Naslov
Putovanje kroz bjeline, Galerija Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb
(White spaces)

Autori
Kajinić, Anto

Izvornik
Putovanje kroz bjeline

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba

Godina
2017

Ključne riječi
bijelina ; kompozicija
(whiteness ; composition)

Sažetak
MSU galerija, od 6. 7. do 31.8.2017. Anto Kajinić već četiri desetljeća zauzima posebno mjesto na suvremenoj likovnoj sceni i ne samo time što ne slijedi trendove, nego i zato što se dosljedno drži tema traženja vlastite istine i svjesnosti o samome sebi, životu i smrti koje kao svoje najintimnije unutarnje zapise i opažaje povjerava publici. Njegovo djelo lišeno je boje, prenaglašene geste, te dosljedno primjenjuje monokromiju i dječji crtež, naglašavajući prostor bjeline teksturom glatke površine svojih slika. Kajinićevo slikarstvo vraćanje je na jednostavne oblike izražavanja, ponajprije bliske dječjem rukopisu, lišene pretjerane deskripcije, kojim ukazuje na nemoć umjetnika da promjeni i popravi svijet koji ga okružuje, onim što najbolje zna – umjetnošću. Svojim slikarstvom, samozatajno, Kajinić želi dati impresiju vremena u kojem živi, duboko promišljajući svijet oko sebe i u sebi. U suodnosu sa slikom, kao svojim najintimnijim zapisom, umjetnik se u kontemplativnom okruženju vlastitoga radnog prostora kroz čin slikanja dovodi do odsutnosti želje, otvarajući prostor čistoj misli neopterećenoj zahtjevima i ograničenjima. Na izložbi je predstavljeno 37 radova iz novoga umjetnikova opusa. Cijela izložba, prema zamisli autora, postavljena je tako da prati ritam organizacije motiva na slici. Grupirajući slike uz rubove zida, naglašavajući središnji prostor odsutnošću sadržaja, izložbeni prostor MSU galerije postao je živa slika koja posjetitelje vodi na putovanje kroz bjeline. Tonko Maroević u povodu izložbe piše: "Nema dvojbe da je Kajinićevo shvaćanje prostora i oblika izrazito slobodno i nekonvencionalno, nemimetičko i daleko svakoj gravitaciji. Na njegovim kadrovima pomaljaju se crte i mrlje, povremeno grozdaste ili prstolike linearne nakupine, a katkad i zoomorfne ili biološki sugestivne minicjeline, odnosno sklopovi nepravilnih kvadrata, trokuta i krugova što bi mogli predstavljati dijelove kuće, automobila, krovova ili kotača. Kajinićeva vidna polja široka su i prostrana, moglo bi se reći kako ljubomorno njeguju svoju dominantnu središnju prazninu, dopuštajući da tek tu i tamo sleti poneko pero, iznikne pokoji cvijet, spusti se kakva ptica, dovuče neko vozilo, dogazi kakav korak... Kad su slike ujednačena formata nanizane jedna pokraj druge mogu se doimati i kao sekvencije, faze nekog idealnog animiranog zbivanja, odnosno međusobno se dopunjavati u smjeru – ako ne narativnog, a ono – asocijativnog ulančavanja, to jest što cjelovitijega svjedočenja ontološke povezanosti svih prirodnih pojava i egzistencijalnih izazova sekvencije, faze nekog idealnog animiranog zbivanja, odnosno međusobno se dopunjavati u smjeru – ako ne narativnog, a ono – asocijativnog ulančavanja, to jest što cjelovitijega svjedočenja ontološke povezanosti svih prirodnih pojava i egzistencijalnih izazova postojanja. Poput primarnih otisaka ili lapidarnih grebotina, figure i konture na Kajinićevim slikama predstavljaju pars pro toto arhetipskih, auroralnih viđenja." Izložba Ante Kajinića Putovanje kroz bjeline organizirana je u povodu umjetnikove donacije radova Muzeju suvremene umjetnosti i predstavlja vrijednu akviziciju Zbirke slikarstva

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA