Naslov
Sedacija u jedinici intenzivne medicine
(Sedation in the intensive care unit)

Autori
Kvolik, Slavica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Zbornik radova kongresa HYPNOS - 2 nd INTERNATIONAL CONGRESS OF ANESTHESIA AND INTENSIVE CARE / - , 2017

Skup
HYPNOS - 2 nd INTERNATIONAL CONGRESS OF ANESTHESIA AND INTENSIVE CARE

Mjesto i datum
Banja Luka, 22.09.2017. - 24.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Sedacija, mehanička ventilacija ; intenzivna medicna
(Sedation ; Mechanical ventilation ; Intensive care unit)

Sažetak
Sedacija u jedinici intenzivne medicine omogućuje izvođenje potrebnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Zajedno s analgezijom i primjerenim monitoringom, ona olakšava izvođenje invazivnih postupaka poput toalete dišnog puta, uzimanja laboratorijskih uzoraka, previjanja rana. Sedacija istovremeno predstavlja veliki problem, dovodeći liječnika u sivu zonu balansiranja između postizanja efikasnosti planiranih dijagnostičkih i terapijskih metoda i dobrobiti pacijenta. Najbolji primjer za ovaj nesklad je sedacija za potrebe mehaničke ventilacije u respiracijski insuficijentnih bolesnika. Primjena dublje sedacije za mehaničku ventilaciju prema rezultatima kliničkih studija dovodi do produljenja oporavka bolesnika, većeg broja sati mehaničke ventilacije i više dana boravka u jedinicama intenzivnog liječenja (1). Lijekovi kojima se sedacija izvodi brojni su, a njihov odabir ovisi o razlogu za primjenu sedacije, komorbiditetu i drugim lijekovima koje bolesnik prima. Ukoliko je riječ o kirurškom bolesniku, sedacija treba biti na drugom mjestu, a za njom treba posegnuti tek kada je postignuta zadovoljavajuća analgezija. Primjena sedativa u jedinicama intenzivne medicine podložna je stalnim promjenama. Noviji trendovi u sedaciji bazirani su na primjeni kraće djelujućih lijekova poput propofola, koji omogućuju lakšu titraciju učinka i lakše buđenje pacijenta. Osim propofola, za sedaciju se ovisno o kategoriji bolesnika i dalje koriste benzodiazepini, deksmedetomidin, tiopental ili sedacija inhalacijskim anesteticima (2). Niti jedan od ovih lijekova nije “najbolji“ za sve pacijente. Njihova primjena nalaže i primjenu nužnog kliničkog monitoringa stanja svijesti, a za neke je potreban i terapijski monitoring koncentracije lijeka u krvi. Poboljšanju ishoda kod sediranih pacijenta u jedinici intenzivne medicine pomoći će stalna edukacija osoblja, stalno unapređenje sigurnosti, brižljivo vođenje dokumentacije te stalni rad na stručnoj edukaciji osoblja (3). 1. Fraser GL, Devlin JW, Worby CP, Alhazzani W, Barr J, Dasta JF, Kress JP, Davidson JE, Spencer FA Benzodiazepine versus nonbenzodiazepine-based sedation for mechanically ventilated, critically ill adults: a systematic review and meta-analysis of randomized trials. Crit Care Med. 2013 Sep ; 41(9 Suppl 1):S30-8. 2. Yassin SM, Terblanche M, Yassin J, McKenzie CA. A web-based survey of United Kingdom sedation practice in the intensive care unit. J Crit Care. 2015 Apr ; 30(2):436.e1-6. 3. Carrothers KM, Barr J, Spurlock B, Ridgely MS, Damberg CL, Ely EW. Contextual issues influencing implementation and outcomes associated with an integrated approach to managing pain, agitation, and delirium in adult ICUs. Crit Care Med. 2013 Sep ; 41(9 Suppl 1):S128-35.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA