Naslov
Sindrom profesionalnog sagorijevanja u onkologa
(Burnout syndrome in oncologists)

Autori
Šeparović, Robert

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka 7. simpozija i godišnjeg sastanka Hrvatskog društva za internističku onkologiju HLZ- a i 8. radnog sastanka radne grupe za onkološku farmaciju bolničke sekcije HFD-a / - , 2014, 43-43

Skup
7. simpozij i godišnji sastanak Hrvatskog društva za internističku onkologiju HLZ-a i 8. radni sastanak radne grupe za onkološku farmaciju bolničke sekcije HFD-a

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.11.2014. - 15.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
sindrom profesionalnog sagorijevanja ; onkologija
(burnout syndrome ; oncology)

Sažetak
Premda u Republici Hrvatskoj nemamo podatke o učestalosti i značaju sindroma profesionalnog sagorijevanja u populaciji bolničkih liječnika, svakako se može povući poveznica s podacima razvijenih zemalja. Prema rezultatima ankete provedene u organizaciji Medscape-a, američki onkolozi su pozicionirani u donjoj polovini ljestvice izloženosti sindromu sagorijevanja. Međutim, onkolozi su se najviše žalili na probleme s administracijom, dugotrajnim ostajanjem na poslu i osjećajem umora koji nastaje kao rezultat suosjećanja s izloženošću specifične problematike onkološke populacije bolesnika. Upravo je navedeni specifični osjećaj umora naveden kao najvažniji uzročnik problema i u populaciji djelatnika hitne medicine što se ne vidi u drugim specijalnostima koje nisu u „prvoj liniji“ pružanja brige o bolesnicima. Umor je izraženiji među ženskom populacijom liječnika, pogotovo ukoliko imaju djecu. Sindromu profesionalnog sagorijevanja najviše je izložena populacija onkologa u dobi od 46-55 godina. U tumačenju rezultata svakako treba uzeti u obzir da je u SAD-u godišnje plaćeno 13 dana godišnjeg odmora, za razliku od zemalja Europe ili Japana gdje je taj broj slobodnih dana godišnjeg odmora 2-3 puta veći. Unatoč činjenici da im osjećaj umora kvari kvalitetu života, onkolozi provode slobodno vrijeme i pro-bono klinički rad na isti način i u istom obimu kao i njihovi kolege koji nemaju problema sa sindromom profesionalnog sagorijevanja. Ne postoji niti značajna razlika u količini konzumiranog alkohola na dnevnoj i godišnjoj razini u odnosu na kolege koji nemaju problema sa sindromom profesionalnog sagorijevanja. Zanimljivo je da na odnos prema sindromu profesionalnog sagorijevanja značajnu ulogu u procjeni onkologa ima i količina ušteđenih finaincijskih sredstava, tj onkolozi koji imaju više sredstava rjeđe procjenjuju da obolijevanju od sindroma pretjeranog profesionalnog sagorijevanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti, Farmacija

POVEZANOST RADA