Pregled bibliografske jedinice broj: 896723
Mučnina i povraćanje - "Veliki mali problem" tijekom oporavka nakon anestezije
Mučnina i povraćanje - "Veliki mali problem" tijekom oporavka nakon anestezije // Medica Jadertina, 47 (2017), 3-4; 125-130 (međunarodna recenzija, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 896723 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Mučnina i povraćanje - "Veliki mali problem" tijekom oporavka nakon anestezije
(Nausea and vomiting - the "big little problem" during recovery after anesthesia)
Autori
Šimurina, Tatjana ; Sulen, Nina ; Kojić, Marija ; Mraović, Boris
Izvornik
Medica Jadertina (0351-0093) 47
(2017), 3-4;
125-130
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
antiemetik, mučnina, poslijeoperacijska mučnina i povraćanje, profilaksa, povraćanje
(antiemetic, nausea, postoperative nausea and vomiting, prophylaxis, vomiting)
Sažetak
Sažetak. Poslijeoperacijska mučnina i povraćanje su česte i vrlo neugodne nuspojave nakon anestezije. Unatoč primjeni modernih anestetika i minimalno invazivnih kirurških tehnika, učestalost ove nuspojave je još uvijek velika te iznosi i do 30% kad se koristi antiemetska profilaksa. Ukoliko nema antiemetske zaštite može biti čak i do 80%. Etiološki, poslijeoperacijska mučnina i povraćanje su uzrokovane brojnim čimbenicima koji mogu proizlaziti iz određenih karakteristika i sklonosti pacijenta, anestezioloških lijekova te vrste operacije i kirurške tehnike. Procjena čimbenika povećanog rizika za nastanak poslijeoperacijske mučnine i povraćanja pomaže anesteziolozima u odabiru najprikladnije antiemetske zaštite. Terapijski postupci kod poslijeoperacijske mučnine i povraćanja obuhvaćaju procjenu bolesnikovog rizika za njihov nastanak, strategiju smanjenja osnovnog rizika, primjenu antiemetske zaštite kod bolesnika s umjerenim i visokim rizikom te tretiranje mučnine i povraćanja nakon neuspješne antiemetske zaštite. Osnovni rizik svakog pojedinog bolesnika potrebno je objektivno procijeniti pomoću validiranog bodovnog zbroja koji sadrži nekoliko prediktora. Predviđanje nastanka poslijeoperacijske mučnine i povraćanja pomoću prediktivnih modela ima umjerenu pouzdanost. Danas poznati modeli predviđanja za nastanak poslijeoperacijske mučnine i povraćanja imaju praktičnu vrijednost za stupnjevanje rizika, no osuvremenjen individualni pristup pojedinom bolesniku potreban je za utvrđivanje klinički važne poslijeoperacijske mučnine i povraćanja. Kliničko iskustvo anesteziologa i poznavanje pouzdanosti i sigurnosti farmakoloških i nefarmakoloških antiemetskih metoda može poboljšati zadovoljstvo bolesnika ujedno smanjujući poslijeoperacijski pobol i troškove liječenja. Nova istraživanja o ulozi gena u individualnom odgovoru bolesnika na antiemetske lijekove može pomoći kliničarima u oblikovanju terapije poslijeoperacijske mučnine i povraćanja prilagođene svakom pojedinom kirurškom bolesniku. Summary. Postoperative nausea and vomiting (PONV) are the most common and very unpleasant side effects after general anesthesia. Despite modern anesthetics and non-invasive surgical techniques the overall incidence still remains high. It is about 30% even with PONV prophylaxis, but can go high as 80% without prophylaxis. The etiology of PONV is complex and has a multifactorial cause, including patients, anesthetic and surgical risk factors. An assessment of the PONV risk factors helps anesthesiologists to use appropriate antiemetic prophylaxis. Management of PONV includes a strategy for reducing baseline risks, administration of antiemetic prophylaxis for moderate and high risk patients, and rescue treatment if PONV prophylaxis failed. Patient‘s baseline risk should be objectively assessed using a validated risk score with known predictors. The incidence of PONV predicted by predictive models has moderate accuracy. Although current predictive models for PONV are practical tools in PONV risk stratification, more individual approach to each patient is needed to identify patients with more severe PONV. Anesthesiologists' clinical experience and knowledge about efficacy and safety of pharmacological and non-pharmacological antiemetic methods improve patient satisfaction, while reducing postoperative morbidity and medical costs. New research about the role of genes in the response to antiemetic agents suggests that PONV prophylaxis and treatment could be tailored for each patient individually.
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Osijek,
Sveučilište u Zadru,
Opća bolnica Zadar
Profili:
Tatjana Šimurina
(autor)
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- EMBASE (Excerpta Medica)
- Scopus