Naslov
Umjetnost i društvo: zablude o marksizmu
(Art and society: misconceptions about marxism)

Autori
Jurković, Denis

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Društvo, jezik, mit - knjižica sažetaka 5. studentskog filozofskog simpozija / Matić, L., Papo, D. - Osijek : Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2015, 39-40

ISBN
978-953-314-066-7

Skup
Društvo, jezik, mit

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 28.05.2015. - 29.05.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
marksizam, umjetnost, društvo
(marxism, art, society)

Sažetak
Iako Karl Marx (1818-1883) nije napisao sustavnu estetiku, a prema Danku Grliću (1923-1984), nije ni mogao jer »njegova misao nije mislila na estetski način«, mnogi koji su nastavili i pokušali proširiti njegovu misao nisu prezali pred pokušajem ustanovljavanja marksističke estetike. Iako su mnogi od tih izuzetni nasljednici Marxove i Engelsove misli, u stavovima o umjetnosti i estetici, ne samo da su se udaljili od polaznih točaka marksizma, nego ih se može smatrati i pseudomarksistima, a ponekad i antimarksistima. Umjetnost za njih nema, sama po sebi, revolucionarnu notu nego biva revolucionarna ukoliko služi revolucionarnim ciljevima, što je bitno udaljavanje od razumijevanja umjetnosti kao slobodnog stvaralaštva, a vrlo često i degradiranje marksizma. Dijelom zbog takvih stavova, a dijelom zbog nemogućnosti definiranja univerzalnog smisla umjetnosti u marksističkom sustavu, Danko Grlić marksističku estetiku svrstava »s onu stranu estetike«. Cilj je mojeg izlaganja ukazati na pogrešne i/ili nedovoljno razrađene stavove o smislu umjetnosti u sustavu kakav je marksistički. Vrlo često, predstavljajući se kao marksizam, misli o umjetnosti graniče sa reakcionarnim stavovima o čovjekovoj slobodi, stvaralaštvu i mogućnosti istoga. Tražeći od umjetnosti da isključivo služi društvu i oslobađanju čovjeka od (samo) otuđenosti, mnogi (pseudo)marksisti degradiraju bît onoga umjetničkoga, kao i samo umjetničko biće. Samim time, protivnicima marksizma izravno daju argumente prema kojima marksizam i (stvaralačka) sloboda čovjeka opstaju isključivo u nepomirljivoj razlici. Pred zahtjevom da bude socijalna analiza ili pak da samo zrcali ekonomske odnose u društvu, umjetnost nema niti mogućnost biti slobodna, nego svoju egzistenciju pronalazi jedino služeći stvaranju nove ideologije, što je s jedne strane degradacija umjetnosti kao bitno ljudske, slobodne, aktivnosti, ali i marksizma kao progresivne ideje o čovjekovoj slobodi. S obzirom da je povijest pokazala kakve opasnosti nosi takva ideja o umjetnosti, nužno je ne zaboraviti na Marxovu tvrdnju da je »kod umjetnosti poznato da određena doba njenog procvata nikako ne stoje u razmjeru prema općem razvitku društva, pa, dakle ni prema materijalnoj osnovici, tako reći kosturu njegove organizacije« te uvijek imati na umu da u temelju svake umjetnosti stoji sloboda, a samim time i nepristajanje da se podredi izvanjskim ciljevima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA