Pregled bibliografske jedinice broj: 896256
Terapija temporomandibularnih poremećaja u nosilaca djelomičnih i potpunih proteza
Terapija temporomandibularnih poremećaja u nosilaca djelomičnih i potpunih proteza, 2017., diplomski rad, diplomski, Stomatološki fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 896256 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Terapija temporomandibularnih poremećaja u nosilaca djelomičnih i potpunih proteza
(Therapy of temporomandibular disorders in complete and partial denture wearers)
Autori
Arian, Sabolović
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Stomatološki fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
29.09
Godina
2017
Stranica
34
Mentor
Čimić, Samir
Ključne riječi
temporomandibularni poremećaj ; farmakoterapija ; fizikalna terapija ; okluzijska terapija
(temporomandibular disorder ; pharmacotherapy ; physical therapy ; occlusal therapy)
Sažetak
Termin koji se koristi za strukturalne i funkcijske poremećaje povezane s temporomandibularnim zglobom, žvačnim mišićima ili oboma, naziva se temporomandibularni poremećaj (TMP). Najčešći simptomi koji se javljaju u pacijenata s TMP-om ograničene su kretnje donje čeljusti i bol. Temporomandibularni poremećaji javljaju se u 15-25% nositelja gornjih i donjih potpunih proteza. Kod pacijenata koji nose gornju i donju djelomičnu protezu, temporomandibularni simptomi javljaju se dvaput češće nego u bezubih pacijenata s potpunim protezama. Dijagnostičke metode uključuju anamnezu, klinički pregled te one dodatne u obliku radiografije, MRI i artikuliranja modela. Klasifikacijski sustav koji se primjenjuje za dijagnostiku temporomandibularnih poremećaja dijeli ih na 4 skupine, a to su: poremećaji žvačnih mišića, poremećaji temporomandibularnog zgloba, kronična hipomobilnost donje čeljusti i poremećaji rasta. Najčešće primjenjivane metode u terapiji TMP-a kod nositelja proteza jesu farmakoterapija, fizikalna terapija i okluzijska terapija. Farmakoterapijski preparati koji se najčešće propisuju su nesteroidni protuupalni antireumatici, kortikosteroidi, benzodiazepini, opioidni analgetici, topikalni analgetici, antikonvulzivi i centralno djelujući muskulorelaksatori. Fizikalno-terapijske metode mogu se podijeliti u dvije skupine: modaliteti i manualne tehnike. Okluzijska terapija najčešće se provodi u obliku stabilizacijske udlage.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Dentalna medicina