Naslov
Miroslav Krleža's Assessment of Frane Petrić

Autori
Balić, Davor

Izvornik
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (0350-2791) 43 (2017), 2(86); 489-537

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Miroslav Krleža, Frane Petrić, Benedetto Croce, Emilij Laszowsky, Kruno Krstić, poetry, philosophy, aesthetics, poetics

Sažetak
Opus of Miroslav Krleža (1893–1981) contains his knowledge and assessment of Frane Petrić (1529–1597) and the characteristics of his works, and it also points out the sources Krleža’s knowledge of Petrić. Krleža revealed his knowledge of the characteristics of Petrić’s writings in four of his texts written in the period from 1940 to 1953. First of them was the essay “O poeziji” (“On Poetry”), which Krleža wrote in 1940, but published it as late as 1967. Relying on claims from Croce’s Estetica, he presented the characteristics of Petrić’s understanding of poetry, with special regard to Petrić’s critique of Aristotle’s doctrine on subject matters of poetry, and the reasons why Petrić criticized Aristotle’s attitude that imitation is the source of poetry. The second text in which Krleža expressed his views on Petrić and the characteristics of his opus was “O našem dramskom répertoireu” (“On Our Drama Repertoire”) from 1948. In that text, Krleža took over or paraphrased records on Petrić which he found out from two sources: from an entry on Petrić written by Emilij Laszowsky for the work Znameniti i zaslužni Hrvati (The Eminent and Deserving Croats) from 1925, and from an article “Filozofija u Hrvatskoj” (“Philosophy in Croatia”) from 1943, written by Kruno Krstić. However, the article “On Our Drama Repertoire” contains Krleža’s own statements regarding Petrić. He emphasized that Petrić was “the most universal name of our literary Cinquecento, ” that he was “a polyhistor and an omniscient person, ” that he was not satisfied “with the Christianization of Greek thought, done by the Church, when it baptized Aristotle using Saint Thomas, ” but Krleža also misjudged Petrić being “an apologist of the medieval right-wing”. In the third text, which is actually a manuscript, “Filipović Vladimir o Marku Maruliću” (“Filipović Vladimir on Marko Marulić”) from 1950, Krleža stressed that Petrić’s writings exalted him to be “our loudest Name of Cinquecento, ” while in the essay “O nekim problemima Enciklopedije” (“On Some Problems of the Encyclopedia”) from 1953 he considered Petrić one of the “great names”. Krleža’s texts in which he mentioned Petrić also increase the number of bibliographic units on Petrić. Previous bibliographies on Petrić do not contain a single bibliographic unit from which it is possible to find out that Krleža ever wrote anything regarding that Croatian Renaissance philosopher. This paper proves that there should have been at least four bibliographic units.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Opus Miroslava Krleže (1893–1981) sadrži spoznaje i prosudbe o Frani Petriću (1529–1597) i obilježjima njegovih djela te upućuje na izvore Krležinih spoznaja o Petriću. Svoju upućenost u Petrićevo djelo Krleža je razotkrio u četirima tekstovima nastalih u razdoblju od 1940. do 1953. godine. Prvi je od njih esej »O poeziji«, koji je Krleža napisao 1940. godine, ali objavio tek 1967. godine. Oslonivši se na tvrdnje iz Croceove Estetike, u njemu je prikazao osobitosti Petrićeva razumijevanja pjesništva, pri čemu je posebice ukazao na Petrićevu kritiku Aristotelova nauka o predmetima kojima se bavi pjesništvo i na razloge zbog kojih je Petrić kritizirao Aristotelov stav o oponašanju kao izvoru pjesništva. Drugi je od tekstova u kojima se Krleža očituje o Petriću i obilježjima njegova opusa esej »O našem dramskom répertoireu« iz 1948. godine. Krleža u njemu preuzima ili parafrazira zapise o Petriću koje je doznao iz dvaju izvora: iz natuknice Emilija Laszowskoga za djelo Znameniti i zaslužni Hrvati (1925) i iz članka »Filozofija u Hrvatskoj« (1943), koji je napisao Kruno Krstić. No, u članku »O našem dramskom répertoireu« Krleža je donio i nekoliko vlastitih tvrdnji o Petriću. Naglasio je da je Petrić bio »najuniversalnije ime našeg književnog Cinquecenta«, da je bio »polyhistor i sveznadar«, da je bio nezadovoljan »crkvenim pokrštenjem grčke misli, što ga je crkva izvršila, kada je sa Svetim Tomom baptizirala Aristotela«, ali je promašio stavom da je Petrić bio »apologet sredovječne desnice«. U trećem tekstu, rukopisu »Filipović Vladimir o Marku Maruliću« iz 1950. godine, Krleža je istaknuo da se Petrić svojim spisima uzdigao do »najglasnijeg cinkvecentističkog našeg Imena«, dok je 1953. godine u eseju »O nekim problemima Enciklopedije« smatrao da je Petrić bio jedno od velikih imena. Krležini tekstovi u kojima se spominje Petrić povećavaju bibliografiju o Petriću. U dosadašnjim bibliografijama o Petriću nema nijedne bibliografske jedinice koja otkriva da je Krleža ikada pisao o tom hrvatskom renesansnom filozofu. Iz ovoga rada proizlazi da je trebao biti uvršten s barem četiri bibliografske jedinice. Ključne riječi: Miroslav Krleža, Frane Petrić, Benedetto Croce, Emilij Laszowsky, Kruno Krstić, pjesništvo, filozofija, estetika, poetika

POVEZANOST RADA