Naslov
Gen centri i bioraznolikost paprike (Capsicum spp.)
(Gene centers and biodiversity of paprika (Capsicum spp.))

Autori
Žarak, Matea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
25.07

Godina
2016

Stranica
39

Mentor
Bolarić, Snježana

Neposredni voditelj
Vokurka, Aleš

Ključne riječi
paprika, kapsaicin, bioraznolikost, gen centri, oplemenjivanje
(paprika, capsaicin, biodiversity, gene centers, breeding)

Sažetak
Paprika je jedna od najpopularnijih vrsta povrća u svijetu, a uz to ju je uz zadovoljene minimalne tehnološke uvjete ednostavno i uzgojiti. Svaki vrt u koji se zasadi obogaćuje širokom paletom sorata i boja koje variraju od zelene, žute, narančaste, crvene, ljubičaste ili smeđe. Jedan od razloga njene omiljenosti je i njen okus, zbog kojeg je dio mnogih sirovih i kuhanih jela te predstavlja nezamjenjiv način. Cijenjena je zbog visokog sadržaja vitamin, šećera, bjelančevina, mineralnih soli i dr. Koristi se tijekom cijele godine, u svježem stanju i u prerađenom stanju (konzervirana i smrznuta). Rod Capsicum spada u red Solanales i porodicu Solanaceae te je porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Najpoznatija i najraširenija vrsta u Europi je Capsicum annuum L., a slijede ju brojne vrste i tipovi paprike koji pripadaju drugim botaničkim vrstama roda Capsicum: Capsicum chinense Jacq., Capsicum frutescens L., Capsicum baccatum L. i dr. U Hrvatskoj uzgajaju se različiti tipovi paprike poput babure, tzv. paradajz paprike, kapije i rog paprike. Mnoge od ovih paprika se uzgajaju kao prehrambene povrtlarske vrste, kao začinsko bilje, ali i kao ornamentalne vrste. Osnovni ciljevi u oplemenjivanju paprike vezani su za oblik i veličinu ploda, kvalitetu ploda, okus i ljutost ploda, ranozrelost i otpornost na bolesti. Stoga, postoje klasične metode oplemenjivanja paprike i brojne biotehnološke tehnike i metode koje se koriste u oplemenjivačke svrhe. Od klasičnih oplemenjivačkih metoda, koje se danas koriste u oplemenjivanju, razlikujemo masovnu selekciju, pedigre metodu, metodu potomstva jednog sjemena, metodu povratnog križanja i rekurentnu selekciju, dok se od biotehnoloških tehnika koriste kultura protoplasta, in vitro kultura, somatska embriogeneza te metoda haploida. Neovisno o tome koja metoda oplemenjivanja se koristi, svaka u osnovi predstavlja selekciju, genetsku rekombinaciju te fiksaciju vrijednih agronomskih svojstava u novim linijama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA