana tima. Terapija zahtijeva uključenost u logopedsku i psihološku terapiju. Logopedska terapija odnosi se na kombinaciju simptomatske terapije i indirektnih vrsta terapije. Ishod terapije ponajviše ovisi o osobi i njezinoj motivaciji za napretkom. Cilj ovog rada je dati pregled dosadašnjih saznanja o psihogenoj disfoniji. Opisat će se simptomatologija, etiologija, posebno terminologija i definiranje s ciljem razjašnjenja kontroverze oko ovog poremećaja. Pojasnit će se dijagnostika i dati pregled terapijskih postupaka čime će se naglasiti važnost uloge multidisciplinarnog tima, sve u svrhu boljeg razumijevanja i postupanja kod ovog poremećaja
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Logopedija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Profili:
Ana Bonetti
(mentor)