Pregled bibliografske jedinice broj: 900953
Paroksetin kao rizični čimbenik prijevremenog porođaja
Paroksetin kao rizični čimbenik prijevremenog porođaja // 9. hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem
Zagreb, Hrvatska, 2014. (poster, domaća recenzija, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 900953 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Paroksetin kao rizični čimbenik prijevremenog porođaja
(Paroxetine as a risk factor for premature birth)
Autori
Jendričko, Tihana ; Brečić, Petrana ; Sušac, Jelena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Skup
9. hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.10.2014. - 11.10.2014
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
paroksetin, prijevremeni porođaj
(Paroxetine, premature birth)
Sažetak
Uvod. Prijevremeni porođaj vodeći je uzrok mortaliteta djece (oko 75% svih perinatalnih smrti javlja se kod nedonoščadi) i jedan od glavnih čimbenika dječjeg morbiditeta (povišeni rizik od zdravstvenih problema u rasponu od neurorazvojnih bolesti kao što su cerebralna paraliza i mentalna retardacija do kroničnih bolesti kao što je astma). U mnogim razvijenim zemljama između 1996. i 2005. godine uporaba antidepresiva naglo je porasla, a stope antidepresiva korištene tijekom trudnoće povećale su se oko 4 puta. Prikaz slučaja. Pacijentica u dobi od 36 godina, 4 godine zbog anksiozno-depresivnih smetnji po preporuci liječnika opće prakse liječi se paroksetinom. NAkon dvije godine liječenja paroksetinom javlja se psihijatru te je dogovorena psihoterapija, no nakon nekoliko seansi prestaje dolaziti. U to vcrijeme živi s majkom. Jedinica je, roditelji su se razišli ubrzo nakon njenog rođenja, s ocem rijetko kontaktira. Emotivne veze održavala je na daljinu. Tijekom života nije teže bolovala. Ponovno se javlja na pregled nakon oko dvije godine. NAvodi da je u 22. tjednu trudnoće koja je bila planirana. Tijek trudnoće je uredan, a pacijentica čitavo vrijeme uzima paroksetin (donedavno je imala povremene panične atake), u posljednje se vrijeme osjeća dobro. Kod dolaska prisutan je određeni strah od trudnoće i porođaja te je dogovorena suportivna terapija, a planirano je postupno izostavljanje paroksetina. Na sljedećem pregledu navodi da još uvijek nije počela smanjivati paroksetin, no da se osjeća dobro, zadovoljna je odnosom s partnerom i oboje se jako vesele djetetu. U 24. tjednu iznenada počinju komplikacije (puknuće vodenjaka), a nekoliko dana nakon hitne hospitalizacije induciran je prijevremen porođaj uz smrt djeteta ubrzo nakon porođaja. Tijekom trudnoće navodi jednu blažu infekciju koja je ubrzo razriješena. Bipsija placente nije ukazivala na kasnije znakove infekcije. Zaključak. Pregled dostupne literature upućuje na povišeni rizik prijevremenog poroda u žena liječenih antidepresivnom medikacijom tijekom trudnoće, no istraživanja u ovom području u nekim su segmentima teško inerpretabilna. savjetovanje trudnica trebalo bi uzeti u obzir kliničke okolnosti svake pojedine pacijentice, jačinu dostupnih dokaza o rizicima i prednostima (npr. izbjegavanje rizika povezano s neliječenom depresijom) te alternativne pristupe uporabi lijekova tijekom trudnoće.
Izvorni jezik
Hrvatski