Naslov
In vitro antimikrobna osjetljivost Ureaplasma urealyticum
(In vitro antimicrobial susceptibility of Ureaplasma urealyticum)

Autori
Petković, Dobrinka ; Cviljević, Sabina ; Vuković, Borislav ; Musil, Ankica

Izvornik
Medica Jadertina (0351-0093) 47 (2017), 3-4; 145-152

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Ureaplasma urealyticum ; antimikrobna osjetljivost in vitro
(Ureaplasma urealyticum ; antimicrobial susceptibility in vitro)

Sažetak
Uvod. Ureaplazma urealyticum komenzal je donjeg urogenitalnoga trakta, tc uzročnik spolno prenosivili bolesti. Antimikrobna rezistencija na tetracikline i makrolideje niska, a na kinolonc visoka. Cilj. Određivanje i usporedba prevalencije i in vitro antimikrobne osjetljivosti U.urealyticum nađenih u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi u razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine i u 2015. godini. Materijali i metode. U razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine evaluirana je in vitro antimikrobna osjetljivosti U. urealyticum urogenitalnih uzoraka 72 bolesnice s uretralnim sindromom, te su rezultati uspoređeni s podacima 181 izolata U. urealyticum dobivenih iz urogenitalnog trakta bolesnica sginekološkom problematikom iz 2015. godine. Za identifikaciju U.urealyticum korištenje Mycoplasma 1ST 2 kit. In vitro antimikrobna osj etlj ivost izolata visoke koncentracij e > 104 CCU/ml određivana je metodom dilucije u bujonu na 7 antibiotika: doksiciklin, tetraciklin, azitromicin, eritromicin, klaritromicin, ciprofloksacin, ofloksacin. Rezultati. U razdoblju 2005./2006. godine prevalencija U. urealyticum u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi iznosila je 28%, a 2015. 22, 7%, (p = 0, 516). Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti U. urealyticum za 2005/2006. godinu i 2015. godinu bili su sljedeći: osjetljivost na doksiciklin 100% i 98, 7%, na tetraciklin 100% i 98, 7 %, na klaritromicin 93, 7% i 89, 5%, na eritromicin 90, 3% i 85, 6%, na azitromicin 87% i 81, 2%, na ofloksacin 62% i 59, 7%, na ciprofloksacin 40, 3% i 28, 9%. Bilježi se mala stopa rezistencije na doksiciklin i tetracikin (2, 2%) i na makrolide (klaritromicin 6, 3% i 10, 5% ; eritromicin 9, 7% i 14, 4% ; azitromicin 13% i 18, 8%), te viša nakinolone (ofloksacin 38% i 40, 3% ; ciprofloksacin 59% i 71, 1%), a razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne. Zaključak. U našoj studiji nije registrirana statistički značajna razlika u prevalenciji U. urealyticum u žena reproduktivne dobi u promatranom vremenskom razdoblju u razmaku od deset godina. Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti U. urealyticum pokazivali su trend porasta rezistencija, ali razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne. Unatoč visokoj osjetljivosti U. urealyticum na tetracikline i makrolide kao prvoj liniji terapije s obzirom na trend porasta rezistencije potrebno je kontinuirano praćenje antimikrobne osjetljivosti in vitro na lokalnoj razini radi adekvatnog izbora antimikrobika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA